TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 19.10.2021.
Čaša dobrog vina oduvijek je sinonim uživanja, a posebice kada je riječ o neodoljivim vinskim notama domaćeg proizvođača čiji okus nikog ne ostavlja ravnodušnim.
No, do degustiranja vina potreban je određeni put i trud o kojem će nam najbolje potvrditi vrijedni tim vinarije Škegro koji su zaslužni da vrhunska vina nađu put do ljubitelja.
Naime, sa inside pričom i i fotografijama, uvjerili su nas da je berba grožđa, odnosno plodova vinove loze, jedan je od najvažnijih koraka u procesu proizvodnje vina.
Tim Fina Vina je u suradnji sa Bonjour. uredništvom kreirao pitanja za vinariju Škegro te otkrio sve detalje o pripremama za berbu, od kojih se koraka sastoji, ali i istražio savjete kako educirati druge o vrijednosti odležanih vina.
Više detalja otkrivamo u nastavku.
***
Vinarija Škegro obiteljska je vinarija koja već oko 25 godina pomiče granice i kreira trendove.
Naša su vina odraz naše ljubavi.
Odraz predanog rada i energije koju ulažemo.
Odraz Hercegovine i njenih prirodnih ljepota.
Skupa s vinima učimo i rastemo.
Sretni smo i ponosni kada pronađu put do vas i ispričaju vam priču.
Priču koja traje i ostavlja trag.
Naši vinogradi, zasađeni Žilavkom, Blatinom i uz ponešto ostalih sorti, dio su Mostarskog vinogorja, a nalaze se u neposrednoj blizini podruma u Radišićima (Ljubuški).
Uz mnogo pažnje, znanja i strpljenja, brižno i kroz cijelu godinu vino radimo i gradimo u vinogradu jer čvrsto vjerujemo da samo vrhunsko grožđe daje vrhunska vina.
Koja se priča krije iza obiteljskog imena Škegro?
Nekada davno, gotovo da nije bilo domaćinstva koje nije posjedovalo vinograd zasađen Žilavkom, Blatinom i ostalim autohtonim sortama vinove loze.
Proizvedena su se vina čuvala u drvenim bačvama i koristila uglavnom za vlastite potrebe.
Mijenjali su se vladari i gospodari, vodili su se ratovi i mijenjale državne granice, ali je vino bilo, ostalo i bit će dijelom hercegovačke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Tako nekako započinje i naša priča, priča u kojoj se tradicija prenosila s koljena na koljeno da bi jednog dana prerasla u posao u kojem istinski uživa i sudjeluje cijela obitelj.
Mirko, Bariša, Ante i Andreja Škegro gaje moderan pristup tradicionalnom, ljubav prema vinogradima i vinu te snažna želja da se poklonicima ponudi i približi duh Hercegovine u punom sjaju, glavne su smjernice vinarije Škegro.
Hercegovački krš daje čuvena vina koja su od davnina služila za užitak i okrepu.
Podneblje puno sunca, čvrstog kamena i zdrave ekološke podloge, sa stoljetnom tradicijom daje vina vrhunskih kvaliteta.
Kako biste vašu vinariju, a kako vina opisali osobi koja se prvi put susreće s vašim brendom?
Obitelj Škergo se nešto više o 15 godina bavi proizvodnjom vina.
Prvi vinograd je brojio 2500 trsova žilavke i blatine koji je s vremenom obnovljen, te danas posjedujemo jedan hektar vlastitog vinograda i još tri u kooperaciji.
Dijelom su to stari vinogradi kupljeni od lokalnih vinogradara, a većim dijelom – novozasađeni.
S vremenom je izgrađen i vlastiti podrum u sklopu obiteljske kuće u Radišićima, gdje se preselila i proizvodnja.
Danas vinograd ukupno posjeduje 7330 trseva i to samo autohtonih hercegovačkih sorti: žilavka, blatina, bena i alicant boushet (kambuša).
Nekome ko se prvi put susreće s našim brendom bi poručili da se u vinariji Škegro godišnje proizvede 15 000 litara vina iz osnovne linije Krš, a od ove godine 4.000 litara iz Premium linije Carsus.
Vaše maslinovo ulje osvojilo je zlatnu medalju u New Yorku. Što ga čini posebnim?
