Plava kuhinja, ružičasta kupaonica i trpezarija sa otvorenim pogledom u dvorište čine da poželimo živjeti u Zerininom obiteljskom domu.

Zerina Suyabatmaz stanuje u Istanbulu i već je ranije s nama podijelila mjesta u ovom gradu koje lokalci rado posjećuju. No, nedavno smo opazili kutak obiteljske kuće tijekom objave na Zerininom Instagramu i odmah smo znali da želimo zaviriti u njezin dom u sklopu rubrike Interijeri.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Zerina Suyabatmaz (@zerinasuyabatmaz)

Zerina Suyabatmaz

 

U ovoj vikendici Zerina i njena obitelj organiziraju druženja i provode vikende, a oduševit će vas zahvaljujući otvorenosti prostora, visokim stropovima, bojama i kombinacijom stilova. Zerina je s nama podijelila što je bilo najizazovnije za urediti, što trebamo znati prije uređenja, ali i koji je njezin najdraži kutak u interijeru. Više u nastavku.

 

Što biste rekli da je najvažnije imati na umu prije uređenja doma?
 

Koliko god nam naizgled pomagale mogućnosti koje danas imamo na internetu mislim da je najvažnije imati osobu od povjerenja koja će vaše ideje usmjeriti na pravi način. Naša olakšica je bila u tome što je moj suprug arhitekta i inžinjer građevinarstva te u procesu gradnje doma od nule, posebno kada su izolacije i sve one nevidljive, a ključne stvari u pitanju, imali smo insajdera koji je uvijek znao gdje, kako i šta radi.

 

Nekada ideje ili fotografije koje vidimo na Pinterestu želimo preslikati u svoj dom ali vrlo često prostor kojim raspolažemo i struktura istog ne podržava sve ono što smo zamislili.

 

Također moramo imati na umu da je funkcionalnost najvažnija, te prilikom svakog koraka trebamo se zapitati kako će određeni prostor izgledati kada se zaista počne živjeti u njemu.

 

Gdje ste pronalazili inspiraciju za uređenje?
 

Vila se nalazi u kompleksu nekretnina nadomak Istanbula koji je inspirisan prelijepim pejzažima Toskane, te smo mi željeli pratiti taj koncept koristeći country rustikalni stil, neutralne tonove poput terakote uz kobaltno plavu, smaragdno zeleni mozaik prilikom izgradnje bazena, kamin minimalističkog dizajna da sve ekscentrične detalje spoji u jednu cjelinu.

 

Kako je trajao proces uređenja i što je bilo najizazovnije za urediti u tom procesu?
 

Proces uređenja još uvijek traje, i mislim da će se svi čitatelji koji žive ili uređuju kuću složiti sa mnom kada kažem da kuća nikada nije potpuno gotova, uvijek se nešto može još dodati. Konkretno imamo planove za baštu i salon, nedostaje još mnogo detalja, ali radimo sve polako i zaista želimo da svaki ćošak nakon uređenja bude idealan.

 

Definitivno dnevni boravak, kada smo gledali projekat nekretnine, koncept kompleksa je takav da saloni imaju visoke plafone, kada kažem visoke, mislim na najmanje 5 metara visoke. To je bilo pravilo kompleksa prilikom kupovine zemljišta i isprva nam se ideja jako dopala, međutim u praksi je zaista bilo i još uvijek je teško pronaći i namještaj i detalje koji će biti dovoljno visoki da isprate visinu plafona te smo optičkim varkama radili na tome da plafon približimo koristeći dekorativne grede, velike lustere, panele u obliku kvadrata kako bi preusmjerili pažnju sa pravougaonik oblika salona, parket u tamnoj boji i mnoge slične detalje. Često se šalimo da ne možemo pronaći ni dovoljno visok televizor ni tepih.

 

Čak i slike smo probali kupiti nekoliko puta međutim kada se postave preko panela jednostavno se izgube na zidu ma koliko velike bile. Sve te situacije su dovele do toga da nažalost još uvijek nismo uspjeli završiti uređenje salona.

 

Najdraži kutak u domu?
 

Kuhinja i trpezarija definitivno, iako je cijela kuća rađena planski, funkcionalno, i zaista volimo svaki kutak, najviše vremena provodimo u te dvije prostorije i zaista svakog dana smo sve zadovoljniji, od izbora boja do nekih nevidljivih "sitnica" poput mehanizma i sl. sve je pun pogodak.

 

Ostatak interijera pogledajte u nastavku.

 

***
Foto: @zerinasuyabatmaz

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba