Drage naše dame, sretan vam Dan žena!

Kada ste uredništvo portala koji svakodnevno komunicira s velikim brojem sjajnih žena, jasno je da je izazovno naći odgovarajuću priču s kojom možete započeti dan posvećen upravo tim fenomenalnim damama. Mi vjerujemo da smo ju pronašli u 13 sjajnih žena (i naših suradnica) koje su na sasvim iskren, inspirativan i motivirajući način odgovorile na naše pitanje: „Što za vas predstavlja Dan žena?“
One su za MODAMO.čitatelje pripremile simpatične komentare koji će vas kroz 365 dana u godini podsjetiti da svakodnevno ulažete u sebe i da iznova motivirate druge dame u njihovom žongliranju s mnoštvom obveza. Hvala našim ljupkim sugovornicama što su nam dozvolile da zavirimo u njihove foto albume i drage uspomene te što su s nama podijelile svoje viđenje dana posvećenog stvarnim i hrabrim ženama.

***

„Neočekivano, ali ne volim 8. mart. Ne želim da se samo jedan dan u godini sjetimo svih snažnih, pametnih, hrabrih, nesretnih, bolesnih ili uspješnih žena. Iza njih stoje dani i godine rada, odricanja, razvoja, majčinstva, uspona i padova. Zato je bitna motivacija, da svaki dan pohvalimo i podržimo bilo koju osobu koja pokušava napraviti bolje, za sebe i svoje okruženje, bez obzira na spol. Ne smijemo biti darežljivi i pažljivi samo za 8. mart, budimo to svaki dan, nesebični i puni ljubavi. Svijet će izgledati sasvim drugačije.“
Vesna Beganović, Founder & CEO Via Media

Vesna s damama koje su (bile) dio Via Media tima

***

„Dan koji me nanovo podsjeti kako usprkos borbi hrabrih žena kroz istoriju još uvijek nismo ravnopravni. Nažalost, još od srednjeg vijeka vodimo bitku da destigmatiziramo časnu ulogu žene, osobito progresivne žene. Deklarativna ravnopravnost je omogućila da žene imaju pravo glasa, da rade, da se obrazuju, aktivno učestvuju u društvenim, ekonomskim, političkim procesima, ali ostaje bolna činjenica da su žene manje plaćene u odnosu na svoje muške kolege za iste pozicije, da moraju biti mnogo kvalificiranije kako bi dobile priliku, da se sposobnost multitaskinga tretira kao nedostatak fokusa... Istina je da se od vas očekuje da budete sjajni u svim ulogama namijenjenim jednoj ženi: od poslovne žene, do supruge ili partnerice, majke, domaćice, čistačice, dobre kćerke, prijateljice, modne ikone i majstora „uradi sam“... I ono što me dodatno boli je postojanje suštinske razlike u poimanju toga šta znače prava u gradskim i ruralnim sredinama – u kojima najčešće žene uopšte nemaju pravo glasa. Ne bih voljela da me se pogrešno shvati, ali 8. mart je mnogo više od karanfila i svečanog ručka, ovom banaliziranju smo djelomično i mi žene doprinijele. Voljela bih da ovog dana razmislimo o ženama koje su bile prinuđene prekinuti školovanje, maloljetne se udati da „sačuvaju obraz“, trpiti nasilje u porodici, jer su „sigurno one izazvale nasilničko ponašanje“, o onima koje nisu odabrane na konkursu za posao, jer su usprkos kvalifikacijama posmatrane kroz prizmu potencijalne majke, o ženama koje godinama trpe operativne zahvate bez anestezije, jer su nam usađeni ti „trpeći“ modeli ponašanja... Sve ove žene se nalaze u našem okruženju i danas se trebamo boriti za njihova prava. Danas i svih preostalih dana u godini trebamo biti solidarne i poduprijeti žene koje vode teške životne bitke. Bila bih sretna kada bismo razumjele kolika je uloga žena u činjenju ovog svijeta boljim mjestom za život.“ 
Una Mesić, corporate fundraiser, SOS Dječija sela BiH

Una s prijateljicama iz SOS Dječija sela BiH -  Lamijom Turčilo, Alicom Skikić i Dženitom Subašić Radonić