Moramo se malo pohvaliti – nedavno smo na prestižnom svjetskom ocijenjivanju maslinovih ulja u Njujorku dobili zlatnu medalju za ulje Krš, prvo takvo priznanje za maslinovo ulje iz BiH.
Smatramo da je nagrada na takmičenju The New York International Olive Oil Competitionn priznanje ne samo za vinariju Škegro, već i potvrda da je ovo podneblje Hercegovine, gdje sunce sija i do 280 dana godišnje, kao stvoreno ne samo za vinovu lozu, već i za uzgoj maslina.
Ekstra djevičansko ulje odlikuju dobri ukusi koji mogu biti gorki, voćni, čak i opori.
Kiselost ne smije biti veća od 0,8%, a prilikom prerade se vrši hladno prešanje na temperaturi ne većoj od 25-30 Celzijusevih stepeni.
Masline bi trebalo da se prerade 24 sata nakon branja.
Koje vino iz vaše proizvodnje zauzima posebno mjesto u vašoj kolekciji?
Vino koje zauzima posebno mjesto i na koje smo izrazito ponosni je naš Krš Žilavka Orange.
U šali kažemo - ne dajemo ga nikome tko ne poznaje vinsku abecedu.
Vaša vina distribuiraju se i u ostale zemlje. Možete li nam reći nešto više o tome?
Vina su ponajviše zastupljena u BiH, a pored BiH, veliki uvoznik vina je R Hrvatska, Njemačka, Švedska i daleke SAD.
Vodite nas i kroz proces berbe vina. Koliko traju pripreme za berbu i od kojih se koraka sastoji?
Početak godine je obilježilo kišno vrijeme koje se produžilo do 4. mjeseca, ali nakon toga, skoro pa idealno, s izuzetkom oko polovine 8. mjeseca je bilo jako toplo – preko 40 stepeni skoro 14 dana, a onda krajem augusta osvježenje i malo kiše.
Uslijedilo je lijepo vrijeme pred berbu, tako da smo dobili odličnu sirovinu/grožđe, odnosno očekujte super vina.
Redoslijed berbe: Žilavka, Trnjak pa Blatina.
Koliko traje berba?
Ovisno o vremenu, berba može potrajati i do mjesec dana.
Kako educirati publiku o vrijednosti odležanih vina?
Koliko vino treba odležati.
Koliko dugo treba čekati da otvorim bocu vina?
Zašto bih pustio da vino stari?
Pitanja su na koje često sami ne znamo odgovor, pa ćemo ih pokušati bar malo približiti.
Vina dobre strukture sklona su dobrom potencijalu starenja.
Drugim riječima, elementi koji čine strukturu vina razvijaju se u harmoniji s vremenom, poboljšavajući ukupnu ravnotežu vina.
Dva se elementa najviše mijenjaju starenjem: tanini i kiselost.
Kiselost se s vremenom smanjuje, rušeći i deskriptore koji koreliraju sa svježinom vina.
Tanini se teže ukompovati u veće lance (polimerizacija), što rezultira zaobljenijom i mekšom prisutnošću vina na nepcu.
Crvena vina imaju tendenciju da postanu svjetlije boje.
Umjesto toga, bijela vina obično postaju tamnija.
Kao posljedica promjena u strukturi vina, okus i arome takođe mijenjaju svoj profil.
Arome (zajedničko opažanje okusa + arome) klasifikuju se u tri nivoa.
Oni se zasnivaju na porijeklu aromatičnih jedinjenja proizvedenih tokom putovanja grožđa do vina.
Na području BiH ima mnogo korisnih i nadasve zanimljivih edukativnih radionica, a kojima je cilj čim više naučiti „obično“ građanstvo kako osnovnim, tako i malo kompleksnijim lekcijama o vinu.
Izrazito korisne vinske radionice organizuje i tim Fina Vina, odnosno naš distributer za BiH na kojima se može naučiti dosta korisnih vinskih stvari, a ujedno i degustirati vina koja možda inače nemate priliku.
Brzo očekujte i našu radionicu.
Uglavnom zaključak je da je dobra i rodna godina, a vina iz berbe 2021. potražite na vašim omiljenim mjestima.
