TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 5.3.2025.
U užurbanosti današnjice neke od najinspirativnijih priča ostaju skrivene iza pozadina koje zaslužuju reflektore. Srećom, imamo priliku ispraviti tu nepravdu sada, u susret Danu žena, 8. marta, kad slavimo snagu, hrabrost i postignuća žena koje su oblikovale svijet oko nas.
Možda mnogi od vas nisu čuli za njih, ali upravo ove žene su pokazale snagu, inovaciju, smjelost u 2024. godine koja će trajati, ostaviti traga generacijama iza i mi smo tu da ih istaknemo i podsjetimo na njihovu važnost. Iako nije uvijek lako doći do vrha, ove žene su dokazale da je najvažniji korak onaj prvi... hrabar i odlučan, a rezultat toga je nevjerovatan.
Evo nekoliko ključnih žena koje su 2024. godine postavile nove standarde i koje su, bez sumnje, promijenile svijet.
Ko je Sunita "Suni" Williams? Astronautkinja na misiji Boeing's Starliner
Sunita Williams, bivša pilotkinja i iskusna astronautkinja, bila je među prvim astronautima koji su letjeli na Boeingovoj kapsuli Starliner. Njena misija označila je značajan korak naprijed u komercijalnim svemirskim letovima i pokazala ključnu ulogu žena u istraživanju svemira.
Ko je Lauren Scruggs? Prva Afroamerikanka koja je osvojila medalju u pojedinačnom mačevanju za žene na Olimpijadi u Parizu 2024.
Lauren Scruggs je postala simbol napretka i borbe za jednakost u sportu. Osvojivši medalju u mačevanju, postala je prva Afroamerikanka koja je donijela olimpijsku medalju u ovom sportu, pokazavši svijetu da ne postoje granice za one koji imaju strast i posvećenost.
Ko je Thea LaFond? Prva olimpijska medalja za Dominiku u troskoku za žene
Thea LaFond je napravila historiju donoseći prvu olimpijsku medalju za svoju državu, Dominiku, u troskoku. Ovaj nevjerovatan uspjeh bio je simbol nade i motivacije za mnoge mlade sportašice širom svijeta.
Ko je Katie Ledecky? Najodlikovanija američka plivačica u historiji Olimpijskih igara
Katie Ledecky je još jednom potvrdila svoju dominaciju u svijetu plivanja. Osvojivši više medalja na Olimpijadi u Parizu, postala je najodlikovanija američka plivačica u historiji Olimpijskih igara, čime je oborila vlastite rekorde i zauvijek upisala svoje ime u historiju sporta.
Ko je Pam Kaur? Prva žena na poziciji glavne finansijske direktorice u HSBC-u
Pam Kaur postavila je novi standard u poslovnom svijetu kada je imenovana za glavnu finansijsku direktoricu HSBC - a. Postala je prva žena koja je zauzela ovu poziciju u 160 - godišnjoj historiji banke, čime je inspirisala mnoge žene da teže višim ciljevima u korporativnom svijetu.
Ko je Michele Fitzsimmons? Prva žena zamjenica šefa vatrogasne službe FDNY - a
Michele Fitzsimmons, veteranka Vatrogasne službe New Yorka, postala je prva žena na poziciji zamjenice šefa vatrogasne operative. Ova značajna promjena pokazuje da žene mogu biti lideri i u tradicionalno smatranim muškima industrijama, stvarajući put za buduće generacije.
Foto: @fdny
Ko je Claudia Sheinbaum Pardo? Prva žena predsjednica Meksika
Claudia Sheinbaum Pardo je postala prva žena predsjednica Meksika u 2024. godine, čime je postavila novi standard za političke lidere u Latinskoj Americi. Ona je također prvi bivši klimatologinja koja je preuzela tu funkciju što čini njezinu poziciju još snažnijom u doba globalnih klimatskih izazova. Svojom pozicijom predstavlja simbol otpornosti i borbe za žene, suočena s izazovima političkih i kulturnih tenzija.
Ko je Fei-Fei Li? "Godmother" umjetničke inteligencije i aktivistica za ljudsko dostojanstvo
Fei-Fei Li, poznata kao "godmother of AI", nije samo pomogla u oblikovanju umjetničke inteligencije, nego je liderka koja za cilj ima da AI bude razvijan s jasnim stavom i smislom očuvanja ljudskog dostojanstva. Svojim naporima da povećava raznolikost u ovoj industriji, kroz neprofitnu organizaciju AI4ALL, omogućila je mnogim studentima iz svih dijelova svijeta da se uključe u ovu oblast. Fei-Fei Li je simbol nade u upotrebi tehnologije za dobrobit čovječanstva, nastojeći obezbijediti da moćne inovacije služe čovjekovim vrijednostima.
Ko je Simone Biles? Najsjanija zvijezda gimnastike svih vremena
Simone Biles, koja je već postavila mnoge rekorde, nastavlja briljirati na svjetskoj sceni. Na Olimpijadi u Parizu 2024. godine, osvojila je još jednu zlatnu medalju, potvrđujući svoj status najdominantnije gimnastičarke svih vremena. Njen povratak nakon duže pauze bio je simbol nevjerovatne snage volje i posvećenosti, a njena tehnika i hrabrost inspirišu širom svijeta.
Ko je Adejoké Bakare? Prva Afroamerikanka koja je osvojila Michelinovu zvjezdicu u UK - u
Adejoké Bakare, nigerijska kuharica i vlasnica restorana Chishuru, postala je prva Afroamerikanka koja je osvojila Michelinovu zvjezdicu u Ujedinjenom Kraljevstvu 2024. godine. Njena kuhinja, koja spaja nigerijske, gansanske i globalne utjecaje, donosi inovativne okuse i osjećaj zajedništva. Bakare je dokazala da je moguće pomaknuti granice, istovremeno čuvajući duboke korijene svoje kulturne baštine, dok svojim jelima spaja svjetove na tanjiru.
Ove izvanredne žene su 2024. godinu ispisale hrabrim potezima, ali one nisu jedine. Tu su i one čija imena možda ne odjekuju u medijima: učiteljice koje inspirišu generacije, doktorice koje spašavaju živote, spisateljice koje mijenjaju percepcije, domaćice koje svojim radom drže stubove porodice i društva. Svaka od njih ostavlja trag, oblikuje budućnost i pomiče granice mogućeg.
Na nama je da ih prepoznamo i u svakodnevnici, podržimo i zapamtimo.
* * *
Naslovna fotografija: @simonebiles
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