***

„8. mart za mene predstavlja dan kada dajemo počast ženama na čijim ramenima stojimo, koje nas inspirišu kroz historiju sa svojim pričama, snagom i hrabrošću... svim ženama, kao prvo mojoj majci, mom heroju, čiju energiju, hrabrost, empatiju ne mogu opisati jednom rečenicom, kao i svim ženama koje su bile moj oslonac i motivacija u određenom periodu u mom životu. U svijetu gdje konstantno pokušavamo da se prilagodimo drugima, normama koje su nam nametnute, težim ka tome da zajedno sa drugim divnim ženama kreiram okruženje gdje ćemo naučiti da cijenimo našu autentičnost, različitosti, ali u isto vrijeme da budemo svjesne kako možemo toliko toga naučiti jedne od drugih i da zajedno možemo kreirati promjene, kako lokalno, tako i globalno. Jedino kada prikažemo stvarnu verziju sebe i svoju autentičnost, u stanju smo da motivišemo i vodimo, kako sebe tako i druge oko nas.“
Emina Hajrić, kreativna direktorica Studio Vraco

Emina sa jednom od žena za koju smatra da ima karakteristike pravog lidera, Vernisom Rejhan , COO Softhouse Balkans, kao i predsjednicom Švedske privredne komore u BiH
 

***

„Za mene 8. mart predstavlja jednu vrstu javne napomene na najvažnije stvari na svijetu, a to je poštovanje i ljubav koju svako treba da ukazuje ženi svakodnevno. S jedne strane smatram da je neumjesno samo jedan dan slaviti ljepotu, sposobnost, snagu, ljubav i sve što predstavlja žena, a s druge strane dobro je da imamo ovaj Dan kao pomen na prava koja su žene izborile. U svakom slučaju, obožavam provoditi slobodno vrijeme sa prijateljicama i jako puno ih imam, pa se radujem ženskim druženjima i proslavama te uživanju pažnje taj Dan.“
Bojana Škrobić Omerović, suosnivačica Networksa

Bojana s prijateljicama iz djetinjstva

***

„Za mene 8. mart predstavlja dan kada imamo posebnu priliku sjetiti se historijske borbe koju su žene morale voditi da bi imale jednaka prava kao i muškarci. Kada su dobile pravo glasa, pravo na obrazovanje, pravo na odabir majčinstva te pravo na obavljanje svih funkcija u društvu. Dan kada se posebno prisjetimo koliko je žena ustvari posebna i bitna, kada se žena slavi... ali isto tako smatram da svaki dan treba da bude kao 8. mart i da se žena i 365 dana u godini treba osjećati voljenom.“
Amra Džeko, model i voditeljica

Amra sa mamom, sestrom Samrom i kćerkom Sofijom

***

„Ponosna sam što sam okružena ženama koje zaista mijenjaju ovaj svijet na bolje, ali istovremeno uspješno nose breme svakodnevnog balansa vlastitih želja u odnosu na očekivanja okruženja. Vjerujem da su naše majke imale najteži zadatak borbe za prava žena koja danas imamo, a dostojanstvo sa kojim su to radile me zaista fascinira. Upravo zato smatram da je Dan žena još jedna prilika da podijelimo ljubav sa ženama oko nas i podsjetimo na važnost obrazovanja i društvene osviještenosti žena. U konačnici, svaki dan je prilika da kroz različite sfere ostavimo vlastiti pečat u svemu onome što radimo. Sve dok smo lično zadovoljne i ispunjene našom ulogom u društvu, uspješne smo i ostvarene.“
Aida Salkić, rukovoditeljica korporativnih komunikacija, ASA Prevent grupacija

Aida Salkić

***

„Kada se osjećaš lijepo, voljeno i sretno svakoga dana, onda Dan žena ni po čemu nije poseban, osim po kvalitetnijem programskom sadržaju u medijima koji nas svake godine podsjete zašto se ovaj datum slavi. Svaka žena treba tako da se osjeća te da bude tretirana s poštovanjem svakoga dana. A snažnije polovine trebaju znati adrese cvjećara i drugim danima osim 8.3. i 14.2.  :) “
Tatjana Paunoski, rukovoditeljica službe marketinga, Bingo d.o.o.

Tatjana Paunoski

***

„Osmi mart smatram jednim povijesnim danom u kojem su davnih godina žene odlučile biti hrabre. Ali ga ne smatram povodom za kupovinu cvijeća, jer osobno najčešće poklanjam bez nužnog povoda i posebnog motiva. Dan je ovo u kojem se veličaju žene. A ima li veće veličine od bića koja imaju mogućnost svijetu donijeti novi život?”
Iva Čuljak, novinarka i influencerica

