Godinama, kroz pisanje za MODAMO.info a onda BONJOUR.ba, vjerujem da smo čitateljice i čitatelje educirale ili barem zainteresirale za interijere, arhitekturu, dizajn. . 

Ne mislim pri tome na mijenjanje profesije, nego na širenje vidika, usvajanje novih informacija i uživanje u lijepom dizajnu.

Dio fotografija iz kolumne '5 komada namještaja koji se svrstavaju u ikone dizajna, a tako malo znamo o njima'

Često sam pisala o stolicama i to je nekako uvijek atraktivna tema. Iako se o njima da još dosta pisati, ovoga puta ide par informacija i fotografija podne lampe nastale davnih 60-ih godina, a koji je i danas poželjan komad većini zaljubljenika u dizajn!

Svjetiljku imena Arco dizajnirala su Talijani, braća Pier Giacomo i Achille Castiglioni za Flos. Do lučnog oblika došli su u želji da dizajniraju svjetiljku koja se, za razliku od stropne rasvjete koja je statična i daje izravno svjetlo, može pomicati, baš kao i stol ili drugi namještaj kojeg osvjetljuje. 

Pojednostavljeno, sastoji se iz tri osnovna dijela: aluminijskog utega - polulopte na visini od oko 2 metra, teleskopskog luka od nehrđajućeg čelika koji krije električni kabel i kamene baze koja čini protutežu i težinom drži sve na svome mjestu. Ukupno se radi o težini od cca 70 kilograma.

Braću Castiglioni ubrajamo među najutjecajnije dizajnere prošloga stoljeća. Po struci su bili arhitekti, ne samo Pier Giacomo i Achille, već i treći brat, Livio. Da napomenem, i tata im je bio kipar, slikar, umjetnik! Proizvodi koje su dizajnirali nalaze se u muzejima diljem svijeta. Istaknut ću MoMA-u u NY, gdje se smjestila i Arco svjetiljka.  

2002. godine, na 40. obljetnicu Flos je priredio tzv. limited edition, svjetiljku Arco u 3000 primjeraka. Radi se o bazi u crnom mramoru, a primjerak broj 1465/3000 osobno je potpisao Achille Castiglioni.

10 godina kasnije, 2012. godine, na 50. obljetnicu ovog klasika nastalo je napredno, u posljednje vrijeme tako popularno, LED izdanje s prigušivačem. 
Kombinacija (danas pogotovo) modernog bijelog Carrara mramora i sjajnog aluminija, uz minimalistički dizajn kojim svjetiljka odiše, čini predmet koji žele baš svi. Ovu samostojeću, istovremeno podnu i viseću svjetiljku, prepoznali su i scenografi, pa je često viđamo i na filmskom platnu: Mad Men, Diamonds are forever, Italian Job i Crazy, Stupid, Love samo su neki od naslova.

Crazy, Stupid, Love

Ovako atraktivan komad u stalnoj je proizvodnji od 1962. godine. Kažu da 1 od 10 domova u Italiji ima Arco ili neku njegovu inačicu. Popularnost takvih razmjera razlog je i pojave nebrojeno puno imitacija. Navodno je upravo Arco najviše kopiran komad rasvjete ikada! Ikada! 

Za kraj priče o bezvremenskom komadu slikovitog imena Arco ide podatak o cijeni originalnog primjerka. Riječ je o investiciji od cca 2000 eura. Da napomenem da je 2007. godine Arco postao prvi komad iz svijeta industrijskog dizajna koji je dobio pravo na autorska prava, baš kao umjetničko djelo.

A znate li priču o stolnoj svjetiljci s mramornom bazom, imena Snoopy?! Do sljedećeg čitanja uživajte u ljetu i lijepom dizajnu! 

Za BONJOUR.piše:

U stanu od svega 40 kvadrata, nekoliko pažljivo oblikovanih krivina i organskih linija potpuno mijenja način na koji doživljavamo prostor u centru Sarajeva.

Na svega nekoliko koraka od Narodnog pozorišta, iza fasade tipične gradske zgrade, krije se interijer u Sarajevu koji funkcioniše kao studija proporcije i balansa. Umjesto da naglašava svoju kvadraturu, ovaj stan je suptilno razgrađuje kroz oble forme, meke prijelaze i pažljivo kadrirane poglede između zona. 

Zid nije samo zid, već element kompozicije, boja nije akcenat, već arhitektonska odluka. Paleta maslinasto zelene, toplog drveta i zagasitih tonova terakote djeluje kontrolisano, ali nikada hladno. Rezultat je prostor koji se ne nameće veličinom, nego jasnoćom ideje.







Arhitektonska pregrada kao centralni element

Najintrigantniji momenat ovog stana je zidna pregrada koja istovremeno dijeli i povezuje. Postavljena između dnevnog boravka i spavaće zone, ona funkcioniše kao TV zid, ali i kao vizuelni okvir cijelog prostora. Uokvirena maslinasto zelenom bojom i blagim profilacijama, djeluje gotovo scenografski kao pozadina koja definira ritam interijera.

Umjesto klasičnog hodničkog razdvajanja, prostor ostaje protočan. Pogled klizi iz jedne zone u drugu, ali svaka ima vlastiti identitet. Upravo ta balansirana transparentnost daje stanu osjećaj većeg volumena.







Krivine kao odgovor na malu kvadraturu

U interijerima manjih dimenzija oštre linije često dodatno naglašavaju skučenost. Ovdje je pristup suprotan. Uzglavlje kreveta izvedeno je u zaobljenoj, organskoj formi, gotovo poput skulpturalnog elementa. Kuhinjski gornji ormarići imaju mekano zaobljene ivice, a i trpezarijske stolice prate istu fluidnu logiku.

Te krivine nisu samo estetski detalj. One omekšavaju prijelaze između zona, ublažavaju kontraste i stvaraju osjećaj protočnosti. Prostor se ne doživljava kroz uglove, nego kroz kretanje.





Maslinasto zelena kao tiha konstanta

Duboka zelena nijansa pojavljuje se na nekoliko ključnih tačaka: centralni zid, kuhinjski elementi, ugradbeni ormari. Umjesto da dominira, ona utemeljuje prostor. U kombinaciji sa svijetlim hrastovim podom i bijelim zidovima, djeluje smirujuće i sofisticirano.

Zelena ovdje nije trendovski izbor, već strateški potez. Ona povezuje dnevnu zonu, trpezariju i kuhinju u jednu kontinuiranu cjelinu, bez potrebe za dodatnim dekorativnim intervencijama.






Slojevitost kroz drvo i teksture

Toplina drveta prisutna je kroz podove, kuhinjske fronte i vertikalne obloge koje diskretno razdvajaju prostor. Posebno je zanimljiv drveni volumen koji skriva dio skladišnog prostora i istovremeno definira prelaz između dnevnog i spavaćeg dijela.

Teksture su pažljivo dozirane rebrasto staklo na dekorativnim elementima, tapacirani kauč neutralne boje, meki tepih ispod staklenog klub stola. Sve je svedeno, ali nikada monotono.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb