Drage naše dame, sretan vam Dan žena!

Kada ste uredništvo portala koji svakodnevno komunicira s velikim brojem sjajnih žena, jasno je da je izazovno naći odgovarajuću priču s kojom možete započeti dan posvećen upravo tim fenomenalnim damama. Mi vjerujemo da smo ju pronašli u 13 sjajnih žena (i naših suradnica) koje su na sasvim iskren, inspirativan i motivirajući način odgovorile na naše pitanje: „Što za vas predstavlja Dan žena?“
One su za MODAMO.čitatelje pripremile simpatične komentare koji će vas kroz 365 dana u godini podsjetiti da svakodnevno ulažete u sebe i da iznova motivirate druge dame u njihovom žongliranju s mnoštvom obveza. Hvala našim ljupkim sugovornicama što su nam dozvolile da zavirimo u njihove foto albume i drage uspomene te što su s nama podijelile svoje viđenje dana posvećenog stvarnim i hrabrim ženama.

***

„Neočekivano, ali ne volim 8. mart. Ne želim da se samo jedan dan u godini sjetimo svih snažnih, pametnih, hrabrih, nesretnih, bolesnih ili uspješnih žena. Iza njih stoje dani i godine rada, odricanja, razvoja, majčinstva, uspona i padova. Zato je bitna motivacija, da svaki dan pohvalimo i podržimo bilo koju osobu koja pokušava napraviti bolje, za sebe i svoje okruženje, bez obzira na spol. Ne smijemo biti darežljivi i pažljivi samo za 8. mart, budimo to svaki dan, nesebični i puni ljubavi. Svijet će izgledati sasvim drugačije.“
Vesna Beganović, Founder & CEO Via Media

Vesna s damama koje su (bile) dio Via Media tima

***

„Dan koji me nanovo podsjeti kako usprkos borbi hrabrih žena kroz istoriju još uvijek nismo ravnopravni. Nažalost, još od srednjeg vijeka vodimo bitku da destigmatiziramo časnu ulogu žene, osobito progresivne žene. Deklarativna ravnopravnost je omogućila da žene imaju pravo glasa, da rade, da se obrazuju, aktivno učestvuju u društvenim, ekonomskim, političkim procesima, ali ostaje bolna činjenica da su žene manje plaćene u odnosu na svoje muške kolege za iste pozicije, da moraju biti mnogo kvalificiranije kako bi dobile priliku, da se sposobnost multitaskinga tretira kao nedostatak fokusa... Istina je da se od vas očekuje da budete sjajni u svim ulogama namijenjenim jednoj ženi: od poslovne žene, do supruge ili partnerice, majke, domaćice, čistačice, dobre kćerke, prijateljice, modne ikone i majstora „uradi sam“... I ono što me dodatno boli je postojanje suštinske razlike u poimanju toga šta znače prava u gradskim i ruralnim sredinama – u kojima najčešće žene uopšte nemaju pravo glasa. Ne bih voljela da me se pogrešno shvati, ali 8. mart je mnogo više od karanfila i svečanog ručka, ovom banaliziranju smo djelomično i mi žene doprinijele. Voljela bih da ovog dana razmislimo o ženama koje su bile prinuđene prekinuti školovanje, maloljetne se udati da „sačuvaju obraz“, trpiti nasilje u porodici, jer su „sigurno one izazvale nasilničko ponašanje“, o onima koje nisu odabrane na konkursu za posao, jer su usprkos kvalifikacijama posmatrane kroz prizmu potencijalne majke, o ženama koje godinama trpe operativne zahvate bez anestezije, jer su nam usađeni ti „trpeći“ modeli ponašanja... Sve ove žene se nalaze u našem okruženju i danas se trebamo boriti za njihova prava. Danas i svih preostalih dana u godini trebamo biti solidarne i poduprijeti žene koje vode teške životne bitke. Bila bih sretna kada bismo razumjele kolika je uloga žena u činjenju ovog svijeta boljim mjestom za život.“ 
Una Mesić, corporate fundraiser, SOS Dječija sela BiH

Una s prijateljicama iz SOS Dječija sela BiH -  Lamijom Turčilo, Alicom Skikić i Dženitom Subašić Radonić

