TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.10.2021.
Čaša dobrog vina oduvijek je sinonim uživanja, a posebice kada je riječ o neodoljivim vinskim notama domaćeg proizvođača čiji okus nikog ne ostavlja ravnodušnim.
No, do degustiranja vina potreban je određeni put i trud o kojem će nam najbolje potvrditi vrijedni tim vinarije Škegro koji su zaslužni da vrhunska vina nađu put do ljubitelja.
Naime, sa inside pričom i i fotografijama, uvjerili su nas da je berba grožđa, odnosno plodova vinove loze, jedan je od najvažnijih koraka u procesu proizvodnje vina.
Tim Fina Vina je u suradnji sa Bonjour. uredništvom kreirao pitanja za vinariju Škegro te otkrio sve detalje o pripremama za berbu, od kojih se koraka sastoji, ali i istražio savjete kako educirati druge o vrijednosti odležanih vina.
Više detalja otkrivamo u nastavku.
***
Vinarija Škegro obiteljska je vinarija koja već oko 25 godina pomiče granice i kreira trendove.
Naša su vina odraz naše ljubavi.
Odraz predanog rada i energije koju ulažemo.
Odraz Hercegovine i njenih prirodnih ljepota.
Skupa s vinima učimo i rastemo.
Sretni smo i ponosni kada pronađu put do vas i ispričaju vam priču.
Priču koja traje i ostavlja trag.
Naši vinogradi, zasađeni Žilavkom, Blatinom i uz ponešto ostalih sorti, dio su Mostarskog vinogorja, a nalaze se u neposrednoj blizini podruma u Radišićima (Ljubuški).
Uz mnogo pažnje, znanja i strpljenja, brižno i kroz cijelu godinu vino radimo i gradimo u vinogradu jer čvrsto vjerujemo da samo vrhunsko grožđe daje vrhunska vina.
Koja se priča krije iza obiteljskog imena Škegro?
Nekada davno, gotovo da nije bilo domaćinstva koje nije posjedovalo vinograd zasađen Žilavkom, Blatinom i ostalim autohtonim sortama vinove loze.
Proizvedena su se vina čuvala u drvenim bačvama i koristila uglavnom za vlastite potrebe.
Mijenjali su se vladari i gospodari, vodili su se ratovi i mijenjale državne granice, ali je vino bilo, ostalo i bit će dijelom hercegovačke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Tako nekako započinje i naša priča, priča u kojoj se tradicija prenosila s koljena na koljeno da bi jednog dana prerasla u posao u kojem istinski uživa i sudjeluje cijela obitelj.
Mirko, Bariša, Ante i Andreja Škegro gaje moderan pristup tradicionalnom, ljubav prema vinogradima i vinu te snažna želja da se poklonicima ponudi i približi duh Hercegovine u punom sjaju, glavne su smjernice vinarije Škegro.
Hercegovački krš daje čuvena vina koja su od davnina služila za užitak i okrepu.
Podneblje puno sunca, čvrstog kamena i zdrave ekološke podloge, sa stoljetnom tradicijom daje vina vrhunskih kvaliteta.
Kako biste vašu vinariju, a kako vina opisali osobi koja se prvi put susreće s vašim brendom?
Obitelj Škergo se nešto više o 15 godina bavi proizvodnjom vina.
Prvi vinograd je brojio 2500 trsova žilavke i blatine koji je s vremenom obnovljen, te danas posjedujemo jedan hektar vlastitog vinograda i još tri u kooperaciji.
Dijelom su to stari vinogradi kupljeni od lokalnih vinogradara, a većim dijelom – novozasađeni.
S vremenom je izgrađen i vlastiti podrum u sklopu obiteljske kuće u Radišićima, gdje se preselila i proizvodnja.
Danas vinograd ukupno posjeduje 7330 trseva i to samo autohtonih hercegovačkih sorti: žilavka, blatina, bena i alicant boushet (kambuša).
Nekome ko se prvi put susreće s našim brendom bi poručili da se u vinariji Škegro godišnje proizvede 15 000 litara vina iz osnovne linije Krš, a od ove godine 4.000 litara iz Premium linije Carsus.
Vaše maslinovo ulje osvojilo je zlatnu medalju u New Yorku. Što ga čini posebnim?
