TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.2.2025.
Danas se često susrećemo sa odgovorima u kojima žene nisu sasvim sigurne šta znači 8. mart, zašto se slavi i zašto bi ga, kao žene, trebalo doživjeti sa posebnim značenjem.
Namjenski se obraćamo ženama jer smatramo da upravo mi, kao žene, trebamo najjače doživjeti 8. mart i razumjeti njegov pravi smisao.
Komercijalizacija svakog praznika postaje norma, a značenje ovog datuma ostaje u drugom planu, a zapravo, on je mnogo više od toga. To je podsjetnik na borbu koja je trajala kroz historiju, borbu za prava i jednakost žena.
Da, ovaj članak je nešto drugačiji i pokazat će vam zašto stisnuta pesnica nije samo simbol otpora i trend. To je znak snage, jedinstva i nade.
Pokušajmo se prvo prisjetiti zašto je ovaj dan važan, ne kroz kritiku, već kroz prizmu napretka i zahvalnosti. Ovaj dan slavimo jer nas podsjeća na to koliko smo postigle i koliko još možemo ostvariti. 8. mart je dan kada ne slavimo samo prošlost, već i snagu koju žene svakodnevno pokazuju u svim aspektima života.
Također, 8. mart je dan kada svi mi trebamo biti svjesni koliko je ravnopravnost važna, ne samo na papiru, već i u svakodnevnom životu.
Početak: Prvi koraci ka ravnopravnosti
Sve je počelo davne 1908. godine, kada su hiljade žena, većinom radnica tekstilne industrije, izašle na ulice New York - a. Tražile su bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme i pravo na glasanje. Zamišljale su svijet u kojem bi se njihov rad cijenio onoliko koliko je zaslužio. Iako je ovaj marš bio presudan za početak borbe, prava žena nisu bila priznata onako kako su to zaslužile. Bila je to samo kap u moru, prva kap koja je postavila temelje za ono što će uslijediti.
Zašto ovaj datum?
Ideja da 8. mart postane međunarodni događaj potekla je od Clare Zetkin, aktivistice i zagovornice ženskih prava. Imajte na umu da originalna ideja Zetkin za međunarodno obilježavanje nije bila vezana za određeni datum. 1910. godine, ona je ovu ideju iznijela na Internacionalnoj konferenciji radnica u Kopenhagenu. Njen prijedlog je jednoglasno podržalo 100 žena iz 17 zemalja koje su prisustvovale konferenciji. Prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911. godine, u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
U konačnici 8. mart je postao Međunarodni dan žena zahvaljujući Vladimiru Lenjinu, koji je 1922. godine službeno proglasio ovaj datum kao Međunarodni dan radničkih žena. Ovaj dan je bio posvećen ženama koje su igrale ključnu ulogu tokom Ruske revolucije 1917. godine, kada su 8. marta žene u Petrogradu organizovale demonstracije tražeći "Hljeb i mir", što je zapravo bio početak Februarske revolucije.
Borba koja je nastavila rasti
1921. godine Sovjetski Savez priznaje 8. mart kao službeni dan borbe žena za jednakost, ali, čak i tada, mnoge žene širom svijeta nisu imale ista prava. Ovaj dan nije označavao samo priznavanje ženske borbe za bolje uslove rada, već i poziv na revoluciju u načinu razmišljanja o ženama u društvu. 8. mart je postao simbol, dan kada su žene, svuda u svijetu, počele glasnije isticati svoje zahtjeve za jednaka prava i dostojanstvo.
Iako su mnoge promjene bile presudne, borba nije bila gotova. Žene su i dalje nailazile na prepreke u obrazovanju, zapošljavanju pa čak i u svakodnevnim životnim odlukama, ali 8. mart je postao i simbol nade, poticanja na akciju i podsjećanja na to da ravnopravnost nije nešto što dolazi samo od sebe već nešto za šta treba svakodnevno raditi.
Prvo pravo glasa za žene
Ponekad se zaboravi da je pravo glasa za žene bilo dugačak i borben proces. Prva zemlja koja je ženama omogućila pravo glasa bila je Švedska, 1867. godine, ali samo za općinske izbore. S vremenom su to pravo dobile i druge skandinavske zemlje, Austrija, pa čak i neki dijelovi Sjedinjenih Američkih Država. Do kraja 19. stoljeća, žene su pravo glasa ostvarile na Novom Zelandu 1893. godine. Zanimljivo je da su mnoge zemlje morale čekati na Prvi svjetski rat kako bi žene ostvarile pravo glasa, uključujući SAD 1920. godine, Veliku Britaniju 1928. godine, pa i SSSR i Njemačku.