***
Foto by: Nikola Matić
Naslovna fotografija: Nikola Matić
Tekst: Bonjour.ba
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Jedan dobro poznat okus, tri sasvim različite pripreme i dvoje ljudi kojima smo namjerno zakomplikovali zadatak. S Eminom Tsiligkros i Nedžadom Elkazom provjerili smo mogu li zatvorenih očiju pogoditi koja se Čokolino ekstenzija krije u svakoj pripremi.
Postoje stvari oko kojih ljudi imaju iznenađujuće čvrste stavove.
Kod Čokolina je to, recimo, redoslijed.
Prvo mlijeko pa Čokolino ili obrnuto? Gust toliko da kašika može stajati ili dovoljno rijedak da posljednji zalogaj praktično popijete? Topao ili hladan?
Vrlo brzo shvatite da ne postoji samo jedan način da se jede Čokolino, ali gotovo svako vjeruje da je njegov pravi.
Zato smo odlučili poznati okus staviti u malo zahtjevniji kontekst.
Pakovanje se ne vidi. Zdjela se ne proučava. A svaka priprema donosi dodatne sastojke i teksture koji mogu odvesti u pogrešnom smjeru.
Ideja je bila jednostavna: ne provjeravamo poznaju li Čokolino, nego mogu li među svim tim tragovima pogoditi koji je korišten u svakoj pripremi.
Pred Eminu Tsiligkros i Nedžada Elkaza stavili smo tri različite pripreme Čokolina, povezali im oči i pustili da okus odradi ostatak. Njihov zadatak bio je prepoznati šta jedu, pogoditi koji je Čokolino korišten i, usput, pokušati ostati pri prvom odgovoru.
Pokazalo se da je ovo posljednje možda bilo najteže.
Prva runda počela je tamo gdje bi vjerovatno počela i većina naših Čokolino priča: s Čokolino Classicom.
Samo što su ga dodaci i drugačija tekstura dovoljno zakomplikovali da tačan odgovor ne bude očigledan.
Krenula su nagađanja. Čokolino Dark? Čokolino Fit? Nešto sa žitaricama? Nešto što „krcka“? Nakon nekoliko pokušaja stigao je reveal i Eminina vrlo iskrena reakcija:
„Čokolino Classic. Mislila sam da znam bolje.“
Poznat okus je bio tu, ali su ga dodaci dovoljno pomjerili da prvi odgovor više ne bude sasvim siguran.
Povez je tada mogao dolje, a razgovor je otišao u puno poznatiji smjer.
Nedžad je Čokolino kao dijete jeo stalno, zatim napravio dužu pauzu. Emina, s druge strane, nije imala neku veliku nostalgičnu reunion priču.
„Meni je bilo prije dvije sedmice. Ja stalno jedem Čokolino.“
To nam je možda i omiljeni detalj cijelog razgovora. Jer Čokolino zaista može biti okus koji vas vraća u djetinjstvo, ali isto tako može biti samo ono što ste doručkovali prošlog utorka.
Tu se možda najbolje vidi i ideja kampanje „Čokolino. Za veliku i malu djecu.“ Nekome je okus djetinjstva, nekome doručak koji i danas bez razmišljanja ulazi u rutinu.
Na pitanje na šta ih je prva priprema podsjetila, jedan odgovor bio je djetinjstvo, drugi topla deka i jesen.
I, naravno, pojavilo se pitanje koje vjerovatno može podijeliti jedan stol brže od bilo kojeg blind taste testa.
Nedžad je otkrio svoj sistem: prvo Čokolino, zatim mlijeko, a volio ga je i zagrijati.
O raspravi o ispravnom redoslijedu ovaj put ćemo se diplomatski suzdržati.
Naša verzija Classica imala je ipak nekoliko dodataka zbog kojih ga nije bilo tako lako pogoditi. Uz Čokolino Classic i mlijeko, u zdjelu su išle chia sjemenke, bijela čokolada bez šećera, orasi, agavin sirup i karamel šećer, dok su kao završni dodatak stigli i Kviki pereci.
To je recept koji najmanje mijenja poznati ritual, ali ostavlja dovoljno prostora da istu zdjelu napravite malo drugačije.
Sljedeća priprema više nije ostavila mnogo poznatih tragova.
Na stol je stigao frape s Čokolino Protein Powerom i odjednom se pitanje promijenilo iz „koji je ovo Čokolino?“ u „čekaj, možemo li Čokolino raditi i ovako?“.