Iva Čuljak

***

„Ove godine se navršava 110 godina od prvog obilježavanja Međunarodnog dana žena. Od vremena kada sam, kao djevojčica, mislila da je 8. mart dan poklanjanja cvijeća majci i učiteljicama pa evo do danas - gotovo pola vijeka kasnije - me zapravo zbunjuje ideja da jedan pol, od moguća dva, uopšte treba da obilježava dan ili traži prava koja trebaju biti zagarantovana rođenjem, bez obzira na kombinaciju X i Y kromosoma. Ova kombinacija je jedina moguća slučajnost, prava zacijelo nisu niti smiju biti. Ne prenebregnjujući činjenicu da sam privilegovana rođenjem u ovom dijelu Evrope početkom zlatnih i naprednih sedamdesetih godina prošlog stoljeća i moju apsolutnu svijest o tome da bezmalo dvije trećine žena u ostatku svijeta nema luksuz ekonomskih, političkih i društvenih sloboda, 8. mart mi je više podsjetnik da mogu i smijem i zaslužujem sve što mogu, smiju i zaslužuju i osobe sa kromosomskom kombinacijom drugačijom od moje. Osmi mart mi je i crvena lampica upozorenja da je društvo licemjerno i da, unatoč 110 godina istorije borbe za prava, mi i danas imamo programe osnaživanja žena i rodne jednakopravnosti za nešto što je gruntovno pravo dobiveno rođenjem. Meni su osmi martovi moja T., koja je ekonomska migrantica i zajedno sa svojom divnom XX kombinacijom kromosoma uspjela za tačno godinu dana izgraditi posve novi život u stranoj zemlji, puno hladnijoj od njene Hercegovine, sve sa kućom i okućnicom i autom i poslom i punim frižiderom i vikend-putovanjima u druge države. S istom pameću i radom koji je ulagala ovdje. Za mene su osmi martovi moja A. koja mijenja legislative, U. koja predano radi sa djecom koja su imala manje sreće od naše i još sva sila žena koje mijenjaju društvene, političke i ekonomske prilike u zemlji i ostavljaju trajne pečate. Osmi mart mi je, svrha svega, sin koji burno i smjesta reaguje na svaku nepravdu i makar i nagovještaj da bi njegovoj djevojci, prijateljicama ili meni neko uskratio bilo koje pravo. Jer, prosto je, u njegovom poimanju života misao o tome da postoje razlike, ikakve, nije ni nagovijestila mogućnost da mu prođe kroz glavu. Na tome, držim i želim, treba graditi sve buduće osme martove, ali i devete majeve, dvanaeste oktobre, dvadeset pete decembre - riječju, sve dane u godini.“
Najra Krvavac Perišin, communication director, PReDUZEĆE

Najra Krvavac Perišin

***

„Veoma sam tradicionalna žena pa sam i veliki poštovalac praznika žena i datuma za koji me oduvijek veže divan osjećaj, a to je, naravno, 8. mart. Nije to običan dan. Sjetim se djetinjstva i ogromne želje da obradujem majku nekom čestitkom ili učiteljicu cvijetom. Ne mislim da je 8. mart datum za koji se veže jednodnevno razmišljanje o ženama. Ja sam neko tko svakodnevno uživa u ljubavi, pažnji i sitnim gestama koje ženu čine sretnijom i zadovoljnijom, ali neizmjerno volim 8. mart, jer je to poseban dan kada u svom okruženju vidim puno lijepih i sretnih žena. Lijepo je, naravno, vidjeti i ulične štandove s ukrasima i cvijećem, divne nasmijane i krasne žene koje, uglavnom, tog dana rade skraćeno. Tada se žena prisjeti kako je lijepo imati svoj dan. Od ranog jutra prima čestitke, posebne poklone, birane s ljubavlju, od porodice, djece, prijatelja i kolega na poslu. Zar to nije divan osjećaj?! Željela bih istaknuti i nešto što me kao ženu uopće ne veseli, kada je o ovom danu riječ. Sve više se susrećem s mišljenjem pojedinih žena da im 8. mart nije potreban. Ako im već svaki dan nije 8. mart, onda im ni taj zvanični datum nije potreban. Drage moje, volite sebe jer samo tako možete živjeti život u kojem je svaki dan 8. mart. Žena treba pažnju i ljubav, ali najveću ulogu u vlastitom životu treba odigrati sama. Učinimo da smo svaki dan voljene, sretne i dotjerane tako što ćemo promijeniti pogled na sebe. Učinite da vam svaki dan započne osmijehom i afirmacijom... Ti si lijepa, sretna, voljena i zaslužuješ samo najbolje. Upravo ova rečenica može promijeniti svijet i učiniti da vam je 8. mart svaki dan, a kada dođe onaj pravi 8. mart, shvatite koliko ste sretna i zadovoljna žena.“
Almasa Lazović, voditeljica i urednica na Hayat televiziji

Almasa s prijateljicama i prijateljima s Hayat televizije

***

„8. Mart - Međunarodni dan žena za mene predstavlja poseban i revolucionaran praznik koji treba da slavi borbu žena, njihov značaj, potencijal, doprinos, zalaganje i rad. Svaka djevojčica i žena danas treba da bude ponosna i da slavi uspomenu na sve žene koje su se kroz istoriju borile, rizikovale svoj život da bi nam obezbijedile prava koja imamo danas, kao što su pravo na život, pravo na slobodu, pravo na razvod braka, pravo na rad, pravo na život bez nasilja, pravo na sopstveno tijelo, pravo na jednaku platu, pravo na obrazovanje, pravo da glasamo, da vozimo automobil. Nažalost, mnoge žene i djevojčice širom svijeta nemaju ova prava, koja se nama danas možda podrazumijevaju. Zato treba da cijenimo sva ženska prava koja su nam obezbijeđena od nekih hrabrih i neustrašivih žena, koje treba da slavimo svaki dan, a još uvijek i danas u našem društvu postoje brojne predrasude, stereotipi, prepreke i izazovi za žene. Dakle, još uvijek ima prostora za unapređenje rodne ravnopravnosti i unapređenje položaja žena u svijetu i kod nas. 8. Mart - Međunarodni dan žena, nije samo komercijalni praznik cvijeća i poklona, on je mnogo više od toga. Budite ponosne, sretne i zahvalne za sve ono što su za nas učinile žene kroz istoriju, a čine i danas. Ovogodišnja poruka obilježavanja 8. Marta - Međunarodnog dana žena 2019. godine je: “Balans vodi ka boljem svijetu”. Dakle, zalaganje svih nas za ravnopravnost na svim nivoima od poslovnog okruženja, politike, liderstva i odlučivanja, obrazovanja, preduzetništva, tehnologije i nauke, zdravstvene i socijalne zaštite, održivog razvoja. Svako od nas može napraviti promjenu na sebi i u svom mikro okruženju, jer tako se pokreću i velike promjene u društvu i svijetu. Ponosna sam što sam žena i ponosna sam na doprinos, zalaganje, hrabrost i rad svih žena, koje svaki dan svojim znanjima, vještinama i potencijalima, unapređuju svijet svaki dan."
Dijana Tepšić, magistrica Gender/rodnih nauka, kreativna direktorica Play Team kreativne agencije i autorica TV show-a RECreativno sa Dijanom Tepšić

Dijana Tepšić

***

„Kada mi je Dijana rekla kako za Dan žena moram za MODAMO napisati šta za mene predstavlja Dan žena, odmah sam se sjetila ovog trenutka s fotografije. Zašto? Bilo je to lani, upravo nekad u ovo vrijeme.

Lokacija: Caffe Regatta, Merikannontie 8, 00260 Helsinki.
Kilometara od kuće: 2.641 (according to Google Maps)
Trajanje putovanja od Mostara do Helsinkija : 14h
Ja: 32 godine
Dječak: 1 godinu i 4 mjeseca

Cijeli ovaj put je bio jedno veliko iskustvo za mene. 14 sati putovati sama s dječakom od nepune 1,5 godine, mijenjati letove i vremenske zone, doći u Helsinki i tu provesti mjesec dana. Tih mjesec dana je nezaboravno bilo za nas, možda ih jednom i podijelim s vama, ali ovaj trenutak u Caffe Regatta mi se urezao duboko u sjećanje. Mali caffe, presladak. Smješten tik uz ivicu zaleđenog mora. Temperatura u Helsinkiju taj dan, ništa viša od -15 stupnjeva. Pomislili biste 'Nisam luda da po tome izlazim vanka'. Ali to samo ako niste ja i ovaj moj mali dječak. Caffe inače pravi najbolje cimet rolice u cijeloj Skandinaviji. Naravno, to se mora probati. Miris kada uđete u tih par kvadrata caffea – nešto što mogu i sada osjetiti kada zatvorim oči. Dječak koji hoda od stola do stola i pozdravlja ljude dok jede najbolje rolice od cimeta u Skandinaviji, ja koja sjedim uz prozor, gledam njega i more. Razmišljam – kako sam sretna što mogu ovo doživjeti. Razmišljam kako sam sretna što nisam ostala doma i rekla 'Kakva Finska, tko će gore na taj led.', razmišljam kako sam sretna što sam 2.641 kilometar iza sebe ostavila fenomenalne žene koje drže MODAMO u full pogonu, razmišljam kako i 2.641 kilometar daleko mogu i želim raditi posao koji volim. Sve to i još mnogo toga što se ne može ispričati riječima, osim ako niste neki sebi svojstven pjesnik, je stalo iza ove fotografije. Ta sloboda, ti odabiri koje danas mogu donijeti i te žene koje mi pomažu u odabirima su ono što za mene čini Dan žena. Zato, nemojte ga potratiti. Ni osmog ožujka, ni osmog marta i nijednog drugog dana u godini.“
Ana Ćavar, CEO & Founder MODAMO.info

