TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.9.2020.
Treći Međunarodni Festival savremene žene održat će se ove godine od 08. do 11.10. u Tuzli. Blizu 80 govornica, moderatora i moderatorica, umjetnica iz čitavog svijeta učinit će i ovaj Festival posebnim.
Festival savremene žene povezuje i podržava sve uspješne priče Bosne i Hercegovine, regije i svijeta ali i ciljano motiviše mlade žene.
Do sada je ugostio više od 500 govornica koje su podijelile svoja iskustva i inspirisale mnoge mlade ljude.
Festival je kreiran kao platforma otvorenog dijaloga čiji alati su odlučni i inspirativni govori najuspješnijih dama regije, ali i svijeta. Kroz teme života od politike i ekonomije preko kulture, medija, biznisa do svijeta društvenih mreža, slavimo uspjeh i motivišemo.
Treći Festival imat će dijelom drugačiju formu, ali će se fizički organizirati u Tuzli uz poštivanje epidemiološko-zaštitnih mjera i preporuka.
Direktorica Festivala savremene žene, Edina Selesković prokomentirala je zašto je važno da se ovogodišnji Festival održi:
„Misija Festivala savremene žene koja predstavlja vodilju u svemu što radimo, a posebno u danima Festivala se nije promijenila. Štaviše, mislim da je postala bitnija u vremenu u kojem živimo. Nismo htjeli da propustimo održavanje Festivala ove godine jer mislimo da nam svima Festival treba. Trebamo čuti pozitivne priče, vidjeti pozitivne primjere i trebamo dokazati da se i pored pandemije život nastavlja. Mi ćemo u toku Festivala poštovati sve preporuke i sve mjere koje su određene u tom momentu na našem teritoriju. Mi smo odlučili da online verzija jednostavno ne ispunjava našu želju i cilj Festivala već je potrebno da naše govornice i učesnice na neki način osjete pozitivnu energiju po kojoj je Festival poznat.“
Edina je otkrila i po čemu će to ovogodišnji Festival biti drugačiji:
„Mi smo odlučili da probamo nešto drugačije, da napravimo nešto što zaista i pored svih mjera i svih ograničenja predstavlja jednu interesantnu priču. Radi se o hibridnom obliku Festivala. Mi ćemo imati govornice iz desetak zemalja ove godine. Niti od jedne govornice nismo tražili da putuje i prelazi granicu. Govornice koje su van Bosne i Hercegovine s nama će biti online dok će one koje su unutar granica Bosne i Hercegovine doći u Tuzlu i biti fizički s nama. Međutim, online i offline predstavljanje ćemo kombinovati zajedno tako da će naše govornice koje se uključuju online biti prezentirane pred publikom u dvorani uz poštovanje svih mjera. Ograničili smo druženja, after party okupljanja, smanjili smo broj dešavanja van konferencijskog dijela Festivala, ali ćemo i dalje uspjeti prezentovati i umjetnice i kulturna dešavanja koja smo zamislili samo u prilagođenom obliku.“
Dio liste s ovogodišnjim govornicama pogledajte ovdje, a na stranicama Festivala uskoro će podijeliti i sve detalje o registraciji za ovaj događaj.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok se dani skraćuju i sve više vremena provodimo u zatvorenom, Sarajevo se pretvara u grad koji svjetli iznutra.
Teatar, ples i savremena umjetnost preuzimaju gradske prostore, podsjećajući nas da jesen ne znači kraj, već početak sezone introspekcije, pokreta i kreativne energije.
Ovaj vikend donosi više od običnog bijega od hladnoće, to je prilika da osjetimo puls grada kroz predstave koje diraju, debate koje propituju i performanse koji brišu granice između umjetnika i publike. Ako ste tražili trenutak da se ponovo povežete sa scenom, emocijom i sobom ovaj vikend je onaj pravi.
Još samo dva dana Festivala MESS, ali dovoljno da se podsjetimo zašto teatar u Sarajevu ostaje njegovo najvažnije kulturno uporište.
Dok se jesen lagano spušta nad grad, reflektori i dalje sijaju punim sjajem, a scene Narodnog pozorišta, SARTR-a i Pozorišta mladih pretvaraju se u mjesta introspekcije, emocije i katarze.
Ovaj vikend donosi retrospektivu stvaralaca koji su obilježili pozorišnu historiju, ali i predstave koje hrabro propituju savremeni svijet. Sarajevo je, makar na još nekoliko dana, pozornica bez kraja, a MESS njen najsnažniji glas.
U petak, Akademija scenskih umjetnosti postaje mjesto susreta umjetnosti i sjećanja. Zijah A. Sokolović, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, obilježit će svoj višedecenijski put promocijom trećeg izdanja knjige „Glumac... je glumac... je glumac“.
Više od pet decenija rada, stotinu nagrada i hiljade izvedbi pretočeni su u priču o istrajnosti, integritetu i vjeri u pozorište kao prostor nade i otpora. Sokolovićev trenutak priznanja je povratak korijenima teatra, tamo gdje sve počinje: između glumca i publike.
