TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 6.4.2023.
Teme zdravlja, kvalitetnih prehrambenih navika, kao i treninga čest su dio razgovora našeg uredništva.
Trenirati kada nam nedostaje motivacije i imati zdrave prehrambene navike unatoč modernom i ubrzanom stilu života samo su neki od izazova s kojima se redovno susrećemo. Stoga, kako bismo lakše pronašli odgovore na određene fitness nedoumice u našu rubriku Ljepota ugostili smo Nejru Džombić, koja se na društvenim mrežama krije iza profila @be.fitmommy.
Ova dama ima višegodišnje iskustvo u svijetu fitnessa, a u našem razgovoru otkrila je kako je počeo njen put, neke mitove o tjelovježbi i savjete za koje ćete rado primjeniti.

Na vašim društvenim mrežama otkrili smo da imate zavidnu karijeru u svijetu fitnessa. Možete li nam otkriti kako ja započeo vaš put?
Nisam oduvijek bila u fitnes svijetu, tek nakon što sam rodila prvu djevojčicu odlučila sam da dovedem svoje tijelo u formu. Kao i svaka žena nakon poroda sam imala višak kilograma, ali brzo sam se vratila u formu. Od tada sam se zaljubila u fitnes i funkcionalni trening. Oduševljena time koliko nam pokret tijela donosi benefita, i šta sve možemo uraditi sa našim tijelom, odlučila sam da se edukujem što više i pomažem drugim ženama.
Kako izgleda jedan dan fitness trenerice?
Uvijek u frci, haha.
Dan počinjem spremanjem sebe i djece. Nakon toga svako ide svojim putem. Ja na treninge, muž na posao, a njih dvije u školu i vrtić. Obavezno usput spremam doručak koji nosim sa sobom. Nakon jutarnjih treninga sa klijenticama imam slobodno vrijeme pa ga iskoristim da spremim neki zdrav obrok i izađem prošetati do parka sa djecom. Poslijepodne ponovo imam individualne treninge. A večer obično provodimo svi zajedno uz igru i spremanje za spavanje.

Tijekom svoje karijere susreli ste se s velikim brojem klijenata. Koji su neki najčešći izazovi s kojima se susreću kako početnici tako i oni napredni?
Početnici obično ne znaju kako početi, imaju stid doći u teretanu, plašeći se da li nešto rade pogrešno. Ukoliko nemaju pomoć, vrlo često vidim da odustaju. A kod naprednih vježbača, najveći izazov je stagniranje u treningu, tada je potrebno napraviti novi cilj i promjenu plana treninga.
U svijetu fitnessa postoje mnogi mitovi. Koji je jedan od najzabavnijih koji ste do sada čuli?
Najčešći se susrećem sa: Nemoj da treniramo sa tegovima, ne želim da se nabildam! Trening snage djeluje različito na muškarce i žene zbog različite količine proizvedenog hormona koji je odgovoran za rast mišića.
U ženskom tijelu proizvodi se u vrlo malim količinama. Zato tijelo žene koja radi vježbe snage izgledati će zategnuto i estetski lijepo, a ne nabildano.

Uz trening, prehrana ima veliku ulogu kako bismo bili u formi i održali zdrav izgled. S obzirom da mnogi imaju ubrzan lifestyle, koji je najlakši način da ubacimo zdrave obroke u svoju prehranu?
Moja tajna je da planiram obroke i pravim hranu koja mi može biti dan poslije. Mnogo je lakše i finansijski isplativije,uz sve obaveze, imati već pripremljen obrok, koji možete ponijeti sa sobom. Tako lakše i odolite tom hamburgeru na pauzi, kada imate hranu sa sobom.
Kada je riječ o trudnicama i novopečenim majkama, što biste savjetovali - kada je najbolje uzeti pauzu te kada je idealno vrijeme vratiti se treninzima poslije poroda?
Ukoliko je trudnoća uredna i doktor da odobrenje, možete trenirati do samog poroda. Naravno sve uz prilagođavanje treninga trenutnom stanju.
A nakon poroda, moja preporuka je sačekati bar 3 mjeseca da se tijelo oporavi, početi sa laganim treningom na početku i obratiti pažnju na dijastazu.

Često čujemo o pre workout obrocima ili pak napitcima. Koje je vaše mišljenje o toj temi te kada je najbolje jesti prije treninga?
Neko optimalno vrijeme bi bilo 2-3 sata prije treninga, obrok koji sadrži proteine, ugljikohidrate i masti. Ali ako već ne možete jesti u ovom razmaku od treninga, i taj obrok jedete malo prije treninga, onda je najbolje da obrok bude manji i prednost dajte proteinima i ugljikohidratima, kako ne bi opteretili probavni sistem.

Početkom toplih dana sve više ljudi vraća se svojoj fitness rutini. Što biste savjetovali onima koji se žele postići određene ciljeve do ljetnih dana?
Trenirati trebamo cijele godine, a ne samo za summer body, haha.
Unatoč redovnim treninzima, katkad imamo manje motivacije za vježbanje. Imate li i vi iste izazove, i ako da kako se motivirate?
Naravno da ima dana kada je nemam motivacije, ali tada stupa disciplina. Jednostavno znam da ću odraditi svoj trening, možda nešto manjim intenzitetom ali ću ga završiti. Disciplina je uvijek prije motivacije.
Na svojim društvenim mrežama često dijelite zdrave i proteinske recepte. Možete li otkriti našim čitateljima jedan koji bi trebali isprobati?
Moji pratioci najviše vole slatke recepte! Jako puno ih se javilo da su probali napraviti proteinske kokos loptice i da su oduševljeni. Jednostavne su za napraviti jer idu samo tri sastojka, postupak možete naći na mom Instagram profilu.
Za kraj, možete li nam otkriti planove za ovu godinu?
Plan za ovu godinu svakako je nastavak uspješne saradnje sa mojim klijentima, kao i dodatno educiranje kako bi obogatila moje znanje. Ove godine me čeka par edukacija sa rekvizitima koji su relativno novi u svijetu fitnesa, jako se radujem svim novim izazovima!