Moramo se malo pohvaliti – nedavno smo na prestižnom svjetskom ocijenjivanju maslinovih ulja u Njujorku dobili zlatnu medalju za ulje Krš, prvo takvo priznanje za maslinovo ulje iz BiH.
Smatramo da je nagrada na takmičenju The New York International Olive Oil Competitionn priznanje ne samo za vinariju Škegro, već i potvrda da je ovo podneblje Hercegovine, gdje sunce sija i do 280 dana godišnje, kao stvoreno ne samo za vinovu lozu, već i za uzgoj maslina.
Ekstra djevičansko ulje odlikuju dobri ukusi koji mogu biti gorki, voćni, čak i opori.
Kiselost ne smije biti veća od 0,8%, a prilikom prerade se vrši hladno prešanje na temperaturi ne većoj od 25-30 Celzijusevih stepeni.
Masline bi trebalo da se prerade 24 sata nakon branja.
Koje vino iz vaše proizvodnje zauzima posebno mjesto u vašoj kolekciji?
Vino koje zauzima posebno mjesto i na koje smo izrazito ponosni je naš Krš Žilavka Orange.
U šali kažemo - ne dajemo ga nikome tko ne poznaje vinsku abecedu.
Vaša vina distribuiraju se i u ostale zemlje. Možete li nam reći nešto više o tome?
Vina su ponajviše zastupljena u BiH, a pored BiH, veliki uvoznik vina je R Hrvatska, Njemačka, Švedska i daleke SAD.
Vodite nas i kroz proces berbe vina. Koliko traju pripreme za berbu i od kojih se koraka sastoji?
Početak godine je obilježilo kišno vrijeme koje se produžilo do 4. mjeseca, ali nakon toga, skoro pa idealno, s izuzetkom oko polovine 8. mjeseca je bilo jako toplo – preko 40 stepeni skoro 14 dana, a onda krajem augusta osvježenje i malo kiše.
Uslijedilo je lijepo vrijeme pred berbu, tako da smo dobili odličnu sirovinu/grožđe, odnosno očekujte super vina.
Redoslijed berbe: Žilavka, Trnjak pa Blatina.
Koliko traje berba?
Ovisno o vremenu, berba može potrajati i do mjesec dana.
Kako educirati publiku o vrijednosti odležanih vina?
Koliko vino treba odležati.
Koliko dugo treba čekati da otvorim bocu vina?
Zašto bih pustio da vino stari?
Pitanja su na koje često sami ne znamo odgovor, pa ćemo ih pokušati bar malo približiti.
Vina dobre strukture sklona su dobrom potencijalu starenja.
Drugim riječima, elementi koji čine strukturu vina razvijaju se u harmoniji s vremenom, poboljšavajući ukupnu ravnotežu vina.
Dva se elementa najviše mijenjaju starenjem: tanini i kiselost.
Kiselost se s vremenom smanjuje, rušeći i deskriptore koji koreliraju sa svježinom vina.
Tanini se teže ukompovati u veće lance (polimerizacija), što rezultira zaobljenijom i mekšom prisutnošću vina na nepcu.
Crvena vina imaju tendenciju da postanu svjetlije boje.
Umjesto toga, bijela vina obično postaju tamnija.
Kao posljedica promjena u strukturi vina, okus i arome takođe mijenjaju svoj profil.
Arome (zajedničko opažanje okusa + arome) klasifikuju se u tri nivoa.
Oni se zasnivaju na porijeklu aromatičnih jedinjenja proizvedenih tokom putovanja grožđa do vina.
Na području BiH ima mnogo korisnih i nadasve zanimljivih edukativnih radionica, a kojima je cilj čim više naučiti „obično“ građanstvo kako osnovnim, tako i malo kompleksnijim lekcijama o vinu.
Izrazito korisne vinske radionice organizuje i tim Fina Vina, odnosno naš distributer za BiH na kojima se može naučiti dosta korisnih vinskih stvari, a ujedno i degustirati vina koja možda inače nemate priliku.
Brzo očekujte i našu radionicu.
Uglavnom zaključak je da je dobra i rodna godina, a vina iz berbe 2021. potražite na vašim omiljenim mjestima.
***
Foto by: Nikola Matić
Naslovna fotografija: Nikola Matić
Tekst: Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
