TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.7.2016.
I sami ste se sigurno našli u situaciji da vam se neki citat iz knjige urezao u vaše sjećanje. Ljubavni, inspirativni, prijateljski, tužan, smiješan, kakav god, citat nas često natjera da se premišljamo oko naših reakcija, razmišljanja i ponajviše oko viđenja nekih situacija i odnosa. Upravo zbog toga smo za vas izdvojili 26 upečatljivih citata koji su nas ponukali da brojne nove naslove dodamo
I sami ste se sigurno našli u situaciji da vam se neki citat iz knjige urezao u vaše sjećanje. Ljubavni, inspirativni, prijateljski, tužan, smiješan, kakav god, citat nas često natjera da se premišljamo oko naših reakcija, razmišljanja i ponajviše oko viđenja nekih situacija i odnosa. Upravo zbog toga smo za vas izdvojili 26 upečatljivih citata koji su nas ponukali da brojne nove naslove dodamo na našu policu s knjigama.
„Možda je nekim ljudima suđeno da budu u istoj priči.“ – I'll Give You the Sun, Jandy Nelson
„Ne možeš zaboraviti lice osobe koja je bila tvoja zadnja nada.“ – Hunger Games, Suzanne Collins
„S njim, život je rutina, bez njega, život je nepodnošljiv.“– To kill a Mockinbird, Harper Lee
„Bez obzira koliko je mala, osoba je osoba.“ – Horton Hears a Who!, Dr.Seuss
„Nema koristi vraćati se u prošlost zato što sam bila drugačija osoba tada.“ – Alice's Adventures in Wonderland, Lewis Carroll
„Svo čitanje dalo joj je pogled na život koji oni nisu nikada vidjeli.“ – Matilda, Roald Dahl
„Biranje je ono što je bitno, zar ne?“ – The Giver, Lois Lowry
„Ne treba mi nikakva nagrada osim te da znam da sam učinio pravu stvar.“ – Adventures of Huckleberry Finn, Mark Twain
„Želio sam dotaknuti ivice svog života – isti instikt, mislim, koji inspirira mlade smrtnike da okreću traktore i prijavljuju se za strane ratove.“ –Vampires in the Lemon Grove, Karen Russell
„Ne smijemo se nastaniti u svojim snovima i zaboraviti živjeti.“ – Harry Potter and the Sorcerer's Stone, J.K.Rowling
„Jednostavne ideje su uvijek najbolje ideje.“ – Me and Earl and the Dying Girl, Jesse Andrews
„On je bio kao pjesma koju sam čula jednom u dijelovima, ali koju sam pjevala u mislima sve otada.“ – Memoirs of a Geisha, Arthur Golden
„To je divna stvar vezana za ljude – stvari se mijenjaju.“ – Twilight, Stephenie Meyer
„Čovječe, kad izgubiš svoj osmijeh, gubiš svoj smisao.“ – One Flew Over the Cuckoo's Nest, Ken Kesey
„Moje misli su zvijezde koje ne mogu skupiti u zviježđa.“ – The Fault in Our Stars, John Green
„U prirodi je svijeta da se vrti bez obzira koja vrsta loma srca se događa.“ – The Secret Life of Bees, Sue Monk Kidd
„Iskustvo je samo ime koje su ljudi nadijenuli svojim pogreškama.“ – The Picture of Dorian Gray, Oscar Wilde
„Miri, srećo – život je težak“ Henry kaže: „ali je vrijedan borbe.“ – I'm the Unlikely Event, Judy Blume
„Pratit ću te do kraja svijeta.“ – A Thousand Splendid Suns, Khaled Hosseini
„I u tom trenutku, kunem se, bili smo beskrajni.“ – The Perks of Being a Wallflower,Stephen Chbosky
„Ponekad je žar bolji od logorske vatre.“ – The Green Mile, Stephen King
„Njegov osmijeh je bio toliko velik da se trebao slomiti u dijelove kako bi prošao kroz ulaz.“ – Maniac Magee, Jerry Spinelli
„Ne govori ništa, nego jednostavno zuri prema gore u tamno nebo i gleda, s tužnim očima, usporeni ples beskrajnih zvijezda.“ – Stardust, Neil Gaiman
„Mjesečina isuši sve osim najsjajnijih zvijezda.“ – The Lord of the Rings, J.R.R. Tolkien
„Volio bih da mogu zamrznuti ovaj trenutak, upravo ovdje, upravo sada i živjeti u njemu zauvijek.“ – Catching Fire, Suzanne Collins
„I tako sam krenuo prema svojoj sobi, srušio se na donji ležaj razmišljaljući kako bih, da su ljudi kiša, ja bih bio rominjanje, a ona uragan.“ – Looking For Alaska, John Green
Za MODAMO.info piše: Marija Perić
TEKST: Ada Ćeremida
London ovog juna ponovo potvrđuje zašto ga mnogi smatraju jednom od najuzbudljivijih evropskih prijestolnica umjetnosti.
