Tatjana Kovačević-Vidović je kroz svoju školu keramike i grnčarstva potaknula mnoge da se zaljube u čari oblikovanja gline i izradu predmeta od gline. Kroz brand TAKOceramics motivirala nas je da našu kuhinju obogatimo zanimljivim posuđem iza kojeg se krije mnogo predanog rada i ljubavi. Njen brand osnovan je prije sedam godina i od tada se uz njega vežu pridjevi spontano, funkcionalno, prirodno

Koji je prvi proizvod od gline koji ste vi izradili? Kada ste se zaljubili u lončarstvo?

Za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu imali smo projekte koji su zahtjevali realizaciju u različitim materijalima. Kroz jedan takav projekat otvorila se mogućnost da uz podršku firme Tondach d.o.o. izradim svoj prvi rad u keramici, a to je bila šolja Drop of Water. Prilikom boravka u fabrici crijepa Potisje Kanjiža u Srbiji, prvi put sam imala dodir sa grnčarskim kolom kao i čitavim procesom izrade predmeta od keramike što me je potpuno oduševilo.

Koliko su polaznici vaše škole upoznati s karakteristikama gline? Kakvi su njihovi komentari nakon škole i koje uspomene nose s druženja?

Mislim da je ovo pitanje više za polaznike kurseva. Ono što ja iz svog ugla mogu reći je da nastojim da sve polaznike maksimalno upoznam sa materijalom i njegovim procesom do te mjere da samostalno mogu da se bave izradom predmeta od gline. Feedback koji ja dobijem od ljudi koji prođu kroz studio je izuzetno pozitivan, topao i nitko ne želi od ode iz studija. :) Druženja su uvijek zabavna, opuštena i dva sata, koliko traje jedan čas, su vrlo vrlo kratka. Tu brzinu kojom prolazi vrijeme može shvatiti samo neko tko je radio s glinom. Sati su kao minute!
Kako oblikovanju gline pristupaju odrasli, a kako djeca? Tko pokazuje više kreativnosti u izradi?
Prirodno je da su djeca slobodnija u izradi i oblikovanju, jer još uvijek nisu opterećena nametnutim estetskim kriterijima okoline. Djeca su brza, nisu opterećena nesavršenostima i uvijek oduševljena svojim finalnim radom. Odrasli, s druge strane, isti projekat koji djeca završe za pola sata prave nekad i preko dva sata i skoro po pravilu nisu zadovoljni svojim finalnim radom iako su svi oko njih oduševljeni istim. Radu pristupaju vrlo oprezno i u strahu od eventualne greške. Međutim, ljepota gline je upravo u tome da sve što pogriješite možete zapravo vrlo lako ispraviti. Kod odraslih je taj proces oslobađanja dugotrajan, ali apsolutno moguć i ostvariv.

Koliko je zahtjevan sam proces izrade i oblikovanja gine? Koliko je vremena potrebno i kako teče sam proces izrade keramike u potpisu TAKOceramics?

Smatram da je prilično zahtjevan jer za izradu samo jednog predmeta vama je potrebno minimalno 15ak dana koji uključuju obradu, sušenje, dva pečenja i glaziranje, podrazumijevajući da već imate spremnu glinu s kojom radite. Ukoliko se i glina priprema onda je taj proces još zahtjevniji.

Predstavili ste tri neodoljive linije posuđa – White Lace, Myein i Drop of Water. Možete li nam reći nešto više o inspiraciji za svaku od kolekcija te koja je od njih ukrala najviše simpatija bh.dama?


Svaka kolekcija je rezultat određenih kreativnih faza koje sam prolazila, a rekla bih da je kolekcija Myein jedna od popularnijih jer spaja funkcionalnost i skulpturalnost.

Na policama dućana Bazerdžan i Kutcha možemo pronaći uistinu neodoljive setove za kavu i posuđe u vašem potpisu. Što vas inspirira za kreiranje posuđa? Gdje pronalazite motivaciju za rad?

Ovo je pitanje na koje ni sama još uvijek ne znam pravi odgovor jer se on stalno mijenja kako se i sama mijenjam i razvijam. Ono što je uvijek konstanta je da istinski uživam u samom procesu izrade i rada sa sirovim materijalom. Svježi miris gline koji te vrati u prirodu, plastičnost koja upija svaku emociju i pokret, to je nešto sto me oduševljava. Stalni eksperiment sa glazurama i vječno iznenađenje i transformacije koje se dešavaju prilikom pečenja svaki put vam udahnu novi život, novu ideju i novu želju da ponovo nešto napravite. A vidjeti sve to što napravite u svakodnevnoj upotrebi u prostoru u kojem živite i radite je zaista magično. Da i ne spominjem da je iz takvog posuđa sve ukusnije i slađe.

Fotografija naslovnice: Edvin Kalić i TAKO ceramics
Foto: TAKO ceramics

Kako se skoro mijenjaju godišnja doba i ljeto ustupa mjesto jeseni, jedan stan na Dorćolu u Beogradu pokazuje kako boje mogu kreirati atmosferu topline i svježine istovremeno.

Studio Spatial Objectives iskoristio je prirodno svjetlo, bogatstvo tekstura i razigrane detalje da stvori interijer u kojem se smjenjuju topli i hladni tonovi,  baš kao što će se skoro preplitati jesenske boje na našim ulicama.





Boje koje griju i osvježavaju

Glavna priča ovog stana je upravo igra kontrasta. Topli drveni tonovi i maslinasto zelene površine susreću se s bijelim zidovima i hladnim sivim akcentima. Rezultat je prostor koji nikada ne djeluje jednolično, već diše punim plućima. 

Na jednom zidu pojavljuju se grafike u snažnim bojama, dok jastuci i tekstil donose vedrinu i osjećaj promjene, baš poput šarenog jesenskog lišća.






Dnevni boravak kao paleta jeseni

Dnevna zona je zamišljena kao mjesto okupljanja, ali i kao vizualna kulisa za odmor. Sofe i naslonjači u neutralnim tonovima predstavljaju tihu pozadinu, dok šareni detalji – poput jastučića s uzorkom ili vibrantnog tepiha – unose energiju i ritam. Prostor time postaje fluidan: može biti smiren i meditativan, ali i razigran kad mu dodate tek pokoji akcent u boji.









Kuhinja i trpezarija u znaku svjetla i igre

Kuhinja i trpezarija oblikovane su tako da nastavljaju priču dnevnog boravka. Bijele i drvene površine čine osnovu, ali naglašene su detaljima poput perforiranih fronti u zelenoj boji koje cijelom prostoru daju neočekivanu svježinu. Okrugli trpezarijski stol u svijetlom drvetu i skulpturalna lampa iznad njega unose nježnu, paperjastu atmosferu – savršenu kulisu za jesenje večere.












Balkon kao mala oaza

Ono što ovaj stan čini još posebnijim jest lođa koja je pretvorena u pravu malu jesensku oazu. Zelene biljke, udobni tekstili i namještaj otporan na vanjske uvjete stvaraju prostor u kojem možete popiti jutarnju kafu, čitati knjigu ili promatrati kako grad polako mijenja boje. To je podsjetnik da i mali prostori mogu postati utočišta – ako su pažljivo osmišljeni.







Ovaj prostor na Dorćolu pokazuje da inspiracija za uređenje ne mora doći samo iz kataloga, već i iz prirode i godišnjih doba. Kombinacijom toplih i hladnih tonova, prirodnih materijala i pažljivo odabranih detalja, dobijamo interijer koji je istovremeno savremen i cozy, baš ono što i jesensk dani traže.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 

Foto: Strahinja Petrović