Ana Ćavar

***

„Često se kaže da živimo u muškom svijetu, ali to uglavnom ne uključuje marketinške agencije. Posebno ne marketinšku agenciju Branded, čija sam osnivačica i direktorica. Naš tim čini 10 uposlenika, od toga 7 žena. One su Adna, Anela, Irma, Nejra, Selma, Tena i, naravno, ja. Neke od nas se ističu po svojoj kreativnosti, neke po analitičnosti i svestranosti, a svima nam je zajedničko da istinski volimo svoj posao. Ovog 8. marta brojne žene će uživati u raznim pogodnostima, lijepoj atmosferi i dopadljivim porukama velikih brendova, koje smo osmislile za značajan broj klijenata. A kako ćemo mi proslaviti 8. mart? Radno! Definitivno radno. Adna i Anela su zadužene za organizaciju događaja. Upravo su praznici vrijeme kada imaju najviše posla. Naime, potrebno je prvo pripremiti praznični event, a potom ga i ispratiti na terenu. I u digitalnom svijetu, kroz koji Brandedove klijente vode Nejra i Tena, praznici ne prolaze ništa manje živahno. Danas su događanja nezamisliva bez promocije na društvenim mrežama. Osim digitalnog marketinga, Tena radi i odnose s javnošću, a znamo da bez dobrog PR-a, nema kvalitetnih događaja. Također, bez dobrih vizualnih rješenja, događaj neće niko ni primijetiti. Stoga nam je ovih dana dizajnerica Irma imala pune ruke posla. A kada je posla puno, onda sve to osjeti i Selma, naša administrativna djelatnica, koja naprosto bude zatrpana fakturama i ugovorima. Ne želim da se stekne dojam kako samo mi žene u agenciji mnogo radimo i dajemo svoj doprinos. Naša tri mušketira zlata nam vrijede. Žene uvijek mogu sve i imaju milion ideja, što je u marketingu odlično, ali potrebna je i doza umjerenosti koju, barem u našem timu, sa sobom donose muškarci. Osim što su izuzetni radnici, moram napomenuti da su i pravi džentlmeni. I ovog 8. marta su nam pripremili divno iznenađenje! Svaka od nas je dobila parfem i cvijet. Hoćemo li mi uzvratiti sličnom gestom za Dan muškaraca, to vam još nećemo otkriti.“ 
Amna Džambić Branković, vlasnica Branded agencije
 

Amna zajedno sa ostalim damama iz Branded agencije

***

 

 

_{Naslovna fotografija: whowhatwear.com
Emina Harić foto:Namik Ićindić
Ostale fotografije: privatna arhiva}

 

Sarajevske ulice ovih dana nisu samo prometne arterije one su platna koja pričaju priče grada. FASADA festival, koji od 2021. godine spaja umjetnost, zajednicu i ekologiju, mijenja lice Sarajeva, pretvarajući fasade u galerije pod vedrim nebom. 

Više od 3.000 m² javnih površina, 29 murala i dvije otvorene galerije ulične umjetnosti sada svjedoče transformaciji grada i zajednice, dok svaka boja i lik postaje dio trajnog dijaloga sa publikom. 



Tokom užurbanih dana FASADA festivala, razgovarali smo s Benjaminom Čengićem i Adnom Muslijom u Galeriji Manifesto, prostoru koji je odavno prerastao samo zidove i postao zajednica. 

Benjamin dijeli kako street art transformiše grad, kako umjetnici komuniciraju sa zajednicom i kako svaki mural postaje odraz duha Sarajeva, koji istovremeno diše i raste kroz boje. Adna Muslija, umjetnica, kustosica i suosnivačica Manifesto galerije, vodi nas kroz ove ulice i murale, otkrivajući male trenutke iza kulisa festivala koji rijetko ko vidi, a koji uvijek inspirišu. 

Od odabira lokacija i umjetnika do rituala koji festival svake godine čine posebnim, njen ženski pogled oblikuje energiju projekta i umjetničke scene Sarajeva.



Nakon susreta, odlučili smo prošetati i pogledati radove ovogodišnjih umjetnika na sarajevskim fasadama. Posjetili smo lokacije gdje su murali nastajali i one gdje se tek crtaju, i saznajemo detalje koji rijetko izlaze izvan ateljea i galerija.

Dok prolazimo Prusačkovom ulicom, Sarajevo izgleda kao da diše kroz boje. Svaki zid, svaka linija i svaki ton pričaju priču i Benjamin i Adna nas vode kroz priču iza festivala ovog šarenog grada.




 Svaki festival ima svoje rituale i male tradicije.   

Adna, postoji li neki ritual, trenutak ili običaj koji se uvijek ponavlja i daje posebnu energiju FASADA festivalu?

Druženje tima i gostiju poslije napornog festivalskog dana uvijek je činilo FASADA festival posebnim, zato što na taj način kolege postaju prijatelji koji postaju šira porodica. Benjamin često o FASADA-i govori kao o “porodičnom festivalu”. Ja iskreno osjećam da je to tako. 

Umjetnici i umjetnice kao što su Endo, Zmaja, ThisOne, Nush, Tizer, Simian ili Bahek i Lina svake godine dolaze na festival, bez obzira na to da li učestvuju u nekim od aktivnosti ili ne. U okolnostima kada su i vrijeme i novac za takve “izlete” veliki luksuz, njihov dolazak ukazuje na vrijednost povezanosti koja se uspostavila.



 

Još jedan ritual, a koji prati takva druženja, jeste hrana! Svake godine barem jednu večer uživamo u kulinarskoj umjetnosti našeg druga Nede u restoranu Grappa. 

Drugi neizostavni kulinarski ritual je večera na vikendici naših prijatelja, a koju “kulinarski kurira” i priprema naš drug, profesionalni kuhar s iskustvom u Michelinovim restoranima, Amor. Znate kako kažu, ljubav ide kroz stomak.





Benjamine, kako bi opisao energiju FASADA festivala jednom emocijom koju bi svako prolaznik mogao osjetiti?  

Zadovoljstvo je zasigurno emocija koja koja preovladava ovogodišnjim festivalom. Umjetnici su zadovoljni, komšije su zadovoljne, prolaznici su zadovoljni, publika također. Tim je zadovoljan, a zasad sam, za promjenu, i ja zadovoljan.


 

Postavljanje izložbi nije uvijek savršeno.   

Koji ti je bio najneobičniji ili najizazovniji zahtjev umjetnika tokom postavki izložbi?

Adna: Kvalitetna savremena umjetnost ne suzdržava se od formalnih i tehničkih izazova. To znači da i ono što će se naći na spisku produkcijskih potreba varira u spektru “od igle do lokomotive”. 

Za potrebe izložbi u Galeriji Manifesto nabavljali smo i vreće pijeska i medicinske zavoje i dim mašine i zaleđene teleće mozgove. 

Imali smo čak i tu čast da produciramo rad Kemila Bektešija, a koji je podrazumijevao stomatološke zahvate i ugradnju zlatnog zuba. 

Srećom, uvijek postoje osobe poput dr. stomatologije Azre Pirović i ordinacije Pirović koje prihvate izazov sa istim uzbuđenjem kao i mi. 



Ipak, moram naglasiti da mnoge izazove prihvatam zato što znam koliko i šta sve može izvesti Manifesto tim, ali i moj suprug i naš drug Erol, koji nerijetko nastave tamo gdje smo mi zapeli. 

Puno je drugarica i drugova, članova naših porodica koji nam pomažu i čiji je rad u Manifestu publici nevidljiv.



Da li postoji trenutak kada si shvatio da Manifesto galerija znači više od prostora za umjetnost, da je postala zajednica?   

Benjamin: Nikad nisam smatrao Manifesto samo prostorom. Manifesto je stvorila zajednica i bez nje on nikad nije postojao.

Energija, svjetlo i pokret pretvaraju ulice u galeriju kada padne mrak. 




Dok šetamo Prusačkovom, lako je zaboraviti da su ovi murali nekada bili obični zidovi.  

Benjamine, šta je kod ovogodišnje lokacije učinilo da osjetiš da je savršeno mjesto za FASADA festival?  

Originalna lokacija FASADA festivala za ovu godinu bila je ulica Tina Ujevića zbog neposredne blizine Velikog parka. Upravo zbog toga sam mislio da je idealna za ovo izdanje Festivala, koje se bavi ugroženim životinjskim i biljnim vrstama. 

 

Prušćakova ulica je alternativa kojoj smo se okrenuli uslijed nemogućnosti dobijanja dozvola za četiri murala. Iskreno, mislim da je savršena ulica jer je i ona u blizini Parka, a i sama ima dosta zelenila.

Svaka galerija, svaki mural nosi neispričane priče.   

Kada gledaš kroz prozor galerije Manifesto ili šetaš gradom, koji trenutak ti najviše snagu ulične umjetnosti i njen uticaj na Sarajevo?

Adna: Nekada je izuzetno teško, gotovo nemoguće vidjeti, osjetiti, ili spoznati stvarni uticaj onoga što radite. Mislim da svi vrlo često, a pogotovo radnice i radnici u kulturi, pokazatelje uticaja tražimo na pogrešnim mjestima. 

Sarajevo svaki godine postaje “šarenije” – iako se inače ježim od takve patronizacije ulične umjetnosti, ali smatram da se stvarni uticaj umjetnosti u javnom prostoru ne ogleda u vizuri grada, već u ljudima koji u tom gradu žive. 

Zbog toga sam mišljenja da naš uticaj na Sarajevo nije vidljiv koliko se on da osjetiti, te da je upravo u tom osjećaju snaga umjetnosti.





Gledajući FASADU kroz prethodne četiri godine, koje promjene u urbanom kulturološkom pejzažu Sarajeva ti se najviše ističu?  

Benjamin: Ne mogu baš odgovoriti na to pitanje onako kako mislim da biste voljeli. Najviše mi se ističu promjene na Višnjiku i Mejtašu i smatram da je odluka da svake godine oslikavamo murale u novom naselju bila ispravna i sjajna. 

Promjena koju stvaramo tim pristupom i uticaj koji ona ima na lokalno stanovništvo, te lakoća kojom posjetioci Sarajeva mogu da istražuju manje popularne dijelove grada je baš ono što je trebalo našem gradu.





U timovima gdje žene oblikuju kreativni proces, često se rađaju posebni trenuci, a murali mogu nositi snažne poruke.   

Koji trenutak ili mural ti je pokazao koliko je važno da ženski pogled bude prisutan i prepoznatljiv u kolektivu?

Adna: FASADA festival uvijek je nastojao da u selekciji insistira na rodnoj ravnopravnosti. Bez obzira na uvjete grantovskih shema, a nekada i unatoč njima, uspijevali smo da osiguramo prostor za umjetnice. 

Njihovi pogledi i glasovi uvijek su nam bili važni. U kvalitet i relevantnost ženskih praksi ulične umjetnosti se uvjerimo svake godine.


 

Mlade umjetnice stalno traže svoj glas i prostor za izražavanje, a festival FASADA ove godine u Manifesto galeriji prikazuje i film Girl Power, koji prati žene u uličnoj umjetnosti.   

Koju poruku bi poslala mladim ženama koje žele ući u kreativnu industriju i izražavati svoj pogled?

Adna: Da nauče odmarati. Borba s mizoginim okruženjem je neminovna, bez obzira na polje djelovanja. Nema uspješne borbe bez odmora. Ovo govorim i kao poruku samoj sebi, jer ja uporno padam na istom ispitu.



Ulična umjetnost postoji na raskrsnici ličnog izraza i javnog dijaloga. Zašto smatraš da je street art danas važan za kulturni pejzaž Sarajeva?   

 Benjamin: Osim što bukvalno mijenja pejzaž, street art je vrsta umjetnosti koja ne bira publiku i koju publika ne bira. Samim tim stvara novu dimenziju u kulturnom pejzažu. 

Ljudi koji ne posjećuju galerije, imaju priliku da iskuse umjetnička djela u svakodnevnom životu i to besplatno. 



Ta promjena dešava se godinama. Ipak, postoji promjena koja puno brže dolazi. Sve više turista putuje kako bi vidjelo uličnu umjetnost u razlicitim gradovima, a oni su ti posjećuju i druge muzeje, galerije i kulturne sadržaje. 

Na taj način, stimuliše i rad državnih institucija kulture. Naravno, ljudi će jesti i lokalni hranu, piti lokalna pića, kupovati lokalne suvenire i proizvode malih biznisa i na taj način se dalje upoznavati s našom kulturom. 



Svake godine nam se javi otprilike pedesetak umjetnika/ca iz svih dijelova svijeta. Većina njih su zapravo jako dobri umjetnici/ce koji su od svojih kolega koje su učestvovale u FASADA Festivalu čuli da radimo jedan od najboljih festivala na svijetu i žele da dođu i stvaraju ovdje. 

Kad bismo imali više sredstava, ugošćavali bi više umjetnika/ca, onda bi street art u našem gradu još više mijenjao kulturni pejzaž raznovrsnošću kultura i stilova koje oni donose.



Sarajevo je bogato umjetničkom scenom koja traži više vidljivosti.   

Kako vidiš trenutno stanje savremene umjetnosti u gradu, i na koji način FASADA doprinosi njenom rastu i prepoznatljivosti?

Adna: Mislim da FASADA Festival pruža divnu priliku da se prevaziđe izvjesna distanca između savremene i ulične umjetnosti. 