Dok se širom grada otvaraju nove izložbe, sajmovi i kulturni programi, pažnju nam je privukla jedna priča koja počinje mnogo bliže kući.
Večeras se u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Londonu otvara grupna izložba HOME: Mapping the Horizon, koja okuplja sedam bosanskohercegovačkih umjetnica čiji su životni i profesionalni putevi isprepleteni između Sarajeva, Bosne i Hercegovine i Ujedinjenog Kraljevstva.
Već nakon prvog susreta s vizualima izložbe bilo je jasno da ovo nije još jedna priča o migracijama ili nostalgiji. Kroz slikarstvo, ilustraciju, skulpturu, fotografiju i arhitekturu umjetnice istražuju šta zapravo znači osjećaj doma kada se život odvija između različitih gradova, jezika i kultura. 
Polazeći od ideje da dom nije nužno fizički prostor nego iskustvo koje se stalno iznova gradi, izložba HOME: Mapping the Horizon istražuje život između onoga što ostavljamo iza sebe i onoga što stvaramo na novim horizontima.
Kustosica Tatjana Palinkašev okuplja sedam umjetnica koje dijele iskustvo života između Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, ali svaka od njih toj temi pristupa iz potpuno drugačijeg ugla. 
U središtu izložbe nalaze se pitanja pripadnosti, identiteta, kontinuiteta i kulturnog nasljeđa. Umjesto jednog odgovora, posjetioce očekuje sedam različitih interpretacija doma.
Umjetnica Davorka Anđelić kroz fotografiju i ručno izrađene figure Tilly i Milly istražuje kako izgleda potraga za mjestom kojem pripadamo. Njene male junakinje pojavljuju se u pejzažima Bosne i Hercegovine i Velike Britanije, uvijek pomalo između dva svijeta.
Kroz motive igre, djetinjstva i mašte, Anđelić otvara pitanja identiteta koja su istovremeno vrlo lična i univerzalna. Njeni radovi djeluju nježno na prvi pogled, ali ispod površine nose slojeve iskustva, izmještanja i potrebe za povezivanjem. U njima dom postaje nešto što tražimo, a ne nešto što nam je unaprijed dato. 
Za Jasnu Bell dom se pojavljuje kroz sjećanje, pejzaž i simbol Latinske ćuprije u Sarajevu. Nakon što je početkom rata napustila grad, slikarstvo postaje njen način povratka mjestima koja više ne može doživjeti na isti način kao nekada.
U njenim djelima most nije samo arhitektonski element nego simbol kontinuiteta i veze između prošlosti i sadašnjosti. Kroz bogate slojeve boje i svjetla Bell istražuje kako uspomene mijenjaju naš odnos prema prostoru.
Njeni radovi podsjećaju da ponekad najduže putovanje nije ono kroz geografiju nego kroz vlastito sjećanje. 
