TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.8.2016.
Cafe pekarna Mrvica otvorena je u proljeće 2015.godine i već tada, postala je jedna od omiljenih sarajevskih adresa za duga druženja s prijateljima, ukusan doručak, užinu ili poslovne sastanke. Kako i sami kažu, uz ukusna jela sve ide mnogo lakše, brže, jednostavnije, a to je upravo ono po čemu se Mrvica istaknula među sličnim ugostiteljskim objektima.
U pekarnoj Mrvica svakako biste trebali isprobati njihovu gurmansku kavu uz koju dobivate i pet minijaturnih kolača, a voljet ćete i njihove sokove od prirodnog voća, bogatu ponudu kolača, sladoleda, peciva i doručke. Upravo su doručci posebna priča i glavni razlog zašto se ujutro u Mrvici traži bar stolica (ako već nema slobodnog stola) više. Ma može i „s nogu“, samo da je iz Mrvice, često ćete čuti ukoliko se nađete u njihovom objektu na adresi Paromlinska 53h u Sarajevu. Upravo smo zbog toga svratili u ugodan ambijent popularne sarajevske pekarnice i zamolili nam da nam otkriju svoje favorite za zdrav, nutricionistički balansiran i ukusan doručak.
***
Za doručak s jajima – popularnu tavicu, ipak trebate stol. Ovo je doručak čiji miris vraća u djetinjstvo kada su nam bake servirale pečena jaja u istoj posudi u kojoj su se pekla. Bez tanjura. Minijaturna tavica s „jajima na oko“, korpica s pet različitih vrsta peciva te listići šunke i sira, vraćaju boje prohujalog djetinjstva. Vratite ih.
U Mrvici se prema mišljenjima mnogih prave najvazdušastiji omleti na svijetu. Posluženi sa svježom sezonskom salatom i pecivom po izboru, idealna je za one koji vole brzinski doručak koji se pojede za čas, taman koliko traje pauza na poslu.
Za one koji vole sve i svašta, koje ne zadovoljava samo jedan okus već žele „svega“, mini/midi/maxi je pravi izbor za doručak ili lagani obrok nakon posla, znate ono dugo vrijeme do večere. Listovi sira, šunke, minijaturna pakiranja džema i maslaca, nekoliko komada salate i razna peciva. Tako je prosto zaboraviti na brojanje kalorija.
Kuc-kuc... Pa opet kuc-kuc... Tvrdo ili meko kuhana jaja (kako tko voli nek' izvoli) uz šunku, salatu i prhki kruh, izbor je za one koji dvije sreće grabe – naše drage ranoranioce.
A sada malo o onim doručcima „s nogu“. Ne trebate stol, možete se smjestiti pored šanka ili zamoliti da vam ga spakiraju za ponijeti. Izbor je ogroman, u Mrvici ima svega – od sendviča s tunom, piletinom, lososom, a nisu zaboravili ni vegetarijance. Jesmo li već napomenuli da su oni uvijeni u domaća peciva, bez aditiva? I tu možete birati, želite li pecivo od crnog, bijelog ili kukuruznog brašna.
Za one koji vode i vole zdrav život, u Mrvici pripremaju salate – čudesne mješavine boja, mirisa, okusa... Piletina marinirana u medu i susamu osnova je Mrvica salate, najtraženije salate u ponudi. Blagi okus jednog od najpoznatijih svjetskih sireva, čuvene mozzarele, obogaćen je cherry paradajzom, zelenom salatom, bosiljkom i peršunom. U kombinaciji čine Casprese salatu koju morate, ali baš morate probati. Za one koji vole malo tradicionalnije okuse, preporučujemo Cezar i Tuna salatu.
Kolači su domaći, s domaćim kremama pravljenim po tradicionalnim recepturama. Ima tu svega, od starinskog sutlijaša u modernom ruhu sa šumskim voćem, američkih pita od čokolade i kajsija, čuvenog francuskog opera kolača, korpica s voćem i još mnogo toga. I da, postoji posebna ponuda slastica za dijabetičare – bez šećera.