U BiH, pravo glasa za žene postalo je načeta tema 1921. godine, međutim, tek su 1945. godine žene u Jugoslaviji dobile puni politički angažman na izborima što je bila velika prekretnica u borbi za ravnopravnost.
Neki dijelovi svijeta nisu išli tako brzo. Na primjer, Švicarska je 1959. godine na referendumu odbila prijedlog da žene dobiju pravo glasa, a tek 1971. godine je to pravo postalo stvarnost. U Liechtensteinu žene su pravo glasa ostvarile tek 1984. godine. Ove priče svjedoče koliko je dug put bio za ostvarenje osnovnog ljudskog prava za žene: pravo da biraju i budu birane.
8. mart danas nije cvijet
Iako je, naravno, lijepo biti prepoznat i cijenjen, 8. mart nije samo dan kada žene primaju cvijeće. To je dan kada se prisjećamo svega što su žene postigle, dana kada podnosimo zahvalnost za one koje su bile prije nas i koje su otvorile vrata koja danas možemo proći. To je i dan kada podsjećamo društvo na neostvarene ciljeve, na nejednakost koja još uvijek postoji i na činjenicu da ravnopravnost nije samo cilj, već proces.
Iako društvo napreduje još uvijek postoje područja u kojima se žene suočavaju s nejednakim pristupom bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju ili ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
Zašto danas u BiH slaviti 8. mart više nego ikad?
Danas, u Bosni i Hercegovini, 8. mart ima dublje značenje nego ikad. Ovaj dan nas podsjeća na nevjerovatne korake koje su žene napravile kroz historiju, ali i na borbu koja još traje. Nažalost, danas se suočavamo sa stvarima koje nisu samo zabrinjavajuće... femicid, nasilje nad ženama i nejednakosti koje i dalje oblikuju svakodnevnicu.
„Slaviti“ 8. mart u današnjem kontekstu znači mnogo. To je dan kada slavimo našu smjelost da se suočimo sa nepravdom i da otvoreno govorimo o problemima koji nas pogađaju. Femicid je, nažalost, nešto što još uvijek previše često dominira vijestima u BiH. Svaka žrtva femicida, svaki čin nasilja, svaka situacija u kojoj žena nije zaštićena, poziv je za akciju, poziv da ne okrenemo glavu.
Ni una menos!
* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Na Bonjour.ba sadržaj ne počinje objavom. Počinje mnogo ranije: dok pratimo ko pokreće projekte, razgovaramo s ljudima iz različitih industrija, analiziramo šta zanima našu publiku i osluškujemo teme koje se ponavljaju između intervjua, poruka i sastanaka.
Tako ne prepoznajemo samo priče koje vrijedi objaviti. Vidimo i gdje nedostaje prostor da se ljudi upoznaju, razmijene iskustva i uspostave kontakt koji im može pomoći da naprave sljedeći korak.
U Banjoj Luci pratimo scenu koju grade ljudi iz svijeta arhitekture, mode, dizajna, beauty i wellness industrije, poduzetništva, ugostiteljstva i digitalnog sadržaja. Ima dobrih projekata, individualnih inicijativa i mnogo znanja, ali malo prilika da se ljudi iz tih krugova sretnu za istim stolom i zaista razgovaraju.
Iz tog zapažanja nastao je Bonjour.TABLE.
Umjesto da čekamo da se takvi kontakti ostvare slučajno, preuzeli smo odgovornost za kreiranje okvira u kojem se mogu upoznati ljudi koji bi jedni drugima mogli postati saradnici, partneri, relevantni sagovornici ili izvor nove perspektive.
Bonjour.TABLE tako je postao nastavak našeg uredničkog rada izvan ekrana: način da ljude koje pratimo, predstavljamo i preporučujemo povežemo međusobno.
Istovremeno, iz prve ruke saznajemo koje teme, izazovi i prilike oblikuju lokalnu scenu te gdje Bonjour.ba svojim uredničkim formatima, dosegom i mrežom kontakata može kreirati konkretnu poslovnu vrijednost kroz veću vidljivost, relevantna partnerstva i razvoj novih projekata.
Na početku večeri goste je pozdravila Ana Ćavar, vlasnica portala Bonjour.ba, a zatim ih usmjerila prema karticama koje su ih čekale za stolom.
Uputa je bila jasna: pročitati pitanje i postaviti ga osobi s desne strane.
Gosti su razgovor započinjali temama poput savjeta s kojim se nikako ne slažu, navike koja im je promijenila svakodnevicu ili pitanja koje bismo jedni drugima trebali češće postavljati.
Te su teme bile dovoljno lične da zaobiđu unaprijed pripremljeno profesionalno predstavljanje, ali ne toliko privatne da razgovor učine neprijatnim.
