TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 11.2.2016.
Rikardo Druškić, mladi je ilustrator i slikar, čiji su radovi predstavljeni u LACDA (Los Angeles Center for Digital Arts), ali i u New Yorku. Njegove slike bile su dio i raznih izložbi diljem Bosne i Hercegovine, tijekom kojih su dobivale samo pozitivne kritike i riječi oduševljenja posjetitelja. A tek mu je 25.
Na naš upit o njegovim planovima za budućnost, Rikardo nam je otkrio da želi svoje ime, prezime svoje porodice i državu, kroz svoju umjetnost, učiniti cijenjenim i priznatim na svjetskom nivou. Vjerujemo da je svojim ilustracijama i slikama na dobrom putu ka ostvarenju cilja. Naravno, nismo mogli odoljeti da mu ne postavimo i par pitanja o inspiraciji, saznati rad kojih umjetnika on osobno cijeni, ali i gdje bi još volio vidjeti svoje radove.
Koje su tvoje prve uspomene vezane uz crtanje?
Moje prve uspomene za crtanje vezane su za časove srednje škole.
Što te inspirira na svakodnevnoj razini? A što radiš kad inspiracija jednostavno ne dolazi?
Ono što mene inspiriše je moj život. A moj život su ljudi koje volim. Oni me prihvataju, čine boljim čovjekom i umjetnikom. Inspiracije gotovo uvijek imam. Nekad više nekad manje, ali tu je. One rijetke trenutke kad osjetim da je nema nikako, jednostavno ostavim papir i olovku i latim se pametnijeg posla.

Na čemu se najviše bazira tvoj likovni opus? Koja tehnika ti je najizazovnija?
Bazira se na kombinaciji dvaju tehnika, tradicionalne i moderne (digitalne) umjetnosti. Najizazovnija tehnika mi je crtati akrilom ili uljem po platnu i to je jedan od planova za budućnost. Usavršit platno.
Koliko je vremena potrebno za izradu jednog tvog rada? Posvećuješ li svoje slike ikada nekome?
Sve zavisi. Od veličine rada, od ideje i od inspiracije. Neke radove završim za sat vremena a neke radove radim danima. Ovi drugi su mi draži.

S kojim slikarom ili umjetnikom, iz prošlosti ili sadašnjosti bi se volio naći na poslijepodnevnom druženju uz čaj i zašto?
Lično bih volio upoznati Hieronymus Boscha, holandskog slikara. Zato što me njegova djela fasciniraju na tom nivou da bih volio znati kakav je ko osoba, susreće li se sa istim problemima kao i ja i da li nas dvojica zajedno možemo promijeniti svijet.

Tvoji radovi su osim u BiH, u Collegium Artisticumu u sklopu izložbe "Inicijacija u salonu za proslave" i u galeriji Collegium Artisticum, izloženi i u Los Angelesu, u LACDA (Los Angeles Center for Digital Arts), a bili su i predstavljeni na Times Squareu u New Yorku. Kakva je umjetnička scena u Los Angelesu, a kakva u New Yorku?
Znam samo da je New York uz Berlin jedan od kulturoloških centara svijeta, negdje sam to čuo. Sam puno ne pratim dešavanja likovne umjetnosti na svjetskom nivou.

A kakva je umjetnička scena u Bosni i Hercegovini?
Ne znam, znam kakva je u Sarajevu. U Sarajevu postoje talentovani umjetnici. Postoje oni koji su svoj talenat iskoristili da od sebe izgrade zdrave osobe i umjetnike i postoji oni koji njihov talenat guši, jer ne pronalaze način da istim postignu uspjeh koji bi im omogućio pravilan razvitak sebe kao osobe i umjetnika. Postoje i oni koji se bave umjetnošću, ali kojima bi po svemu sudeći bolje bilo da to ne rade. Što je normalno. Svi mi želimo da budemo neko i nešto i zato je lako precijeniti svoje mogućnosti.

Postoji li neko mjesto na kojem bi volio vidjeti svoje radove?
Postoji. Za početak želim da crtam velike murale po zgradama u svome gradu, Sarajevu.