Kada sve probate i krenete kući, u uglu Mrvice je pult sa pecivima. Kroasani, razne vrste kiflica, francuski kruh i naš favorit – kruh od pur-pur pšenice s mrkvom.
Foto: Pekarna Mrvica
TEKST: Lamija Muratagić
Chef Vedran Papaz govori o počecima, vođenju tima, mentorstvu i Loftu, restoranu koji je izrastao iz njegove ljubavi prema kuhanju.
Vedran Papaz svoju profesionalnu priču ne započinje prvim restoranom, televizijskim projektom ni titulom chefa. Njen početak vraća mnogo dalje, u djetinjstvo, prve obroke koje je pripremao sa sedam godina i vrijeme provedeno uz majku u kuhinji, gdje je gotovo instinktivno prepoznao prostor kojem pripada.
Kuhinja je za njega s vremenom postala mjesto stvaranja, discipline i neprestanog učenja, dok je dječačka želja o vlastitom restoranu polako dobivala jasniji oblik, adresu i prepoznatljiv gastronomski rukopis.
Vedran Papaz, chef i vlasnik restorana LOFT
Taj san danas nosi ime Loft. Restoran koji Papaz nije gradio isključivo oko jelovnika, nego oko osjećaja s kojim gost dolazi, načina na koji je dočekan i razloga zbog kojeg poželi ponovo zauzeti isti stol.
U razgovoru za Bonjour Vedran Papaz govori o iskustvima koja su ga oblikovala, lekcijama profesionalne kuhinje i potrebi da bh. gastronomija prestane tražiti tuđe obrasce te snažnije vjeruje vlastitom identitetu.
Kada se osvrnete na svoj profesionalni put, koji su Vas trenuci najviše oblikovali kao chefa i doveli do ideje o Loftu?
Vedran: Kada se osvrnem na svoj profesionalni put, shvatim da su me kao šefa najviše oblikovali ljubav prema kuhanju koju sam otkrio još kao dijete, vrijednosti koje sam usvojio od svojih roditelja i godine rada, učenja i iskustva. Upravo je iz svega toga nastala i ideja o Loftu.Ljubav prema kuhanju rodila se veoma rano.
Već sa sedam godina pripremao sam svoje prve obroke i uvijek se motao oko mame dok je bila u kuhinji. Tada sam, vjerovatno i nesvjesno, shvatio da je kuhinja mjesto kojem pripadam.Moji roditelji cijeli su život u ugostiteljstvu i preduzetništvu. Iako su mi bili najveći uzori, nikada nisu uticali na izbor mog zanimanja niti su od mene očekivali da nastavim njihovim putem. Tu ljubav razvio sam potpuno spontano, gledajući koliko strasti, rada i posvećenosti ulažu u ono što rade.
Tokom godina imao sam priliku upoznati različite ljude, tehnike i kuhinje, a svako novo iskustvo učinilo me boljim. Vjerujem da onog trenutka kada pomislite da znate sve, prestajete biti dobar kuhar. Zato i danas učim, istražujem i trudim se da svakog dana budem bolji nego juče.Vrlo rano sam znao da sebe ne vidim u kancelariji. Oduvijek sam želio stvarati, razvijati ideje i graditi nešto svoje. Moj dječački san bio je da jednog dana otvorim svoj restoran.
Loft je ostvarenje tog sna i rezultat moje ljubavi prema kulinarstvu, gastronomiji i preduzetništvu, mjesto u kojem sam želio da svaki detalj ima smisao, a svaki gost osjeti iskrenu posvećenost.
Tek kada počne govoriti o LOFT-u, njegov profesionalni put dobiva jasniji kontekst. Sve ono što je godinama posmatrao, učio i mijenjao sada je pretočeno u restoran koji nosi njegov rukopis, ali koji, kako nekoliko puta naglašava, nikada nije priča samo jednog čovjeka.
Loft je rezultat Vašeg dugogodišnjeg rada i odnosa prema gastronomiji. Šta ste kroz ovaj restoran željeli napraviti drugačije od svega što ste ranije radili?
Vedran: Kroz Loft sam želio napraviti nešto drugačije od svega što sam ranije radio. Želio sam stvoriti restoran koji neće biti prepoznatljiv samo po vrhunskoj hrani, nego i po emociji koju pruža gostima. To je prvi projekat u koji sam bez zadrške utkao svoje srce, energiju i iskrenu ljubav prema gastronomiji i ugostiteljstvu.
Često volim reći da sam želio stvoriti jednu „domaćinsku priču“, mjesto susreta, mjesto gdje će se ljudi osjećati kao da nisu došli samo u restoran, nego u goste kod nekoga svoga. Mjesto u kojem će osjetiti toplinu doma, iskreno gostoprimstvo i pažnju u svakom detalju.
Restoran Loft
Naravno, kvalitetna hrana temelj je svega što radimo, ali vjerujem da gost neće pamtiti samo ono što je jeo. Pamtit će način na koji je dočekan, atmosferu koju je osjetio i emociju s kojom je otišao. Upravo je to ono što sam želio napraviti drugačije, da Loft ne bude samo restoran, nego mjesto kojem će se ljudi uvijek rado vraćati.
Kada u Loftu počinje prava akcija?
Vedran: Prava akcija u Loftu počinje mnogo prije nego što otvorimo vrata gostima. Počinje već ujutro, planiranjem, organizacijom, pripremom i brigom o svakom detalju. Vjerujem da se dobar servis ne stvara kada restoran bude pun, nego satima prije toga. Kada prvi gost sjedne za sto, naš najveći dio posla već mora biti završen. Tada počinje ono najljepše, prilika da kroz hranu, uslugu i atmosferu gostima pružimo iskustvo zbog kojeg će nam se ponovo vratiti.
Šta danas, s iskustvom koje imate, radite drugačije nego na početku svoje karijere?
Vedran: Danas, s iskustvom koje imam, prije svega mnogo više vjerujem ljudima. Na početku karijere imao sam potrebu da sve kontrolišem i da budem uključen u svaki detalj. Danas znam da se dobar tim gradi povjerenjem, a ne kontrolom. Naučio sam da je najvažnije ostati dosljedan kvalitetu, biti strpljiv i svaki dan učiti nešto novo. Iskustvo me naučilo da uspjeh ne dolazi preko noći, već kroz godine rada, odricanja i iskrene ljubavi prema ovom poslu.
Papazov odnos prema gastronomiji nije ostao zatvoren unutar LOFT-ove kuhinje. Kao mentor u projektu Super Chef by Tefal, dobio je priliku iskustvo stečeno kroz svakodnevni rad prenijeti kandidatima koji tek ulaze u profesionalni rad. U formatu u kojem kamera bilježi rezultat, njemu je, međutim, podjednako važno sve ono što mu prethodi.
Vedran Papaz u emisiji „Super Chef by Tefal“
Kako je došlo do Vaše uloge mentora u projektu Super Chef by Tefal i šta Vam je bilo najvažnije kada ste prihvatili taj poziv?
Vedran: Hayat televizija je prepoznala moj rad i ukazala mi povjerenje da budem dio projekta Super Chef by Tefal. Dobio sam njihov poziv i to sam zaista doživio kao veliko priznanje i čast. Kada sam prihvatio tu ulogu, bilo mi je najvažnije da budem objektivan, pravedan i profesionalan prema svim kandidatima. Smatrao sam da svako zaslužuje jednaku priliku da pokaže svoje znanje, trud i ljubav prema kuhanju.
Mislim da nam treba što više ovakvih emisija jer promovišu gastronomiju, inspirišu ljude i daju priliku talentovanim kuharima da naprave prve ozbiljne korake u svojoj karijeri. Zato bih iskoristio priliku da ohrabrim sve mlade, ali i sve one koji vole kuhati, da se prijave, jer ovakvi formati mogu biti početak jedne lijepe profesionalne priče.