Jedina arhitektica među umjetnicama, Aida Bratović dom promatra kroz prostor, atmosferu i način na koji ljudi nastanjuju interijere. Njeni projekti, od londonskih rezidencija do međunarodnih realizacija, pokazuju kako dom nastaje kroz slojeve iskustava, predmeta i priča.
Njen rad dobro je poznat i našim čitateljima jer smo i zavirili iza vrata londonskog studija STUDIOAida i razgovarali s njom o filozofiji stvaranja prostora koji spajaju arhitekturu, umjetnost i lične priče klijenata.
Na jednoj strani nalaze se bogato uređeni interijeri ispunjeni umjetninama i naslijeđem, a na drugoj minimalistički prostori u kojima materijali sami pričaju priču.
U oba slučaja fokus ostaje na čovjeku i emociji koju prostor stvara. Bratović nas podsjeća da dom nikada nije samo dizajn, nego način života. 
Grafička dizajnerica i ilustratorica Aleksandra Nina Knežević inspiraciju pronalazi u jednom od najvažnijih simbola bosanskohercegovačke kulturne baštine: stećcima.
Njihove motive prevodi u savremeni vizualni jezik kroz seriju radova koji spajaju tradiciju i savremenost. Crna, bijela i crvena boja, pojednostavljene forme i simboli ljubavi stvaraju prepoznatljiv autorski rukopis.
Umjesto da prošlost posmatra kao nešto završeno, Knežević je koristi kao polazište za nove priče. U njenim radovima dom postaje kulturno sjećanje koje možemo nositi sa sobom bez obzira gdje živimo. 
Skulpture i instalacije Aleksandre Kokotović nastaju transformacijom svakodnevnih predmeta u snažne nosioce značenja. Klupko vune, ibrik ili fragmenti urbanog pejzaža pretvaraju se u umjetnička djela koja govore o sjećanju, izdržljivosti i identitetu.
Kroz metal, konstrukciju i materijalnu transformaciju umjetnica istražuje šta ostaje kada funkcija nestane, a ostane samo trag iskustva. Njeni radovi djeluju istovremeno poznato i pomalo uznemirujuće, upravo zato što preispituju naše razumijevanje doma. U njima je dom nešto što preživljava promjene oblika. 
Slikarica Nina Pirić stvara male vizualne zapise mjesta koja su joj tokom života pružila osjećaj pripadanja. Njeni pejzaži i apstraktne kompozicije ne prikazuju konkretne lokacije koliko emocije koje su uz njih vezane.
Kroz boju, svjetlo i atmosferu nastaje svojevrsna emocionalna kartografija. Svaka slika djeluje kao kratko zaustavljanje na putu, uspomena koju ne želimo zaboraviti.
Njeni radovi podsjećaju da dom ponekad postoji samo u trenutku koji želimo sačuvati. 
U radu Sonye Radan centralno mjesto zauzimaju žene, ručni rad, naslijeđe i svakodnevni rituali koji se prenose generacijama. Umjetnica u svoje slike ugrađuje stvarnu čipku i druge tekstilne elemente, pretvarajući ih u nosioce porodične memorije.
Motivi tkanja, šivanja i zajedništva postaju metafora za načine na koje gradimo identitet. Njeni radovi govore o otpornosti, nježnosti i kontinuitetu koji opstaje uprkos promjenama.
Dom se ovdje ne nalazi u prostoru nego u rukama koje nastavljaju prenositi priče dalje. 
Iako se izložba otvara večeras u Londonu i traje do 1. jula, njena priča ne završava unutar zidova Ambasade Bosne i Hercegovine. Posjetioci će putem QR koda moći pristupiti i digitalnom katalogu koji detaljnije predstavlja kustoski koncept, umjetnice i njihove radove.
To znači da ovu priču o domu, pripadanju i identitetu možete istražiti bez obzira nalazite li se u Londonu, Sarajevu ili bilo kojem drugom gradu. 
Možda je upravo to i najljepši zaključak izložbe HOME: Mapping the Horizon. Dom nije uvijek mjesto na koje se vraćamo. Ponekad je to priča koju nosimo sa sobom. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
