TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 5.3.2025.
U užurbanosti današnjice neke od najinspirativnijih priča ostaju skrivene iza pozadina koje zaslužuju reflektore. Srećom, imamo priliku ispraviti tu nepravdu sada, u susret Danu žena, 8. marta, kad slavimo snagu, hrabrost i postignuća žena koje su oblikovale svijet oko nas.
Možda mnogi od vas nisu čuli za njih, ali upravo ove žene su pokazale snagu, inovaciju, smjelost u 2024. godine koja će trajati, ostaviti traga generacijama iza i mi smo tu da ih istaknemo i podsjetimo na njihovu važnost. Iako nije uvijek lako doći do vrha, ove žene su dokazale da je najvažniji korak onaj prvi... hrabar i odlučan, a rezultat toga je nevjerovatan.
Evo nekoliko ključnih žena koje su 2024. godine postavile nove standarde i koje su, bez sumnje, promijenile svijet.
Ko je Sunita "Suni" Williams? Astronautkinja na misiji Boeing's Starliner
Sunita Williams, bivša pilotkinja i iskusna astronautkinja, bila je među prvim astronautima koji su letjeli na Boeingovoj kapsuli Starliner. Njena misija označila je značajan korak naprijed u komercijalnim svemirskim letovima i pokazala ključnu ulogu žena u istraživanju svemira.
Ko je Lauren Scruggs? Prva Afroamerikanka koja je osvojila medalju u pojedinačnom mačevanju za žene na Olimpijadi u Parizu 2024.
Lauren Scruggs je postala simbol napretka i borbe za jednakost u sportu. Osvojivši medalju u mačevanju, postala je prva Afroamerikanka koja je donijela olimpijsku medalju u ovom sportu, pokazavši svijetu da ne postoje granice za one koji imaju strast i posvećenost.
Ko je Thea LaFond? Prva olimpijska medalja za Dominiku u troskoku za žene
Thea LaFond je napravila historiju donoseći prvu olimpijsku medalju za svoju državu, Dominiku, u troskoku. Ovaj nevjerovatan uspjeh bio je simbol nade i motivacije za mnoge mlade sportašice širom svijeta.
Ko je Katie Ledecky? Najodlikovanija američka plivačica u historiji Olimpijskih igara
Katie Ledecky je još jednom potvrdila svoju dominaciju u svijetu plivanja. Osvojivši više medalja na Olimpijadi u Parizu, postala je najodlikovanija američka plivačica u historiji Olimpijskih igara, čime je oborila vlastite rekorde i zauvijek upisala svoje ime u historiju sporta.
Ko je Pam Kaur? Prva žena na poziciji glavne finansijske direktorice u HSBC-u
Pam Kaur postavila je novi standard u poslovnom svijetu kada je imenovana za glavnu finansijsku direktoricu HSBC - a. Postala je prva žena koja je zauzela ovu poziciju u 160 - godišnjoj historiji banke, čime je inspirisala mnoge žene da teže višim ciljevima u korporativnom svijetu.
Ko je Michele Fitzsimmons? Prva žena zamjenica šefa vatrogasne službe FDNY - a
Michele Fitzsimmons, veteranka Vatrogasne službe New Yorka, postala je prva žena na poziciji zamjenice šefa vatrogasne operative. Ova značajna promjena pokazuje da žene mogu biti lideri i u tradicionalno smatranim muškima industrijama, stvarajući put za buduće generacije.
Foto: @fdny
Ko je Claudia Sheinbaum Pardo? Prva žena predsjednica Meksika
Claudia Sheinbaum Pardo je postala prva žena predsjednica Meksika u 2024. godine, čime je postavila novi standard za političke lidere u Latinskoj Americi. Ona je također prvi bivši klimatologinja koja je preuzela tu funkciju što čini njezinu poziciju još snažnijom u doba globalnih klimatskih izazova. Svojom pozicijom predstavlja simbol otpornosti i borbe za žene, suočena s izazovima političkih i kulturnih tenzija.
Ko je Fei-Fei Li? "Godmother" umjetničke inteligencije i aktivistica za ljudsko dostojanstvo
Fei-Fei Li, poznata kao "godmother of AI", nije samo pomogla u oblikovanju umjetničke inteligencije, nego je liderka koja za cilj ima da AI bude razvijan s jasnim stavom i smislom očuvanja ljudskog dostojanstva. Svojim naporima da povećava raznolikost u ovoj industriji, kroz neprofitnu organizaciju AI4ALL, omogućila je mnogim studentima iz svih dijelova svijeta da se uključe u ovu oblast. Fei-Fei Li je simbol nade u upotrebi tehnologije za dobrobit čovječanstva, nastojeći obezbijediti da moćne inovacije služe čovjekovim vrijednostima.
Ko je Simone Biles? Najsjanija zvijezda gimnastike svih vremena
Simone Biles, koja je već postavila mnoge rekorde, nastavlja briljirati na svjetskoj sceni. Na Olimpijadi u Parizu 2024. godine, osvojila je još jednu zlatnu medalju, potvrđujući svoj status najdominantnije gimnastičarke svih vremena. Njen povratak nakon duže pauze bio je simbol nevjerovatne snage volje i posvećenosti, a njena tehnika i hrabrost inspirišu širom svijeta.
Ko je Adejoké Bakare? Prva Afroamerikanka koja je osvojila Michelinovu zvjezdicu u UK - u
Adejoké Bakare, nigerijska kuharica i vlasnica restorana Chishuru, postala je prva Afroamerikanka koja je osvojila Michelinovu zvjezdicu u Ujedinjenom Kraljevstvu 2024. godine. Njena kuhinja, koja spaja nigerijske, gansanske i globalne utjecaje, donosi inovativne okuse i osjećaj zajedništva. Bakare je dokazala da je moguće pomaknuti granice, istovremeno čuvajući duboke korijene svoje kulturne baštine, dok svojim jelima spaja svjetove na tanjiru.
Ove izvanredne žene su 2024. godinu ispisale hrabrim potezima, ali one nisu jedine. Tu su i one čija imena možda ne odjekuju u medijima: učiteljice koje inspirišu generacije, doktorice koje spašavaju živote, spisateljice koje mijenjaju percepcije, domaćice koje svojim radom drže stubove porodice i društva. Svaka od njih ostavlja trag, oblikuje budućnost i pomiče granice mogućeg.
Na nama je da ih prepoznamo i u svakodnevnici, podržimo i zapamtimo.
* * *
Naslovna fotografija: @simonebiles
TEKST: Ada Ćeremida
Sarajevske ulice ovih dana nisu samo prometne arterije one su platna koja pričaju priče grada. FASADA festival, koji od 2021. godine spaja umjetnost, zajednicu i ekologiju, mijenja lice Sarajeva, pretvarajući fasade u galerije pod vedrim nebom.
Više od 3.000 m² javnih površina, 29 murala i dvije otvorene galerije ulične umjetnosti sada svjedoče transformaciji grada i zajednice, dok svaka boja i lik postaje dio trajnog dijaloga sa publikom. 
Tokom užurbanih dana FASADA festivala, razgovarali smo s Benjaminom Čengićem i Adnom Muslijom u Galeriji Manifesto, prostoru koji je odavno prerastao samo zidove i postao zajednica.
Benjamin dijeli kako street art transformiše grad, kako umjetnici komuniciraju sa zajednicom i kako svaki mural postaje odraz duha Sarajeva, koji istovremeno diše i raste kroz boje. Adna Muslija, umjetnica, kustosica i suosnivačica Manifesto galerije, vodi nas kroz ove ulice i murale, otkrivajući male trenutke iza kulisa festivala koji rijetko ko vidi, a koji uvijek inspirišu.
Od odabira lokacija i umjetnika do rituala koji festival svake godine čine posebnim, njen ženski pogled oblikuje energiju projekta i umjetničke scene Sarajeva.
Nakon susreta, odlučili smo prošetati i pogledati radove ovogodišnjih umjetnika na sarajevskim fasadama. Posjetili smo lokacije gdje su murali nastajali i one gdje se tek crtaju, i saznajemo detalje koji rijetko izlaze izvan ateljea i galerija.
Dok prolazimo Prusačkovom ulicom, Sarajevo izgleda kao da diše kroz boje. Svaki zid, svaka linija i svaki ton pričaju priču i Benjamin i Adna nas vode kroz priču iza festivala ovog šarenog grada.
Svaki festival ima svoje rituale i male tradicije.
Adna, postoji li neki ritual, trenutak ili običaj koji se uvijek ponavlja i daje posebnu energiju FASADA festivalu?
Druženje tima i gostiju poslije napornog festivalskog dana uvijek je činilo FASADA festival posebnim, zato što na taj način kolege postaju prijatelji koji postaju šira porodica. Benjamin često o FASADA-i govori kao o “porodičnom festivalu”. Ja iskreno osjećam da je to tako.
