TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.10.2019.
Prije nešto više od mjesec dana, kroz set odličnih vizuala nastalih ispred objektiva Edvina Kalića, Tea Zubović, akademska slikarica koja se i krije iza brenda Tea Atelier, predstavila je dio njene 'Petit Trianon' proljeće/ljeto 2020 kolekcije. Na nedavno održanom tjednu mode u Vancouveru, Tea je predstavila i kompletnu kolekciju.
S obzirom na to da se filozofija ovog brenda zasniva na sintezi slikarstva i modnog dizajna u kreiranju te izradi luksuznih, unikatnih, rukom oslikanih odjevnih predmeta i modnih dodataka, ne iznenađuje što gotovo sve kreacije krase rukom oslikani motivi.
Proljetna kolekcija je oda ljepoti i bezvremenoj eleganciji, a svaki od artikala slavi ženstvenost. Inspiracija za nju je bila palača Marie Antoinette, neoklasični zamak Petit Trianon, remek djelo harmonije i elegancije, njegovi anglo-orijentalni vrtovi i interijeri, koji su odraz istančanog ukusa Marie Antoinette.
Tea Zubović nakon Tea Atelier revije na tjednu mode u Vancouveru
Cvjetni ornamenti ključni su motiv ove kolekcije, isprepliću se u rukom oslikanim svilenim haljinama, suknjama, bluzama i kožnim torbama, poigravaju se kontrastima i intenzivnim bojama, ne narušavajući delikatnu ravnotežu floralnih i geometrijskih formi. Kompletnu kolekciju pogledajte u nastavku kroz fotografije snimljene tijekom revije bh.dizajnerice.










TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!