TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.9.2019.
Tea Atelier je brend, akademske slikarice Tee Zubović iz Sarajeva i zasniva se na sintezi slikarstva i modnog dizajna u kreiranju i izradi luksuznih, unikatnih, rukom oslikanih odjevnih predmeta i modnih dodataka. Brend je osnovan 2015. godine pod nazivom Art by Tea, a 2019. godine je preimenovan u Tea Atelier.
Tea je već predstavila i kampanju za proljeće/ljeto 2020. kolekciju koja će već u 10.mjesecu biti predstavljena i na Vancouver Fashion Weeku.
Ova kolekcija je oda ljepoti i bezvremenoj eleganciji kroz odjeću koja slavi ženstvenost. Inspiracija za kolekciju je neoklasični zamak Petit Trianon, remek djelo harmonije i elegancije. Njegovi anglo-orijentalni vrtovi i interijeri odraz su istančanog ukusa i romantične fantazije Marie Antoinette.
Cvjetni ornamenti su ključni motiv ove kolekcije, isprepliću se u rukom oslikanim svilenim haljinama, suknjama, bluzama i kožnim torbama, poigravaju se kontrastima i intenzivnim bojama, ne narušavajući delikatnu ravnotežu floralnih i geometrijskih formi.
Svi komadi s etiketom Tea Atelier su zapravo “wearable art” (nosiva umjetnost) i namijenjeni su svima koji vole i žive umjetnost i modu i žele investirati u vlastiti stil.
Foto i video kampanje donosimo u nastavku.
https://www.youtube.com/watch?v=OXvqal1iWvI
***
Kolekcija: Tea Atelier
Model: Iman Šukalo
Foto: Edvin Kalić
Šminka & frizura: Kosta Miljković
Styling: Tea Zubović, Zlata Zubović i Adela Bišćević
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
