Ponekad kada otvorimo set vjenčanih fotografija ostanemo iznenađeni divnim trenucima, dekoracijama, lokaciji... ali ono što nas ipak najviše raznježi i unese emociju u cijelu priču jesu odgovori mladenaca.

 

Upoznajte Jasnu i Denisa, nove Mr. and Mrs, koji su se upoznali u Sarajevu, a vjenčali u Italiji, pardon Crnoj Gori. Oprostit ćete nam ovu malu "grešku" jer u nastavku ćemo vam otkriti i zašto.

Italijanska kultura igrala je veliku ulogu u njihovim planiranjima jer su htjeli nešto klasično i tradicionalno, ali i vrlo osobno za njih. Od odabira rustikalne porodične vile, dekoracije u paleti nježnijih tonova do biserne ogrlice od njene mame, harfe, posebnih iznenađenja... bez daljnjeg, andiamo zaviriti u ovo posebno vjenčanje.
 

 

Možete li nam opisati početak vaše ljubavne priče?

Našu ljubavnu priču opisala bih kao trejler romantične komedije. Ja sam u to vrijeme radila kao voditeljica jutarnjeg programa u Sarajevu, a Denis je istovremeno upisao doktorske akademske studije u Sarajevu. Nakon prvog susreta, znali smo da stvari više nikada neće biti iste. Denis živi u Podgorici, tako da nas je dijelilo tačno 229 kilometara. Dobro smo zapamtili svaki kilometar, održavajući vezu na daljinu.
 

 

Poput dvije slagalice, brže - bolje smo požurili da se spojimo na isto mjesto. Denis me neočekivano zaprosio u Parizu, na brodiću kojim smo plovili Senom, a moj odgovor je bio ushićeni “Oui, Oui”.
 

Nakon toga, sve se počelo redati, dobila sam posao na televiziji u Podgorici, preselila sam se i počela da gradim novi dom. Sada prelazimo kilometre između Sarajeva i Podgorice redovno, ali sve je lakše u dvoje. A što se tiče ljubavi, bojim se da biste mogli da pomislite da se šalim kada kažem da se volimo najviše od svih, tako da to ipak neću reći, ali ću napisati. :)
 

 

Kako ste se odlučili za lokaciju vjenčanja, dekor i šta je bilo presudno?

Ideja je uvijek postojala, otprilike smo znali šta želimo, ali nismo znali odakle da počnemo. U tome su nam najviše pomogle naše organizatorke. Imali smo dosta sreće kada smo pronašli tri vrijedne djevojke  (Le petite decoration i Esbi decor weddings) koje su realizovale apsolutno sve što smo zamislili. Sa pripremama smo intenzivno počeli 6 mjeseci prije vjenčanja, kada smo se redovno nalazili, dogovarali i usavršavali svaki detalj. Na kraju se trud isplatio, jer je taj dan dašak italije bio itekako prisutan u Crnoj Gori.

 

Od početka smo znali da želimo italijanski stil vjenčanja. Željeli smo ceremoniju sa malim brojem ljudi kako bismo stvorili što intimniju i emotivniju atmosferu. Kada smo pronašli imanje Talići Hill - Rustic Villas, nismo mogli da vjerujemo da se takvo mjesto nalazi kod nas. U pitanju je rustikalna porodična vila iz 17. vijeka koja je pažljivo obnovljena i zaista svim posjetiocima pruža renesansno iskustvo. Pogled na more i staru maslinu, dodatno su nas uvjerili da je to idealna lokacija za proslavu ljubavi.
 

U skladu sa prostorom, naše dekoracije bile su u paleti nježnijih tonova, ceremonija je bila ispunjena bijelim ružama i laticama. Mislim da je nama bilo presudno da predstavimo našu ljubav u najljepšem izdanju, u čemu smo, nadam se i uspjeli.
 

 

Koji je bio najposebniji trenutak vašeg vjenčanja? Ples, rezanje torte, ceremonija...?

Definitivno bismo izdvojili ceremoniju. Bili smo jako uzbuđeni i nismo htjeli da se vidimo prije vjenčanja. Za ceremoniju smo odlučili da imamo i muzičku pratnju. Odabrali smo harfu jer sam ja oduvijek maštala o tome kako koračam na svom vjenčanju upravo uz taj instrument.

Harfistkinja Branka Pajović odsvirala je vanvremenski hit Elvisa Presleya “Can’t help falling in love with you” i upotpunila sveukupan doživljaj. Faktor iznenađenja i nalet emocija kada smo se ugledali je definitivno trenutak koji ćemo još dugo pamtiti.



 

Da li ima neki trenutak koji biste vi voljeli izdvojiti?

