Danas se često susrećemo sa odgovorima u kojima žene nisu sasvim sigurne šta znači 8. mart, zašto se slavi i zašto bi ga, kao žene, trebalo doživjeti sa posebnim značenjem.

Namjenski se obraćamo ženama jer smatramo da upravo mi, kao žene, trebamo najjače doživjeti 8. mart i razumjeti njegov pravi smisao.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Josefine Vogt (@josefinevogt)

Komercijalizacija svakog praznika postaje norma, a značenje ovog datuma ostaje u drugom planu, a zapravo, on je mnogo više od toga. To je podsjetnik na borbu koja je trajala kroz historiju, borbu za prava i jednakost žena.

Da, ovaj članak je nešto drugačiji i pokazat će vam zašto stisnuta pesnica nije samo simbol otpora i trend. To je znak snage, jedinstva i nade. 

Pokušajmo se prvo prisjetiti zašto je ovaj dan važan, ne kroz kritiku, već kroz prizmu napretka i zahvalnosti. Ovaj dan slavimo jer nas podsjeća na to koliko smo postigle i koliko još možemo ostvariti. 8. mart je dan kada ne slavimo samo prošlost, već i snagu koju žene svakodnevno pokazuju u svim aspektima života.

Također, 8. mart je dan kada svi mi trebamo biti svjesni koliko je ravnopravnost važna, ne samo na papiru, već i u svakodnevnom životu.

 

Početak: Prvi koraci ka ravnopravnosti

Sve je počelo davne 1908. godine, kada su hiljade žena, većinom radnica tekstilne industrije, izašle na ulice New York - a. Tražile su bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme i pravo na glasanje. Zamišljale su svijet u kojem bi se njihov rad cijenio onoliko koliko je zaslužio. Iako je ovaj marš bio presudan za početak borbe, prava žena nisu bila priznata onako kako su to zaslužile. Bila je to samo kap u moru, prva kap koja je postavila temelje za ono što će uslijediti.

 

Zašto ovaj datum?

Ideja da 8. mart postane međunarodni događaj potekla je od Clare Zetkin, aktivistice i zagovornice ženskih prava. Imajte na umu da originalna ideja Zetkin za međunarodno obilježavanje nije bila vezana za određeni datum. 1910. godine, ona je ovu ideju iznijela na Internacionalnoj konferenciji radnica u Kopenhagenu. Njen prijedlog je jednoglasno podržalo 100 žena iz 17 zemalja koje su prisustvovale konferenciji. Prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911. godine, u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.

U konačnici 8. mart je postao Međunarodni dan žena zahvaljujući Vladimiru Lenjinu, koji je 1922. godine službeno proglasio ovaj datum kao Međunarodni dan radničkih žena. Ovaj dan je bio posvećen ženama koje su igrale ključnu ulogu tokom Ruske revolucije 1917. godine, kada su 8. marta žene u Petrogradu organizovale demonstracije tražeći "Hljeb i mir", što je zapravo bio početak Februarske revolucije.

Borba koja je nastavila rasti

1921. godine Sovjetski Savez priznaje 8. mart kao službeni dan borbe žena za jednakost, ali, čak i tada, mnoge žene širom svijeta nisu imale ista prava. Ovaj dan nije označavao samo priznavanje ženske borbe za bolje uslove rada, već i poziv na revoluciju u načinu razmišljanja o ženama u društvu. 8. mart je postao simbol, dan kada su žene, svuda u svijetu, počele glasnije isticati svoje zahtjeve za jednaka prava i dostojanstvo.

Iako su mnoge promjene bile presudne, borba nije bila gotova. Žene su i dalje nailazile na prepreke u obrazovanju, zapošljavanju pa čak i u svakodnevnim životnim odlukama, ali 8. mart je postao i simbol nade, poticanja na akciju i podsjećanja na to da ravnopravnost nije nešto što dolazi samo od sebe već nešto za šta treba svakodnevno raditi.

 

Prvo pravo glasa za žene

Ponekad se zaboravi da je pravo glasa za žene bilo dugačak i borben proces. Prva zemlja koja je ženama omogućila pravo glasa bila je Švedska, 1867. godine, ali samo za općinske izbore. S vremenom su to pravo dobile i druge skandinavske zemlje, Austrija, pa čak i neki dijelovi Sjedinjenih Američkih Država. Do kraja 19. stoljeća, žene su pravo glasa ostvarile na Novom Zelandu 1893. godine. Zanimljivo je da su mnoge zemlje morale čekati na Prvi svjetski rat kako bi žene ostvarile pravo glasa, uključujući SAD 1920. godine, Veliku Britaniju 1928. godine, pa i SSSR i Njemačku.

U BiH, pravo glasa za žene postalo je načeta tema 1921. godine, međutim, tek su 1945. godine žene u Jugoslaviji dobile puni politički angažman na izborima što je bila velika prekretnica u borbi za ravnopravnost.