Umjetnici i umjetnice kao što su Endo, Zmaja, ThisOne, Nush, Tizer, Simian ili Bahek i Lina svake godine dolaze na festival, bez obzira na to da li učestvuju u nekim od aktivnosti ili ne. U okolnostima kada su i vrijeme i novac za takve “izlete” veliki luksuz, njihov dolazak ukazuje na vrijednost povezanosti koja se uspostavila.
Još jedan ritual, a koji prati takva druženja, jeste hrana! Svake godine barem jednu večer uživamo u kulinarskoj umjetnosti našeg druga Nede u restoranu Grappa.
Drugi neizostavni kulinarski ritual je večera na vikendici naših prijatelja, a koju “kulinarski kurira” i priprema naš drug, profesionalni kuhar s iskustvom u Michelinovim restoranima, Amor. Znate kako kažu, ljubav ide kroz stomak.
Benjamine, kako bi opisao energiju FASADA festivala jednom emocijom koju bi svako prolaznik mogao osjetiti?
Zadovoljstvo je zasigurno emocija koja koja preovladava ovogodišnjim festivalom. Umjetnici su zadovoljni, komšije su zadovoljne, prolaznici su zadovoljni, publika također. Tim je zadovoljan, a zasad sam, za promjenu, i ja zadovoljan.
Postavljanje izložbi nije uvijek savršeno.
Koji ti je bio najneobičniji ili najizazovniji zahtjev umjetnika tokom postavki izložbi?
Adna: Kvalitetna savremena umjetnost ne suzdržava se od formalnih i tehničkih izazova. To znači da i ono što će se naći na spisku produkcijskih potreba varira u spektru “od igle do lokomotive”.
Za potrebe izložbi u Galeriji Manifesto nabavljali smo i vreće pijeska i medicinske zavoje i dim mašine i zaleđene teleće mozgove.
Imali smo čak i tu čast da produciramo rad Kemila Bektešija, a koji je podrazumijevao stomatološke zahvate i ugradnju zlatnog zuba.
Srećom, uvijek postoje osobe poput dr. stomatologije Azre Pirović i ordinacije Pirović koje prihvate izazov sa istim uzbuđenjem kao i mi. 
Ipak, moram naglasiti da mnoge izazove prihvatam zato što znam koliko i šta sve može izvesti Manifesto tim, ali i moj suprug i naš drug Erol, koji nerijetko nastave tamo gdje smo mi zapeli.
Puno je drugarica i drugova, članova naših porodica koji nam pomažu i čiji je rad u Manifestu publici nevidljiv.
Da li postoji trenutak kada si shvatio da Manifesto galerija znači više od prostora za umjetnost, da je postala zajednica?
Benjamin: Nikad nisam smatrao Manifesto samo prostorom. Manifesto je stvorila zajednica i bez nje on nikad nije postojao.
Energija, svjetlo i pokret pretvaraju ulice u galeriju kada padne mrak. 
Dok šetamo Prusačkovom, lako je zaboraviti da su ovi murali nekada bili obični zidovi.
Benjamine, šta je kod ovogodišnje lokacije učinilo da osjetiš da je savršeno mjesto za FASADA festival?
Originalna lokacija FASADA festivala za ovu godinu bila je ulica Tina Ujevića zbog neposredne blizine Velikog parka. Upravo zbog toga sam mislio da je idealna za ovo izdanje Festivala, koje se bavi ugroženim životinjskim i biljnim vrstama.
Prušćakova ulica je alternativa kojoj smo se okrenuli uslijed nemogućnosti dobijanja dozvola za četiri murala. Iskreno, mislim da je savršena ulica jer je i ona u blizini Parka, a i sama ima dosta zelenila.
Svaka galerija, svaki mural nosi neispričane priče.
Kada gledaš kroz prozor galerije Manifesto ili šetaš gradom, koji trenutak ti najviše snagu ulične umjetnosti i njen uticaj na Sarajevo?
Adna: Nekada je izuzetno teško, gotovo nemoguće vidjeti, osjetiti, ili spoznati stvarni uticaj onoga što radite. Mislim da svi vrlo često, a pogotovo radnice i radnici u kulturi, pokazatelje uticaja tražimo na pogrešnim mjestima.
Sarajevo svaki godine postaje “šarenije” – iako se inače ježim od takve patronizacije ulične umjetnosti, ali smatram da se stvarni uticaj umjetnosti u javnom prostoru ne ogleda u vizuri grada, već u ljudima koji u tom gradu žive.
Zbog toga sam mišljenja da naš uticaj na Sarajevo nije vidljiv koliko se on da osjetiti, te da je upravo u tom osjećaju snaga umjetnosti.
Gledajući FASADU kroz prethodne četiri godine, koje promjene u urbanom kulturološkom pejzažu Sarajeva ti se najviše ističu?
Benjamin: Ne mogu baš odgovoriti na to pitanje onako kako mislim da biste voljeli. Najviše mi se ističu promjene na Višnjiku i Mejtašu i smatram da je odluka da svake godine oslikavamo murale u novom naselju bila ispravna i sjajna.
Promjena koju stvaramo tim pristupom i uticaj koji ona ima na lokalno stanovništvo, te lakoća kojom posjetioci Sarajeva mogu da istražuju manje popularne dijelove grada je baš ono što je trebalo našem gradu.
U timovima gdje žene oblikuju kreativni proces, često se rađaju posebni trenuci, a murali mogu nositi snažne poruke.
Koji trenutak ili mural ti je pokazao koliko je važno da ženski pogled bude prisutan i prepoznatljiv u kolektivu?
Adna: FASADA festival uvijek je nastojao da u selekciji insistira na rodnoj ravnopravnosti. Bez obzira na uvjete grantovskih shema, a nekada i unatoč njima, uspijevali smo da osiguramo prostor za umjetnice.
Njihovi pogledi i glasovi uvijek su nam bili važni. U kvalitet i relevantnost ženskih praksi ulične umjetnosti se uvjerimo svake godine.
Mlade umjetnice stalno traže svoj glas i prostor za izražavanje, a festival FASADA ove godine u Manifesto galeriji prikazuje i film Girl Power, koji prati žene u uličnoj umjetnosti.
Koju poruku bi poslala mladim ženama koje žele ući u kreativnu industriju i izražavati svoj pogled?
Adna: Da nauče odmarati. Borba s mizoginim okruženjem je neminovna, bez obzira na polje djelovanja. Nema uspješne borbe bez odmora. Ovo govorim i kao poruku samoj sebi, jer ja uporno padam na istom ispitu.
Ulična umjetnost postoji na raskrsnici ličnog izraza i javnog dijaloga. Zašto smatraš da je street art danas važan za kulturni pejzaž Sarajeva?
Benjamin: Osim što bukvalno mijenja pejzaž, street art je vrsta umjetnosti koja ne bira publiku i koju publika ne bira. Samim tim stvara novu dimenziju u kulturnom pejzažu.
Ljudi koji ne posjećuju galerije, imaju priliku da iskuse umjetnička djela u svakodnevnom životu i to besplatno. 
Ta promjena dešava se godinama. Ipak, postoji promjena koja puno brže dolazi. Sve više turista putuje kako bi vidjelo uličnu umjetnost u razlicitim gradovima, a oni su ti posjećuju i druge muzeje, galerije i kulturne sadržaje.
Na taj način, stimuliše i rad državnih institucija kulture. Naravno, ljudi će jesti i lokalni hranu, piti lokalna pića, kupovati lokalne suvenire i proizvode malih biznisa i na taj način se dalje upoznavati s našom kulturom. 
Svake godine nam se javi otprilike pedesetak umjetnika/ca iz svih dijelova svijeta. Većina njih su zapravo jako dobri umjetnici/ce koji su od svojih kolega koje su učestvovale u FASADA Festivalu čuli da radimo jedan od najboljih festivala na svijetu i žele da dođu i stvaraju ovdje.
Kad bismo imali više sredstava, ugošćavali bi više umjetnika/ca, onda bi street art u našem gradu još više mijenjao kulturni pejzaž raznovrsnošću kultura i stilova koje oni donose.
Sarajevo je bogato umjetničkom scenom koja traži više vidljivosti.
Kako vidiš trenutno stanje savremene umjetnosti u gradu, i na koji način FASADA doprinosi njenom rastu i prepoznatljivosti?
Adna: Mislim da FASADA Festival pruža divnu priliku da se prevaziđe izvjesna distanca između savremene i ulične umjetnosti.