***

„8. mart za mene predstavlja dan kada dajemo počast ženama na čijim ramenima stojimo, koje nas inspirišu kroz historiju sa svojim pričama, snagom i hrabrošću... svim ženama, kao prvo mojoj majci, mom heroju, čiju energiju, hrabrost, empatiju ne mogu opisati jednom rečenicom, kao i svim ženama koje su bile moj oslonac i motivacija u određenom periodu u mom životu. U svijetu gdje konstantno pokušavamo da se prilagodimo drugima, normama koje su nam nametnute, težim ka tome da zajedno sa drugim divnim ženama kreiram okruženje gdje ćemo naučiti da cijenimo našu autentičnost, različitosti, ali u isto vrijeme da budemo svjesne kako možemo toliko toga naučiti jedne od drugih i da zajedno možemo kreirati promjene, kako lokalno, tako i globalno. Jedino kada prikažemo stvarnu verziju sebe i svoju autentičnost, u stanju smo da motivišemo i vodimo, kako sebe tako i druge oko nas.“
Emina Hajrić, kreativna direktorica Studio Vraco

Emina sa jednom od žena za koju smatra da ima karakteristike pravog lidera, Vernisom Rejhan , COO Softhouse Balkans, kao i predsjednicom Švedske privredne komore u BiH
 

***

„Za mene 8. mart predstavlja jednu vrstu javne napomene na najvažnije stvari na svijetu, a to je poštovanje i ljubav koju svako treba da ukazuje ženi svakodnevno. S jedne strane smatram da je neumjesno samo jedan dan slaviti ljepotu, sposobnost, snagu, ljubav i sve što predstavlja žena, a s druge strane dobro je da imamo ovaj Dan kao pomen na prava koja su žene izborile. U svakom slučaju, obožavam provoditi slobodno vrijeme sa prijateljicama i jako puno ih imam, pa se radujem ženskim druženjima i proslavama te uživanju pažnje taj Dan.“
Bojana Škrobić Omerović, suosnivačica Networksa

Bojana s prijateljicama iz djetinjstva

***

„Za mene 8. mart predstavlja dan kada imamo posebnu priliku sjetiti se historijske borbe koju su žene morale voditi da bi imale jednaka prava kao i muškarci. Kada su dobile pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na odabir majčinstva te pravo na obavljanje svih funkcija u društvu. Dan kada se posebno prisjetimo koliko je žena ustvari posebna i bitna, kada se žena slavi... ali isto tako smatram da svaki dan treba da bude kao 8. mart i da se žena i 365 dana u godini treba osjećati voljenom.“
Amra Džeko, model i voditeljica

Amra sa mamom, sestrom Samrom i kćerkom Sofijom

***

„Ponosna sam što sam okružena ženama koje zaista mijenjaju ovaj svijet na bolje, ali istovremeno uspješno nose breme svakodnevnog balansa vlastitih želja u odnosu na očekivanja okruženja. Vjerujem da su naše majke imale najteži zadatak borbe za prava žena koja danas imamo, a dostojanstvo sa kojim su to radile me zaista fascinira. Upravo zato smatram da je Dan žena još jedna prilika da podijelimo ljubav sa ženama oko nas i podsjetimo na važnost obrazovanja i društvene osviještenosti žena. U konačnici, svaki dan je prilika da kroz različite sfere ostavimo vlastiti pečat u svemu onome što radimo. Sve dok smo lično zadovoljne i ispunjene našom ulogom u društvu, uspješne smo i ostvarene.“
Aida Salkić, rukovoditeljica korporativnih komunikacija, ASA Prevent grupacija

Aida Salkić

***

„Kada se osjećaš lijepo, voljeno i sretno svakoga dana, onda Dan žena ni po čemu nije poseban, osim po kvalitetnijem programskom sadržaju u medijima koji nas svake godine podsjete zašto se ovaj datum slavi. Svaka žena treba tako da se osjeća te da bude tretirana s poštovanjem svakoga dana. A snažnije polovine trebaju znati adrese cvjećara i drugim danima osim 8.3. i 14.2.  :) “
Tatjana Paunoski, rukovoditeljica službe marketinga, Bingo d.o.o.

Tatjana Paunoski

***

„Osmi mart smatram jednim povijesnim danom u kojem su davnih godina žene odlučile biti hrabre. Ali ga ne smatram povodom za kupovinu cvijeća, jer osobno najčešće poklanjam bez nužnog povoda i posebnog motiva. Dan je ovo u kojem se veličaju žene. A ima li veće veličine od bića koja imaju mogućnost svijetu donijeti novi život?”
Iva Čuljak, novinarka i influencerica

Iva Čuljak

***

„Ove godine se navršava 110 godina od prvog obilježavanja Međunarodnog dana žena. Od vremena kada sam, kao djevojčica, mislila da je 8. mart dan poklanjanja cvijeća majci i učiteljicama pa evo do danas - gotovo pola vijeka kasnije - me zapravo zbunjuje ideja da jedan pol, od moguća dva, uopšte treba da obilježava dan ili traži prava koja trebaju biti zagarantovana rođenjem, bez obzira na kombinaciju X i Y kromosoma. Ova kombinacija je jedina moguća slučajnost, prava zacijelo nisu niti smiju biti. Ne prenebregnjujući činjenicu da sam privilegovana rođenjem u ovom dijelu Evrope početkom zlatnih i naprednih sedamdesetih godina prošlog stoljeća i moju apsolutnu svijest o tome da bezmalo dvije trećine žena u ostatku svijeta nema luksuz ekonomskih, političkih i društvenih sloboda, 8. mart mi je više podsjetnik da mogu i smijem i zaslužujem sve što mogu, smiju i zaslužuju i osobe sa kromosomskom kombinacijom drugačijom od moje. Osmi mart mi je i crvena lampica upozorenja da je društvo licemjerno i da, unatoč 110 godina istorije borbe za prava, mi i danas imamo programe osnaživanja žena i rodne jednakopravnosti za nešto što je gruntovno pravo dobiveno rođenjem. Meni su osmi martovi moja T., koja je ekonomska migrantica i zajedno sa svojom divnom XX kombinacijom kromosoma uspjela za tačno godinu dana izgraditi posve novi život u stranoj zemlji, puno hladnijoj od njene Hercegovine, sve sa kućom i okućnicom i autom i poslom i punim frižiderom i vikend-putovanjima u druge države. S istom pameću i radom koji je ulagala ovdje. Za mene su osmi martovi moja A. koja mijenja legislative, U. koja predano radi sa djecom koja su imala manje sreće od naše i još sva sila žena koje mijenjaju društvene, političke i ekonomske prilike u zemlji i ostavljaju trajne pečate. Osmi mart mi je, svrha svega, sin koji burno i smjesta reaguje na svaku nepravdu i makar i nagovještaj da bi njegovoj djevojci, prijateljicama ili meni neko uskratio bilo koje pravo. Jer, prosto je, u njegovom poimanju života misao o tome da postoje razlike, ikakve, nije ni nagovijestila mogućnost da mu prođe kroz glavu. Na tome, držim i želim, treba graditi sve buduće osme martove, ali i devete majeve, dvanaeste oktobre, dvadeset pete decembre - riječju, sve dane u godini.“
Najra Krvavac Perišin, communication director, PReDUZEĆE

Najra Krvavac Perišin

***

„Veoma sam tradicionalna žena pa sam i veliki poštovalac praznika žena i datuma za koji me oduvijek veže divan osjećaj, a to je, naravno, 8. mart. Nije to običan dan. Sjetim se djetinjstva i ogromne želje da obradujem majku nekom čestitkom ili učiteljicu cvijetom. Ne mislim da je 8. mart datum za koji se veže jednodnevno razmišljanje o ženama. Ja sam neko tko svakodnevno uživa u ljubavi, pažnji i sitnim gestama koje ženu čine sretnijom i zadovoljnijom, ali neizmjerno volim 8. mart, jer je to poseban dan kada u svom okruženju vidim puno lijepih i sretnih žena. Lijepo je, naravno, vidjeti i ulične štandove s ukrasima i cvijećem, divne nasmijane i krasne žene koje, uglavnom, tog dana rade skraćeno. Tada se žena prisjeti kako je lijepo imati svoj dan. Od ranog jutra prima čestitke, posebne poklone, birane s ljubavlju, od porodice, djece, prijatelja i kolega na poslu. Zar to nije divan osjećaj?! Željela bih istaknuti i nešto što me kao ženu uopće ne veseli, kada je o ovom danu riječ. Sve više se susrećem s mišljenjem pojedinih žena da im 8. mart nije potreban. Ako im već svaki dan nije 8. mart, onda im ni taj zvanični datum nije potreban. Drage moje, volite sebe jer samo tako možete živjeti život u kojem je svaki dan 8. mart. Žena treba pažnju i ljubav, ali najveću ulogu u vlastitom životu treba odigrati sama. Učinimo da smo svaki dan voljene, sretne i dotjerane tako što ćemo promijeniti pogled na sebe. Učinite da vam svaki dan započne osmijehom i afirmacijom... Ti si lijepa, sretna, voljena i zaslužuješ samo najbolje. Upravo ova rečenica može promijeniti svijet i učiniti da vam je 8. mart svaki dan, a kada dođe onaj pravi 8. mart, shvatite koliko ste sretna i zadovoljna žena.“
Almasa Lazović, voditeljica i urednica na Hayat televiziji

