TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.2.2025.
Danas se često susrećemo sa odgovorima u kojima žene nisu sasvim sigurne šta znači 8. mart, zašto se slavi i zašto bi ga, kao žene, trebalo doživjeti sa posebnim značenjem.
Namjenski se obraćamo ženama jer smatramo da upravo mi, kao žene, trebamo najjače doživjeti 8. mart i razumjeti njegov pravi smisao.
Komercijalizacija svakog praznika postaje norma, a značenje ovog datuma ostaje u drugom planu, a zapravo, on je mnogo više od toga. To je podsjetnik na borbu koja je trajala kroz historiju, borbu za prava i jednakost žena.
Da, ovaj članak je nešto drugačiji i pokazat će vam zašto stisnuta pesnica nije samo simbol otpora i trend. To je znak snage, jedinstva i nade.
Pokušajmo se prvo prisjetiti zašto je ovaj dan važan, ne kroz kritiku, već kroz prizmu napretka i zahvalnosti. Ovaj dan slavimo jer nas podsjeća na to koliko smo postigle i koliko još možemo ostvariti. 8. mart je dan kada ne slavimo samo prošlost, već i snagu koju žene svakodnevno pokazuju u svim aspektima života.
Također, 8. mart je dan kada svi mi trebamo biti svjesni koliko je ravnopravnost važna, ne samo na papiru, već i u svakodnevnom životu.
Početak: Prvi koraci ka ravnopravnosti
Sve je počelo davne 1908. godine, kada su hiljade žena, većinom radnica tekstilne industrije, izašle na ulice New York - a. Tražile su bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme i pravo na glasanje. Zamišljale su svijet u kojem bi se njihov rad cijenio onoliko koliko je zaslužio. Iako je ovaj marš bio presudan za početak borbe, prava žena nisu bila priznata onako kako su to zaslužile. Bila je to samo kap u moru, prva kap koja je postavila temelje za ono što će uslijediti.
Zašto ovaj datum?
Ideja da 8. mart postane međunarodni događaj potekla je od Clare Zetkin, aktivistice i zagovornice ženskih prava. Imajte na umu da originalna ideja Zetkin za međunarodno obilježavanje nije bila vezana za određeni datum. 1910. godine, ona je ovu ideju iznijela na Internacionalnoj konferenciji radnica u Kopenhagenu. Njen prijedlog je jednoglasno podržalo 100 žena iz 17 zemalja koje su prisustvovale konferenciji. Prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911. godine, u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
U konačnici 8. mart je postao Međunarodni dan žena zahvaljujući Vladimiru Lenjinu, koji je 1922. godine službeno proglasio ovaj datum kao Međunarodni dan radničkih žena. Ovaj dan je bio posvećen ženama koje su igrale ključnu ulogu tokom Ruske revolucije 1917. godine, kada su 8. marta žene u Petrogradu organizovale demonstracije tražeći "Hljeb i mir", što je zapravo bio početak Februarske revolucije.
Borba koja je nastavila rasti
1921. godine Sovjetski Savez priznaje 8. mart kao službeni dan borbe žena za jednakost, ali, čak i tada, mnoge žene širom svijeta nisu imale ista prava. Ovaj dan nije označavao samo priznavanje ženske borbe za bolje uslove rada, već i poziv na revoluciju u načinu razmišljanja o ženama u društvu. 8. mart je postao simbol, dan kada su žene, svuda u svijetu, počele glasnije isticati svoje zahtjeve za jednaka prava i dostojanstvo.
Iako su mnoge promjene bile presudne, borba nije bila gotova. Žene su i dalje nailazile na prepreke u obrazovanju, zapošljavanju pa čak i u svakodnevnim životnim odlukama, ali 8. mart je postao i simbol nade, poticanja na akciju i podsjećanja na to da ravnopravnost nije nešto što dolazi samo od sebe već nešto za šta treba svakodnevno raditi.
Prvo pravo glasa za žene
Ponekad se zaboravi da je pravo glasa za žene bilo dugačak i borben proces. Prva zemlja koja je ženama omogućila pravo glasa bila je Švedska, 1867. godine, ali samo za općinske izbore. S vremenom su to pravo dobile i druge skandinavske zemlje, Austrija, pa čak i neki dijelovi Sjedinjenih Američkih Država. Do kraja 19. stoljeća, žene su pravo glasa ostvarile na Novom Zelandu 1893. godine. Zanimljivo je da su mnoge zemlje morale čekati na Prvi svjetski rat kako bi žene ostvarile pravo glasa, uključujući SAD 1920. godine, Veliku Britaniju 1928. godine, pa i SSSR i Njemačku.
U BiH, pravo glasa za žene postalo je načeta tema 1921. godine, međutim, tek su 1945. godine žene u Jugoslaviji dobile puni politički angažman na izborima što je bila velika prekretnica u borbi za ravnopravnost.
Neki dijelovi svijeta nisu išli tako brzo. Na primjer, Švicarska je 1959. godine na referendumu odbila prijedlog da žene dobiju pravo glasa, a tek 1971. godine je to pravo postalo stvarnost. U Liechtensteinu žene su pravo glasa ostvarile tek 1984. godine. Ove priče svjedoče koliko je dug put bio za ostvarenje osnovnog ljudskog prava za žene: pravo da biraju i budu birane.
8. mart danas nije cvijet
Iako je, naravno, lijepo biti prepoznat i cijenjen, 8. mart nije samo dan kada žene primaju cvijeće. To je dan kada se prisjećamo svega što su žene postigle, dana kada podnosimo zahvalnost za one koje su bile prije nas i koje su otvorile vrata koja danas možemo proći. To je i dan kada podsjećamo društvo na neostvarene ciljeve, na nejednakost koja još uvijek postoji i na činjenicu da ravnopravnost nije samo cilj, već proces.
Iako društvo napreduje još uvijek postoje područja u kojima se žene suočavaju s nejednakim pristupom bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju ili ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
Zašto danas u BiH slaviti 8. mart više nego ikad?
Danas, u Bosni i Hercegovini, 8. mart ima dublje značenje nego ikad. Ovaj dan nas podsjeća na nevjerovatne korake koje su žene napravile kroz historiju, ali i na borbu koja još traje. Nažalost, danas se suočavamo sa stvarima koje nisu samo zabrinjavajuće... femicid, nasilje nad ženama i nejednakosti koje i dalje oblikuju svakodnevnicu.
„Slaviti“ 8. mart u današnjem kontekstu znači mnogo. To je dan kada slavimo našu smjelost da se suočimo sa nepravdom i da otvoreno govorimo o problemima koji nas pogađaju. Femicid je, nažalost, nešto što još uvijek previše često dominira vijestima u BiH. Svaka žrtva femicida, svaki čin nasilja, svaka situacija u kojoj žena nije zaštićena, poziv je za akciju, poziv da ne okrenemo glavu.
Ni una menos!
* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prva večer crvenog tepiha već nam je dala razlog da fotografije pogledamo još jednom.
Ovoga puta fokus nam nije ostao samo na kompletnom stylingu. Alena Džebo i Alisa Čajić za otvaranje Sarajevo Film Festivala odabrale su dva sasvim različita pristupa nakitu, a svaki je njihovom looku dao drugačiji karakter.
Za obje je pažljivo biran luksuzni nakit Zlatarne Celje, s idejom da naglasi eleganciju i sofisticiranost, ali kroz estetiku osobe koja ga nosi.
Kod Alene su to bili hladniji tonovi bijelog zlata, briljanti i modri safiri, dok je Alisa otišla prema žutom zlatu, amazonitu i citrinu.
I upravo se na njih dvije dobro vidi koliko luksuzni nakit može imati različito lice: kod jedne preciznije i klasičnije, kod druge toplije i razigranije.
Nakit Zlatarne Celje tako je na istoj večeri dobio dvije potpuno različite interpretacije.
I da, ovo su oni detalji zbog kojih red carpet fotografiju zumiramo.
Alena Džebo, glumica i predsjednica Udruženja filmskih radnika BiH, za večer otvaranja birala je bijelo zlato, briljante i modre safire, ali zanimljiv dio ovog stylinga nije samo u toj kombinaciji boja.
Safir se kroz njen nakit pojavljuje u nekoliko potpuno različitih uloga.
Uz dugu crnu haljinu s dubokim V izrezom i cvjetnim aplikacijama u plavo-crnim tonovima, izbor nakita imao je jasnu poveznicu s cijelim stylingom. Plavi akcenti na haljini nastavili su se kroz safire, dok je bijelo zlato na crnoj podlozi dobilo dodatnu izražajnost.
Blue ogrlica spaja modri safir i briljante, prati liniju dekoltea, pa hladni ton bijelog zlata ostavlja upravo plavoj boji kamena da napravi najjači kontrast.
A onda dolazi Royal prsten u čijem centru se nalazi ovalni modri safir, oko kojeg su raspoređena 24 briljanta. Upravo taj odnos radi najveći dio vizualnog posla: intenzivna plava ostaje u centru, dok briljanti oko nje formiraju svjetliji okvir i dodatno naglašavaju kamen.
Remember Me prsten i naušnice i donose drugačiji pristup. Umjesto jednog velikog centralnog safira, ovdje se pojavljuje više modrih safira različitih veličina. Na prstenu variraju od 2 do 4 mm, dok naušnice isti princip nastavljaju kroz niz manjih kamenova.
I tu kombinacija više prstenova odjednom dobija više smisla.
Nije riječ samo o tome da ih je Alena nosila nekoliko, nego o tome da se na ruci smjenjuju različite proporcije: Royal donosi jedan dominantan safir okružen briljantima, Remember Me više manjih plavih tačaka, a dodatni prstenovi s briljantima uvode čisti sjaj bez još jedne boje.
Nakit koji je nosila Alena Džebo: OGRLICA Blue sa safirom i briljantima, PRSTEN Royal sa safirom i briljantima, PRSTEN Remember m e . NAUŠNICE Remember me sa modrim safirima, PRSTEN sa briljantima, PRSTEN sa briljantima i NARUKVICA .
Kod glumice Alise Čajić već smo navikli da red carpet izdanje ne prođe nezapaženo.
Ovog puta odabrala je dugu haljinu u tirkiznim i akvamarin tonovima, s dubokim V izrezom, naglašenim drapiranjem i skulpturalnim bijelim detaljima uz dekolte. Cijeli look već je imao gotovo morsku paletu, pa je nakit iz kolekcije Golden Sea Star djelovao kao prirodan nastavak te priče.
Golden Sea Star polazi od forme morske zvijezde, ali je prevodi u čistiji, savremeniji oblik. Kraci zvijezde nisu jednaki, pa motiv nije strogo simetričan i upravo zbog toga djeluje razigranije.
U kolekciji se kombinuju i različite završne obrade: veći komadi imaju satenski mat efekat, dok manji donose izraženiji sjaj.
Alisa je nosila ogrlicu, narukvicu i prsten Golden Sea Star, pa se isti motiv ponavljao kroz nekoliko tačaka stylinga.
Ali Alisa se nije zaustavila na jednom motivu.
Uz Golden Sea Star kombinovala je The Golden Sea prsten s amazonitom. Upravo je prirodno kamenje zamišljeno kao nastavak priče ove kolekcije: Zlatarna Celje Golden Sea Star povezuje s Golden Sea komadima u kojima matirano žuto zlato prati intenzivnu boju amazonita.
Toplina žutog zlata dobija hladniji plavo-zeleni akcent amazonita, a Embrace of the Sea prsten sa žutim citrinom i dijamantima uvodi još jedan ton, ovaj put bliži samom zlatu.
Rezultat je slojevit, ali vizualno povezan: morska zvijezda daje motiv, žuto zlato toplinu, amazonit poveznicu s haljinom, a citrin još jednu nijansu unutar iste priče.
Sofisticiranost ovdje ne dolazi iz stroge simetrije i jednog dominantnog kamena, nego iz teksture, boje i načina na koji se različiti komadi povezuju.
Nakit ne pokušava pratiti haljinu doslovno, već preuzima njenu morsku estetiku i prevodi je kroz zlato, teksturu i kamenje u boji.
Nakit koji je nosila Alisa Čajić: OGRLICA Golden sea star , NARUKVICA Golden sea star , PRSTEN Golden sea star , PRSTEN The Golden sea sa amazonitom i PRSTEN Embrace of the Sea sa žutim citrinom i dijamatima.
Alena i Alisa na istoj su večeri pokazale koliko se pristup nakitu može razlikovati čak i kada je povod isti.
Kod Alene su vezivni element bili safiri, briljanti i bijelo zlato. Kod Alise žuto zlato i kamenje u nekoliko tonova.
Jedan izbor djeluje hladnije i preciznije, drugi toplije i slojevitije.
A upravo tu luksuzni nakit dobija više od svoje dekorativne uloge.
Elegancija i sofisticiranost ne moraju izgledati isto na svakoj osobi. Nekada ih nose klasični safiri i briljanti, nekada matirano žuto zlato, organski motivi i kamenje u boji.
To je i ideja saradnje Zlatarne Celje i Udruženja filmskih radnika BiH, koja se nastavlja i ove godine. Odabrane članice i članovi Udruženja tokom festivalskih večeri nose pažljivo birane komade Zlatarne Celje, a svaki izbor prati njihov stil i lični izraz.
U konačnici bit je u autentičnosti i ideji da nakit Zlatarne Celje ne prati samo styling nego i karakter osobe koja ga nosi.
Nakon prvog crvenog tepiha ta ideja već ima dva sasvim različita primjera.
Nakit Zlatarne Celje je zajednička tačka. Način na koji ga nose potpuno je njihov.
Kreacije: Tea Atelier (Alena Džebo), MoonDrip Streetwear (Alisa Čajić)
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
