TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 27.12.2022.
Plava kuhinja, ružičasta kupaonica i trpezarija sa otvorenim pogledom u dvorište čine da poželimo živjeti u Zerininom obiteljskom domu.
Zerina Suyabatmaz stanuje u Istanbulu i već je ranije s nama podijelila mjesta u ovom gradu koje lokalci rado posjećuju. No, nedavno smo opazili kutak obiteljske kuće tijekom objave na Zerininom Instagramu i odmah smo znali da želimo zaviriti u njezin dom u sklopu rubrike Interijeri.
Zerina Suyabatmaz
U ovoj vikendici Zerina i njena obitelj organiziraju druženja i provode vikende, a oduševit će vas zahvaljujući otvorenosti prostora, visokim stropovima, bojama i kombinacijom stilova. Zerina je s nama podijelila što je bilo najizazovnije za urediti, što trebamo znati prije uređenja, ali i koji je njezin najdraži kutak u interijeru. Više u nastavku.
Što biste rekli da je najvažnije imati na umu prije uređenja doma?
Koliko god nam naizgled pomagale mogućnosti koje danas imamo na internetu mislim da je najvažnije imati osobu od povjerenja koja će vaše ideje usmjeriti na pravi način. Naša olakšica je bila u tome što je moj suprug arhitekta i inžinjer građevinarstva te u procesu gradnje doma od nule, posebno kada su izolacije i sve one nevidljive, a ključne stvari u pitanju, imali smo insajdera koji je uvijek znao gdje, kako i šta radi.
Nekada ideje ili fotografije koje vidimo na Pinterestu želimo preslikati u svoj dom ali vrlo često prostor kojim raspolažemo i struktura istog ne podržava sve ono što smo zamislili.
Također moramo imati na umu da je funkcionalnost najvažnija, te prilikom svakog koraka trebamo se zapitati kako će određeni prostor izgledati kada se zaista počne živjeti u njemu.
Gdje ste pronalazili inspiraciju za uređenje?
Vila se nalazi u kompleksu nekretnina nadomak Istanbula koji je inspirisan prelijepim pejzažima Toskane, te smo mi željeli pratiti taj koncept koristeći country rustikalni stil, neutralne tonove poput terakote uz kobaltno plavu, smaragdno zeleni mozaik prilikom izgradnje bazena, kamin minimalističkog dizajna da sve ekscentrične detalje spoji u jednu cjelinu.
Kako je trajao proces uređenja i što je bilo najizazovnije za urediti u tom procesu?
Proces uređenja još uvijek traje, i mislim da će se svi čitatelji koji žive ili uređuju kuću složiti sa mnom kada kažem da kuća nikada nije potpuno gotova, uvijek se nešto može još dodati. Konkretno imamo planove za baštu i salon, nedostaje još mnogo detalja, ali radimo sve polako i zaista želimo da svaki ćošak nakon uređenja bude idealan.
Definitivno dnevni boravak, kada smo gledali projekat nekretnine, koncept kompleksa je takav da saloni imaju visoke plafone, kada kažem visoke, mislim na najmanje 5 metara visoke. To je bilo pravilo kompleksa prilikom kupovine zemljišta i isprva nam se ideja jako dopala, međutim u praksi je zaista bilo i još uvijek je teško pronaći i namještaj i detalje koji će biti dovoljno visoki da isprate visinu plafona te smo optičkim varkama radili na tome da plafon približimo koristeći dekorativne grede, velike lustere, panele u obliku kvadrata kako bi preusmjerili pažnju sa pravougaonik oblika salona, parket u tamnoj boji i mnoge slične detalje. Često se šalimo da ne možemo pronaći ni dovoljno visok televizor ni tepih.
Čak i slike smo probali kupiti nekoliko puta međutim kada se postave preko panela jednostavno se izgube na zidu ma koliko velike bile. Sve te situacije su dovele do toga da nažalost još uvijek nismo uspjeli završiti uređenje salona.
Najdraži kutak u domu?
Kuhinja i trpezarija definitivno, iako je cijela kuća rađena planski, funkcionalno, i zaista volimo svaki kutak, najviše vremena provodimo u te dvije prostorije i zaista svakog dana smo sve zadovoljniji, od izbora boja do nekih nevidljivih "sitnica" poput mehanizma i sl. sve je pun pogodak.
Ostatak interijera pogledajte u nastavku.
***
Foto: @zerinasuyabatmaz
TEKST: Ada Ćeremida
Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.
Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.
U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.
Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.
Kako je postavljen ritam prostora
Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima.
Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.
Kuhinja kao centralna osa
U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića.
Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.
Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji
Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena.
Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.
Zašto ovaj stan funkcioniše tako dobro?
Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir.
To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.
Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti.
Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