Almasa s prijateljicama i prijateljima s Hayat televizije

***

„8. Mart - Međunarodni dan žena za mene predstavlja poseban i revolucionaran praznik koji treba da slavi borbu žena, njihov značaj, potencijal, doprinos, zalaganje i rad. Svaka djevojčica i žena danas treba da bude ponosna i da slavi uspomenu na sve žene koje su se kroz istoriju borile, rizikovale svoj život da bi nam obezbijedile prava koja imamo danas, kao što su pravo na život, pravo na slobodu, pravo na razvod braka, pravo na rad, pravo na život bez nasilja, pravo na sopstveno tijelo, pravo na jednaku platu, pravo na obrazovanje, pravo da glasamo, da vozimo automobil. Nažalost, mnoge žene i djevojčice širom svijeta nemaju ova prava, koja se nama danas možda podrazumijevaju. Zato treba da cijenimo sva ženska prava koja su nam obezbijeđena od nekih hrabrih i neustrašivih žena, koje treba da slavimo svaki dan, a još uvijek i danas u našem društvu postoje brojne predrasude, stereotipi, prepreke i izazovi za žene. Dakle, još uvijek ima prostora za unapređenje rodne ravnopravnosti i unapređenje položaja žena u svijetu i kod nas. 8. Mart - Međunarodni dan žena, nije samo komercijalni praznik cvijeća i poklona, on je mnogo više od toga. Budite ponosne, sretne i zahvalne za sve ono što su za nas učinile žene kroz istoriju, a čine i danas. Ovogodišnja poruka obilježavanja 8. Marta - Međunarodnog dana žena 2019. godine je: “Balans vodi ka boljem svijetu”. Dakle, zalaganje svih nas za ravnopravnost na svim nivoima od poslovnog okruženja, politike, liderstva i odlučivanja, obrazovanja, preduzetništva, tehnologije i nauke, zdravstvene i socijalne zaštite, održivog razvoja. Svako od nas može napraviti promjenu na sebi i u svom mikro okruženju, jer tako se pokreću i velike promjene u društvu i svijetu. Ponosna sam što sam žena i ponosna sam na doprinos, zalaganje, hrabrost i rad svih žena, koje svaki dan svojim znanjima, vještinama i potencijalima, unapređuju svijet svaki dan."
Dijana Tepšić, magistrica Gender/rodnih nauka, kreativna direktorica Play Team kreativne agencije i autorica TV show-a RECreativno sa Dijanom Tepšić

Dijana Tepšić

***

„Kada mi je Dijana rekla kako za Dan žena moram za MODAMO napisati šta za mene predstavlja Dan žena, odmah sam se sjetila ovog trenutka s fotografije. Zašto? Bilo je to lani, upravo nekad u ovo vrijeme.

Lokacija: Caffe Regatta, Merikannontie 8, 00260 Helsinki.
Kilometara od kuće: 2.641 (according to Google Maps)
Trajanje putovanja od Mostara do Helsinkija : 14h
Ja: 32 godine
Dječak: 1 godinu i 4 mjeseca