Kasnije te večeri, u 21:30, SARTR će ugostiti predstavu „Knjiga mojih života“ u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana. Inspirisana autobiografskim esejima Aleksandra Hemona, režija Ivane Đilas spaja piščeve i vlastite priče o emigraciji, gubitku i ponovnom pronalasku identiteta.
U prostoru SARTR-a, poznatom po emotivnoj blizini s publikom, predstava postaje ispovijest o pripadanju, jeziku i tišini koja ponekad govori više od riječi.
U 19:30 u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstava „Ogledalo“ rumunskog reditelja Bülenta Özdila otvara vrata Tarkovskovog svijeta kroz teatar, performans i vizuelnu umjetnost.
Priča o Alekseju, čovjeku koji se u ogledalu svojih uspomena suočava s djetinjstvom, ljubavima i prošlošću, pretvara se u poetsku studiju identiteta. Kroz snove, sjećanja i fragmente stvarnosti, publika ulazi u prostor gdje se prošlost i sadašnjost razlijevaju, a granica između života i umjetnosti nestaje u svjetlu reflektora.
U subotu u 18:00 u Pozorištu mladih, Omladinsko pozorište Bileća donosi predstavu „Ožiljci“ potresan prikaz nasilja među mladima kroz pokret, muziku i metaforu.
Bez oslanjanja na tekst, predstava stvara atmosferu u kojoj tijelo, ritam i tišina postaju glavni jezici komunikacije. Svaka scena, nastala iz istraživanja i iskustava mladih glumaca, djeluje kao ogledalo društva koje još uvijek uči kako da čuje svoje najtiše glasove.
Samo sat kasnije, u 19:00, ista pozornica Pozorišta mladih postaje prostor dijaloga. Debatni klub „Follow Me Altera Lingua“ okuplja tinejdžere u raspravi na temu: „We don’t care what art does for society because the only thing that matters is that people like it.“
U vremenu kada publika često traži brzu emociju, ova javna debata otvara pitanje da li je svrha umjetnosti u poruci ili u doživljaju? Mladi govore, a mi slušamo i to jedan od važnijih činova teatra danas.
U 19:30 Narodno pozorište Sarajevo postaje središte novog svijeta koji gradi belgijski koreograf Wim Vandekeybus sa trupom Ultima Vez.
Predstava „Void“ istražuje prazninu kao prostor mogućnosti, gdje “nenormalni” likovi postaju centar pozornice. Kroz kombinaciju savremene koreografije, jazza i improvizacije, Void briše granice između buke i tišine, stvarajući osjećaj zajedništva u različitosti.
Galerija Manifesto otvara vrata samostalnoj izložbi do 31. oktobra, Mirze Čizmića i Adnana Šopovića pod intrigantnim nazivom “Bogu čežnju, on je neće”. Dok Šopovićeva reduciranost palete boja priziva melanholiju, Čizmićeve dinamične i oštre kompozicije seciraju svakodnevicu uz notu cinizma.
Dva različita rukopisa u istom prostoru postavljaju pitanje: za čim uopće čeznemo i gdje nas ta čežnja vodi?
„PULS“ u SARTR-u
U subotu, 11. oktobra, na sceni SARTR-a se izvodi dokumentarna predstava „PULS“, nastala kroz projekt „Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe“.
Kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođača i izvođačica, predstava istražuje komunikaciju u svim njenim oblicima – od govora i zvuka do znakovnog jezika i unutrašnjih svjetova. „PULS“ otvara prostor gdje se publika, gluha i čujuća, susreće u zajedničkom ritmu.
U Staklenoj sali Historijskog muzeja BiH, 10. i 11. oktobra izvodi se predstava „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine, koja prostor muzeja pretvara u scenu introspekcije i ispovijesti.
U istom prostoru, do 23. oktobra možete pogledati i video-instalaciju „Afazija“ vizualne umjetnice Jelene Jureše. Film-esej koji kroz arhive, fotografije i performans istražuje tišinu kolektivnog sjećanja. To je umjetnost koja ne nudi odgovore, već postavlja pitanja: šta ostaje kada riječi više nisu dovoljne?
Ove subote i nedjelje, 11. i 12. oktobra, Skenderija postaje centar pokreta uz međunarodno takmičenje DDC Open 2025, koje okuplja više od 600 plesača iz BiH i regiona. Od hip hopa do savremenog baleta, jazza i latino ritmova, festival spaja energiju mladih i iskustvo profesionalaca.
Među članovima žirija bit će i Željko Božič, slovenački koreograf i jedan od najuspješnijih hip hop plesača u regiji, kojeg će sarajevska publika istog vikenda upoznati i u drugom svjetlu, kao izvođača u predstavi „Knjiga mojih života“ u okviru Festivala MESS.
Dansar zatvara svoju sezonu u ritmu zajedništva, između pokreta, muzike i osmijeha, podsjećajući da je ples, baš kao i teatar, univerzalni izraz koji svi razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