 

Neki dijelovi svijeta nisu išli tako brzo. Na primjer, Švicarska je 1959. godine na referendumu odbila prijedlog da žene dobiju pravo glasa, a tek 1971. godine je to pravo postalo stvarnost. U Liechtensteinu žene su pravo glasa ostvarile tek 1984. godine. Ove priče svjedoče koliko je dug put bio za ostvarenje osnovnog ljudskog prava za žene: pravo da biraju i budu birane.

8. mart danas nije cvijet

Iako je, naravno, lijepo biti prepoznat i cijenjen, 8. mart nije samo dan kada žene primaju cvijeće. To je dan kada se prisjećamo svega što su žene postigle, dana kada podnosimo zahvalnost za one koje su bile prije nas i koje su otvorile vrata koja danas možemo proći. To je i dan kada podsjećamo društvo na neostvarene ciljeve, na nejednakost koja još uvijek postoji i na činjenicu da ravnopravnost nije samo cilj, već proces.

 

Iako društvo napreduje još uvijek postoje područja u kojima se žene suočavaju s nejednakim pristupom bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju ili ravnoteži između privatnog i poslovnog života. 


Zašto danas u BiH slaviti 8. mart više nego ikad?

Danas, u Bosni i Hercegovini, 8. mart ima dublje značenje nego ikad. Ovaj dan nas podsjeća na nevjerovatne korake koje su žene napravile kroz historiju, ali i na borbu koja još traje. Nažalost, danas se suočavamo sa stvarima koje nisu samo zabrinjavajuće... femicid, nasilje nad ženama i nejednakosti koje i dalje oblikuju svakodnevnicu.

 

„Slaviti“ 8. mart u današnjem kontekstu znači mnogo. To je dan kada slavimo našu smjelost da se suočimo sa nepravdom i da otvoreno govorimo o problemima koji nas pogađaju. Femicid je, nažalost, nešto što još uvijek previše često dominira vijestima u BiH. Svaka žrtva femicida, svaki čin nasilja, svaka situacija u kojoj žena nije zaštićena, poziv je za akciju, poziv da ne okrenemo glavu.

Ni una menos!

 

* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com

Još nema publike. 

Stolice su prazne, posljednji detalji scenografije dolaze na svoje mjesto, a pod svjetlima bine traju završne probe.   
 

Iza kulisa odvija se ona posebna vrsta organizovanog haosa koju publika rijetko ima priliku vidjeti, a bez koje veliki događaji ne bi bili mogući.

Za samo nekoliko sati ovaj prostor izgledat će sasvim drugačije.
 

Dvorana Zetra 18. septembra postaje mjesto susreta kreativne, marketinške i komunikacijske industrije na 14. Branding konferenciji.

U organizaciji komunikacijske agencije Via Media, ovogodišnji BK14 pod temom Brand New Control otvara pitanje ko danas zaista drži kontrolu nad kreativnošću, pažnjom i brendovima.

Ali prije nego što se vrata zvanično otvore, zavirili smo u backstage.  
 

Između plana i spontanosti  

Veliki događaji uvijek imaju dvije verzije: onu ispoliranu koju vidi publika i onu koja nastaje danima i satima ranije, kroz desetine malih odluka, posljednje provjere, usklađivanje minutaže, svjetla, zvuka i svakog izlaska na scenu.

Jer danas ovdje nema mjesta za „otprilike“.

Taj backstage možda je i najbolji uvod u ovogodišnju temu konferencije. Planira se svaki minut, ton, svjetlo i sadržaj, a onda na jednom mjestu okupe se stotine ljudi i ostavi se prostor za ono što se ne može isplanirati: reakcije, susrete, ideje i razgovore koji mijenjaju perspektive.  
 

Ko danas preuzima mikrofon?  

Na scenu ovogodišnje Branding konferencije stižu ljudi koji o kreativnosti, komunikaciji i brendovima razmišljaju iz potpuno različitih uglova.

David JP Phillips pokazat će zašto je pažnja postala jedna od najvrjednijih valuta današnje komunikacije, dok će Radim Malinic otvoriti pitanje kreativnog uvjerenja i stvaranja brendova koji žele privući pažnju, ali i izgraditi nešto što traje.

Butool Rizvi i Fran Mubrin donose perspektive novih generacija, tehnologije i kulture koja se mijenja brže nego ikada, dok će Jelena Fiškuš i Sean Poropat iz Studija Sonda pokazati zašto odluka koja na početku izgleda kao greška ponekad može otvoriti prostor za veliku ideju.  
 

Različite perspektive, različite kreativne discipline, ali jedno pitanje provlačit će se kroz cijeli dan: ko danas zapravo ima kontrolu?

Mi, brendovi, publika, tehnologija ili algoritmi?  
 

Odgovore tražimo danas. A sudeći prema ljudima koji izlaze na scenu 14. Branding konferencije, bit će zanimljivo vidjeti koliko će koliko će uvjerenja o kontroli ostati ista do kraja dana.

Dok u Zetri traju posljednje probe, a scenografija čeka prve goste, zavirite u galeriju i uhvatite dio atmosfere prije nego što se upale reflektori.

Danas počinj e 14. Branding konferencija, a kroz ove fotografije vam pokazujemo kako nastaje.  
 

Foto: PR