TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 26.2.2025.
Danas se često susrećemo sa odgovorima u kojima žene nisu sasvim sigurne šta znači 8. mart, zašto se slavi i zašto bi ga, kao žene, trebalo doživjeti sa posebnim značenjem.
Namjenski se obraćamo ženama jer smatramo da upravo mi, kao žene, trebamo najjače doživjeti 8. mart i razumjeti njegov pravi smisao.
Komercijalizacija svakog praznika postaje norma, a značenje ovog datuma ostaje u drugom planu, a zapravo, on je mnogo više od toga. To je podsjetnik na borbu koja je trajala kroz historiju, borbu za prava i jednakost žena.
Da, ovaj članak je nešto drugačiji i pokazat će vam zašto stisnuta pesnica nije samo simbol otpora i trend. To je znak snage, jedinstva i nade.
Pokušajmo se prvo prisjetiti zašto je ovaj dan važan, ne kroz kritiku, već kroz prizmu napretka i zahvalnosti. Ovaj dan slavimo jer nas podsjeća na to koliko smo postigle i koliko još možemo ostvariti. 8. mart je dan kada ne slavimo samo prošlost, već i snagu koju žene svakodnevno pokazuju u svim aspektima života.
Također, 8. mart je dan kada svi mi trebamo biti svjesni koliko je ravnopravnost važna, ne samo na papiru, već i u svakodnevnom životu.
Početak: Prvi koraci ka ravnopravnosti
Sve je počelo davne 1908. godine, kada su hiljade žena, većinom radnica tekstilne industrije, izašle na ulice New York - a. Tražile su bolje radne uvjete, kraće radno vrijeme i pravo na glasanje. Zamišljale su svijet u kojem bi se njihov rad cijenio onoliko koliko je zaslužio. Iako je ovaj marš bio presudan za početak borbe, prava žena nisu bila priznata onako kako su to zaslužile. Bila je to samo kap u moru, prva kap koja je postavila temelje za ono što će uslijediti.
Zašto ovaj datum?
Ideja da 8. mart postane međunarodni događaj potekla je od Clare Zetkin, aktivistice i zagovornice ženskih prava. Imajte na umu da originalna ideja Zetkin za međunarodno obilježavanje nije bila vezana za određeni datum. 1910. godine, ona je ovu ideju iznijela na Internacionalnoj konferenciji radnica u Kopenhagenu. Njen prijedlog je jednoglasno podržalo 100 žena iz 17 zemalja koje su prisustvovale konferenciji. Prvi Međunarodni dan žena obilježen je 1911. godine, u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.
U konačnici 8. mart je postao Međunarodni dan žena zahvaljujući Vladimiru Lenjinu, koji je 1922. godine službeno proglasio ovaj datum kao Međunarodni dan radničkih žena. Ovaj dan je bio posvećen ženama koje su igrale ključnu ulogu tokom Ruske revolucije 1917. godine, kada su 8. marta žene u Petrogradu organizovale demonstracije tražeći "Hljeb i mir", što je zapravo bio početak Februarske revolucije.
Borba koja je nastavila rasti
1921. godine Sovjetski Savez priznaje 8. mart kao službeni dan borbe žena za jednakost, ali, čak i tada, mnoge žene širom svijeta nisu imale ista prava. Ovaj dan nije označavao samo priznavanje ženske borbe za bolje uslove rada, već i poziv na revoluciju u načinu razmišljanja o ženama u društvu. 8. mart je postao simbol, dan kada su žene, svuda u svijetu, počele glasnije isticati svoje zahtjeve za jednaka prava i dostojanstvo.
Iako su mnoge promjene bile presudne, borba nije bila gotova. Žene su i dalje nailazile na prepreke u obrazovanju, zapošljavanju pa čak i u svakodnevnim životnim odlukama, ali 8. mart je postao i simbol nade, poticanja na akciju i podsjećanja na to da ravnopravnost nije nešto što dolazi samo od sebe već nešto za šta treba svakodnevno raditi.
Prvo pravo glasa za žene
Ponekad se zaboravi da je pravo glasa za žene bilo dugačak i borben proces. Prva zemlja koja je ženama omogućila pravo glasa bila je Švedska, 1867. godine, ali samo za općinske izbore. S vremenom su to pravo dobile i druge skandinavske zemlje, Austrija, pa čak i neki dijelovi Sjedinjenih Američkih Država. Do kraja 19. stoljeća, žene su pravo glasa ostvarile na Novom Zelandu 1893. godine. Zanimljivo je da su mnoge zemlje morale čekati na Prvi svjetski rat kako bi žene ostvarile pravo glasa, uključujući SAD 1920. godine, Veliku Britaniju 1928. godine, pa i SSSR i Njemačku.
U BiH, pravo glasa za žene postalo je načeta tema 1921. godine, međutim, tek su 1945. godine žene u Jugoslaviji dobile puni politički angažman na izborima što je bila velika prekretnica u borbi za ravnopravnost.
Neki dijelovi svijeta nisu išli tako brzo. Na primjer, Švicarska je 1959. godine na referendumu odbila prijedlog da žene dobiju pravo glasa, a tek 1971. godine je to pravo postalo stvarnost. U Liechtensteinu žene su pravo glasa ostvarile tek 1984. godine. Ove priče svjedoče koliko je dug put bio za ostvarenje osnovnog ljudskog prava za žene: pravo da biraju i budu birane.
8. mart danas nije cvijet
Iako je, naravno, lijepo biti prepoznat i cijenjen, 8. mart nije samo dan kada žene primaju cvijeće. To je dan kada se prisjećamo svega što su žene postigle, dana kada podnosimo zahvalnost za one koje su bile prije nas i koje su otvorile vrata koja danas možemo proći. To je i dan kada podsjećamo društvo na neostvarene ciljeve, na nejednakost koja još uvijek postoji i na činjenicu da ravnopravnost nije samo cilj, već proces.
Iako društvo napreduje još uvijek postoje područja u kojima se žene suočavaju s nejednakim pristupom bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju ili ravnoteži između privatnog i poslovnog života.
Zašto danas u BiH slaviti 8. mart više nego ikad?
Danas, u Bosni i Hercegovini, 8. mart ima dublje značenje nego ikad. Ovaj dan nas podsjeća na nevjerovatne korake koje su žene napravile kroz historiju, ali i na borbu koja još traje. Nažalost, danas se suočavamo sa stvarima koje nisu samo zabrinjavajuće... femicid, nasilje nad ženama i nejednakosti koje i dalje oblikuju svakodnevnicu.
„Slaviti“ 8. mart u današnjem kontekstu znači mnogo. To je dan kada slavimo našu smjelost da se suočimo sa nepravdom i da otvoreno govorimo o problemima koji nas pogađaju. Femicid je, nažalost, nešto što još uvijek previše često dominira vijestima u BiH. Svaka žrtva femicida, svaki čin nasilja, svaka situacija u kojoj žena nije zaštićena, poziv je za akciju, poziv da ne okrenemo glavu.
Ni una menos!
* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Početak septembra odveo nas je iznad Ljubljane, među parfemske note, cvijeće i dugu večeru na dvorcu. Evo kako je izgledalo iskustvo koje je počelo mirisom, a završilo uspomenom.
Početak septembra odveo nas je u Ljubljanu, gdje nas je Violeta okupila povodom predstavljanja Aura i Divine, dva nova mirisa iz Ultra Intense linije. Već je sama lokacija sugerirala da nas čeka nešto više od klasičnog predstavljanja noviteta: dva dana između pogleda na grad, Ljubljanskog dvorca, parfemskih nota, cvijeća i večere koja je cijelu priču prirodno zaokružila.
Naša prva adresa bio je InterContinental Ljubljana, hotel s pet zvjezdica i pogledom koji se otvara iznad gradskih krovova. Nakon puta, check-ina i kratkog predaha, hotelska soba postala je elegantna uvertira u večer koja nas je nekoliko sati kasnije odvela prema sasvim drugačijoj scenografiji.
Spremili smo se i krenuli prema Ljubljanskom dvorcu.
Historijske zidine, grad ispod nas i septembarsko predvečerje već su bili dovoljno dobar okvir, a prostor je za tu priliku dodatno oblikovan cvjetnim aranžmanima, svijećama i pažljivo postavljenim stolovima. Sve je skladno pratilo mirisnu temu večeri.
Uz piće dobrodošlice imali smo vremena prošetati prostorom, fotografirati detalje i uživati u pogledu prije početka programa. Ljubljana je u tom trenutku već polako prelazila iz dnevnog u večernje izdanje.
Najzanimljiviji dio večeri počeo je za stolom s parfumerom Thomasom Obrockijem.
Prije nego što smo Aura i Divine pomirisali kao završene kompozicije, pred nama su se redale njihove pojedinačne note. Prolazili smo kroz gornje, srednje i bazne slojeve, upoznavali njihov intenzitet i ulogu unutar mirisne strukture te pokušavali prepoznati šta nam je poznato, šta nas iznenađuje i koje asocijacije svaki miris otvara.
Susret s pojedinačnim notama potpuno je promijenio način na koji smo nekoliko minuta kasnije doživjeli završene kompozicije.
Odjednom se za stolom nisu razmjenjivali samo dojmovi sviđa li nam se neki miris ili ne. Počeli smo tražiti njegove slojeve, povezivati pojedine note s poznatim parfemima, cvijećem, mjestima i uspomenama te uspoređivati koliko različito isti miris doživljava osoba koja sjedi pored nas.
Upravo je taj dio večeri imao fluidnost zbog koje usput naučite nešto novo, a da pritom nemate osjećaj da slušate lekciju. Nakon nekoliko krugova mirisanja svi smo već imali svoje favorite, teorije i pokušaje da pogodimo šta se krije u sljedećoj kompoziciji.
Tu smo pobliže upoznali i razlog našeg dolaska u Ljubljanu.
Aura i Divine novi su mirisi u Violeta Ultra Intense liniji, razvijeni s naglaskom na intenzivnije mirisno iskustvo koje se nastavlja i nakon pranja. Formula koristi mirisne mikrokapsule koje se postepeno oslobađaju kroz dodir i pokret, pa se miris ponovno osjeti tokom nošenja odjeće.
Pojedinačne note koje smo prethodno upoznavali zasebno sada smo mogli tražiti unutar Aure i Divine i razumjeti ih kao dvije zaokružene mirisne kompozicije. Takav način upoznavanja mirisa dao je dodatnu dimenziju i samoj formuli, jer smo njezinu tehnologiju mogli povezati s načinom na koji se miris razvija, zadržava i ponovo dolazi do izražaja.
Violeta je Ultra Intense liniju u Ljubljani smjestila u prostor koji inače povezujemo s parfemima: govorilo se o notama, slojevima, intenzitetu, tragu i osjećaju koji miris ostavlja. Proizvod iz vrlo svakodnevne rutine tako je na nekoliko sati dobio novu perspektivu, dovoljno blisku svijetu parfumerije da cijelo predstavljanje djeluje skladno povezano s prostorom, modom i lifestyleom.
A nakon mirisnog dijela, večer se preselila za stol.
Do tada je dvorac već promijenio lice. Grad se ispod nas upalio, cvjetni aranžmani postali su dio postavljenog stola, a početna koncentracija oko mirisnih nota ustupila je mjesto dužim razgovorima i večeri u tri slijeda.
Predjelo, glavno jelo i desert dolazili su u tempu koji je ostavljao dovoljno vremena za druženje, pa se razgovor vrlo brzo proširio s parfumerije na modu, putovanja, gradove iz kojih smo stigli i sve teme koje se spontano otvore kada za istim stolom okupite ljude različitih interesa.
Upravo takve dijelove ovakvih putovanja najviše pamtimo.
Ne samo službeni program, nego ono između: fotografije napravljene prije večere, pogled prema gradu dok čekamo sljedeći slijed, razgovor koji se nastavi preko pola stola i trenutak kada shvatite da više niko ne provjerava koliko je sati.
Ljubljanski dvorac bio je posebno lijepa kulisa za taj dio večeri. Historijska arhitektura davala je cijelom iskustvu osjećaj posebne prilike, dok su cvijeće, svijeće i dugi stolovi prostoru dodali dovoljno topline da večera ostane prije svega druženje.
Na odlasku smo svako ponijeli jedan od novih mirisa sa sobom, pa su Aura i Divine vrlo brzo iz elegantnog ambijenta Ljubljanskog dvorca završili u našim koferima. Nekoliko dana kasnije, ista priča nastavila se kod kuće, samo u sasvim intimnijem izdanju.
Mirisne note koje smo u Ljubljani rastavljali, prepoznavali i uspoređivali sada su se pojavile tamo gdje ih zapravo najviše i primjećujemo, na odjeći i posteljini. I odjednom su uz sebe imale cijelu mapu uspomena: septembarsku Ljubljanu, cvijeće na stolu, večeru iznad grada i prvi susret s mirisom koji više nije bio samo novitet, nego vrlo konkretna uspomena.
A nama će njihov prvi susret još neko vrijeme mirisati upravo tako.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