Čokolino Protein Power u tu priču ulazi sasvim prirodno. Bogat je proteinima, s dodatkom whey proteina, a jedan obrok osigurava 34% preporučenog dnevnog unosa proteina. Osnovu čine riža i zob, a može se pripremiti s običnim ili biljnim mlijekom, pa ideja da ga iz zdjele preselimo u blender zapravo i nije veliki zaokret.
Emina je do tog trenutka od Čokolina pravila samo klasičnu kašu. Nakon ove runde već je planirala smoothie. Nedžad je odmah otišao korak dalje i vidio ga u svom proteinskom shakeu.
Za verziju koju su probali Emina i Nedžad korišteni su zobeno mlijeko, Čokolino Protein Power, ekspandirani proso i menta.
Dakle, ako ga želite ponoviti kod kuće, lista je kratka: sve što je potrebno stane u jednu čašu blendera, a rezultat je potpuno drugačiji način da Čokolino uđe u doručak.
Nedžad je već znao gdje bi ga ponovo smjestio:
„Baš mi se svidio protein shake jer stalno pijem proteine, tako da ću sigurno ubaciti to u rutinu.“
Jedan bod za njega u testu. I, očigledno, novi doručak nakon njega.
Treća priprema odmah je promijenila tok razgovora:
„Izvinite, kakav je ovo Čokolino što se jede sa viljuškom?“
Na tanjiru su bile kuglice s Čokolino Plusom, a nakon prvog zalogaja krenuli su cimet, orašasti okusi, Čokolino Dark kao mogući odgovor i, najvažnije, pitanje ima li još.
Čokolino Plus je već u svojoj osnovnoj verziji teksturalno razigraniji član Čokolino porodice: uz čokoladne žitne pahuljice sadrži zobene i kukuruzne pahuljice te hrskavu rižu s čokoladom. U receptu za kuglice zato se posebno dobro slaže s dodatnim slojevima zobi, cimeta i ekspandiranog amaranta.
Ovdje je klasična skala od jedan do pet također prestala biti naročito korisna.
„Moja ocjena za ove bombice je šest od pet.“
Ako ih želite ponoviti, mi smo koristili: zobeno brašno, puter, mlijeko, zobene pahuljice, cimet, karamel šećer, bijelu čokoladu bez šećera, ekspandirani amarant i Čokolino Plus.
Tu se već prilično udaljavamo od ideje da Čokolino mora izgledati onako kako ga pamtimo.
Između Čokolino Classic kaše s dodacima, Čokolino Protein Power frapea i Čokolino Plus kuglica zapravo se nalazi cijela poenta ovog testa: isti ritual ne mora izgledati isto svaki put.
U Čokolino porodici danas su, uz Čokolino Classic, i ekstenzije Čokolino Fit, Čokolino Dark, Čokolino Plus, Čokolino Toffee i Čokolino Protein Power, a naš izbor od tri recepta bio je dovoljan da pokaže koliko različitih pravaca može nastati iz jednog dobro poznatog okusa.
Svaka od njih taj poznati okus vodi u malo drugačijem smjeru. Čokolino Fit ga zadržava uz smanjen udio šećera, Čokolino Dark se oslanja na cjelovito zobeno brašno, kakao i datulje za intenzivniji čokoladni profil, dok Čokolino Toffee spaja zob, datulje i med s okusom karamela i hrskavim dodacima.
Čokolino Plus i Čokolino Protein Power upoznali smo kroz naše recepte, pa se cijeli asortiman lijepo čita kao nekoliko različitih odgovora na isto pitanje: kako danas želite jesti svoj Čokolino?
Na kraju testa Emina i Nedžad nisu izabrali ni istog favorita.
Jednom je pobijedio proteinski shake, drugom slatka varijanta koju bi bez problema ponovo uvela u rutinu.
Što je, kada malo razmislimo, prilično dobar završetak.
Možda Čokolino poznajemo godinama. Samo ga više ne moramo svi jesti na isti način. Za veliku i malu djecu, ali i za sasvim različite rutine, ostaje onaj poznati okus kojem svako može dati svoju verziju.
A na pitanje iz naslova sada možemo dodati još jedno:
Da li biste vi pogodili sva tri?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