Cijeli ovaj put je bio jedno veliko iskustvo za mene. 14 sati putovati sama s dječakom od nepune 1,5 godine, mijenjati letove i vremenske zone, doći u Helsinki i tu provesti mjesec dana. Tih mjesec dana je nezaboravno bilo za nas, možda ih jednom i podijelim s vama, ali ovaj trenutak u Caffe Regatta mi se urezao duboko u sjećanje. Mali caffe, presladak. Smješten tik uz ivicu zaleđenog mora. Temperatura u Helsinkiju taj dan, ništa viša od -15 stupnjeva. Pomislili biste 'Nisam luda da po tome izlazim vanka'. Ali to samo ako niste ja i ovaj moj mali dječak. Caffe inače pravi najbolje cimet rolice u cijeloj Skandinaviji. Naravno, to se mora probati. Miris kada uđete u tih par kvadrata caffea – nešto što mogu i sada osjetiti kada zatvorim oči. Dječak koji hoda od stola do stola i pozdravlja ljude dok jede najbolje rolice od cimeta u Skandinaviji, ja koja sjedim uz prozor, gledam njega i more. Razmišljam – kako sam sretna što mogu ovo doživjeti. Razmišljam kako sam sretna što nisam ostala doma i rekla 'Kakva Finska, tko će gore na taj led.', razmišljam kako sam sretna što sam 2.641 kilometar iza sebe ostavila fenomenalne žene koje drže MODAMO u full pogonu, razmišljam kako i 2.641 kilometar daleko mogu i želim raditi posao koji volim. Sve to i još mnogo toga što se ne može ispričati riječima, osim ako niste neki sebi svojstven pjesnik, je stalo iza ove fotografije. Ta sloboda, ti odabiri koje danas mogu donijeti i te žene koje mi pomažu u odabirima su ono što za mene čini Dan žena. Zato, nemojte ga potratiti. Ni osmog ožujka, ni osmog marta i nijednog drugog dana u godini.“
Ana Ćavar, CEO & Founder MODAMO.info

Ana Ćavar

***

„Često se kaže da živimo u muškom svijetu, ali to uglavnom ne uključuje marketinške agencije. Posebno ne marketinšku agenciju Branded, čija sam osnivačica i direktorica. Naš tim čini 10 uposlenika, od toga 7 žena. One su Adna, Anela, Irma, Nejra, Selma, Tena i, naravno, ja. Neke od nas se ističu po svojoj kreativnosti, neke po analitičnosti i svestranosti, a svima nam je zajedničko da istinski volimo svoj posao. Ovog 8. marta brojne žene će uživati u raznim pogodnostima, lijepoj atmosferi i dopadljivim porukama velikih brendova, koje smo osmislile za značajan broj klijenata. A kako ćemo mi proslaviti 8. mart? Radno! Definitivno radno. Adna i Anela su zadužene za organizaciju događaja. Upravo su praznici vrijeme kada imaju najviše posla. Naime, potrebno je prvo pripremiti praznični event, a potom ga i ispratiti na terenu. I u digitalnom svijetu, kroz koji Brandedove klijente vode Nejra i Tena, praznici ne prolaze ništa manje živahno. Danas su događanja nezamisliva bez promocije na društvenim mrežama. Osim digitalnog marketinga, Tena radi i odnose s javnošću, a znamo da bez dobrog PR-a, nema kvalitetnih događaja. Također, bez dobrih vizualnih rješenja, događaj neće niko ni primijetiti. Stoga nam je ovih dana dizajnerica Irma imala pune ruke posla. A kada je posla puno, onda sve to osjeti i Selma, naša administrativna djelatnica, koja naprosto bude zatrpana fakturama i ugovorima. Ne želim da se stekne dojam kako samo mi žene u agenciji mnogo radimo i dajemo svoj doprinos. Naša tri mušketira zlata nam vrijede. Žene uvijek mogu sve i imaju milion ideja, što je u marketingu odlično, ali potrebna je i doza umjerenosti koju, barem u našem timu, sa sobom donose muškarci. Osim što su izuzetni radnici, moram napomenuti da su i pravi džentlmeni. I ovog 8. marta su nam pripremili divno iznenađenje! Svaka od nas je dobila parfem i cvijet. Hoćemo li mi uzvratiti sličnom gestom za Dan muškaraca, to vam još nećemo otkriti.“ 
Amna Džambić Branković, vlasnica Branded agencije
 

Amna zajedno sa ostalim damama iz Branded agencije

***

 

 

_{Naslovna fotografija: whowhatwear.com
Emina Harić foto:Namik Ićindić
Ostale fotografije: privatna arhiva}

 

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

 

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba