TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.2.2025.
Danas se često susrećemo sa odgovorima u kojima žene nisu sasvim sigurne šta znači 8. mart, zašto se slavi i zašto bi ga, kao žene, trebalo doživjeti sa posebnim značenjem.
Namjenski se obraćamo ženama jer smatramo da upravo mi, kao žene, trebamo najjače doživjeti 8. mart i razumjeti njegov pravi smisao.
Komercijalizacija svakog praznika postaje norma, a značenje ovog datuma ostaje u drugom planu, a zapravo, on je mnogo više od toga. To je podsjetnik na borbu koja je trajala kroz historiju, borbu za prava i jednakost žena.
Da, ovaj članak je nešto drugačiji i pokazat će vam zašto stisnuta pesnica nije samo simbol otpora i trend. To je znak snage, jedinstva i nade.
Pokušajmo se prvo prisjetiti zašto je ovaj dan važan, ne kroz kritiku, već kroz prizmu napretka i zahvalnosti. Ovaj dan slavimo jer nas podsjeća na to koliko smo postigle i koliko još možemo ostvariti. 8. mart je dan kada ne slavimo samo prošlost, već i snagu koju žene svakodnevno pokazuju u svim aspektima života.
Također, 8. mart je dan kada svi mi trebamo biti svjesni koliko je ravnopravnost važna, ne samo na papiru, već i u svakodnevnom životu.
Početak: Prvi koraci ka ravnopravnosti
Sve je počelo davne 1908. godine, kada su hiljade žena, većinom radnica tekstilne industrije, izašle na ulice New York - a. Tražile su bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme i pravo na glasanje. Zamišljale su svijet u kojem bi se njihov rad cijenio onoliko koliko je zaslužio. Iako je ovaj marš bio presudan za početak borbe, prava žena nisu bila priznata onako kako su to zaslužile. Bila je to samo kap u moru, prva kap koja je postavila temelje za ono što će uslijediti.
Zašto ovaj datum?
Ideja da 8. mart postane međunarodni događaj potekla je od Clare Zetkin, aktivistice i zagovornice ženskih prava. Imajte na umu da originalna ideja Zetkin za međunarodno obilježavanje nije bila vezana za određeni datum. 1910. godine, ona je ovu ideju iznijela na Internacionalnoj konferenciji radnica u Kopenhagenu. Njen prijedlog je jednoglasno podržalo 100 žena iz 17 zemalja koje su prisustvovale konferenciji. Prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911. godine, u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
U konačnici 8. mart je postao Međunarodni dan žena zahvaljujući Vladimiru Lenjinu, koji je 1922. godine službeno proglasio ovaj datum kao Međunarodni dan radničkih žena. Ovaj dan je bio posvećen ženama koje su igrale ključnu ulogu tokom Ruske revolucije 1917. godine, kada su 8. marta žene u Petrogradu organizovale demonstracije tražeći "Hljeb i mir", što je zapravo bio početak Februarske revolucije.
Borba koja je nastavila rasti
1921. godine Sovjetski Savez priznaje 8. mart kao službeni dan borbe žena za jednakost, ali, čak i tada, mnoge žene širom svijeta nisu imale ista prava. Ovaj dan nije označavao samo priznavanje ženske borbe za bolje uslove rada, već i poziv na revoluciju u načinu razmišljanja o ženama u društvu. 8. mart je postao simbol, dan kada su žene, svuda u svijetu, počele glasnije isticati svoje zahtjeve za jednaka prava i dostojanstvo.
Iako su mnoge promjene bile presudne, borba nije bila gotova. Žene su i dalje nailazile na prepreke u obrazovanju, zapošljavanju pa čak i u svakodnevnim životnim odlukama, ali 8. mart je postao i simbol nade, poticanja na akciju i podsjećanja na to da ravnopravnost nije nešto što dolazi samo od sebe već nešto za šta treba svakodnevno raditi.
Prvo pravo glasa za žene
Ponekad se zaboravi da je pravo glasa za žene bilo dugačak i borben proces. Prva zemlja koja je ženama omogućila pravo glasa bila je Švedska, 1867. godine, ali samo za općinske izbore. S vremenom su to pravo dobile i druge skandinavske zemlje, Austrija, pa čak i neki dijelovi Sjedinjenih Američkih Država. Do kraja 19. stoljeća, žene su pravo glasa ostvarile na Novom Zelandu 1893. godine. Zanimljivo je da su mnoge zemlje morale čekati na Prvi svjetski rat kako bi žene ostvarile pravo glasa, uključujući SAD 1920. godine, Veliku Britaniju 1928. godine, pa i SSSR i Njemačku.
U BiH, pravo glasa za žene postalo je načeta tema 1921. godine, međutim, tek su 1945. godine žene u Jugoslaviji dobile puni politički angažman na izborima što je bila velika prekretnica u borbi za ravnopravnost.
Neki dijelovi svijeta nisu išli tako brzo. Na primjer, Švicarska je 1959. godine na referendumu odbila prijedlog da žene dobiju pravo glasa, a tek 1971. godine je to pravo postalo stvarnost. U Liechtensteinu žene su pravo glasa ostvarile tek 1984. godine. Ove priče svjedoče koliko je dug put bio za ostvarenje osnovnog ljudskog prava za žene: pravo da biraju i budu birane.
8. mart danas nije cvijet
Iako je, naravno, lijepo biti prepoznat i cijenjen, 8. mart nije samo dan kada žene primaju cvijeće. To je dan kada se prisjećamo svega što su žene postigle, dana kada podnosimo zahvalnost za one koje su bile prije nas i koje su otvorile vrata koja danas možemo proći. To je i dan kada podsjećamo društvo na neostvarene ciljeve, na nejednakost koja još uvijek postoji i na činjenicu da ravnopravnost nije samo cilj, već proces.
Iako društvo napreduje još uvijek postoje područja u kojima se žene suočavaju s nejednakim pristupom bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju ili ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
Zašto danas u BiH slaviti 8. mart više nego ikad?
Danas, u Bosni i Hercegovini, 8. mart ima dublje značenje nego ikad. Ovaj dan nas podsjeća na nevjerovatne korake koje su žene napravile kroz historiju, ali i na borbu koja još traje. Nažalost, danas se suočavamo sa stvarima koje nisu samo zabrinjavajuće... femicid, nasilje nad ženama i nejednakosti koje i dalje oblikuju svakodnevnicu.
„Slaviti“ 8. mart u današnjem kontekstu znači mnogo. To je dan kada slavimo našu smjelost da se suočimo sa nepravdom i da otvoreno govorimo o problemima koji nas pogađaju. Femicid je, nažalost, nešto što još uvijek previše često dominira vijestima u BiH. Svaka žrtva femicida, svaki čin nasilja, svaka situacija u kojoj žena nije zaštićena, poziv je za akciju, poziv da ne okrenemo glavu.
Ni una menos!
* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Kad na Bonjour.ba napišemo: „Vidimo se za sljedećim stolom. Stay tuned.“, onda to zaista i mislimo.
Prvi Bonjour.TABLE u Banjoj Luci završio je večeru, ali nije završio razgovore. Poruke, kafe i novi sastanci koji su uslijedili dali su nam jasan razlog da ovaj format nastavimo.
Zato smo 19. oktobra postavili novi stol u Sarajevu.
U restoranu Kiren hotela Baškuća susrela su se različita profesionalna iskustva, ideje i pogledi na lifestyle industriju.
Sarajevo je priči dalo nove sagovornike i vlastiti ritam, dok je njena osnova ostala ista: Connection. Conversation. Community.
Te tri riječi odredile su način na koji smo oblikovali večer, od pitanja na karticama i tempa menija do vremena koje smo ostavili razgovoru da se razvije.
Bonjour.TABLE polazi od jednostavne ideje: kvalitetan poslovni kontakt traži više od razmjene imena i funkcija. Potrebni su vrijeme, dobra tema i prilika da se iskustvo podijeli otvoreno.
Već pri dolasku goste je dočekao mali gourmet experience. U čašama su se susreli Grand kafa, sirupi od brusnice i dunje te gazirano piće, u neočekivanoj kombinaciji okusa i aroma.
Suhi led stvarao je nježnu maglicu oko čaša, dodajući cijeloj postavci gotovo teatralan trenutak.
Bio je to prvi nagovještaj onoga što smo pripremile za Bonjour.TABLE: iskustva u kojem se pažnja posvećuje svakom detalju, od kombinacije sastojaka do načina na koji ih gosti doživljavaju.
Još prije sjedanja za sto imali su zajedničko iskustvo od kojeg je upoznavanje moglo početi.
Ana Ćavar, vlasnica Bonjour.ba, poželjela je dobrodošlicu uzvanicama, a zatim je riječ prepustila onome zbog čega su se i okupili: razgovorima, upoznavanjima i novim idejama koje nastaju kada se zanimljive individue nađu za istim stolom.
Ana Ćavar, vlasnica Bonjour.ba
Za njim su se susrela iskustva iz razvoja brendova, komunikacije, kreiranja sadržaja i uslužnih djelatnosti, uz dovoljno vremena da svako čuje i drugačiji pogled na svoj posao.
Meni u pet slijedova osmišljen je kao dio tog susreta. Između posluživanja ostavljeno je vrijeme za razgovor, dok su kratka predstavljanja jela približila odluke koje inače ostaju u kuhinji.
Večera je započela malim iznenađenjem koje je gotovo istovremeno završilo u objektivima uzvanica.
Le Petit Bonjour na tanjire je donio ručno rađeno pecivo s baršunastim maslacem, pažljivo oblikovanim u natpis Bonjour . Jednostavna kombinacija dobila je neočekivano šarmantnu prezentaciju, a prvi zalogaj morao je malo pričekati dok svi ne zabilježe ovaj detalj.
Priznajemo, potpuno ih razumijemo.
Poznati sastojci, pažljivo posluženi, dali su početku večere neposrednost zajedničkog obroka.
Nakon prvog slijeda, večera je dobila novo poglavlje uz Le Plat Principal.
Kremasti rižoto s piletinom i povrćem, začinjen Vegetom Original, na prvi pogled djelovao je kao poznata kombinacija, ali upravo se u njegovoj pripremi krio detalj koji je chef odlučio podijeliti s uzvanicama.
Pridružio se okupljenima za stolom i otkrio kako odabir povrća nije bio slučajan. Vrste povrća korištene u rižotu nalaze se i u sastavu Vegete Original, koja je tako postala inspiracija za osmišljavanje cijelog slijeda.
Bio je to trenutak u kojem je i predstavljanje jela postalo dio gourmet iskustva Bonjour.TABLE.
Razgovori za Bonjour.TABLE stolom nisu poznavali pauzu, čak ni između slijedova. Zato je hidratacija bila jednako važan dio večeri, a Oaza izvorska i Oaza mineralna voda pratile su svaki njen trenutak.
Dok su se otvarale nove teme, razmjenjivale ideje i smjenjivali okusi, čaše su se iznova punile jer za večeri u kojima razgovor tako lako poteče, važno je da i osvježenje uvijek bude nadohvat ruke.
Posljednji slijed, La Douceur, stigao je kao završni potpis večere. Chef se ponovo pridružio uzvanicama i predstavio baršunasti cheesecake na hrskavoj podlozi od Lasta Rondini keksa s okusom čokolade.
Na tanjiru su se susrele kremaste i hrskave teksture, intenzivne čokoladne note i svježina bobičastog voća, a svaki detalj bio je precizno postavljen.
Bio je to desert koji je pozivao da ga prvo dobro pogledamo, a zatim otkrivamo okus po okus.
Ovakvi trenuci činili su posluživanje ličnijim: gosti su mogli čuti ideju iza tanjira, postaviti pitanje i podijeliti vlastiti dojam prije nego što se razgovor nastavi.
Završni slijed, Grand Finale, donio je Grand Gold kafu i lijep kontrast prvom susretu s Grandom, koji je večer otvorio u koktel interpretaciji.
Ovoga puta vratili smo se poznatom ritualu pripreme kafe u džezvi, onom koji u našoj kulturi gotovo uvijek podrazumijeva i razgovor koji traje duže od planiranog.
Nakon pažljivo osmišljenih slijedova i neočekivanih kombinacija okusa, upravo je ta poznata toplina bila pravi način da zaokružimo Bonjour.TABLE iskustvo.
Kartice s pitanjima uvedene su nakon jela, kada su početna predstavljanja već bila završena, a razgovor za stolom postao opušteniji.
„Šta uvijek primijetite, a drugi često ne primjećuju?“, „Koju biste naviku rado preuzeli od nekoga za ovim stolom?“ i „Čemu u posljednje vrijeme češće govorite da?“ otvorila su teme koje se rijetko pojave pri klasičnom poslovnom upoznavanju.
Odgovori su pokazali kako neko donosi odluke, šta smatra važnim i gdje trenutno vidi mogućnost za promjenu.
Upravo su u tim odgovorima gosti mogli prepoznati zajednička interesovanja, iskustva ili ideje o kojima žele nastaviti razgovarati.
Connection. Conversation. Community.
Za nas to znači osmisliti susret u kojem ljudi imaju vremena da se upoznaju, postave pitanje i razmijene iskustva. Hrana, piće i pažnja pri posluživanju dio su tog gostoprimstva.
U Banjoj Luci obećali smo sljedeći sto. Sarajevo je bilo nastavak tog obećanja.
Zato i sada završavamo jednako:
Vidimo se za sljedećim stolom. Stay tuned.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
