TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.2.2025.
Danas se često susrećemo sa odgovorima u kojima žene nisu sasvim sigurne šta znači 8. mart, zašto se slavi i zašto bi ga, kao žene, trebalo doživjeti sa posebnim značenjem.
Namjenski se obraćamo ženama jer smatramo da upravo mi, kao žene, trebamo najjače doživjeti 8. mart i razumjeti njegov pravi smisao.
Komercijalizacija svakog praznika postaje norma, a značenje ovog datuma ostaje u drugom planu, a zapravo, on je mnogo više od toga. To je podsjetnik na borbu koja je trajala kroz historiju, borbu za prava i jednakost žena.
Da, ovaj članak je nešto drugačiji i pokazat će vam zašto stisnuta pesnica nije samo simbol otpora i trend. To je znak snage, jedinstva i nade.
Pokušajmo se prvo prisjetiti zašto je ovaj dan važan, ne kroz kritiku, već kroz prizmu napretka i zahvalnosti. Ovaj dan slavimo jer nas podsjeća na to koliko smo postigle i koliko još možemo ostvariti. 8. mart je dan kada ne slavimo samo prošlost, već i snagu koju žene svakodnevno pokazuju u svim aspektima života.
Također, 8. mart je dan kada svi mi trebamo biti svjesni koliko je ravnopravnost važna, ne samo na papiru, već i u svakodnevnom životu.
Početak: Prvi koraci ka ravnopravnosti
Sve je počelo davne 1908. godine, kada su hiljade žena, većinom radnica tekstilne industrije, izašle na ulice New York - a. Tražile su bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme i pravo na glasanje. Zamišljale su svijet u kojem bi se njihov rad cijenio onoliko koliko je zaslužio. Iako je ovaj marš bio presudan za početak borbe, prava žena nisu bila priznata onako kako su to zaslužile. Bila je to samo kap u moru, prva kap koja je postavila temelje za ono što će uslijediti.
Zašto ovaj datum?
Ideja da 8. mart postane međunarodni događaj potekla je od Clare Zetkin, aktivistice i zagovornice ženskih prava. Imajte na umu da originalna ideja Zetkin za međunarodno obilježavanje nije bila vezana za određeni datum. 1910. godine, ona je ovu ideju iznijela na Internacionalnoj konferenciji radnica u Kopenhagenu. Njen prijedlog je jednoglasno podržalo 100 žena iz 17 zemalja koje su prisustvovale konferenciji. Prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911. godine, u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
U konačnici 8. mart je postao Međunarodni dan žena zahvaljujući Vladimiru Lenjinu, koji je 1922. godine službeno proglasio ovaj datum kao Međunarodni dan radničkih žena. Ovaj dan je bio posvećen ženama koje su igrale ključnu ulogu tokom Ruske revolucije 1917. godine, kada su 8. marta žene u Petrogradu organizovale demonstracije tražeći "Hljeb i mir", što je zapravo bio početak Februarske revolucije.
Borba koja je nastavila rasti
1921. godine Sovjetski Savez priznaje 8. mart kao službeni dan borbe žena za jednakost, ali, čak i tada, mnoge žene širom svijeta nisu imale ista prava. Ovaj dan nije označavao samo priznavanje ženske borbe za bolje uslove rada, već i poziv na revoluciju u načinu razmišljanja o ženama u društvu. 8. mart je postao simbol, dan kada su žene, svuda u svijetu, počele glasnije isticati svoje zahtjeve za jednaka prava i dostojanstvo.
Iako su mnoge promjene bile presudne, borba nije bila gotova. Žene su i dalje nailazile na prepreke u obrazovanju, zapošljavanju pa čak i u svakodnevnim životnim odlukama, ali 8. mart je postao i simbol nade, poticanja na akciju i podsjećanja na to da ravnopravnost nije nešto što dolazi samo od sebe već nešto za šta treba svakodnevno raditi.
Prvo pravo glasa za žene
Ponekad se zaboravi da je pravo glasa za žene bilo dugačak i borben proces. Prva zemlja koja je ženama omogućila pravo glasa bila je Švedska, 1867. godine, ali samo za općinske izbore. S vremenom su to pravo dobile i druge skandinavske zemlje, Austrija, pa čak i neki dijelovi Sjedinjenih Američkih Država. Do kraja 19. stoljeća, žene su pravo glasa ostvarile na Novom Zelandu 1893. godine. Zanimljivo je da su mnoge zemlje morale čekati na Prvi svjetski rat kako bi žene ostvarile pravo glasa, uključujući SAD 1920. godine, Veliku Britaniju 1928. godine, pa i SSSR i Njemačku.
U BiH, pravo glasa za žene postalo je načeta tema 1921. godine, međutim, tek su 1945. godine žene u Jugoslaviji dobile puni politički angažman na izborima što je bila velika prekretnica u borbi za ravnopravnost.
Neki dijelovi svijeta nisu išli tako brzo. Na primjer, Švicarska je 1959. godine na referendumu odbila prijedlog da žene dobiju pravo glasa, a tek 1971. godine je to pravo postalo stvarnost. U Liechtensteinu žene su pravo glasa ostvarile tek 1984. godine. Ove priče svjedoče koliko je dug put bio za ostvarenje osnovnog ljudskog prava za žene: pravo da biraju i budu birane.
