Tatjana Kovačević-Vidović je kroz svoju školu keramike i grnčarstva potaknula mnoge da se zaljube u čari oblikovanja gline i izradu predmeta od gline. Kroz brand TAKOceramics motivirala nas je da našu kuhinju obogatimo zanimljivim posuđem iza kojeg se krije mnogo predanog rada i ljubavi. Njen brand osnovan je prije sedam godina i od tada se uz njega vežu pridjevi spontano, funkcionalno, prirodno

Koji je prvi proizvod od gline koji ste vi izradili? Kada ste se zaljubili u lončarstvo?

Za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu imali smo projekte koji su zahtjevali realizaciju u različitim materijalima. Kroz jedan takav projekat otvorila se mogućnost da uz podršku firme Tondach d.o.o. izradim svoj prvi rad u keramici, a to je bila šolja Drop of Water. Prilikom boravka u fabrici crijepa Potisje Kanjiža u Srbiji, prvi put sam imala dodir sa grnčarskim kolom kao i čitavim procesom izrade predmeta od keramike što me je potpuno oduševilo.

Koliko su polaznici vaše škole upoznati s karakteristikama gline? Kakvi su njihovi komentari nakon škole i koje uspomene nose s druženja?

Mislim da je ovo pitanje više za polaznike kurseva. Ono što ja iz svog ugla mogu reći je da nastojim da sve polaznike maksimalno upoznam sa materijalom i njegovim procesom do te mjere da samostalno mogu da se bave izradom predmeta od gline. Feedback koji ja dobijem od ljudi koji prođu kroz studio je izuzetno pozitivan, topao i nitko ne želi od ode iz studija. :) Druženja su uvijek zabavna, opuštena i dva sata, koliko traje jedan čas, su vrlo vrlo kratka. Tu brzinu kojom prolazi vrijeme može shvatiti samo neko tko je radio s glinom. Sati su kao minute!
Kako oblikovanju gline pristupaju odrasli, a kako djeca? Tko pokazuje više kreativnosti u izradi?
Prirodno je da su djeca slobodnija u izradi i oblikovanju, jer još uvijek nisu opterećena nametnutim estetskim kriterijima okoline. Djeca su brza, nisu opterećena nesavršenostima i uvijek oduševljena svojim finalnim radom. Odrasli, s druge strane, isti projekat koji djeca završe za pola sata prave nekad i preko dva sata i skoro po pravilu nisu zadovoljni svojim finalnim radom iako su svi oko njih oduševljeni istim. Radu pristupaju vrlo oprezno i u strahu od eventualne greške. Međutim, ljepota gline je upravo u tome da sve što pogriješite možete zapravo vrlo lako ispraviti. Kod odraslih je taj proces oslobađanja dugotrajan, ali apsolutno moguć i ostvariv.

Koliko je zahtjevan sam proces izrade i oblikovanja gine? Koliko je vremena potrebno i kako teče sam proces izrade keramike u potpisu TAKOceramics?

Smatram da je prilično zahtjevan jer za izradu samo jednog predmeta vama je potrebno minimalno 15ak dana koji uključuju obradu, sušenje, dva pečenja i glaziranje, podrazumijevajući da već imate spremnu glinu s kojom radite. Ukoliko se i glina priprema onda je taj proces još zahtjevniji.

Predstavili ste tri neodoljive linije posuđa – White Lace, Myein i Drop of Water. Možete li nam reći nešto više o inspiraciji za svaku od kolekcija te koja je od njih ukrala najviše simpatija bh.dama?


Svaka kolekcija je rezultat određenih kreativnih faza koje sam prolazila, a rekla bih da je kolekcija Myein jedna od popularnijih jer spaja funkcionalnost i skulpturalnost.

Na policama dućana Bazerdžan i Kutcha možemo pronaći uistinu neodoljive setove za kavu i posuđe u vašem potpisu. Što vas inspirira za kreiranje posuđa? Gdje pronalazite motivaciju za rad?

Ovo je pitanje na koje ni sama još uvijek ne znam pravi odgovor jer se on stalno mijenja kako se i sama mijenjam i razvijam. Ono što je uvijek konstanta je da istinski uživam u samom procesu izrade i rada sa sirovim materijalom. Svježi miris gline koji te vrati u prirodu, plastičnost koja upija svaku emociju i pokret, to je nešto sto me oduševljava. Stalni eksperiment sa glazurama i vječno iznenađenje i transformacije koje se dešavaju prilikom pečenja svaki put vam udahnu novi život, novu ideju i novu želju da ponovo nešto napravite. A vidjeti sve to što napravite u svakodnevnoj upotrebi u prostoru u kojem živite i radite je zaista magično. Da i ne spominjem da je iz takvog posuđa sve ukusnije i slađe.

Fotografija naslovnice: Edvin Kalić i TAKO ceramics
Foto: TAKO ceramics

U samom srcu Sarajeva, gdje koraci odzvanjaju ritmom grada, smješten je Atelje 71, adresa koju modne entuzijastice već dugo znaju napamet.

Tu, među policama ispunjenim pažljivo biranim komadima, svakodnevnica Irme Saljević Krvavac poprima jedan poseban ton.

Bonjour je zavirio iza kulisa ovog prostora i otkrio šta stoji iza njene kreativnosti, ali i kako sitni rituali poput kockice Dorine u pravom trenutku čine dan ugodnijim.







Jutra nisu uvijek savršena. Neka počnu smireno, uz svjetlo kroz prozor, a neka uz zvuk alarma koji zvoni pet minuta prekasno. Irma ne vjeruje u jedno idealno jutro, ali vjeruje u male rituale koji joj olakšaju početak dana.

Dorina čokolada u torbi je obavezan detalj, neovisno o planu. Nema scenarija koji ne podnosi da se dan započne slatko.

Irma nam je otkrila da njeno idealno jutro počinje tek kada djeca odu u školu, a ona pripremi svoju prvu kafu. Uz novu epizodu omiljenog podcasta i prelistavanje modnih časopisa, dan lagano dobija svoj ritam, onaj koji je vodi ka timu, idejama i poslu koji iskreno voli.





Na putu prema Atelje 71, jednoj od najposebnijih shopping adresa u Sarajevu, Irma kroz ritam grada nosi i ritam svojih misli koje dijeli sa nama. Otkriva male trenutke predaha koje krade u sredini radnog dana.

Kada smo je pitali šta joj daje snagu da započne dan, Irma je bez razmišljanja rekla da je to dobra organizacija. Upravo se taj balans reflektuje u njenom radu, preciznosti u planiranju, ali i kreativnoj slobodi u dizajnu.





Dan u Ateljeu ne počinje na istovjetan način, nekad su to mirna jutra, nekad ubrzane pripreme za nove isporuke, a često i susreti s kupcima koji traže nešto posebno.

Irma nas vodi kroz prostor gdje stoje torbe njenog brenda Freya.

Inspiracija ne dolazi uvijek kada je zovemo, ali Irma nam je priznala da je ono što je najviše pokreće ideja. Kada jednom postavi koncept i podijeli ga sa svojim razvojnim timom, osjeti se energija, onaj prepoznatljiv trenutak kad svi znaju da su na pravom putu.

Irma Krvavac, osnivačica i kreativna direktorica brenda Freya i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba

Njeno obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je završila odsjek za slikarstvo i danas se osjeti u svakom potezu. Njena želja je prenijeti umjetnost u svakodnevni život, u predmete koje ljudi nose, koriste, žive s njima.

Svaka torba nosi trag njenog umjetničkog senzibiliteta, ali i razumijevanja života žena koje ih nose: praktične i posebne, nježne, ali snažne.









Na pitanje o samom početku kreativnog procesa, Irma je rekla da sve kreće kao slaganje puzzli. Okupi sve elemente koji je inspirišu: oblike, boje, funkcionalnost, reference omiljenih dizajnera i zatim ih pretače u vision board. Tek tada, kako kaže, pusti mašti na volju i prepusti se igri baš poput djeteta.

„Ponekad to izgleda kao od trnja do zvijezda,“ kroz smijeh nam je rekla Irma. Sve počinje idejom, a zatim slijedi razrada, izrada šablona, biranje materijala i niz prototipova.

Izrada šablona, kako nam je objasnila, često je najveći izazov u cijelom procesu. Nekada je potrebno više verzija da bi se stiglo do onog modela zbog kojeg „zaigra srce“.













Za Irmu svaki novi dizajn je prilika da se ispriča nova priča, a priče ne nastaju na silu. Potrebni su trenuci mira, predaha, poneki slatki zalogaj, baš kad se misao razbistri.

Zato Dorina kao mali, ali važan dio dana, često bude prisutna u tim behind the scenes trenucima kreativnog procesa.

Poseban odnos s kupcima nešto je što se ne može dizajnirati nego se iskreno gradi. Irma nam je rekla da joj najviše znači rečenica koju često čuje: „Ovo je savršeno, kao da ste je dizajnirali baš za mene.“ 

Upravo te riječi su potvrda da dizajn ima svoj dom u nečijoj svakodnevici.









Na pitanje kako izgleda njen savršeni trenutak odmora, Irma nije dugo razmišljala. Rekla je da je to potpuni mir, trenutak tišine bez buke i ljudi. Slijedi zagrljaj njene djece i prepričavanje njihovih malih dogodovština onih sitnica koje čine život i koje ne biste mijenjali ni za šta.

Dorina je za… onda kad žuriš započeti svoj dan pa zgrabiš par kockica na izlazu iz stana. Tu je kao predah nakon napornog dana, kao ono nešto slatko u gorkom trenutku.

Može i da bude mali znak pažnje, za velika i mala okupljanja, za minute potpunog mira, za dodatnu dozu veselja u danu.





Sve te situacije čine kockice života koje pamtimo. Neke su smiješne, neke lijepe i zabavne, a neke tužne ili neugodne, ali naše su. Upravo u takvim trenucima Dorina je tu da je podijelimo s dragim ljudima i da svaki događaj pretvori u malo slađe sjećanje.

Dorina je čokolada za svaku priliku, za svaki dan…  Ma za uvijek!



 


Irmin dan nije strogo isplaniran, ali je ispunjen. Dok se kreira, smije, odmara ili planira nešto novo, Dorina je tu kao mali zalogaj koji u običnom trenutku donese slatku dozu inspiracije.