Rikardo Druškić, mladi je ilustrator i slikar, čiji su radovi predstavljeni u LACDA (Los Angeles Center for Digital Arts), ali i u New Yorku. Njegove slike bile su dio i raznih izložbi diljem Bosne i Hercegovine, tijekom kojih su dobivale samo pozitivne kritike i riječi oduševljenja posjetitelja. A tek mu je 25.

Na naš upit o njegovim planovima za budućnost, Rikardo nam je otkrio da želi svoje ime, prezime svoje porodice i državu, kroz svoju umjetnost, učiniti cijenjenim i priznatim na svjetskom nivou. Vjerujemo da je svojim ilustracijama i slikama na dobrom putu ka ostvarenju cilja. Naravno, nismo mogli odoljeti da mu ne postavimo i par pitanja o inspiraciji, saznati rad kojih umjetnika on osobno cijeni, ali i gdje bi još volio vidjeti svoje radove.

Koje su tvoje prve uspomene vezane uz crtanje?

Moje prve uspomene za crtanje vezane su za časove srednje škole. 

Što te inspirira na svakodnevnoj razini? A što radiš kad inspiracija jednostavno ne dolazi?

Ono što mene inspiriše je moj život. A moj život su ljudi koje volim. Oni me prihvataju, čine boljim čovjekom i umjetnikom. Inspiracije gotovo uvijek imam. Nekad više nekad manje, ali tu je. One rijetke trenutke kad osjetim da je nema nikako, jednostavno ostavim papir i olovku i latim se pametnijeg posla.

Na čemu se najviše bazira tvoj likovni opus? Koja tehnika ti je najizazovnija? 

Bazira se na kombinaciji dvaju tehnika, tradicionalne i moderne (digitalne) umjetnosti. Najizazovnija tehnika mi je crtati akrilom ili uljem po platnu i to je jedan od planova za budućnost. Usavršit platno.

Koliko je vremena potrebno za izradu jednog tvog rada? Posvećuješ li svoje slike ikada nekome? 

Sve zavisi. Od veličine rada, od ideje i od inspiracije. Neke radove završim za sat vremena a neke radove radim danima. Ovi drugi su mi draži.

S kojim slikarom ili umjetnikom, iz prošlosti ili sadašnjosti bi se volio naći na poslijepodnevnom druženju uz čaj i zašto?

Lično bih volio upoznati Hieronymus Boscha, holandskog slikara. Zato što me njegova djela fasciniraju na tom nivou da bih volio znati kakav je ko osoba, susreće li se sa istim problemima kao i ja i da li nas dvojica zajedno možemo promijeniti svijet.

Tvoji radovi su osim u BiH, u Collegium Artisticumu  u sklopu izložbe "Inicijacija u salonu za proslave" i u galeriji Collegium Artisticum, izloženi i u Los Angelesu, u LACDA (Los Angeles Center for Digital Arts), a bili su i predstavljeni na Times Squareu u New Yorku. Kakva je umjetnička scena u Los Angelesu, a kakva u New Yorku?

Znam samo da je New York uz Berlin jedan od kulturoloških centara svijeta, negdje sam to čuo. Sam puno ne pratim dešavanja likovne umjetnosti na svjetskom nivou.

A kakva je umjetnička scena u Bosni i Hercegovini?

Ne znam, znam kakva je u Sarajevu. U Sarajevu postoje talentovani umjetnici. Postoje oni koji su svoj talenat iskoristili da od sebe izgrade zdrave osobe i umjetnike i postoji oni koji njihov talenat guši, jer ne pronalaze način da istim postignu uspjeh koji bi im omogućio pravilan razvitak sebe kao osobe i umjetnika. Postoje i oni koji se bave umjetnošću, ali kojima bi po svemu sudeći bolje bilo da to ne rade. Što je normalno. Svi mi želimo da budemo neko i nešto i zato je lako precijeniti svoje mogućnosti.

Postoji li neko mjesto na kojem bi volio vidjeti svoje radove?

Postoji. Za početak želim da crtam velike murale po zgradama u svome gradu, Sarajevu.

U svijetu u kojem su eventi sve češće predvidivi, jedan nas je podsjetio koliko daleko može ići mašta kada joj se da prostor. 

Smješten u grandioznom izdanju hotela Austria & Bosna, IQOS ILUMA launch, pod nazivom Curiosity Theater je 3. jula pretvorio jednu sarajevsku noć u elegantni urbani teatar svjetla, zvuka, pokreta i neobičnih obrta. 

Došli smo iz znatiželje, otišli sa utiskom da smo prisustvovali nečemu mnogo većem od klasične promocije.


Svjetlosni tunel i pitanje: “Gdje nas ovo vodi?”

Ulazna zona bila je zamišljena kao portret znatiželje. Svjetlosni tunel, efektno dizajniran kao zakrivljena linija svjetla, uvodio je goste u prostor gdje ništa nije bilo očigledno. 

Zidovi su se presijavali u nijansama plave, a uzvanicama su uručeni svojevrsni ‘’pasoši'' za dalje iskustvo u svijet u kojem se misao, dah i znatiželja šire bez klasičnog dima i pepela.