Mentorstvo u kuhinji često počinje mnogo prije velikih savjeta. Koju lekciju mladi kuhar može naučiti tek kada prvi put uđe u stvarni ritam profesionalne kuhinje?
Vedran: Mislim da je prva i najvažnija lekcija koju mladi kuhar nauči u profesionalnoj kuhinji to da kuhanje nije samo talent. Potrebni su disciplina, odgovornost, brzina, organizacija i timski rad. Profesionalna kuhinja vas vrlo brzo nauči da ego morate ostaviti po strani i da svaki dan učite, bez obzira na to koliko mislite da znate.
Greške će se dešavati, ali najvažnije je da iz svake nešto naučite. Upravo se kroz taj ritam, pritisak i svakodnevni rad postaje pravi kuhar.
Šta ste o ljudima naučili radeći u kuhinji?
Vedran: Kuhinja vas, prije svega, nauči da prepoznate ljude. U ovom poslu vrlo brzo vidite ko je spreman da preuzme odgovornost, ko ostaje smiren pod pritiskom, a ko odustaje kada postane teško.
Koje biste jelo uvijek zadržali na meniju ili nastavili kuhati, čak i kada više nije moderno ili popularno?
Vedran: Ako moram izdvojiti jedno jelo, onda je to svakako Beef Wellington. Smatram da dobra jela nikada ne izlaze iz mode. Moja kuhinja temelji se na tradicionalnim okusima sa modernističkim stavom, pa čak i kada neko jelo izgubi na popularnosti, ne bih ga se odrekao. Radije bih ga modernizovao kroz tehniku i prezentaciju, ali zadržao njegovu suštinu. Vjerujem da su ljudi uvijek željni iskrene, kvalitetne hrane, predstavljene na savremen način.
Razgovor o vlastitom restoranu neminovno se proširio i na scenu kojoj LOFT pripada. Vedran ne skriva da domaća gastronomija još ima prostora za razvoj, ali u novoj generaciji chefova, ozbiljnijem odnosu prema namirnicama i sve znatiželjnijim gostima vidi razlog za optimizam.
Bh gastro scena posljednjih godina sve više traži prepoznatljive autorske pristupe. Gdje Vi vidite prostor za njen sljedeći ozbiljan iskorak?
Vedran: Mislim da je sljedeći veliki iskorak u tome da prestanemo kopirati druge i da više vjerujemo vlastitom identitetu. Bosna i Hercegovina ima vrhunske namirnice, bogatu gastronomsku tradiciju i talentovane kuhare. Naš zadatak nije da budemo nečija kopija, nego da tradicionalna jela predstavimo na moderan način i ispričamo priču kroz njih. Kada spojimo autentičnost, kvalitet i profesionalnu uslugu, siguran sam da bh. gastronomija može biti mnogo prepoznatljivija i izvan naših granica.
Kada biste jednim jelom morali objasniti filozofiju Lofta, koje bi to jelo bilo i zašto?
Vedran: Ako bih filozofiju Lofta morao opisati jednim jelom, onda bi to svakako bio Beef Wellington. Kada sam prije skoro pet godina otvorio Loft, to jelo gotovo da nije bilo zastupljeno na našoj gastro sceni i imao sam veliku želju da ga približim gostima. Posebno mi je drago što je danas postalo specijalitet našeg restorana i što se, zbog načina pripreme, naručuje 24 sata unaprijed. To je jelo koje traži vrijeme, strpljenje i posvećenost, a upravo su to vrijednosti na kojima gradimo Loft
Nakon razgovora s Vedranom Papazom, LOFT je teško posmatrati samo kroz njegov interijer ili najfotogeničnije tanjire. Njegova stvarna vrijednost nalazi se u načinu na koji se restoran gradi iz dana u dan, kroz disciplinu kuhinje, odnos prema timu i uvjerenje da gost ne dolazi samo na večeru, nego po iskustvo kojem će se poželjeti vratiti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: @nc_photo_moments /Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