* * *
Foto: Nerja Džombić
TEKST: Lamija Muratagić
Najteži umor često nije onaj koji se odmah vidi. Ne izgleda uvijek kao propušten rok, neodgovoren mail ili dan proveden u krevetu. Ponekad izgleda mnogo tiše. Sve stižete, ljudi se oslanjaju na vas, obaveze su pod kontrolom, a vi iznutra imate osjećaj da dan više gurate nego što ga zaista živite.
Za to se sve češće koristi termin high functioning burnout, odnosno visokofunkcionalno sagorijevanje. Nije riječ o formalnoj dijagnozi, niti o etiketi koju treba lijepiti na svaku fazu umora. Više je način da se opiše stanje u kojem osoba i dalje funkcioniše, ispunjava očekivanja i djeluje sposobno, dok iznutra sve manje osjeća stvarnu energiju, prisutnost i zadovoljstvo.
Burnout se u stručnom kontekstu najčešće veže za hronični stres na poslu, ali se ovaj izraz u svakodnevnom govoru koristi šire, za trenutak kada spolja sve izgleda pod kontrolom, a iznutra ste emocionalno, mentalno ili fizički potrošeni.
Ne mora svaka iscrpljenost biti burnout. Ipak, ako “dobro sam” sve češće zvuči kao rečenica koju izgovarate samo da ne biste objašnjavali kako ste stvarno, vrijedi zastati i provjeriti koliko vas svakodnevno funkcionisanje zapravo košta.
Burnout često zamišljamo kao potpuni kolaps. Trenutak u kojem više ne možete raditi, ustati, odgovoriti na poruku ili nastaviti kao da je sve u redu. Kod visokofunkcionalnog burnouta stvar je komplikovanija jer, barem izvana, još uvijek možete.
Možete završiti prezentaciju, odgovoriti na poruke, stići na sastanak, organizovati planove i usput nekome reći da ste dobro. Spolja to može izgledati kao stabilnost. Iznutra, međutim, može postojati osjećaj praznine, udaljenosti ili umora koji ne prolazi ni nakon prospavane noći.
Stres vas najčešće ubrzava. Misli su brze, tijelo je napeto, sve djeluje hitno i pomalo alarmantno. Burnout je drugačiji. On ne mora biti dramatičan. Često se osjeti kao tiho otupljenje.
Niste nužno tužni, ali se ne osjećate stvarno prisutno. Niste stalno ljuti, ali vas sitnice lakše izbace iz ravnoteže. Stvari koje su vam ranije donosile radost sada mogu djelovati kao još jedna obaveza, od druženja i treninga do večere, njege kože ili odmora.
Zato ga je lako previdjeti. Ne izgledate kao osoba kojoj treba pauza. Izgledate kao osoba koja zna šta radi. Samo što funkcionalnost ne znači uvijek da ste dobro.
Najčešće kroz male promjene koje prvo pokušavate objasniti lošim snom, napornom sedmicom, PMS-om ili običnim umorom.
Legnete da odmorite, ali se uhvatite kako već pola sata skrolate i osjećate se još praznije. Vikend više ne izgleda kao vrijeme za sebe, nego kao dva dana pokušaja da dođete sebi od svega što ste tokom sedmice nosili. Poruke ostavljate za kasnije, čak i kada vam je stalo do osobe koja ih šalje, jer ni za najjednostavniji odgovor više nemate kapaciteta.
Onda i male odluke postanu previše. Šta jesti, šta obući, kome prvo odgovoriti, šta odgoditi, šta završiti odmah. Sve ono što je nekada išlo automatski sada traži napor.
Ambicija može biti dobra stvar kada vam daje pravac, energiju i osjećaj rasta. Problem nastaje kada počne tražiti da stalno prelazite preko sebe kako bi sve izvana i dalje izgledalo uredno.
Posebno iscrpljuje mentalni teret koji se često ne vidi. Planiranje, pamćenje, predviđanje, organizovanje i emocionalno balansiranje drugih ljudi rijetko izgledaju kao rad, ali troše pažnju, fokus i energiju.
Zato se visokofunkcionalno sagorijevanje često ne prepozna na vrijeme. Osoba i dalje radi, odgovara, pojavljuje se, završava. Tek kasnije postane jasno da je cijena tog ritma bila previsoka.
Jedna od čestih zabluda je da se svaki umor može popraviti boljom rutinom. Još jedan planer, još jedan trening, još jedna jutarnja navika, još jedan pokušaj da se dan posloži savršeno.
Rituali mogu pomoći, ali ako ste već preopterećeni, oporavak ne bi trebao postati dodatni zadatak koji morate odraditi pravilno.
Briga o sebi ponekad izgleda jednostavnije. Otkazati plan bez duge poruke objašnjenja. Otići na spavanje iako kuhinja nije sređena. Reći da nešto ne možete preuzeti. Ostaviti poruku za kasnije. Priznati sebi da ste umorni prije nego što vas tijelo na to natjera.
U nekim situacijama, briga o sebi više nije dovoljna i zahtijeva hitan razgovor sa stručnom osobom. Ako hronični umor traje, ako se javlja osjećaj beznađa ili ako primjećujete da više ne možete normalno funkcionisati, traženje profesionalne pomoći je jedini ispravan korak. Visoko-funkcionalno sagorijevanje nije stanje koje prolazi samo od sebe, a razgovor s psihoterapeutom ili ljekarom ključan je za siguran oporavak.
Za početak, dovoljno je postaviti jedno iskreno pitanje: šta me zaista odmara, a šta samo izgleda kao odmor?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @elliotjameskennedy
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!