Jedan od vizualnih epicentara večeri bila je i Marko Feher for IQOS Curious X Art instalacija, kreativni spoj recikliranih IQOS aksesoara i njegovih prepoznatljivih potpisnih uzoraka. 





Njegov jedinstveni vizuelni potpis, protkani pokretom i interakcijom sa publikom, unio je dodatni sloj igre i dinamike u prostor, čineći da gosti ne budu samo promatrači, već i aktivni sudionici Curiosity Theatera.







Cijelu večer pratila je energija devet animatorica iz grupe “Fluid” koje su se kroz prostor kretale poput živog koreografskog toka, usmjeravajući pažnju gostiju i naglašavajući ključne trenutke te scene eventa.









Experience sobe: Tišina, tradicija, ekstaza

Smještene duž centralne osi prostora, tri experience sobe bile su uređene kao kontrasti, ali povezane zajedničkom estetikom preciznog ambijentalnog dizajna.

Silent disco soba je onaj prostor u kojem je tišina zapravo najglasnije govorila. Uronjeni u tamu, gosti su stavljali slušalice i nestajali u ritmu koji je samo njima poznat. Efekat LED linija koje su pulsirale prema pokretima tijela učinio je da se prostor doima kao hologramski klub budućnosti.


Hype box soba bila je srce vizuelne euforije, prostor u kojem je zvuk imao boju, a pokret sopstveni eho. Neonski okvir koji je mijenjao boje ovisno o volumenu unutar prostorije bio je epicentar ritma. Zidovi su reagovali na dodir, dok je središnji podij stvoren za improvizovani pokret.


Dok su druge sobe pričale o budućnosti, Traditional room nas je podsjetila gdje sve počinje. Sušta suprotnost. Zidovi obloženi teksturom bosanskih ćilima i miris svježe kuhane bosanske kafe činili su autentičnu atmosferu. U ovom prostoru tradicija je dobila novo, toplo i osjetilno značenje.

Tu smo sreli Amiru Medunjanin i pitali je kako bi opisala sevdah u tri riječi. “Ljubav, sloboda i život,” rekla je uz osmijeh, osvrćući se na tradiciju iz koje je večerašnja pjesma ponikla.





Instalacija karata i povratak igre u evente

Kao skulptura napravljena od kutija, svaka obasjana spotlightom, Joker instalacija bila je smještena u samom srcu prostora. Djevojke u kostimima iz kabare noir svemira dijelile su misteriozne karte. 

“Ako na poleđini imate broj, sve se mijenja.” rečeno nam je od strane voditelja večeri, Kerima Čutune, a šapat se proširio prostorom.

 “Šta bi uradili da imate Joker kartu večeras?”, pitali smo Marka Fehera , koji je uz osmijeh rekao da bi postao nevidljiv. Magija večeri je bila u tome što je sve djelovalo moguće.







Backstage emocije i "Svitanje" na sceni

Dok smo u backstageu zatekli DJ Bonjaskog kako provjerava zadnje detalje, Amira Medunjanin je, uprkos svečanosti trenutka, ostajala smirena. Par minuta kasnije, svjetla su se ugasila, LED ekran iza bine zasvijetlio, a melodija pjesme "Svitanje" započela.

Spoj sevdaha i elektronskog beata? Da, zvuči nevjerovatno dobro. Sve oči bile prikovane na binu, a emocija se širila iz svakog tona. Amira je prije nastupa podijelila sa nama kako želi da publika iz pjesme ponesu nadu i vjeru za bolje sutra, dok je Bojan svoju emociju te večeri opisao jednom sigurnom riječju – ponos.








Reveal trenutak: Kada se prostor otvara budućnosti

U dramatičnom trenutku, pod zvukovima “Space Odyssey”, svjetla su eksplodirala. U posebno dizajniranim prostorijama, zidovi su se otvorili i dvije prostorije iza zavesa otkrile su ono što se cijelu noć gradilo novi IQOS ILUMA uređaj. 

Uz LED animaciju i čaše šampanjca u rukama, osjećaj otkrića bio je kompletan. Uređaj je predstavljen kao glavni akter noći.

Joker reveal i još jedno iznenađenje

Nakon brojnih iznenađenja tokom večeri, kraj noći donio je nezaboravan završni čin. Sve uzvanice s numerisanim kartama pozvane su prema Joker instalaciji. 

Djevojke su pažljivo skidale kanape, kutije su se otvarale i pokloni, među kojima i putovanje u Milano, uručeni su dobitnicima. Ostali su pronašli svoje nagrade u reveal sobama.

U svakom kutku prostora krilo se novo iznenađenje, a svaki kadar nosio je emociju zbog koje ste poželjeli zastati. Između reflektora i tišine, pokreta i šapata, ova noć bila je daleko više od promocije.

Spoj igre, performansa, tehnologije i tradicije oblikovao je prostor u kojem ste prestajali biti samo gost i postajali dio priče. Ono što se ne može prenijeti kroz riječi, jeste osjećaj da ste zakoračili u nešto što će tek imati svoj nastavak.

Behind-the-scenes kadrova koje nismo ni planirali podijeliti ali znatiželja pobjeđuje:  






















*IQOS nije proizvod bez rizika i oslobađa nikotin koji izaziva ovisnost. Samo za punoljetne.  

Foto: Marko Jovančić