TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.7.2020.
Društvene mreže potaknule su nas da otkrijemo još jednu zanimljivu kreativnu priču iza koje se krije akademska slikarica Tamara Herceg iz Ljubuškog.
Ima vlastiti atelje, profesorica je i uz to, osnivačica brenda The Coulisse (pozadina za fotografiranje koje prvo ručno naslika, nakon čega fotografiju gotovog proizvoda printa na visokokvalitetnim vodootpornim backdropovima).
Tamara je i autorica 6 likovnih rješenja za 6 poštanskih markica HP Mostar.
Tamara Herceg
Naravno, željeli smo saznati kako započinje dan, kako je likovnu umjetnost uspjela precrtati na nekoliko različitih, ali itekako zabavnih projekata, kao i u kojim je sve izložbama sudjelovala.
***
Kako bi ti definirala umjetnost?
Umjetnost je zapravo jako teško pokoriti riječima. Brojne definicije umjetnosti su manjkave. Ona treba biti ekvivalent životu ili jednostavno nije umjetnost. Ako smo dovoljno senzibilni i otvoreni, možemo ju pronaći u svim porama svakodnevice. S druge strane, neki je neće prepoznati ni u Louvreu.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Od kad ne pijem kavu, moj radni dan započinje čim otvorim oči i zapravo ovisi o dijelu godine.
Često trčim između radnog mjesta (škole) i ateljea u kojem vodim tečaj crtanja i slikanja, a u međuvremenu žongliram između majčinstva, kućanskih obveza, slikarstva, Instagrama…
Najljepši su oni ljetni dani koje mogu neometano provoditi u ateljeu, iako moram priznati da je takvih sve manje.
Gdje pronalaziš inspiraciju?
U radu. Naravno da inspiracija i poticaj za stvaranje može biti svuda oko nas, ali najviše novih ideja roji se dok stvaram. Upravo najbolja djela nastaju kao produkt kontinuiranog rada, a ne naleta inspiracije.
Što je bila nit vodilja za osnivanje brenda The Coulisse i što je dio njegovog asortimana?
Brend The Coulisse nastao je na nagovor i poticaj naše poznate fotografkinje Ane Lukende.
Nakon što sam za nju napravila prvu podlogu za fotografiranje, ubrzo smo razvili cijeli koncept.
Dio našeg asortimana čini kolekcija PVC podloga za fotografiranje te kolekcija obostrano oslikanih originala. Do kraja ljeta u ponudi bi se trebali naći i oslikani drveni tanjuri koji bi dolazili kao propsi uz odgovarajuću podlogu.
Htjela sam da podloge budu unikatne, ručno oslikane te da na taj način fotografima ponudim mogućnost da na svojim fotografijama postignu umjetničku atmosferu ili kako je to popularno reći „mood“. U proizvodnji sam zahtijevala najkvalitetnije materijale, što se možda odražava na cijenu, ali je zato konačni proizvod high quality premium.
Iza tebe je veliki broj izložbi. U kojoj si najviše uživala i zašto?
Do sada sam imala 16 samostalnih te 67 skupnih izložbi. Sve su mi na poseban način drage upravo zbog same činjenice da su uopće realizirane jer se u našem društvu za ovakve događaje uglavnom veže pojam ekonomske neisplativosti. Možda bih izdvojila izložbu u galeriji „Vrba“ u Širokom Brijegu gdje sam bila izuzetno zadovoljna načinom na koji su se radovi i izložbeni prostor uspjeli sjediniti.
Potpisuješ i dizajn 6 poštanski markica za HP Mostar. Raznježila nas je ona koju si kreirala za Majčin dan. Idealan je komad za sve kolekcionare. Možeš li nam korak po korak opisati sam proces izrade i osmišljavanja markica?
Da, na to sam jako ponosna. Nakon što HP Mostar objavi natječaj pregledam ponuđene teme te izaberem one koje su mi zanimljive i mom izričaju bliske. Potom ih istražujem i osmišljavam najbolji način kako ih vizualno predočiti. Za vrijeme natječaja sam u potpunosti posvećena izradi crteža, a nakon što natječaj završi iščekujem rezultate.
Ukoliko moje rješenje prođe za pojedini lot, izrađujem vizualno rješenje žiga, a HP Mostar pristupa grafičkoj pripremi crteža.
A koja je tvoj favorit i zašto?
I meni je markica za Majčin dan jako draga jer za mene kao majku ima posebnu sentimentalnu važnost.
Mogu li se markice još uvijek kupiti i gdje?
Markice se mogu kupiti u poslovnicama Hrvatske pošte kao dio godišnjih zbirki poštanskih markica.
Pripremate li nove projekte do kraja godine?
Zbog nepredvidljive situacije vezane za panedemiju coronavirusa jako je teško planirati, ne samo meni, nego i ostalima. Za sad imam potvrđeno sudjelovanje na Festivalu kreativaca u Ljubuškom, na kojem ću predstaviti nove velike formate te podloge za fotografiranje, a na jesen nastavljam s tečajem crtanja i slikanja, kao i s likovnim radionicama koje smo nažalost u proljeće morali odgoditi.
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