Kako ulična umjetnosti nikada nije u potpunosti institucionalizirana, te zahvaljujući svojoj prirodi, vrlo vjerovatno nikada i neće biti, mislim da ono što radimo kroz uspostavljanje veze između Festivala i Galerije Manifesto jeste omogućavanje prostora za rekontekstualizaciju kojom se pak mnoge zanemarene vrijednosti i jednoga i drugoga čine vidljivijima. 




Volim da vjerujem da je FASADA uticala na to da se u našem društvu i na našoj sceni ulična umjetnost prihvati kao legitiman domen savremene kulture, te da je Manifesto zajedno s njom učinio savremenu umjetničku scenu potentnijom i produktivnijom.




 
Festivali imaju svoje nevidljive trenutke, haos iza smirenosti. Možeš li podijeliti trenutak iz organizacije FASADA festivala kada si pomislio „ovo je nemoguće“ i kako si to prevazišao?  

Benjamin: Ja vrlo često govorim da živimo u državi u kojoj logika nema smisla.

Na dnevnoj bazi nam se dogodi bar pet takvih situacija a prevaziđem ih razmišljanjem, konsultacijama s timom i saradnicima i mojom super moći prevazilaženja.



Publika može potpuno promijeniti energiju murala kroz svoj doživljaj.   

Kako doživljavaš ulogu publike u festivalu i šta ti najviše znači u interakciji s prolaznicima i posjetiocima?

Adna: Festival nastaje zbog naše publike. Ako ih niko ne vidi i ne doživljava, murali kao i da ne postoje. Murali nastaju kroz inkluziju zajednice u proces umjetničkog oblikovanja. 

Za svaku dozvolu za oslikavanje potrebna je saglasnost stanara, ne samo za oslikavanje, već i za skicu samog murala. 




Interakcija sa sugrađanima koji žive na lokacijama oslikvanja ima izuzetnu vrijednost, jer nam daje uvid u kulturne potrebe naše zajednice, ali i njeno razumijevanje i doživljaj umjetnosti. 

Komunikacija sa publikom koja posjećuje festivalske događaje otkriva prava mjerila našeg uspjeha ili neuspjeha. Zadovoljstvo publike ključna je validacija našeg rada.





Ako bi mogao prenijeti jednu energiju ili ritual iz Medellína u Sarajevo, šta bi to bilo i zašto?  

Benjamin: Lakoća stvaranja i javnom prostoru. Ljudi nose merdevine pod rukom i crtaju grafite na sprat. Imao sam osjećaj kao da je u cijelom gradu ne samo dozvoljeno, već i poželjno crtati.





FASADA je projekat koji spaja urbanu scenu, galeriju i mlade umjetnike.   

Kako vidiš njegov uticaj na Sarajevo i njegovu sposobnost da poveže različite dijelove kreativne zajednice?

Adna: Jedan segment mota Festivala kaže “we collaborate”. Suradnja sa organizacijama koje djeluju na polju savremene, ulične ili bilo koje druge umjetnosti uvijek je bila dio naše strategije rasta. 

Mi nastojimo povezati ne samo različite dijelove kreativne zajednice, već i lokalnu zajednicu u kojoj radimo. Niko nije naučio hodati sam. Nijedna velika priča nema samo jednog lika.




Javni zidovi pričaju priče koje privatne galerije ne mogu. Ako bi mogao stvoriti jedan mural koji govori o budućnosti Sarajeva, koju bi priču ispričao?   
Benjamin: Mit o Sizifu. Šalim se, naravno. Moj pristup muralima nije pričanje priče, već motivisanje publike na razmišljanje, ali bih vjerovatno pokušao nagovoriti ljude da se zapitaju “Šta mogu uraditi da doprinesem ovom društvu i na neki način ga popravim?”


 
Festivali ostavljaju tragove na grad i umjetnike koji ih stvaraju. Možeš li se sjetiti trenutka kada je neki mural ili projekat promijenio način na koji gledaš vlastiti rad?  

Pokušao sam, ali u glavi mi je hiljadu takvih trenutaka i mislim da je svaki od njih jednako bitan. Nažalost, nemam baš često mogućnost da stvaram u posljednje vrijeme, pa vlastiti rad rijetko gledam.



Svaki grad ima svoj ritam, a umjetnici su njegovi tumači. Kako osjećaš da ulice Sarajeva komuniciraju drugačije nego u drugim gradovima u kojima si radio?  

Benjamin: Sarajevo je poseban grad. Za mene je to najljepši grad na svijetu, ali još uvijek se u njemu osjeti bol, patnja i tegoba.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bonjour.ba (@bonjour.ba)

 

Produkcija: Bonjour.ba

Lokacija: Galerija Manifesto