Mali princ najpoznatija je novela francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja. Knjiga je napisana davne 1943.godine, a prevedena je na preko 230 svjetskih jezika i prodana u više od 80 milijuna primjeraka. Status najprodavanije knjige stekla je upravo zbog činjenice da u sebi krije priču koja neovisno o godinama u kojima je čitate nosi novu poruku. Svako novo čitanje otkriva vam novu istinu o

Mali princ najpoznatija je novela francuskog pilota Antoinea de Sainta-Exuperyja. Knjiga je napisana davne 1943.godine, a prevedena je na preko 230 svjetskih jezika i prodana u više od 80 milijuna primjeraka. Status najprodavanije knjige stekla je upravo zbog činjenice da u sebi krije priču koja neovisno o godinama u kojima je čitate nosi novu poruku. Svako novo čitanje otkriva vam novu istinu o životu. Knjiga je ilustrirana i vlastitim piščevim crtežima, koje je koristio kako bi opisao likove.
 
S jasnom porukom da je ljudski odnos ono najvrjednije te da se jedino srcem može spoznati esencija života, knjiga je to koju zajedno mogu čitati  sve generacije. Budući da je slavna priča doživjela i svoju animiranu verziju, odlučili smo se podsjetiti nekih od najpoznatijih citata iz Malog princa.

„Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati."

„Tajanstvena je zemlja suza."

„Moram podnijeti dvije, tri gusjenice ako želim upoznati leptira."

„Djeca moraju mnogo toga praštati odraslima."

„Uobraženi ljudi uvijek čuju samo pohvale."

„Čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati."

„Ako dozvoliš da te pripitome, može se dogoditi i da zaplačeš."

„Samo djeca znaju što traže."

„Ono što krasi pustinju, reče mali princ, to je što se u njoj negdje skriva bunar..."

„Da, rekoh malom princu, bilo da je u pitanju kuća, zvijezde ili pustinja, ono što čini njihovu ljepotu nevidljivo je!"

„To je kao sa cvijetom. Ako voliš jedan cvijet koji se nalazi na nekoj planeti, prijatno je noću gledati u nebo. Na svim zvijezdama cvjeta cvijeće."

„ Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću stanovati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju!

On se i dalje smijao. A kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi) bit će ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako iz zadovoljstva ...  I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: 'Da, zvijezde me uvijek nasmijavaju!' A oni će pomisliti da si lud. Bome sam ti podvalio... On se i dalje smijao... To će biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, šaku praporaca koji umiju da se smiju...“

„..oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

„Čovjeku nikad nije po volji, ma gdje bio."

„Govor je izvor svih nesporazuma."

„Mnogo je teže suditi sebi samome nego drugima. Ako uspiješ sebi dobro suditi, znači da si pravi mudrac."

„Čovjek je usamljen i među ljudima."

Dok mi bježimo iz grada, Baščaršija radi punom parom. Iza izloga koji ne mame sniženjima ni trendi neonkama, kriju se majstori koji cijelo ljeto ostaju ovdje: pletu srebro, tope bakar, ušivaju uzorke stare stotinama godina.   

Zanati koji su stvorili ovaj grad idalje žive, tiho i uporno, ali sve rijeđe ućeni, sve rjeđe prepoznati. Zato vam ovog ljeta donosimo priču o onima koji idu na more tek kada sezona završi (a možda ni tada), jer njihove ruke ne poznaju sezonu.

Kazandžije: Gdje bakar još odzvanja  

U sokaku Oprkanj, u ulici Kazandžiluk, dok turisti traže hlad, čulo sluha vas može dovesti do male radionice gdje čekić idalje udara u ritmu od prije pet stoljeća.   

Kazandžijski zanat, oblikovanje i ukrašavanje bakra, ovdje se radi kao nekad, s pećima koje tope i oblikuju, s kalupima, s džezvama koje ne izgledaju kao poklon paketi, nego kao naslijeđe.  







Nekad ih je bilo preko 150, danas ih možete nabrojati na prste. Ipak, kada uđete u ovu radnju, miris metala i crni tragovi na rukama majstora podsjetit će vas da ste u prostoru koji čuva Sarajevo bolje od mnogih muzeja.  
 

Četkar: Zanat koji ne može nestati (ali skoro jeste)  

U jednoj od manjih radnji, naizgled bez posebne oznake, pronašli smo radionicu četkara. Prava četka, za obuću, za pčelare, za pekare, za molere, idalje se pravi ručno. Konjska dlaka, drvo, žica. Svaka četka ima funkciju, oblik i svrhu. A najvažnije: ima porijeklo.   





 

Zanat koji je nekad imao desetine radionica danas je skoro izbrisan. No, taj jedan preostali majstor još radi i ne prodaje samo proizvod, već znanje, tišinu i poštovanje prema onome što traje.   



 

Isfahan: Tepisi koji nose priče pod nogama  

U hladu Morića hana, kroz vrata iza kojih često ne uđemo misleći da nemamo razloga, nalazi se Isfahan, prostor u kojem svaki ćilim ima vlastitu biografiju. Rukotvorine iz Irana, tepisi rađeni od prirodnih boja i vune, komadi koji se ne mijenjaju sezonski nego traju generacijama.   





 

 

Vlasnik ovog prostora ne prodaje stvari, već nudi kontekst. Svaka šara, svaki rub, boja i tkanje imaju značenje. Nisu tu da ih gledamo s vrata, već da uđemo, pitamo, naučimo. Jer kao što tepih nosi prostor, tako i ovaj zanat nosi kulturu.  





 

Ovi ljudi ne očekuju ni lajkove, ni reklamu. Njima je dovoljan kupac koji pita: "Ko je ovo pravio?" . Ako ovog ljeta uđete u jednu takvu radnju, znajte: niste kupili stvarčicu, kupili ste trag.

Zanati čine ovaj grad. Ne dozvolimo da čine prošlost.

A za kraj prvog serijala Baščaršija ljeti, donosimo vam i razglednicu kao malu uspomenu koju možete sačuvati ili poslati nekome koga volite, baš kao podsjetnik da najljepše priče Sarajeva još uvijek nastaju rukama.
 

Bonjour.ba produkcija