Postoje komadi namještaja koji su prepoznatljivi i onima koji se time ne bave.

Komadi koji se nalaze na naslovnicama časopisa, knjiga, ali i u prodaji u salonima namještaja koji nas okružuju.

Da li se radi o originalnim komadima-druga je tema.
Kako bilo, taj većini poznati namještaj je već toliko popularan da se njime ovoga puta nećemo baviti. Naravno da se nadam da ste i u prošlim tekstovima ponešto naučili, pa tako neke gore pomenute komade možda i sami razlikujete jer ste npr. savladali tekst s početka 2018. godine... Mali podsjetnik možete pronaći OVDJE.

Ovoga puta se opet bavimo dizajnom i ikonama dizajna. Ali, radi se o komadima koji nisu toliko razvikani.
Svi vi koji ovo čitate, a pratite arhitekturu i dizajn, već znate kako izgledaju usne Mae West, ali znate i da Marshmallow nije hrskavi biskvit s pjenom i preljevom od čokolade.
Idemo ukratko, po svega par informacija o 5 ikona dizajna o kojima (možda) znate manje...

Lips sofa Mae West

Ova ekscentrična ikona povezuje slikarstvo, kiparstvo i dizajn. Sofu u obliku usana Mae West, koja je navodno fascinirala autora napravio je Salvador Dalí 1936./37. godine. Ako poznajemo rad Dalija i nije tako ekscentrično?

Cijela priča iza ove drvene sofe dimenzija 92 x 213 x 80 cm je zanimljiva, kakav je i sam autor. Oko 1934.-1935., Dali je na osnovu fotografskog portreta glumice Mae West naslikao sliku koja prikazuje stan.

Nadrealistički naravno. Stan ilustrira njegov plan sobe, a sve na temelju njenoga lica. Pretpostavljate da su usne činile sofu, koja je kao takva i napravljena!?

Zig zag stolica, Gerrit Rietveld, 1934. godina

Iako na prvi pogled izgleda prilično neudobno, kažu da zapravo nije!

Radi se o jednom od prvih primjera konzolnih stolica. Drvena stolica sastavljena je od četiri komada drva, jednostavnih linija, elegantna, gotovo skulpturalna.

Autor ove stolice je nizozemski arhitekt Gerrit Thomas Rietveld, član grupe De Stijl.

Stolica je naručena kao komad namijenjen masovnoj proizvodnji, da bi s godinama stekao status ikone dizajna. Logično, i cijena Zig zag stolice je daleko iznad cijene stolice za široke mase. Danas Cassina prodaje autorizirane reprodukcije za cijenu od cca 1660 €!

Crveno plava stolica, Gerrit Rietveld, 1918. godina

Kad sam već spomenula G. Rietvelda, nastavljamo u istom tonu.
Iduća stolica koju sam izdvojila je djelo istog autora.

Crveno plava stolica je postala jedan od najpoznatijih komada namještaja u 20. stoljeću i zaštitni znak čitavog pokreta De Stijl. Rietveld je stolicu napravio 1918. godine i to tako da je tradicionalnu fotelju pročistio i sveo na 13 četverokutnih profilnih letvica, na dva naslona za ruke pravokutnog profila i dvije pravokutne ploče od šperploče, a koje tvore sjedalo i naslon.
5 godina kasnije dodao je boje: crvenu, plavu, žutu i crnu i uklonio bočne ploče.
I ovaj komad prodaje Cassina i to za cca 2545 €.

Kokos, George Nelson, 1955. godina

George Nelson, autor iduće dvije stolice koje su se našle u ovih top 5, bio je američki arhitekt, dizajner namještaja, grafički dizajner, dizajner izložbi, fotograf amater i što sve ne?!
Konkretno kod dizajna stolice Coconut poželio je dizajnirati stolicu u koja bi „omogućila udobnost sjedenja u ležanju, zajedno s velikom slobodom kretanja."

Napravio je to plitkim bočnim stranama i udobnim materijalom: elastičnom crnom kožom ispod koje se krije jednodijelni pjenasti gumeni jastuk. Savijena čelična tronoga baza nosi udobnu stolicu, čiji izgled neodoljivo podsjeća na isječak kokosa.
Današnja je cijena Coconut stolice oko 2.930,00 €.

Marshmallow sofa, George Nelson, 1956. godina

Marshmallow sofa je jedan od neobičnijih i ekscentričnijih komada namještaja.

Šareni objekt sastavljen je od 18 jastuka koje drži okvir od pravokutnih čeličnih profila, lakiranih crnom bojom. Navlake za jastuke su od vinila u tamno crvenoj, narančastoj, zelenoj, ljubičastoj i plavoj boji.

U međuvremenu su nastale i monokromatske varijante, kao i izvedbe u različitim tkaninama, ali asocijacija na ovu sofu uvijek će biti ta razigrana paleta boja u glatkom zategnutom vinilu. Cijena upravo ovisi o konačnom odabiru materijala, ali neka okvirna cijena bi bila oko 5800 €.

„Jestiva“ imena komada namještaja nisu ništa neobično u svijetu dizajna, baš kao ni floralna npr… ali, da li ste čuli za stolicu naziva "How High the Moon"?!
Čitamo se!

Martina

Za BONJOUR.ba piše: 

Prije nego što su algoritmi krenuli diktirati estetike domova, Lenny Kravitz je u Miamiju živio u domu na pragu futurizma s dušom 70-ih.

Krajem devedesetih, u trenutku kada je digitalna budućnost tek nazirala svoje obrise, Lenny Kravitz gradi dom u Miamiju koji danas djeluje gotovo kao vremenska kapsula. 

Projektovan 1999. godine od strane studija Architröpolis, ovaj interijer spaja futurističku arhitekturu kasnih 90-ih s dubokim referencama na estetiku kasnih 60-ih i 70-ih godina. 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Lenny Kravitz (@lennykravitz)

Iako se često površno veže uz Y2K estetiku, duh ovog prostora bliži je disco modernizmu, vremenu utonulih dnevnih boravaka, organskim formama i snažnom osjećaju senzualnosti. 

To je dom nastao u vremenu kada trendovi nisu dolazili kroz feed, već kroz lični ukus, muziku i arhitekturu. Upravo zato, i danas djeluje svježe, autentično i gotovo subverzivno u odnosu na savremene interijere.




Arhitektura između budućnosti i sjećanja

Arhitektura ovog doma oslanja se na čiste linije, snažne volumene i otvorene prostore, ali nikada ne djeluje hladno. Architröpolis balansira između modernističke strogoće i emocionalnog prostora, stvarajući interijer koji poziva na boravak, razgovor i sporiji ritam života.

Upravo tu se javlja veza s kasnim 60-im i 70-im godinama, erom u kojoj su domovi bili zamišljeni kao mjesta susreta, a ne savršene kulise. Conversation pits ili utonuli dnevni boravci, spušteni nivoi i fluidni prelazi između prostorija podsjećaju na dizajnerski jezik tog perioda, reinterpretiran kroz tehnologiju i materijale kasnih 90-ih.






Disco modernizam i duh Vernera Pantona

U ovom interijeru jasno se osjeća omaž radu danskog dizajnera Verner Panton kroz upotrebu boja, oblika i senzualnih silueta. Pantonova ideja prostora kao iskustva, a ne samo funkcije, ovdje dobija savremeni okvir. 

Plasticizirani osjećaj, sjajni materijali i futurističke forme ne djeluju kao trend, već kao produžetak raspoloženja. To je interijer koji se ne gleda samo očima, već se osjeća tijelom baš kao i muzika.




Ako bi jedna Kravitzova pjesma imala prostor, kuću ili sobu, teško je ne pomisliti na Blue Electric Fantasy. Taj spoj električne energije, nostalgije i senzualnosti savršeno opisuje atmosferu doma u Miamiju. 

Prostor djeluje kao fizička manifestacija njegove muzike intiman, ali snažan, futuristički, ali ukorijenjen u prošlosti. Nije riječ o reprezentaciji luksuza, već o karakteru.






Rijetko dokumentovan, ali važan

Iako danas često dijeljen na društvenim mrežama, ovaj dom je originalno predstavljen u časopisu interijera, u izdanju iz oktobra 1999. godine. Decenijama kasnije, fotografije su ponovo isplivale, skenirane iz starih magazina, podsjećajući koliko je ovaj prostor bio ispred svog vremena. 

U poređenju s Kravitzovim kasnije medijski eksponiranim domovima pariškom gradskom kućom i boemskim imanjem na Bahamima miamijski interijer ostaje najintimniji i možda najiskreniji.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @archivedreams