Postoje komadi namještaja koji su prepoznatljivi i onima koji se time ne bave.

Komadi koji se nalaze na naslovnicama časopisa, knjiga, ali i u prodaji u salonima namještaja koji nas okružuju.

Da li se radi o originalnim komadima-druga je tema.
Kako bilo, taj većini poznati namještaj je već toliko popularan da se njime ovoga puta nećemo baviti. Naravno da se nadam da ste i u prošlim tekstovima ponešto naučili, pa tako neke gore pomenute komade možda i sami razlikujete jer ste npr. savladali tekst s početka 2018. godine... Mali podsjetnik možete pronaći OVDJE.

Ovoga puta se opet bavimo dizajnom i ikonama dizajna. Ali, radi se o komadima koji nisu toliko razvikani.
Svi vi koji ovo čitate, a pratite arhitekturu i dizajn, već znate kako izgledaju usne Mae West, ali znate i da Marshmallow nije hrskavi biskvit s pjenom i preljevom od čokolade.
Idemo ukratko, po svega par informacija o 5 ikona dizajna o kojima (možda) znate manje...

Lips sofa Mae West

Ova ekscentrična ikona povezuje slikarstvo, kiparstvo i dizajn. Sofu u obliku usana Mae West, koja je navodno fascinirala autora napravio je Salvador Dalí 1936./37. godine. Ako poznajemo rad Dalija i nije tako ekscentrično?

Cijela priča iza ove drvene sofe dimenzija 92 x 213 x 80 cm je zanimljiva, kakav je i sam autor. Oko 1934.-1935., Dali je na osnovu fotografskog portreta glumice Mae West naslikao sliku koja prikazuje stan.

Nadrealistički naravno. Stan ilustrira njegov plan sobe, a sve na temelju njenoga lica. Pretpostavljate da su usne činile sofu, koja je kao takva i napravljena!?

Zig zag stolica, Gerrit Rietveld, 1934. godina

Iako na prvi pogled izgleda prilično neudobno, kažu da zapravo nije!

Radi se o jednom od prvih primjera konzolnih stolica. Drvena stolica sastavljena je od četiri komada drva, jednostavnih linija, elegantna, gotovo skulpturalna.

Autor ove stolice je nizozemski arhitekt Gerrit Thomas Rietveld, član grupe De Stijl.

Stolica je naručena kao komad namijenjen masovnoj proizvodnji, da bi s godinama stekao status ikone dizajna. Logično, i cijena Zig zag stolice je daleko iznad cijene stolice za široke mase. Danas Cassina prodaje autorizirane reprodukcije za cijenu od cca 1660 €!

Crveno plava stolica, Gerrit Rietveld, 1918. godina

Kad sam već spomenula G. Rietvelda, nastavljamo u istom tonu.
Iduća stolica koju sam izdvojila je djelo istog autora.

Crveno plava stolica je postala jedan od najpoznatijih komada namještaja u 20. stoljeću i zaštitni znak čitavog pokreta De Stijl. Rietveld je stolicu napravio 1918. godine i to tako da je tradicionalnu fotelju pročistio i sveo na 13 četverokutnih profilnih letvica, na dva naslona za ruke pravokutnog profila i dvije pravokutne ploče od šperploče, a koje tvore sjedalo i naslon.
5 godina kasnije dodao je boje: crvenu, plavu, žutu i crnu i uklonio bočne ploče.
I ovaj komad prodaje Cassina i to za cca 2545 €.

Kokos, George Nelson, 1955. godina

George Nelson, autor iduće dvije stolice koje su se našle u ovih top 5, bio je američki arhitekt, dizajner namještaja, grafički dizajner, dizajner izložbi, fotograf amater i što sve ne?!
Konkretno kod dizajna stolice Coconut poželio je dizajnirati stolicu u koja bi „omogućila udobnost sjedenja u ležanju, zajedno s velikom slobodom kretanja."

Napravio je to plitkim bočnim stranama i udobnim materijalom: elastičnom crnom kožom ispod koje se krije jednodijelni pjenasti gumeni jastuk. Savijena čelična tronoga baza nosi udobnu stolicu, čiji izgled neodoljivo podsjeća na isječak kokosa.
Današnja je cijena Coconut stolice oko 2.930,00 €.

Marshmallow sofa, George Nelson, 1956. godina

Marshmallow sofa je jedan od neobičnijih i ekscentričnijih komada namještaja.

Šareni objekt sastavljen je od 18 jastuka koje drži okvir od pravokutnih čeličnih profila, lakiranih crnom bojom. Navlake za jastuke su od vinila u tamno crvenoj, narančastoj, zelenoj, ljubičastoj i plavoj boji.

U međuvremenu su nastale i monokromatske varijante, kao i izvedbe u različitim tkaninama, ali asocijacija na ovu sofu uvijek će biti ta razigrana paleta boja u glatkom zategnutom vinilu. Cijena upravo ovisi o konačnom odabiru materijala, ali neka okvirna cijena bi bila oko 5800 €.

„Jestiva“ imena komada namještaja nisu ništa neobično u svijetu dizajna, baš kao ni floralna npr… ali, da li ste čuli za stolicu naziva "How High the Moon"?!
Čitamo se!

Martina

Za BONJOUR.ba piše: 

Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.

Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.

Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!

PRIJAVITE SE NA NEWSLETTER

Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.

Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.




Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam  

Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida. 

U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.





Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.

Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.




Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture

Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.

Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.





Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu. 

Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.




Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti  

Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života. 

Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.





Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju

Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.

U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.




Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.




 
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.

U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Hans Fonk