Postoje komadi namještaja koji su prepoznatljivi i onima koji se time ne bave.

Komadi koji se nalaze na naslovnicama časopisa, knjiga, ali i u prodaji u salonima namještaja koji nas okružuju.

Da li se radi o originalnim komadima-druga je tema.
Kako bilo, taj većini poznati namještaj je već toliko popularan da se njime ovoga puta nećemo baviti. Naravno da se nadam da ste i u prošlim tekstovima ponešto naučili, pa tako neke gore pomenute komade možda i sami razlikujete jer ste npr. savladali tekst s početka 2018. godine... Mali podsjetnik možete pronaći OVDJE.

Ovoga puta se opet bavimo dizajnom i ikonama dizajna. Ali, radi se o komadima koji nisu toliko razvikani.
Svi vi koji ovo čitate, a pratite arhitekturu i dizajn, već znate kako izgledaju usne Mae West, ali znate i da Marshmallow nije hrskavi biskvit s pjenom i preljevom od čokolade.
Idemo ukratko, po svega par informacija o 5 ikona dizajna o kojima (možda) znate manje...

Lips sofa Mae West

Ova ekscentrična ikona povezuje slikarstvo, kiparstvo i dizajn. Sofu u obliku usana Mae West, koja je navodno fascinirala autora napravio je Salvador Dalí 1936./37. godine. Ako poznajemo rad Dalija i nije tako ekscentrično?

Cijela priča iza ove drvene sofe dimenzija 92 x 213 x 80 cm je zanimljiva, kakav je i sam autor. Oko 1934.-1935., Dali je na osnovu fotografskog portreta glumice Mae West naslikao sliku koja prikazuje stan.

Nadrealistički naravno. Stan ilustrira njegov plan sobe, a sve na temelju njenoga lica. Pretpostavljate da su usne činile sofu, koja je kao takva i napravljena!?

Zig zag stolica, Gerrit Rietveld, 1934. godina

Iako na prvi pogled izgleda prilično neudobno, kažu da zapravo nije!

Radi se o jednom od prvih primjera konzolnih stolica. Drvena stolica sastavljena je od četiri komada drva, jednostavnih linija, elegantna, gotovo skulpturalna.

Autor ove stolice je nizozemski arhitekt Gerrit Thomas Rietveld, član grupe De Stijl.

Stolica je naručena kao komad namijenjen masovnoj proizvodnji, da bi s godinama stekao status ikone dizajna. Logično, i cijena Zig zag stolice je daleko iznad cijene stolice za široke mase. Danas Cassina prodaje autorizirane reprodukcije za cijenu od cca 1660 €!

Crveno plava stolica, Gerrit Rietveld, 1918. godina

Kad sam već spomenula G. Rietvelda, nastavljamo u istom tonu.
Iduća stolica koju sam izdvojila je djelo istog autora.

Crveno plava stolica je postala jedan od najpoznatijih komada namještaja u 20. stoljeću i zaštitni znak čitavog pokreta De Stijl. Rietveld je stolicu napravio 1918. godine i to tako da je tradicionalnu fotelju pročistio i sveo na 13 četverokutnih profilnih letvica, na dva naslona za ruke pravokutnog profila i dvije pravokutne ploče od šperploče, a koje tvore sjedalo i naslon.
5 godina kasnije dodao je boje: crvenu, plavu, žutu i crnu i uklonio bočne ploče.
I ovaj komad prodaje Cassina i to za cca 2545 €.

Kokos, George Nelson, 1955. godina

George Nelson, autor iduće dvije stolice koje su se našle u ovih top 5, bio je američki arhitekt, dizajner namještaja, grafički dizajner, dizajner izložbi, fotograf amater i što sve ne?!
Konkretno kod dizajna stolice Coconut poželio je dizajnirati stolicu u koja bi „omogućila udobnost sjedenja u ležanju, zajedno s velikom slobodom kretanja."

Napravio je to plitkim bočnim stranama i udobnim materijalom: elastičnom crnom kožom ispod koje se krije jednodijelni pjenasti gumeni jastuk. Savijena čelična tronoga baza nosi udobnu stolicu, čiji izgled neodoljivo podsjeća na isječak kokosa.
Današnja je cijena Coconut stolice oko 2.930,00 €.

Marshmallow sofa, George Nelson, 1956. godina

Marshmallow sofa je jedan od neobičnijih i ekscentričnijih komada namještaja.

Šareni objekt sastavljen je od 18 jastuka koje drži okvir od pravokutnih čeličnih profila, lakiranih crnom bojom. Navlake za jastuke su od vinila u tamno crvenoj, narančastoj, zelenoj, ljubičastoj i plavoj boji.

U međuvremenu su nastale i monokromatske varijante, kao i izvedbe u različitim tkaninama, ali asocijacija na ovu sofu uvijek će biti ta razigrana paleta boja u glatkom zategnutom vinilu. Cijena upravo ovisi o konačnom odabiru materijala, ali neka okvirna cijena bi bila oko 5800 €.

„Jestiva“ imena komada namještaja nisu ništa neobično u svijetu dizajna, baš kao ni floralna npr… ali, da li ste čuli za stolicu naziva "How High the Moon"?!
Čitamo se!

Martina

Za BONJOUR.ba piše: 

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba