Naida i Ismet Lisica su odrasli uz zvuk savijanja bakra i mesinga. Gledali su kako od ovih metala njihov otac kreira prekrasne dodatke koji će oplemeniti i učiniti posebnim baš svaki interijer. Danas oni, ne samo da kroz svoj rad prepričavaju obiteljsku tradiciju koja je započela još 1960. godine, nego ju i nastavljaju kroz showroom LisicaLisica u Sarajevu u kojem turisti iz cijelog svijeta, ali i svi bh. zaljubljenici u ručno izrađene predmete, mogu dio njihovog dizajna ponijeti sa sobom. 
U razgovoru s Ismetom, saznali smo što ćemo sve pronaći u njihovom nedavno otvorenom showroomu, ali i koji su LiscaLisca proizvodi itekako vrijedni i vaše pažnje.

Naida i Ismet Lisica
Foto by Edvin Kalić

Kako je započela LisicaLisica priča? Kako ste se zaljubili u bakar i mesing  i učinili ga djelom vaše svakodnevice?

Naida i ja smo odrasli u očevoj radionici, koja je bila i ostala inspirisana bogatstvom oblika i materijala. Slušali smo zvukove savijanja bakra i mesinga, gledali smo kako metalne kovine poprimaju oblik ručnim savijanjem pomoću alata i kalupa. Nakon završene srednje umjetničke škole, upisali smo i Produkt dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. A za vrijeme studija odlazili smo u radionicu, češće nego prije i eksperimentisali s metalima, oblicima i patinama.

Cone lampa 

Što vas je potaknulo na otvaranje showrooma u srcu Baščaršije?

Razmišljali smo na koji način možemo ponuditi koncept dizajna koji se oslanja na mogućnosti koje pruža zanatska tehnika savijanja kovina kojom se bavi naš otac još od 1960. godine, a istovremeno odgovoriti na svakodnevne potrebe i nas i ostalih ljudi.

Zanatsko savijanje kovina pomoću kalupa skoro je zaboravljeni način oblikovanja proizvoda i interakcije majstora sa metalom. Osjećajući strukturu, tvrdoću i žilavost metala te osluškujući zvukove prilikom njegovog savijanja, naš otac ručno oblikuje metal na kalupu postižući tako željeni oblik koji smo željeli pokazati svima, a evo sada smo u tome i uspjeli. 

Kako teče sam proces izrade artikala koje ćemo pronaći u vašem showroomu?

Tehnika izrade odvija se sljedećim redoslijedom: bakrene šajbe dobiju se rezanjem bakrene ploče. Šajbe, tj. diskovi, su različitih promjera, zavisno od veličine samog proizvoda. Bakrene šajbe se potom odgrijavaju otvorenim plamenom dok bakar ne promjeni boju u crnu, a potom tamno-crvenu. Nakon što se šajbe ohlade, počinje proces savijanja na kalupima smještenih na druk mašini. Šajba se s jedne strane nasloni na kalup, dok se s druge strane pričvrsti sa forzecom i stegne. Naš otac, svezan pojasom za mašinu je spreman započeti proces savijanja. Prilikom savijanja, metalna šajba se podmazuje mašću, kako bi alati nesmetano klizili po materijalu. Tokom ovog procesa, proizvod je često potrebno više puta ogrijati, kako bi metal postao mekši za dalje oblikovanje do finalnog izgleda. Postepeno, bakar poprima oblik kalupa na kojem se savija, a dalje ga je moguće ogrijati otvorenim plamenom kako bi se s uklonile masnoće.

Tanjuri 

Prije samog poliranja bakra, postoji par procesa kroz koje proizvod treba proći kako bi imao izvorni sjaj, a to je: sumporna kiselina, zatim gelpren i cinkalij.
Finalni oblici proizvoda, glatke forme se potom poliraju različitim pastama. Proizvodi se dalje mogu tretirati hemijskim patinama, a u suradnji sa lokalnim zanatlijama na Baščaršiji, i starim zanatskim tehnikama kalajisanja, iskucavanja i zanatskom tehnikom ukrašavanja koja se zove savat.

Koji je vama najdraži komad koji ste napravili, a koji je ukrao simpatije bh.dama i muškaraca?

Izdvojili bi dva proizvoda, O lampu, koja je naišla na oduševljenje ne samo bh. kupaca, nego i kod kupaca iz Japana te vazu za cvijeće, na koju je nanesen ručno topljeni kalaj, pa svaku vazu čini unikatnom i drugačijom. Pored ova dva proizvoda, istakli bi smo i istopljenu lampu, inspirisanu jednim od prvih načina osvjetljenja – svijeće. Bakar se, poput voska, u dodiru sa toplotom topi, stvarajući interesantne konture i igru svjetla u prostoru.

Vaza za cvijeće

Istopljena lampa

Koji će svi artikli biti dostupni u showroomu kroz ljetni period?

U našem showroomu  dostupne su kolekcije lampi, zatim proizvodi poput vazi, tacni, zdjela, prstenja za salvete, saksija, svijećnjaka, polica i kutija za čuvanje hrane ili ukrasnih stvari. Showroom je otvoren od ponedjeljka do subote, od 10 do 18 sati, na adresi Gazi Husrev-begova 46E (dvorište Gazi Husrev-begove biblioteke) u srcu Baščaršije.

***
Fotografije LisicaLisica showrooma by Dženat Dreković
Fotografije LisicaLisica proizvoda by Naida i Ismet Lisica

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.

Foto: Irfan  Redžović 

Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić