TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.7.2020.
Društvene mreže potaknule su nas da otkrijemo još jednu zanimljivu kreativnu priču iza koje se krije akademska slikarica Tamara Herceg iz Ljubuškog.
Ima vlastiti atelje, profesorica je i uz to, osnivačica brenda The Coulisse (pozadina za fotografiranje koje prvo ručno naslika, nakon čega fotografiju gotovog proizvoda printa na visokokvalitetnim vodootpornim backdropovima).
Tamara je i autorica 6 likovnih rješenja za 6 poštanskih markica HP Mostar.
Tamara Herceg
Naravno, željeli smo saznati kako započinje dan, kako je likovnu umjetnost uspjela precrtati na nekoliko različitih, ali itekako zabavnih projekata, kao i u kojim je sve izložbama sudjelovala.
***
Kako bi ti definirala umjetnost?
Umjetnost je zapravo jako teško pokoriti riječima. Brojne definicije umjetnosti su manjkave. Ona treba biti ekvivalent životu ili jednostavno nije umjetnost. Ako smo dovoljno senzibilni i otvoreni, možemo ju pronaći u svim porama svakodnevice. S druge strane, neki je neće prepoznati ni u Louvreu.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Od kad ne pijem kavu, moj radni dan započinje čim otvorim oči i zapravo ovisi o dijelu godine.
Često trčim između radnog mjesta (škole) i ateljea u kojem vodim tečaj crtanja i slikanja, a u međuvremenu žongliram između majčinstva, kućanskih obveza, slikarstva, Instagrama…
Najljepši su oni ljetni dani koje mogu neometano provoditi u ateljeu, iako moram priznati da je takvih sve manje.
Gdje pronalaziš inspiraciju?
U radu. Naravno da inspiracija i poticaj za stvaranje može biti svuda oko nas, ali najviše novih ideja roji se dok stvaram. Upravo najbolja djela nastaju kao produkt kontinuiranog rada, a ne naleta inspiracije.
Što je bila nit vodilja za osnivanje brenda The Coulisse i što je dio njegovog asortimana?
Brend The Coulisse nastao je na nagovor i poticaj naše poznate fotografkinje Ane Lukende.
Nakon što sam za nju napravila prvu podlogu za fotografiranje, ubrzo smo razvili cijeli koncept.
Dio našeg asortimana čini kolekcija PVC podloga za fotografiranje te kolekcija obostrano oslikanih originala. Do kraja ljeta u ponudi bi se trebali naći i oslikani drveni tanjuri koji bi dolazili kao propsi uz odgovarajuću podlogu.
Htjela sam da podloge budu unikatne, ručno oslikane te da na taj način fotografima ponudim mogućnost da na svojim fotografijama postignu umjetničku atmosferu ili kako je to popularno reći „mood“. U proizvodnji sam zahtijevala najkvalitetnije materijale, što se možda odražava na cijenu, ali je zato konačni proizvod high quality premium.
Iza tebe je veliki broj izložbi. U kojoj si najviše uživala i zašto?
Do sada sam imala 16 samostalnih te 67 skupnih izložbi. Sve su mi na poseban način drage upravo zbog same činjenice da su uopće realizirane jer se u našem društvu za ovakve događaje uglavnom veže pojam ekonomske neisplativosti. Možda bih izdvojila izložbu u galeriji „Vrba“ u Širokom Brijegu gdje sam bila izuzetno zadovoljna načinom na koji su se radovi i izložbeni prostor uspjeli sjediniti.
Potpisuješ i dizajn 6 poštanski markica za HP Mostar. Raznježila nas je ona koju si kreirala za Majčin dan. Idealan je komad za sve kolekcionare. Možeš li nam korak po korak opisati sam proces izrade i osmišljavanja markica?
Da, na to sam jako ponosna. Nakon što HP Mostar objavi natječaj pregledam ponuđene teme te izaberem one koje su mi zanimljive i mom izričaju bliske. Potom ih istražujem i osmišljavam najbolji način kako ih vizualno predočiti. Za vrijeme natječaja sam u potpunosti posvećena izradi crteža, a nakon što natječaj završi iščekujem rezultate.
Ukoliko moje rješenje prođe za pojedini lot, izrađujem vizualno rješenje žiga, a HP Mostar pristupa grafičkoj pripremi crteža.
