TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.2.2025.
Danas se često susrećemo sa odgovorima u kojima žene nisu sasvim sigurne šta znači 8. mart, zašto se slavi i zašto bi ga, kao žene, trebalo doživjeti sa posebnim značenjem.
Namjenski se obraćamo ženama jer smatramo da upravo mi, kao žene, trebamo najjače doživjeti 8. mart i razumjeti njegov pravi smisao.
Komercijalizacija svakog praznika postaje norma, a značenje ovog datuma ostaje u drugom planu, a zapravo, on je mnogo više od toga. To je podsjetnik na borbu koja je trajala kroz historiju, borbu za prava i jednakost žena.
Da, ovaj članak je nešto drugačiji i pokazat će vam zašto stisnuta pesnica nije samo simbol otpora i trend. To je znak snage, jedinstva i nade.
Pokušajmo se prvo prisjetiti zašto je ovaj dan važan, ne kroz kritiku, već kroz prizmu napretka i zahvalnosti. Ovaj dan slavimo jer nas podsjeća na to koliko smo postigle i koliko još možemo ostvariti. 8. mart je dan kada ne slavimo samo prošlost, već i snagu koju žene svakodnevno pokazuju u svim aspektima života.
Također, 8. mart je dan kada svi mi trebamo biti svjesni koliko je ravnopravnost važna, ne samo na papiru, već i u svakodnevnom životu.
Početak: Prvi koraci ka ravnopravnosti
Sve je počelo davne 1908. godine, kada su hiljade žena, većinom radnica tekstilne industrije, izašle na ulice New York - a. Tražile su bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme i pravo na glasanje. Zamišljale su svijet u kojem bi se njihov rad cijenio onoliko koliko je zaslužio. Iako je ovaj marš bio presudan za početak borbe, prava žena nisu bila priznata onako kako su to zaslužile. Bila je to samo kap u moru, prva kap koja je postavila temelje za ono što će uslijediti.
Zašto ovaj datum?
Ideja da 8. mart postane međunarodni događaj potekla je od Clare Zetkin, aktivistice i zagovornice ženskih prava. Imajte na umu da originalna ideja Zetkin za međunarodno obilježavanje nije bila vezana za određeni datum. 1910. godine, ona je ovu ideju iznijela na Internacionalnoj konferenciji radnica u Kopenhagenu. Njen prijedlog je jednoglasno podržalo 100 žena iz 17 zemalja koje su prisustvovale konferenciji. Prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911. godine, u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
U konačnici 8. mart je postao Međunarodni dan žena zahvaljujući Vladimiru Lenjinu, koji je 1922. godine službeno proglasio ovaj datum kao Međunarodni dan radničkih žena. Ovaj dan je bio posvećen ženama koje su igrale ključnu ulogu tokom Ruske revolucije 1917. godine, kada su 8. marta žene u Petrogradu organizovale demonstracije tražeći "Hljeb i mir", što je zapravo bio početak Februarske revolucije.
Borba koja je nastavila rasti
1921. godine Sovjetski Savez priznaje 8. mart kao službeni dan borbe žena za jednakost, ali, čak i tada, mnoge žene širom svijeta nisu imale ista prava. Ovaj dan nije označavao samo priznavanje ženske borbe za bolje uslove rada, već i poziv na revoluciju u načinu razmišljanja o ženama u društvu. 8. mart je postao simbol, dan kada su žene, svuda u svijetu, počele glasnije isticati svoje zahtjeve za jednaka prava i dostojanstvo.
Iako su mnoge promjene bile presudne, borba nije bila gotova. Žene su i dalje nailazile na prepreke u obrazovanju, zapošljavanju pa čak i u svakodnevnim životnim odlukama, ali 8. mart je postao i simbol nade, poticanja na akciju i podsjećanja na to da ravnopravnost nije nešto što dolazi samo od sebe već nešto za šta treba svakodnevno raditi.
Prvo pravo glasa za žene
Ponekad se zaboravi da je pravo glasa za žene bilo dugačak i borben proces. Prva zemlja koja je ženama omogućila pravo glasa bila je Švedska, 1867. godine, ali samo za općinske izbore. S vremenom su to pravo dobile i druge skandinavske zemlje, Austrija, pa čak i neki dijelovi Sjedinjenih Američkih Država. Do kraja 19. stoljeća, žene su pravo glasa ostvarile na Novom Zelandu 1893. godine. Zanimljivo je da su mnoge zemlje morale čekati na Prvi svjetski rat kako bi žene ostvarile pravo glasa, uključujući SAD 1920. godine, Veliku Britaniju 1928. godine, pa i SSSR i Njemačku.
U BiH, pravo glasa za žene postalo je načeta tema 1921. godine, međutim, tek su 1945. godine žene u Jugoslaviji dobile puni politički angažman na izborima što je bila velika prekretnica u borbi za ravnopravnost.
Neki dijelovi svijeta nisu išli tako brzo. Na primjer, Švicarska je 1959. godine na referendumu odbila prijedlog da žene dobiju pravo glasa, a tek 1971. godine je to pravo postalo stvarnost. U Liechtensteinu žene su pravo glasa ostvarile tek 1984. godine. Ove priče svjedoče koliko je dug put bio za ostvarenje osnovnog ljudskog prava za žene: pravo da biraju i budu birane.
8. mart danas nije cvijet
Iako je, naravno, lijepo biti prepoznat i cijenjen, 8. mart nije samo dan kada žene primaju cvijeće. To je dan kada se prisjećamo svega što su žene postigle, dana kada podnosimo zahvalnost za one koje su bile prije nas i koje su otvorile vrata koja danas možemo proći. To je i dan kada podsjećamo društvo na neostvarene ciljeve, na nejednakost koja još uvijek postoji i na činjenicu da ravnopravnost nije samo cilj, već proces.
Iako društvo napreduje još uvijek postoje područja u kojima se žene suočavaju s nejednakim pristupom bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju ili ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
Zašto danas u BiH slaviti 8. mart više nego ikad?
Danas, u Bosni i Hercegovini, 8. mart ima dublje značenje nego ikad. Ovaj dan nas podsjeća na nevjerovatne korake koje su žene napravile kroz historiju, ali i na borbu koja još traje. Nažalost, danas se suočavamo sa stvarima koje nisu samo zabrinjavajuće... femicid, nasilje nad ženama i nejednakosti koje i dalje oblikuju svakodnevnicu.
„Slaviti“ 8. mart u današnjem kontekstu znači mnogo. To je dan kada slavimo našu smjelost da se suočimo sa nepravdom i da otvoreno govorimo o problemima koji nas pogađaju. Femicid je, nažalost, nešto što još uvijek previše često dominira vijestima u BiH. Svaka žrtva femicida, svaki čin nasilja, svaka situacija u kojoj žena nije zaštićena, poziv je za akciju, poziv da ne okrenemo glavu.
Ni una menos!
* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com
TEKST: Bonjour.ba
Mnogi mladi danas vjeruju da je kuhanje dugotrajan i komplikovan proces, rezervisan samo za one s ozbiljnim kulinarskim vještinama.
Istina je potpuno drugačija jer dovoljno je nekoliko svježih sastojaka i kašika pravog začina da na stolu imate jelo koje izgleda i miriše kao iz restorana.
Upravo to je pokazala kulinarska radionica uz chefa Mirana Karića, kreirana u saradnji Vegete i Bonjour.ba, gdje su gosti otkrili da je kuhanje ne samo strašno… dobro, već i strašno jednostavno uz Vegetu.
Na početku radionice goste su pozdravili predstavnik kompanije Podravka BiH, Haris Arnautović, direktor marketinga i Ana Ćavar, direktorica i vlasnica portala Bonjour.ba.
Haris Arnautović, direktor marketinga Podravka BiH
Ana Ćavar, direktorica i vlasnica portala Bonjour.ba i Miran Karić
U uvodnom obraćanju Haris je istaknuo kako Vegeta u Bosni i Hercegovini ima i posebnu emotivnu vrijednost, podsjetivši da je za njen razvoj zaslužna profesorica Zlata Bart, Travničanka čija je ideja promijenila kuhanje u cijelom regionu. Ana je, pak, naglasila važnost zajedničkog druženja i otkrivanja novih okusa, a oboje su na kraju „kašiku“ prepustili chefu Miranu Kariću da vodi ostatak kulinarske radionice.
Chef Miran Karić otkriva trikove jednostavnog kuhanja
Chef je odmah na početku razbio mit da su wokovi rezervisani za profesionalne kuhare. Kroz radionicu je pokazao kako se wok može pripremiti u nekoliko poteza: nasjeckati, ubaciti, začiniti i uživati. Svaki gost iskusio je da kulinarska magija ne zavisi od vještine, nego od inspiracije i pravih začina koji izvlače najbolje iz svakog jela.
Šta se desi kad prepustite kuhanje gostima ili ko je iznenadio chefa?
Okruženje je gostima dalo dodatni osjećaj opuštenosti. Nije se radilo o savršenoj tehnici, već o uživanju u kuhanju bez pritiska. U mirisu povrća i zvuku tave, gosti su shvatili da je cijeli proces zapravo vrlo jednostavan.
Umjesto takmičenja, radionica se pretvorila u opušteno druženje. Gosti su se kroz smijeh i spontane trenutke prepustili kuhanju, a svaki wok nosio je svoj šarm.
Neki su prvi put držali wok u rukama, drugi su već imali svoje trikove, ali svima je zajedničko bilo jedno: niko nije ostao gladan, a svi su imali razlog da se smiju. Upravo tada se vidjelo koliko Vegeta zna izvući najbolje iz svakog pokušaja i pretvoriti ga u dobar rezultat.
Dok je Maja Čengić Miralem s osmijehom pratila kako wok postaje zvijezda večeri, Ajla Kurtović i Zerina Suyabatmaz su otkrivale prve trikove uz miris povrća na tavi. Naida Kadić, Nikolina Sablić i Magdalena Paradžik unijele su dodatnu dozu energije u druženje.
Hajrudin Šišić pokazao je da mu wok nije nepoznanica, a Iman Karović se pobrinula da niko ne ostane gladan. Zajedno su činili šaroliku ekipu koja je najbolje dokazala da kuhanje, uz pravi začin, postaje igra.
Završni station otkrio je koliko se lako može prilagoditi svaki wok. Na kraju se pokazalo da nije važno da li ste tim riža ili tim nudle jer čim se umiješala kašika Vegete, sve je dobilo onaj strašno dobar okus.
Malo začina za uspomenu
Goste je na odlasku dočekalo malo iznenađenje, a to je poseban Vegeta poklon box kojeg čini Vegeta Original, Smoked i Sweet Chili kao podsjetnik da se strašno dobri trenuci iz radionice mogu ponoviti i kod kuće.
Za sve one koji vole okus, ali ne žele komplikacije, poruka je jednostavna: pokažite svoje najbolje uz Vegetu i otkrijte da je kuhanje strašno… dobro.
Posebnu energiju cijelom druženju dale su i fotografije s photowalla, gdje su gosti ostavili svoj pečat na danu ispunjenom strašno dobrim okusima i smijehom.
A pitate se kako su izgledala jela na kraju ili koja kombinacija je izazvala najviše smijeha? Sve to pogledajte u našem reels-u na Instagramu.
Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Podravkom
Produkcija: Bonjour.ba
Foto: Enida Kajević za Bonjour.ba
Video: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
