TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.7.2020.
Društvene mreže potaknule su nas da otkrijemo još jednu zanimljivu kreativnu priču iza koje se krije akademska slikarica Tamara Herceg iz Ljubuškog.
Ima vlastiti atelje, profesorica je i uz to, osnivačica brenda The Coulisse (pozadina za fotografiranje koje prvo ručno naslika, nakon čega fotografiju gotovog proizvoda printa na visokokvalitetnim vodootpornim backdropovima).
Tamara je i autorica 6 likovnih rješenja za 6 poštanskih markica HP Mostar.
Tamara Herceg
Naravno, željeli smo saznati kako započinje dan, kako je likovnu umjetnost uspjela precrtati na nekoliko različitih, ali itekako zabavnih projekata, kao i u kojim je sve izložbama sudjelovala.
***
Kako bi ti definirala umjetnost?
Umjetnost je zapravo jako teško pokoriti riječima. Brojne definicije umjetnosti su manjkave. Ona treba biti ekvivalent životu ili jednostavno nije umjetnost. Ako smo dovoljno senzibilni i otvoreni, možemo ju pronaći u svim porama svakodnevice. S druge strane, neki je neće prepoznati ni u Louvreu.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Od kad ne pijem kavu, moj radni dan započinje čim otvorim oči i zapravo ovisi o dijelu godine.
Često trčim između radnog mjesta (škole) i ateljea u kojem vodim tečaj crtanja i slikanja, a u međuvremenu žongliram između majčinstva, kućanskih obveza, slikarstva, Instagrama…
Najljepši su oni ljetni dani koje mogu neometano provoditi u ateljeu, iako moram priznati da je takvih sve manje.
Gdje pronalaziš inspiraciju?
U radu. Naravno da inspiracija i poticaj za stvaranje može biti svuda oko nas, ali najviše novih ideja roji se dok stvaram. Upravo najbolja djela nastaju kao produkt kontinuiranog rada, a ne naleta inspiracije.
Što je bila nit vodilja za osnivanje brenda The Coulisse i što je dio njegovog asortimana?
Brend The Coulisse nastao je na nagovor i poticaj naše poznate fotografkinje Ane Lukende.
Nakon što sam za nju napravila prvu podlogu za fotografiranje, ubrzo smo razvili cijeli koncept.
Dio našeg asortimana čini kolekcija PVC podloga za fotografiranje te kolekcija obostrano oslikanih originala. Do kraja ljeta u ponudi bi se trebali naći i oslikani drveni tanjuri koji bi dolazili kao propsi uz odgovarajuću podlogu.
Htjela sam da podloge budu unikatne, ručno oslikane te da na taj način fotografima ponudim mogućnost da na svojim fotografijama postignu umjetničku atmosferu ili kako je to popularno reći „mood“. U proizvodnji sam zahtijevala najkvalitetnije materijale, što se možda odražava na cijenu, ali je zato konačni proizvod high quality premium.
Iza tebe je veliki broj izložbi. U kojoj si najviše uživala i zašto?
Do sada sam imala 16 samostalnih te 67 skupnih izložbi. Sve su mi na poseban način drage upravo zbog same činjenice da su uopće realizirane jer se u našem društvu za ovakve događaje uglavnom veže pojam ekonomske neisplativosti. Možda bih izdvojila izložbu u galeriji „Vrba“ u Širokom Brijegu gdje sam bila izuzetno zadovoljna načinom na koji su se radovi i izložbeni prostor uspjeli sjediniti.
Potpisuješ i dizajn 6 poštanski markica za HP Mostar. Raznježila nas je ona koju si kreirala za Majčin dan. Idealan je komad za sve kolekcionare. Možeš li nam korak po korak opisati sam proces izrade i osmišljavanja markica?
Da, na to sam jako ponosna. Nakon što HP Mostar objavi natječaj pregledam ponuđene teme te izaberem one koje su mi zanimljive i mom izričaju bliske. Potom ih istražujem i osmišljavam najbolji način kako ih vizualno predočiti. Za vrijeme natječaja sam u potpunosti posvećena izradi crteža, a nakon što natječaj završi iščekujem rezultate.
Ukoliko moje rješenje prođe za pojedini lot, izrađujem vizualno rješenje žiga, a HP Mostar pristupa grafičkoj pripremi crteža.
A koja je tvoj favorit i zašto?
I meni je markica za Majčin dan jako draga jer za mene kao majku ima posebnu sentimentalnu važnost.
Mogu li se markice još uvijek kupiti i gdje?
Markice se mogu kupiti u poslovnicama Hrvatske pošte kao dio godišnjih zbirki poštanskih markica.
Pripremate li nove projekte do kraja godine?
Zbog nepredvidljive situacije vezane za panedemiju coronavirusa jako je teško planirati, ne samo meni, nego i ostalima. Za sad imam potvrđeno sudjelovanje na Festivalu kreativaca u Ljubuškom, na kojem ću predstaviti nove velike formate te podloge za fotografiranje, a na jesen nastavljam s tečajem crtanja i slikanja, kao i s likovnim radionicama koje smo nažalost u proljeće morali odgoditi.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
