Plava kuhinja, ružičasta kupaonica i trpezarija sa otvorenim pogledom u dvorište čine da poželimo živjeti u Zerininom obiteljskom domu.

Zerina Suyabatmaz stanuje u Istanbulu i već je ranije s nama podijelila mjesta u ovom gradu koje lokalci rado posjećuju. No, nedavno smo opazili kutak obiteljske kuće tijekom objave na Zerininom Instagramu i odmah smo znali da želimo zaviriti u njezin dom u sklopu rubrike Interijeri.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Zerina Suyabatmaz (@zerinasuyabatmaz)

Zerina Suyabatmaz

 

U ovoj vikendici Zerina i njena obitelj organiziraju druženja i provode vikende, a oduševit će vas zahvaljujući otvorenosti prostora, visokim stropovima, bojama i kombinacijom stilova. Zerina je s nama podijelila što je bilo najizazovnije za urediti, što trebamo znati prije uređenja, ali i koji je njezin najdraži kutak u interijeru. Više u nastavku.

 

Što biste rekli da je najvažnije imati na umu prije uređenja doma?
 

Koliko god nam naizgled pomagale mogućnosti koje danas imamo na internetu mislim da je najvažnije imati osobu od povjerenja koja će vaše ideje usmjeriti na pravi način. Naša olakšica je bila u tome što je moj suprug arhitekta i inžinjer građevinarstva te u procesu gradnje doma od nule, posebno kada su izolacije i sve one nevidljive, a ključne stvari u pitanju, imali smo insajdera koji je uvijek znao gdje, kako i šta radi.

 

Nekada ideje ili fotografije koje vidimo na Pinterestu želimo preslikati u svoj dom ali vrlo često prostor kojim raspolažemo i struktura istog ne podržava sve ono što smo zamislili.

 

Također moramo imati na umu da je funkcionalnost najvažnija, te prilikom svakog koraka trebamo se zapitati kako će određeni prostor izgledati kada se zaista počne živjeti u njemu.

 

Gdje ste pronalazili inspiraciju za uređenje?
 

Vila se nalazi u kompleksu nekretnina nadomak Istanbula koji je inspirisan prelijepim pejzažima Toskane, te smo mi željeli pratiti taj koncept koristeći country rustikalni stil, neutralne tonove poput terakote uz kobaltno plavu, smaragdno zeleni mozaik prilikom izgradnje bazena, kamin minimalističkog dizajna da sve ekscentrične detalje spoji u jednu cjelinu.

 

Kako je trajao proces uređenja i što je bilo najizazovnije za urediti u tom procesu?
 

Proces uređenja još uvijek traje, i mislim da će se svi čitatelji koji žive ili uređuju kuću složiti sa mnom kada kažem da kuća nikada nije potpuno gotova, uvijek se nešto može još dodati. Konkretno imamo planove za baštu i salon, nedostaje još mnogo detalja, ali radimo sve polako i zaista želimo da svaki ćošak nakon uređenja bude idealan.

 

Definitivno dnevni boravak, kada smo gledali projekat nekretnine, koncept kompleksa je takav da saloni imaju visoke plafone, kada kažem visoke, mislim na najmanje 5 metara visoke. To je bilo pravilo kompleksa prilikom kupovine zemljišta i isprva nam se ideja jako dopala, međutim u praksi je zaista bilo i još uvijek je teško pronaći i namještaj i detalje koji će biti dovoljno visoki da isprate visinu plafona te smo optičkim varkama radili na tome da plafon približimo koristeći dekorativne grede, velike lustere, panele u obliku kvadrata kako bi preusmjerili pažnju sa pravougaonik oblika salona, parket u tamnoj boji i mnoge slične detalje. Često se šalimo da ne možemo pronaći ni dovoljno visok televizor ni tepih.

 

Čak i slike smo probali kupiti nekoliko puta međutim kada se postave preko panela jednostavno se izgube na zidu ma koliko velike bile. Sve te situacije su dovele do toga da nažalost još uvijek nismo uspjeli završiti uređenje salona.

 

Najdraži kutak u domu?
 

Kuhinja i trpezarija definitivno, iako je cijela kuća rađena planski, funkcionalno, i zaista volimo svaki kutak, najviše vremena provodimo u te dvije prostorije i zaista svakog dana smo sve zadovoljniji, od izbora boja do nekih nevidljivih "sitnica" poput mehanizma i sl. sve je pun pogodak.

 

Ostatak interijera pogledajte u nastavku.

 

***
Foto: @zerinasuyabatmaz

Još jedan dokaz da luksuz ne mora da vrišti, dovoljno je da zna gdje da šapuće. Pogledajte iznutra stan koji podiže standarde urbanog stanovanja u Beogradu.

Ušuškan u samom jezgru Beograda, ST21 apartman krije se iza fasade koju možda svakodnevno mimoilazite. No, on nije još jedan u nizu modernih stanova već sofisticirani dijalog između arhitekture, svjetla, i ličnog senzibiliteta. 

S pogledom na gradski park i uređen u produkciji mycode.arhitektura, ovaj stan redefiniše pojam “ličnog prostora” u srži urbanog haosa.








Otvoren plan, otvoreni pogledi

Dnevna zona stana ST21 pažljivo je oblikovana kao višeslojna cjelina: kuhinja, trpezarija, dnevni boravak i radni kutak funkcionišu kao jedinstven, ali izuzetno funkcionalan prostor. 

Upravljen ka uličnoj fasadi i gradskom zelenilu, stan zrači svjetlošću, otvorenošću i vizuelnom povezanosti s gradom stvarajući rijetko viđen osećaj prozračnosti u strogom urbanom centru.







Njujorška sirovost + pariška sofisticiranost

Interijer stana gradi estetiku kroz pažljivo izbalansiranu kombinaciju stilova. Industrijski elementi, poput otkrivenih struktura, metalnih akcenata i funkcionalnog minimalizma, referiraju na njujorške lofte, dok kroz materijale i detalje progovara diskretna pariška elegancija. 

Mješavina tekstura, taktilnih površina i pažljivo postavljenih izvora svjetla omogućava da prostor ne samo izgleda već i diše drugačije.








Tišina koja traje

Privučena dublje u tlocrt, spavaća zona stana osmišljena je kao prostor potpune intime. Bez estetskih kompromisa, ova zona nudi mir, kontrolisanu svjetlost i atmosferu pogodnu za predah i regeneraciju. Nalik luksuznim hotelskim apartmanima, ali sa domaćim karakterom.










Umjetnost u fokusu

Stan ne priča samo kroz svoje zidove, već i kroz ono što na njima visi i što ga ispunjava: umetnički komadi, svetlosni scenariji i personalizovani detalji zaokružuju osećaj da ste u prostoru koji ima dušu. I to onu pravu koja ne pokušava da se dopadne, već da se izrazi.

Ovo je stan koji postavlja pitanje: može li arhitektura biti intimna, urbana i vanvremenska, sve u istom trenutku? Ako je suditi po ovom projektu, odgovor je jasno – da.





 

Foto: Relja Ivanić