A koja je tvoj favorit i zašto?
I meni je markica za Majčin dan jako draga jer za mene kao majku ima posebnu sentimentalnu važnost.
Mogu li se markice još uvijek kupiti i gdje?
Markice se mogu kupiti u poslovnicama Hrvatske pošte kao dio godišnjih zbirki poštanskih markica.
Pripremate li nove projekte do kraja godine?
Zbog nepredvidljive situacije vezane za panedemiju coronavirusa jako je teško planirati, ne samo meni, nego i ostalima. Za sad imam potvrđeno sudjelovanje na Festivalu kreativaca u Ljubuškom, na kojem ću predstaviti nove velike formate te podloge za fotografiranje, a na jesen nastavljam s tečajem crtanja i slikanja, kao i s likovnim radionicama koje smo nažalost u proljeće morali odgoditi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Vjerovatno smo danas nečiji dan učinile lakšim. Samo to nismo zapisale nigdje.
Pomogle smo komšinici da unese kese sa stepenica.
Otkazale smo sastanak da nazovemo prijateljicu kojoj je dan bio loš.
Pokupile smo kesu u parku koja nije naša.
Sve smo to već zaboravile do večeri. Neko drugi nije.
Mala djela koja ne objavljujemo i o kojima rijetko pričamo, baš ona najčešće razlikuju neki dan od običnog.
Velika djela su ona koja se vide.
Volonterski izlasci, donacije, akcije, intervjui. Pored njih postoji cijeli sloj sitnica koje nikome ne padaju na pamet kao priče.
Pridržali smo vrata onome ko je žurio.
Nazvale smo nanu iako nemamo ništa novo da kažemo.
Pustile smo nekoga ispred sebe u red, čak i kad smo umorne.
Predale smo izgubljeni novčanik bez fotografisanja "dobrog djela".
Takve geste obično prolaze neopažene. Radimo ih jer nam se u tom trenutku čini ispravnim, i tu staje sva motivacija.
Najlakše ih je odbaciti uz “nije to ništa”, ali na drugom kraju, neko zna.
Zna komšinica kojoj smo pomogle.
Zna prijateljica koja se večeras osjeća manje sama.
Zna i djevojčica iz komšiluka koja nas je vidjela.
Znamo i mi, prije nego što smo zaboravile.
Mala djela ne mijenjaju svijet odjednom. Skupljaju se polako, neprimjetno. Kada ih dovoljno ljudi radi dovoljno često, neki dijelovi grada i neki životi izgledaju drugačije nego što bi inače.
Ako bismo ih ipak zapisale, izgledale bi otprilike ovako:
Danas sam čuvala djecu prijateljici dva sata i osjećala sam se sjajno zbog toga.
Trknula sam do dm trgovine umjesto komšinice. Danas joj nije bio dan.
Sjela sam s kolegicom u pauzi i samo slušala. Toliko joj je trebalo.
Očistila sam park ispred zgrade, deset minuta, a svi smo disali lakše.
Donijela sam supu komšinici koja živi sama. Nije mi tražila.
Niti jedna od ovih rečenica nije spektakularna. Sve su tačne i sve su nečiji dan učinile boljim.
Upravo zato dm već dvadeset godina ulaže u zajednicu, a sada kroz platformu Žar za budućnost otvara prostor da se priče zabilježe.
One koje obično ne dospiju nigdje, ali možda baš zato i imaju težinu.
Svako može podijeliti svoju priču ovdje.
Dovoljno je da je istinita.
Pored prijava pojedinaca, platforma je otvorena i za udruženja, organizacije i institucije koje već vode konkretne projekte u zajednici.
Projekte koje dm podrži objavit će na jesen 2026, a prijava se podnosi preko iste stranice.
Ako u našem okruženju postoji inicijativa, udruženje ili projekt koji zaslužuje da bude viđen, prijava traje nekoliko minuta, a nečiji tihi rad može dobiti vidljivost koja mu nedostaje.
Ima dana kada učinimo malo više nego što sebi priznajemo.
Možda je vrijeme da se to ponekad i zapiše.
Možda baš zato da nekoga drugog podsjeti da i svoje dane računa drugačije.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