Nešto što je definitivno bilo nesvakidašnje na našem vjenčanju jeste i naša matičarka Sonja Drobac koja je ujedno i moja direktorica. Nisam sigurna da bi baš svačija direktorica pristala na tu ulogu, ali moja je bez oklijevanja pristala i odradila odličan posao.

 

Također, bilo je zanimljivo kada smo nakon prvog plesa zaustavili muziku, a Denis me začuđeno pitao: Da li si ikada mene voljela kao tebe ja? Uspjeli smo na sekundu zbuniti goste prije nego što se pojavio gost iznenađenja, pjevač Knez, koji je nastavio ove stihove i razveselio sve prisutne.
 

 

Odabir vjenčanice je ključan i ponekad složen proces jer nije uvijek lako pronaći model koji odgovara stilu. Da li je u vašem slučaju bila ljubav na prvo probavanje ili?
 

Iako mnoge mlade koje poznajem, tvrde kako su oduvijek znale kakvu će vjenčanicu nositi, ja zaista nisam. Različiti krojevi su mi bili zanimljivi, pa sam se upustila u avanturu isprobavanja skoro svakog kroja. Nakon iscrpnog probavanja skoro mi se svaka vjenčanica dopadala i nisam vjerovala da ću doživjeti onaj “wow” momenat o kojem mlade pričaju. No, ipak se to desilo.
 

 

Kada sam probala vjenčanicu brenda Elena Morar (Vjenčanice Bianca), moja mama je rekla: “Ovo smo čekali sve vrijeme”. Tada sam bila sigurna da sam našla savršenu vjenčanicu. Nedugo nakon odabira, na mobitelu sam pronašla da sam upravo tu vjenčanicu mjesecima unazad sačuvala u svoju galeriju. Tako da ćemo vjerovati da je u pitanju bio sudbinski odabir.

 

 

Za frizuru i šminku je bio zadužen pobjednički duo koji čine Ajdin i Marija. Kosu sam odlučila pustiti, kako bih upotpunila look, s obzirom na to da je vjenčanica bila dosta jednostavna. Šminkom sam najviše naglasila oči i konture lice. Sve u svemu, najdraže mi je bilo to što sam mogla biti u potpunosti opuštena jer ništa nisam morala popravljati. Navela bih još da sam tokom sređivanja, uz ovaj duo, totalno zaboravila na tremu, jer su me zabavljali laganim pričama. Smatram da je vrlo važno odabrati ljude koji će vas relaksirati na dan vjenčanja, što je meni pošlo za rukom.

 

 

Bez sumnje jedan od detalja koji nam je privukao najviše pažnju jeste odabir bisera kao nakita. Da li to za vas ima neko posebnije značenje?

Nosila sam bisere oko vrata na vjenčanju jer su to biseri od moje mame. Za mene imaju veliku vrijednost i simbolizuju našu povezanost i ljubav.

Možete li nam otkriti i ko je bio zadužen za styling mladoženje?
 

Mladoženja je sam bio zadužen za svoj stajling. Od samog početka je imao jasnu viziju koju boju i materijal je želio i nije se previše opterećivao oko detalja. Bilo mu je važno da se uklopi u talijanski ambijent, što je dodatno doprinijelo njegovom elegantnom i samouvjerenom izgledu na dan vjenčanja.

 

Imate li neki savjet za buduće parove koji planiraju uskoro vjenčanje?
 

Naš savjet za sve buduće mladence koji planiraju vjenčanje je da na vrijeme počnu sa planiranjem kako bi izbjegli stres u posljednjem trenutku. Nemojte pratiti trendove jer su prolazni, već izaberite ono što se vama stvarno sviđa. Na kraju krajeva, jedino što ljudi pamte jeste atmosfera zato se opustite i uživajte u svom posebnom danu.

* * *
Foto: Vladana Vojinović 

Postoji nešto posebno u mjestima gdje more dodiruje kamen, a vjetar šapuće kroz veo mlade. U španskoj Galiciji, ispred najstarijeg rimskog svjetionika na svijetu, Torre de Hércules, fotografkinje, Naida i Amina Hodžić iz Dharma Photography, zabilježile su vjenčanje koje odiše jednostavnošću, bliskošću i iskrenom emocijom.

Ovo vjenčanje bilo je posebno po mnogo čemu… lokaciji, po energiji mladenaca, ali i po načinu na koji su ove dvije sestre uspjele kroz objektiv prenijeti toplinu jednog dana koji se zauvijek pamti.

Evo šta su za Bonjour.ba otkrile.
 

 

“Ona jedna” priča koja je počela u Sarajevu

“Lauru Marin, šarmantnu Galicijanku koja je samostalno savladala jezike s naših prostora i koja pjeva na našim jezicima, smo imali priliku već fotografisati prije pola godine tokom njene posjete Sarajevu i to za potrebe promocije njenog rada. Dogovorili smo i nastavak saradnje u narednim prilikama i sretni smo što je naredna prilika bila baš njeno vjenčanje!”

Laura danas živi u Korunji pa je i čin vjenčanja održan upravo tamo.
 

 

“Ono jedno” putovanje s tri leta i mnogo emocija

 

Naida i Amina su do Galicije putovale gotovo 24 sata i kroz tri leta, ali sve je, kako kažu, prošlo onako kako su planirale:
“U Korunju smo stigli dan prije vjenčanja... uz pažljivu organizaciju, analizu potencijalnih rizika i fleksibilan pristup, ali i malo sreće, sve prođe u najboljem redu.”

Kiša je pomjerila planove, ali donijela i savršeno svjetlo dana. “Mladenci su planirali da fotografisanje bude prije vjenčanja, no zbog kiše smo ga pomjerili za drugi dio dana – upravo zbog ‘golden houra’ koji se približavao. Vjetar na Atlantiku može biti jači nego kod nas, ali je to istovremeno i bilo zabavno.”

 

 

Njihov pristup ne podrazumijeva striktne poze. “Preferiramo bilježiti spontane trenutke u pokretu, koji najbolje odražavaju emocije. Prisustvo vjetra učinilo je da i na mnogim fotografijama ostane ‘utkan’ pokret, što je dalo posebnu čar cijelom albumu.”

 

 

“Ona jedna” fotografija koja govori sve

 

Na pitanje postoji li kadar koji bi izdvojile, odgovor dolazi s osmijehom: “Cijeli album i nas same oduševljava, te istovremeno podsjeća na filmske trenutke." Ipak, jedna fotografija nosi posebnu simboliku.
 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Dharma Photography (@dharma.photography)

 

“Vrlo jednostavna, veseli lagani ples mladenaca… desno od Laurine vjenčanice, u pozadini se naziru valovi koji kao da se nastavljaju na lepršavu vjenčanicu i pridružuju se ovom sudbinskom plesu, najavljujući sretnu budućnost za naše mladence.”

 

“Onaj jedan” detalj koji ostaje u sjećanju

“Kada je riječ o vjenčanju u Galiciji, mladoženjina kravata je ‘Made in Yugoslavia’. Da, stara je više od 30 godina, ali ima i sentimentalnu vrijednost jer je kravata od mladoženjinog oca koji nažalost više nije među živima. No, iznova se oduševljavamo načinima na koje ljudi odaju počast bliskim osobama koje više nisu tu, te načinima na koje te drage osobe još uvijek ‘žive’ kroz postupke ličnosti koje su ostale iza njih, a to se najbolje zapravo i vidi kroz sjećanja koja su tu čak i na najvažnije dane u životima.”
 

 

“Onaj trenutak” kada grad proslavlja s vama

“Ono što nas je posebno dojmilo je što su skoro svi prolaznici na koje smo naišli, radosno uzvikivali ‘¡Vivan los novios!’ obraćajući se mladencima, a što u prevodu znači ‘Živjeli mladenci!’” Naravno, nije rijetkost i da tokom regionalnih vjenčanja prolaznici požele najljepše želje mladencima ili čak i pitaju za fotografiju, ali u Korunji smo osjetili da su ljudi bili još više glasni tokom obraćanja mladencima, ne skrivajući svoju radost.  Radi se o vrlo srdačnoj naciji zbog čega vam i sama takva mjesta još lakše prirastu srcu.”
 

 
 

“Ona jedna” rečenica koja radi pola posla  
 

Na kraju razgovora, postavili smo im pitanje koje nas je pomalo i najviše zanimalo šta kažu parovima neposredno prije nego što pritisnu za “onaj” kadar.

“‘Šapnite jedno drugom vašu tajnu šifru, ali pazite da vas mi ne čujemo!’ Ova iznenadna rečenica uvijek izmami iskren osmijeh, tako da to bude naša prilika za napraviti nekoliko dodatnih spontanih fotografija!”

 

 

“Onaj jedan tim” koji iz Sarajeva stiže do Španije

Tri leta, dvadeset četiri sata puta, kiša, sunce i vjetar s Atlantika… sve to stane u jedan dan, jednu priču i jedan kadar.

Naida i Amina kažu da se za svako novo vjenčanje osjećaju kao da se ponovo rađaju kao fotografkinje. Svaki par im donese novi svijet, novu emociju i novi izazov, a to je ono što njihov rad čini posebnim.
 

 

I možda upravo u tome leži odgovor zašto njihove fotografije nose toliko života u sebi… stvara ih ekipa koja zna da je svaki kadar putovanje samo po sebi.

Foto: Dharma Photography