To je posebno važno u grupi ljudi koji se često međusobno prepoznaju s društvenih mreža, iz projekata ili na osnovu preporuka zajedničkih poznanika. Znati nečije ime i posao nije isto što i poznavati način na koji ta osoba razmišlja.
Za stolom smo željeli povezati content kreatore, poduzetnice, arhitektice, dizajnere, vizažistice, nutricionistice te ljude iz svijeta fitnessa, nakita i ugostiteljstva.
Razlog je praktičan: dobri projekti rijetko nastaju i rastu unutar jedne struke.
Modnom brendu nisu potrebni samo dizajn i proizvodnja nego i fotografija, komunikacija, prodaja i pristup publici. Ugostiteljski projekat povezuje prostor, hranu, uslugu, vizuelni identitet i sadržaj.
Stručnjaku iz wellness industrije često treba medijska vidljivost, dok content kreatoru za kvalitetnu preporuku trebaju pouzdano znanje i relevantni sagovornici.
Kada se ljudi iz tih oblasti upoznaju direktno, kontakt više ne zavisi od slučajne poruke, zajedničkog poznanika ili susreta na narednom eventu.
Važno nam je bilo i da za stolom nisu svi imali ista iskustva ni isti pogled na razvoj lokalne scene. Korisniji razgovor nastaje kada neko postavi pitanje koje u svojoj svakodnevnoj poslovnoj rutini vjerovatno ne biste čuli.
Kada je cilj eventa razgovor, važan je i ritam posluživanja.
Prebrzo posluživanje prekida teme prije nego što se razviju, dok preduge pauze mogu raspršiti pažnju. Zato smo s chefom rooftop restorana Sky Bar u hotelu Courtyard by Marriott Banja Luka kreirali meni u tri slijeda posebno za Bonjour.TABLE, usklađujući ritam posluživanja s tokom razgovora za stolom.
Carpaccio od lososa otvorio je meni svježim i precizno balansiranim okusima. Krema od avokada dala mu je punoću, citrusni vinaigrette donio potrebnu kiselinu, a ulje od peršuna i gel od mlade mrkve dodali završne biljne i blago slatkaste akcente.
Glavni slijed donio je goveđi biftek pripremljen tehnikom sous vide, uz svilenkasti pire od batata i mrkve te šparoge glazirane na maslacu. Za goste koji su birali vegetarijansku opciju poslužen je rižoto, osmišljen kao zaseban, jednako promišljen glavni slijed.
Tehnika pripreme sačuvala je mekoću namirnica, dok su povrće i maslac zaokružili intenzivniji dio menija.
Finalni slijed bio je rezerviran za premijeru novog signature deserta Sky Bara, koji je kreirala pastry chef Gordana Dobraš: cheesecakea s breskvom u kojem svježina voća balansira punu, kremastu teksturu.
Gosti Bonjour.TABLE prvi su ga kušali prije nego što zauzme mjesto u redovnom meniju, a za ovu priliku predstavljen je s custom Bonjour potpisom.
Novi kontakt vrijedi tek kada dobije nastavak.
To može biti poruka poslana narednog jutra, prijedlog za sastanak, proslijeđena preporuka ili ideja zapisana prije nego što je preuzmu druge obaveze.
Zato se Grand kafa u priču uključila kroz ritual koji dolazi poslije eventa. Grand GOLD bio je dio vizualne postavke tokom večeri, kao nagovještaj kafa uz koje će se nastaviti razgovori započeti za Bonjour.TABLE stolom.
Ideja je bila povezati Grand kafu s jutrom poslije, kada se pregledaju novi kontakti i odlučuje kome poslati prvu poruku.
Fotografije, objave i reakcije gostiju važan su dio svakog eventa. One prenose iskustvo, predstavljaju format publici i omogućavaju da njegova ideja dođe do šire zajednice.
Kod Bonjour.TABLE tom vidljivom rezultatu dodajemo još jedan: ono što se događa nakon večeri.
Njegov puni učinak vidjet ćemo kroz razgovore koji su nastavljeni, nove sastanke i potencijalne saradnje, preporuke ili podršku za narednu ideju.
Community počinje okupljanjem, a raste kada upoznavanje dobije razlog da se nastavi.
Bonjour.TABLE kreirali smo upravo za taj sljedeći korak.
Niste baš mogli predvidjeti ovaj Bonjour.ba potez, zar ne? Znamo. Ali naš posao nikada nije bio samo pratiti scenu. Kada prepoznamo šta joj nedostaje, želimo kreirati prostor u kojem se to može dogoditi.
Ovim smo tek otvorili razgovor, a onome što slijedi itekako se radujemo.
Vidimo se za sljedećim stolom. Stay tuned.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