TEKST: Ada Ćeremida
Ako vam treba plan koji ima smisao, a ne samo spisak dešavanja, ovo je vodič koji čitate polako i birate po osjećaju. Ne zato što morate negdje biti, nego zato što znate da će vam baš ta večer, ta predstava ili taj koncert ostati u pamćenju kao dobar početak godine.
Ovo nije prvi vikend u mjesecu, ali jeste prvi Sarajevo Vikend u našoj Kultura rubrici u 2026. I ne dolazi tiho.
Grad u novu godinu ulazi kroz galerije koje traže pažljiv pogled, kino-sale koje nude kontekst, pozorište koje pomjera granice forme i muziku koja se sluša sporije, ali dublje. Ovo je onaj januar koji ne pokušava da bude spektakl, već iskustvo. Intimno, promišljeno i dovoljno snažno da vas natjera da izađete, čak i kada vam se ostaje unutra.
Samo za moje oči u Galeriji savremenih umjetnosti Manifesto
Kada? do 30. januara 2026.
Gdje? Galerija savremenih umjetnosti Manifesto
Izložba Adelise Selimbašić otvara prostor intimnog pogleda koji se ne nudi svima, već traži pažnju i prisutnost. Kroz pastelne slojeve, tišinu i nježnost, umjetnica gradi autentičan female gaze koji se suprotstavlja dominantnim vizualnim narativima. Ovo je izložba za spor pogled i one trenutke kada galerija postaje sigurno mjesto, a ne spektakl.
Japanski filmski festival i predavanje o Tsugaru shamisen
Kada? subota, 17. januar | predavanje u 16:30, film u 18:00
Gdje? Kino Meeting Point
Prije projekcije filma Itomichi, publika ima priliku da uđe dublje u svijet tradicionalne japanske muzike kroz predavanje o Tsugaru shamisen. Taj kontekst mijenja način gledanja filma i pretvara projekciju u cjelovito kulturno iskustvo. Besplatan ulaz i pažljivo kuriran program čine ovu subotu idealnom za one koji vole film s dodatnim slojem značenja.
Duša u reminiscenciji Denisa Haračića
Kada? do 31. januara 2026.
Gdje? Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine
Samostalna izložba Denisa Haračića donosi introspektivan vizualni narativ u kojem se lično i kolektivno neprestano prepliću. Radovi funkcionišu kao tihe refleksije sjećanja, fragmenata i unutrašnjih stanja. Ovo je postavka kojoj se vraćate više puta, svaki put s drugačijim pitanjem.
Kad kasna noć pripada živom zvuku
Kada? petak 16. i subota, 17. januar u 21:30
Gdje? Jazzbina, Maršala Tita 38
Dva benda, dvije energije i dvije večeri koje Jazzbinu vraćaju njenoj suštini: živom zvuku i intimnom slušanju.
Sjenke i Svirke i Blues Train će biti na bini u petak i subotu u noćima rezervisanim za one koji vole muziku koja se ne troši brzo. Kasni sat, gust prostor i blues ritam stvaraju atmosferu u kojoj grad zvuči sporije, ali dublje.
Predstave Stećakland i Tebe ljubi duša moja
Kada? petak, 16. januar u 20:00 i subota, 17. januar u 20:00
Gdje? Kamerni teatar 55
Kamerni teatar 55 ovog vikenda otvara prostor za dva snažna, ali potpuno različita teatarska iskustva. Stećakland briše granice između publike, glumca i sjećanja kroz jedinstveno VR teatarsko iskustvo koje postavlja pitanja identiteta, historije i istine.
Već naredne večeri, Tebe ljubi duša moja donosi emotivno svjedočanstvo o Sarajevu koje pamti, voli i opstaje, podsjećajući da pozorište može biti i prostor tuge i prostor dostojanstva i da oba osjećaja imaju svoje mjesto na istoj sceni.
Nova godina koncertne sezone Sarajevske filharmonije
Kada? petak, 16. januar u 20:00
Gdje? Narodno pozorište Sarajevo
Nova godina u koncertnoj sezoni otvara se snažnim fokusom na solističku izvrsnost i dijalog među muzičarima. Program donosi spoj klasične forme i savremenog čitanja, gdje individualni glasovi ostaju jasni, ali nikad odvojeni od cjeline. Večer za one koji vole muziku koja se sluša pažljivo i pamti dugo.
Cannoli Lab antidepresivno druženje
Kada? ponedjeljak, 19. januar od 17:00 do 21:00
Gdje? Josipa Štadlera 10
Znamo da nije vikend, ali ovo ne treba propustiti. Najdepresivniji dan u godini pretvara se u mali ritual topline uz kuhani gin i cannole sa slatkim i slanim twistom. Ponekad je najbolji plan za ponedjeljak upravo onaj koji vas iznenadi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!