TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.7.2016.
I sami ste se sigurno našli u situaciji da vam se neki citat iz knjige urezao u vaše sjećanje. Ljubavni, inspirativni, prijateljski, tužan, smiješan, kakav god, citat nas često natjera da se premišljamo oko naših reakcija, razmišljanja i ponajviše oko viđenja nekih situacija i odnosa. Upravo zbog toga smo za vas izdvojili 26 upečatljivih citata koji su nas ponukali da brojne nove naslove dodamo
I sami ste se sigurno našli u situaciji da vam se neki citat iz knjige urezao u vaše sjećanje. Ljubavni, inspirativni, prijateljski, tužan, smiješan, kakav god, citat nas često natjera da se premišljamo oko naših reakcija, razmišljanja i ponajviše oko viđenja nekih situacija i odnosa. Upravo zbog toga smo za vas izdvojili 26 upečatljivih citata koji su nas ponukali da brojne nove naslove dodamo na našu policu s knjigama.
„Možda je nekim ljudima suđeno da budu u istoj priči.“ – I'll Give You the Sun, Jandy Nelson
„Ne možeš zaboraviti lice osobe koja je bila tvoja zadnja nada.“ – Hunger Games, Suzanne Collins
„S njim, život je rutina, bez njega, život je nepodnošljiv.“– To kill a Mockinbird, Harper Lee
„Bez obzira koliko je mala, osoba je osoba.“ – Horton Hears a Who!, Dr.Seuss
„Nema koristi vraćati se u prošlost zato što sam bila drugačija osoba tada.“ – Alice's Adventures in Wonderland, Lewis Carroll
„Svo čitanje dalo joj je pogled na život koji oni nisu nikada vidjeli.“ – Matilda, Roald Dahl
„Biranje je ono što je bitno, zar ne?“ – The Giver, Lois Lowry
„Ne treba mi nikakva nagrada osim te da znam da sam učinio pravu stvar.“ – Adventures of Huckleberry Finn, Mark Twain
„Želio sam dotaknuti ivice svog života – isti instikt, mislim, koji inspirira mlade smrtnike da okreću traktore i prijavljuju se za strane ratove.“ –Vampires in the Lemon Grove, Karen Russell
„Ne smijemo se nastaniti u svojim snovima i zaboraviti živjeti.“ – Harry Potter and the Sorcerer's Stone, J.K.Rowling
„Jednostavne ideje su uvijek najbolje ideje.“ – Me and Earl and the Dying Girl, Jesse Andrews
„On je bio kao pjesma koju sam čula jednom u dijelovima, ali koju sam pjevala u mislima sve otada.“ – Memoirs of a Geisha, Arthur Golden
„To je divna stvar vezana za ljude – stvari se mijenjaju.“ – Twilight, Stephenie Meyer
„Čovječe, kad izgubiš svoj osmijeh, gubiš svoj smisao.“ – One Flew Over the Cuckoo's Nest, Ken Kesey
„Moje misli su zvijezde koje ne mogu skupiti u zviježđa.“ – The Fault in Our Stars, John Green
„U prirodi je svijeta da se vrti bez obzira koja vrsta loma srca se događa.“ – The Secret Life of Bees, Sue Monk Kidd
„Iskustvo je samo ime koje su ljudi nadijenuli svojim pogreškama.“ – The Picture of Dorian Gray, Oscar Wilde
„Miri, srećo – život je težak“ Henry kaže: „ali je vrijedan borbe.“ – I'm the Unlikely Event, Judy Blume
„Pratit ću te do kraja svijeta.“ – A Thousand Splendid Suns, Khaled Hosseini
„I u tom trenutku, kunem se, bili smo beskrajni.“ – The Perks of Being a Wallflower,Stephen Chbosky
„Ponekad je žar bolji od logorske vatre.“ – The Green Mile, Stephen King
„Njegov osmijeh je bio toliko velik da se trebao slomiti u dijelove kako bi prošao kroz ulaz.“ – Maniac Magee, Jerry Spinelli
„Ne govori ništa, nego jednostavno zuri prema gore u tamno nebo i gleda, s tužnim očima, usporeni ples beskrajnih zvijezda.“ – Stardust, Neil Gaiman
„Mjesečina isuši sve osim najsjajnijih zvijezda.“ – The Lord of the Rings, J.R.R. Tolkien
„Volio bih da mogu zamrznuti ovaj trenutak, upravo ovdje, upravo sada i živjeti u njemu zauvijek.“ – Catching Fire, Suzanne Collins
„I tako sam krenuo prema svojoj sobi, srušio se na donji ležaj razmišljaljući kako bih, da su ljudi kiša, ja bih bio rominjanje, a ona uragan.“ – Looking For Alaska, John Green
Za MODAMO.info piše: Marija Perić
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevo Photography Festival sinoć je otvoren izložbom No Man's Land, arhivskim projektom koji 25 godina nakon premijere istoimenog Oscarom nagrađenog filma Danisa Tanovića vraća fokus na fotografiju kao prostor sjećanja, svjedočenja i reinterpretacije.
Kroz do sada neobjavljene fotografije sa snimanja, publika ima priliku ponovo promišljati teme kolektivnog pamćenja, ali i vidjeti kako jedna priča nastavlja živjeti. 
Među desetinama izložbi koje će tokom sedmice biti otvorene širom Sarajeva, izdvojili smo troje regionalnih autora čiji radovi na različite načine promišljaju dom, identitet i pripadanje.
Od Jadrana i Zagreba do Sarajeva i Libana, njihove fotografije pokazuju da prostor nikada nije samo pozadina priče, nego njen aktivni učesnik.
One istražuju odnos koji prema tim prostorima gradimo. 
Foto: Inia Herenčić
Foto: Vedad Divović
Foto: Matea Leš
U projektu Jadran: Snapshots of Belonging hrvatska fotografkinja i pejzažna arhitektica Matea Leš tokom pet godina bilježi život uz obalu, daleko od turističkih razglednica i sezonskih stereotipa. Njene fotografije more posmatraju kao prostor svakodnevice, rutine i sjećanja.
"Kroz fotografiju me najviše privlače mjesta i ljudi koji nose neku tihu emociju. Lokacije koje možda na prvi pogled djeluju obično, ali u sebi imaju osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti." 
Kako je podijelila za Bonjour.ba, upravo takva mjesta najčešće postaju polazna tačka njenog rada. Zanimaju je lokacije koje na prvi pogled djeluju sasvim obično, ali u sebi nose osjećaj pripadanja, nostalgije ili prolaznosti.
Fotografiju opisuje kao način dokumentovanja emocija koje je ponekad teško objasniti riječima, a kroz proces fotografisanja prirodno joj se otvaraju i pitanja identiteta, korijena i odnosa prema prostorima kroz koje prolazimo.
Upravo takvi prizori čine okosnicu njenog rada. Ljudi, pejzaži i mali svakodnevni momenti postaju svojevrsni vizuelni dnevnik odnosa između prostora i identiteta.
"Fotografija mi je način da dokumentiram emocije koje je ponekad teško objasniti riječima."
Matea Leš na ovogodišnjem Sarajevo Photography Festivalu predstavlja projekat i publikaciju u okviru programa Book Table – Independent Publishing, koji se održava u petak, 5. juna od 13:30 sati u Goethe-Institutu.
Foto: Matea Leš
Naziv izložbe I Carried a Pine Cone in My Backpack već sugeriše da Iniju Herenčić zanimaju tragovi koje mjesta ostavljaju na nama. Njena fotografija ne slijedi unaprijed zadanu priču. Nastaje intuitivno, kroz susrete sa prostorom, svjetlom i pokretom, a izložba u Sarajevu otvara se u petak, 5. juna u 18:00 sati u Galeriji MAK.
"Proces fotografiranja za mene je način razumijevanja vlastitog odnosa prema prostoru, osjećajima i ljudima koji me okružuju."
Fotografije se u njenom radu ponašaju poput fragmenata sjećanja. Značenje se ne otkriva odjednom, nego se postepeno gradi kroz posmatranje. 
U razgovoru za Bonjour govori kako fotografije često nastaju intuitivno, privučene određenim svjetlom, atmosferom ili uglom nekog novog mjesta. Tek naknadno, kroz ponovno promatranje snimljenih prizora, u njima prepoznaje pitanja pripadnosti i identiteta. Kroz gradove, svakodnevne prostore i intimne situacije pokušava razumjeti vlastite korijene, ali i slojevite odnose koji nas oblikuju.
“Fotografija za mene nije konačan odgovor, već prostor za kontinuirano propitivanje, bliskost i razumijevanje slojevitosti odnosa koji me oblikuju.”
Njena izložba ne nudi jasne odgovore. Umjesto toga, poziva posmatrača da uspori i pronađe vlastita značenja između pejzaža, tijela, svjetla i uspomena. 
Foto: Inia Herenčić
Dok Matea i Inia polaze od intimnih prostora, Vedad Divović fotografiju koristi kao alat za razumijevanje društava, političkih sistema i ljudi koji kroz njih prolaze.
Njegova samostalna izložba Home of the Perpetually Lost , koja se otvara u srijedu, 3. juna u 19:00 sati na Trgu Susan Sontag, nastala je u kontekstu Libana i istražuje ideju doma kao nečega što se stalno gradi, gubi i ponovo pronalazi.
"Fotografija je za mene alat da razumijem svijet oko sebe, političke sisteme i ljude koji ih oblikuju." 
Kako je rekao za Bonjour, najčešće radi na dugoročnim projektima koji nastaju godinama i bave se temama identiteta, doma, političkih sistema i kolektivnog sjećanja. Ne zanimaju ga fotografije koje nude brze odgovore. Mnogo mu je važnije prenijeti osjećaj i ostaviti prostor za lično čitanje rada.
U njegovim radovima identitet nije fiksna kategorija. On se neprestano pregovara između prošlosti i sadašnjosti, između odlaska i povratka, između pripadanja i udaljenosti. 
"Važno mi je da ne nudim odgovore, nego da potaknem na razmišljanje."
U njegovim radovima protagonisti nisu tu da ispričaju vlastitu biografiju, nego da postanu dio šire priče o prostoru, društvu i vremenu u kojem živimo. Posebnu pažnju posvećuje tihim svakodnevnim momentima jer, kako kaže, upravo u njima vidi ono najiskrenije.
"Nedavno sam imao ideju da je možda sevdah upravo taj osjećaj koji tražim kroz fotografiju." 
Nije slučajno što se u njegovom radu često vraća i Sarajevo. Za Bonjour je podijelio da su teme doma, identiteta i pripadnosti duboko povezane s njegovim odrastanjem u ovom gradu te da je upravo Sarajevo u velikoj mjeri oblikovalo način na koji danas promišlja fotografiju i gradi vlastiti fotografski jezik.
Foto: Vedad Divović
Možda upravo ta misao najbolje povezuje i sva tri autora. Svako od njih fotografijom pokušava uhvatiti nešto što je teško definisati riječima osjećaj pripadanja, doma, nostalgije ili bliskosti.
Kroz Jadran, Zagreb i Liban, njihovi radovi govore o univerzalnim pitanjima koja svi nosimo sa sobom bez obzira gdje živimo.
Sarajevo Photography Festival nastavlja se tokom cijele sedmice, a mi ćemo nastaviti pratiti priče koje nastaju između fotografija, prostora i ljudi koji ih stvaraju.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