8. mart danas nije cvijet
Iako je, naravno, lijepo biti prepoznat i cijenjen, 8. mart nije samo dan kada žene primaju cvijeće. To je dan kada se prisjećamo svega što su žene postigle, dana kada podnosimo zahvalnost za one koje su bile prije nas i koje su otvorile vrata koja danas možemo proći. To je i dan kada podsjećamo društvo na neostvarene ciljeve, na nejednakost koja još uvijek postoji i na činjenicu da ravnopravnost nije samo cilj, već proces.
Iako društvo napreduje još uvijek postoje područja u kojima se žene suočavaju s nejednakim pristupom bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju ili ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
Zašto danas u BiH slaviti 8. mart više nego ikad?
Danas, u Bosni i Hercegovini, 8. mart ima dublje značenje nego ikad. Ovaj dan nas podsjeća na nevjerovatne korake koje su žene napravile kroz historiju, ali i na borbu koja još traje. Nažalost, danas se suočavamo sa stvarima koje nisu samo zabrinjavajuće... femicid, nasilje nad ženama i nejednakosti koje i dalje oblikuju svakodnevnicu.
„Slaviti“ 8. mart u današnjem kontekstu znači mnogo. To je dan kada slavimo našu smjelost da se suočimo sa nepravdom i da otvoreno govorimo o problemima koji nas pogađaju. Femicid je, nažalost, nešto što još uvijek previše često dominira vijestima u BiH. Svaka žrtva femicida, svaki čin nasilja, svaka situacija u kojoj žena nije zaštićena, poziv je za akciju, poziv da ne okrenemo glavu.
Ni una menos!
* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Dan nakon sarajevskog susreta publike s filmom No Good Men, na Festivalskom trgu, u okviru programa Grand kafa sa…, slušali smo Anwara Hashimija, pisca, glumca i nekadašnjeg novinara čija je životna priča postala dio jednog mnogo većeg filmskog projekta.
Tokom festivalske sedmice filmovi iz kino sala vrlo brzo pronađu svoj put do razgovora koji se nastavljaju širom Sarajeva. Jedno od mjesta na kojem se taj susret publike i filmskih autora događa i ove godine je program Grand Kafa sa…, koji goste Sarajevo Film Festivala dovodi u nešto opuštenije okruženje i daje nam priliku da ih upoznamo i izvan uloga, projekcija i crvenog tepiha.
Program je dio festivalskog rasporeda već nekoliko godina, a ovoga puta pridružili smo se razgovoru s Anwarom Hashimijem.
Hashimi je u Sarajevo stigao s filmom No Good Men rediteljice Shahrbanoo Sadat, prikazanim u Open Air programu 32. Sarajevo Film Festivala, u kojem igra jednu od glavnih uloga.
Dan nakon projekcije gostovao je upravo u programu Grand Kafa sa… na Festivalskom trgu, a nama je to bila prilika da priču o filmu nakratko preselimo iz kino sale za stol i poslušamo čovjeka čiji odnos prema storytellingu ne počinje niti završava glumom. 
Kod Anwara Hashimija posebno je zanimljivo to što njegov odnos prema filmu ne dolazi isključivo iz glumačke perspektive. Njegov profesionalni put obuhvata i novinarstvo i pisanje, pa način na koji razmišlja o pričama prirodno prelazi iz jednog medija u drugi.
Njegovi tekstovi i iskustva godinama su povezani i s filmskim radom Shahrbanoo Sadat, zbog čega iza jedne uloge postoji mnogo širi kreativni kontekst. Zato nam je bilo zanimljivo slušati ga ne samo kao nekoga koga trenutno gledamo u filmu No Good Men , nego kao osobu koja vrlo dobro poznaje različite faze kroz koje priča prolazi prije nego što dođe pred publiku. 
Možda je upravo to misao koju ovakvi susreti najbolje podcrtavaju: publika film upozna kada sjedne u kino, ali njegov život počinje mnogo ranije. Od prve zapisane ideje i razgovora, preko ljudi koji je razvijaju, do seta i konačne projekcije, između postoji cijeli niz kreativnih odluka koje uglavnom ostaju izvan kadra.
Podrška prostorima u kojima se o tom procesu govori zato znači i stvaranje mjesta na kojem publika može biti malo bliže ljudima koji oblikuju filmsku industriju.
U festivalskoj sedmici prepunoj premijera, gostiju i programa, Grand Kafa sa… upravo takav trenutak pretvara u dio iskustva Sarajevo Film Festivala. 
Nekoliko desetina minuta razgovora neće ispričati sve o jednom filmu ili njegovim autorima, ali može promijeniti način na koji ih poslije gledamo. S Grand kafe s Anwarom Hashimijem otišli smo s nešto boljim uvidom u njegov kreativni proces i poznanstvom s čovjekom iza filmske uloge.
Vrijednost ovakvih susreta je u tome što nas na trenutak odvoje od programa koji pokušavamo stići i podsjete da iza svakog naslova u festivalskom rasporedu stoje ljudi, ideje i godine rada. 
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
