TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.7.2020.
Društvene mreže potaknule su nas da otkrijemo još jednu zanimljivu kreativnu priču iza koje se krije akademska slikarica Tamara Herceg iz Ljubuškog.
Ima vlastiti atelje, profesorica je i uz to, osnivačica brenda The Coulisse (pozadina za fotografiranje koje prvo ručno naslika, nakon čega fotografiju gotovog proizvoda printa na visokokvalitetnim vodootpornim backdropovima).
Tamara je i autorica 6 likovnih rješenja za 6 poštanskih markica HP Mostar.
Tamara Herceg
Naravno, željeli smo saznati kako započinje dan, kako je likovnu umjetnost uspjela precrtati na nekoliko različitih, ali itekako zabavnih projekata, kao i u kojim je sve izložbama sudjelovala.
***
Kako bi ti definirala umjetnost?
Umjetnost je zapravo jako teško pokoriti riječima. Brojne definicije umjetnosti su manjkave. Ona treba biti ekvivalent životu ili jednostavno nije umjetnost. Ako smo dovoljno senzibilni i otvoreni, možemo ju pronaći u svim porama svakodnevice. S druge strane, neki je neće prepoznati ni u Louvreu.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Od kad ne pijem kavu, moj radni dan započinje čim otvorim oči i zapravo ovisi o dijelu godine.
Često trčim između radnog mjesta (škole) i ateljea u kojem vodim tečaj crtanja i slikanja, a u međuvremenu žongliram između majčinstva, kućanskih obveza, slikarstva, Instagrama…
Najljepši su oni ljetni dani koje mogu neometano provoditi u ateljeu, iako moram priznati da je takvih sve manje.
Gdje pronalaziš inspiraciju?
U radu. Naravno da inspiracija i poticaj za stvaranje može biti svuda oko nas, ali najviše novih ideja roji se dok stvaram. Upravo najbolja djela nastaju kao produkt kontinuiranog rada, a ne naleta inspiracije.
Što je bila nit vodilja za osnivanje brenda The Coulisse i što je dio njegovog asortimana?
Brend The Coulisse nastao je na nagovor i poticaj naše poznate fotografkinje Ane Lukende.
Nakon što sam za nju napravila prvu podlogu za fotografiranje, ubrzo smo razvili cijeli koncept.
Dio našeg asortimana čini kolekcija PVC podloga za fotografiranje te kolekcija obostrano oslikanih originala. Do kraja ljeta u ponudi bi se trebali naći i oslikani drveni tanjuri koji bi dolazili kao propsi uz odgovarajuću podlogu.
Htjela sam da podloge budu unikatne, ručno oslikane te da na taj način fotografima ponudim mogućnost da na svojim fotografijama postignu umjetničku atmosferu ili kako je to popularno reći „mood“. U proizvodnji sam zahtijevala najkvalitetnije materijale, što se možda odražava na cijenu, ali je zato konačni proizvod high quality premium.
Iza tebe je veliki broj izložbi. U kojoj si najviše uživala i zašto?
Do sada sam imala 16 samostalnih te 67 skupnih izložbi. Sve su mi na poseban način drage upravo zbog same činjenice da su uopće realizirane jer se u našem društvu za ovakve događaje uglavnom veže pojam ekonomske neisplativosti. Možda bih izdvojila izložbu u galeriji „Vrba“ u Širokom Brijegu gdje sam bila izuzetno zadovoljna načinom na koji su se radovi i izložbeni prostor uspjeli sjediniti.
Potpisuješ i dizajn 6 poštanski markica za HP Mostar. Raznježila nas je ona koju si kreirala za Majčin dan. Idealan je komad za sve kolekcionare. Možeš li nam korak po korak opisati sam proces izrade i osmišljavanja markica?
Da, na to sam jako ponosna. Nakon što HP Mostar objavi natječaj pregledam ponuđene teme te izaberem one koje su mi zanimljive i mom izričaju bliske. Potom ih istražujem i osmišljavam najbolji način kako ih vizualno predočiti. Za vrijeme natječaja sam u potpunosti posvećena izradi crteža, a nakon što natječaj završi iščekujem rezultate.
Ukoliko moje rješenje prođe za pojedini lot, izrađujem vizualno rješenje žiga, a HP Mostar pristupa grafičkoj pripremi crteža.
A koja je tvoj favorit i zašto?
I meni je markica za Majčin dan jako draga jer za mene kao majku ima posebnu sentimentalnu važnost.
Mogu li se markice još uvijek kupiti i gdje?
Markice se mogu kupiti u poslovnicama Hrvatske pošte kao dio godišnjih zbirki poštanskih markica.
Pripremate li nove projekte do kraja godine?
Zbog nepredvidljive situacije vezane za panedemiju coronavirusa jako je teško planirati, ne samo meni, nego i ostalima. Za sad imam potvrđeno sudjelovanje na Festivalu kreativaca u Ljubuškom, na kojem ću predstaviti nove velike formate te podloge za fotografiranje, a na jesen nastavljam s tečajem crtanja i slikanja, kao i s likovnim radionicama koje smo nažalost u proljeće morali odgoditi.
TEKST: Bonjour.ba - PR
Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.
Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji.
Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.
Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti.
Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).
Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.
Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?
Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje.
Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.
U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.
Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?
Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.
Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?
Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta.
Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 
Podrška ženama u filmu
Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?
Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao „muški poslovi“.
Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.
Pogled u budućnost
Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?
Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan.
Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