Kako ulična umjetnosti nikada nije u potpunosti institucionalizirana, te zahvaljujući svojoj prirodi, vrlo vjerovatno nikada i neće biti, mislim da ono što radimo kroz uspostavljanje veze između Festivala i Galerije Manifesto jeste omogućavanje prostora za rekontekstualizaciju kojom se pak mnoge zanemarene vrijednosti i jednoga i drugoga čine vidljivijima. 
Volim da vjerujem da je FASADA uticala na to da se u našem društvu i na našoj sceni ulična umjetnost prihvati kao legitiman domen savremene kulture, te da je Manifesto zajedno s njom učinio savremenu umjetničku scenu potentnijom i produktivnijom.
Festivali imaju svoje nevidljive trenutke, haos iza smirenosti. Možeš li podijeliti trenutak iz organizacije FASADA festivala kada si pomislio „ovo je nemoguće“ i kako si to prevazišao?
Benjamin: Ja vrlo često govorim da živimo u državi u kojoj logika nema smisla.
Na dnevnoj bazi nam se dogodi bar pet takvih situacija a prevaziđem ih razmišljanjem, konsultacijama s timom i saradnicima i mojom super moći prevazilaženja.
Publika može potpuno promijeniti energiju murala kroz svoj doživljaj.
Kako doživljavaš ulogu publike u festivalu i šta ti najviše znači u interakciji s prolaznicima i posjetiocima?
Adna: Festival nastaje zbog naše publike. Ako ih niko ne vidi i ne doživljava, murali kao i da ne postoje. Murali nastaju kroz inkluziju zajednice u proces umjetničkog oblikovanja.
Za svaku dozvolu za oslikavanje potrebna je saglasnost stanara, ne samo za oslikavanje, već i za skicu samog murala. 
Interakcija sa sugrađanima koji žive na lokacijama oslikvanja ima izuzetnu vrijednost, jer nam daje uvid u kulturne potrebe naše zajednice, ali i njeno razumijevanje i doživljaj umjetnosti.
Komunikacija sa publikom koja posjećuje festivalske događaje otkriva prava mjerila našeg uspjeha ili neuspjeha. Zadovoljstvo publike ključna je validacija našeg rada.
Ako bi mogao prenijeti jednu energiju ili ritual iz Medellína u Sarajevo, šta bi to bilo i zašto?
Benjamin: Lakoća stvaranja i javnom prostoru. Ljudi nose merdevine pod rukom i crtaju grafite na sprat. Imao sam osjećaj kao da je u cijelom gradu ne samo dozvoljeno, već i poželjno crtati.
FASADA je projekat koji spaja urbanu scenu, galeriju i mlade umjetnike.
Kako vidiš njegov uticaj na Sarajevo i njegovu sposobnost da poveže različite dijelove kreativne zajednice?
Adna: Jedan segment mota Festivala kaže “we collaborate”. Suradnja sa organizacijama koje djeluju na polju savremene, ulične ili bilo koje druge umjetnosti uvijek je bila dio naše strategije rasta.
Mi nastojimo povezati ne samo različite dijelove kreativne zajednice, već i lokalnu zajednicu u kojoj radimo. Niko nije naučio hodati sam. Nijedna velika priča nema samo jednog lika.
Javni zidovi pričaju priče koje privatne galerije ne mogu. Ako bi mogao stvoriti jedan mural koji govori o budućnosti Sarajeva, koju bi priču ispričao?
Benjamin: Mit o Sizifu. Šalim se, naravno. Moj pristup muralima nije pričanje priče, već motivisanje publike na razmišljanje, ali bih vjerovatno pokušao nagovoriti ljude da se zapitaju “Šta mogu uraditi da doprinesem ovom društvu i na neki način ga popravim?”
Festivali ostavljaju tragove na grad i umjetnike koji ih stvaraju. Možeš li se sjetiti trenutka kada je neki mural ili projekat promijenio način na koji gledaš vlastiti rad?
Pokušao sam, ali u glavi mi je hiljadu takvih trenutaka i mislim da je svaki od njih jednako bitan. Nažalost, nemam baš često mogućnost da stvaram u posljednje vrijeme, pa vlastiti rad rijetko gledam.
Svaki grad ima svoj ritam, a umjetnici su njegovi tumači. Kako osjećaš da ulice Sarajeva komuniciraju drugačije nego u drugim gradovima u kojima si radio?
Benjamin: Sarajevo je poseban grad. Za mene je to najljepši grad na svijetu, ali još uvijek se u njemu osjeti bol, patnja i tegoba.
Produkcija: Bonjour.ba
Lokacija: Galerija Manifesto
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
