TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 1.4.2021.
Suzana Nikić je autorica bloga Home Like Yours.
Dom, ali i sve njegove blagodati su u centru njenog interesiranja, koje je vremenom postalo više od hobija. Sada aktivno piše o uređenju doma, nudi i konzultacije o uređenju interijera, ali i pohađa školu za dizajnera interijera.
Na njenim društvenim mrežama dobit ćete inside pogled u njen dom, a posebice su zanimljive njene objave posvećene organizaciji i čišćenju doma, kao i DIY projektima.
Naime, Suzana je s BONJOUR.čitateljima podijelila nekoliko trikova o uređenju i čišćenju kuhinje, organizaciji spavaće sobe, a danas je u fokusu upravo dnevni boravak kao epicentar brojnih obiteljskih druženja.
Suzana Nikić
***
Koji su DIY projekti koje si radila u dnevnoj sobi?
Naša dnevna soba je zaista puna DIY projekata. Najveći i najzahtjevniji do sada je izrada TV komode.
Cijeli projekt smo uradili sami po mojoj zamisli i jako sam ponosna jer ni suprug ni ja nismo stolari (smijeh) i prvi put smo se susreli sa izradom nečeg tako velikog i komplikovanog.
Naša sofa je takođe na neki način DIY. Naime, zbog ograničenosti prostora nisam mogla pronaći odgovarajuću sofu i došla sam na ideju da fotelje iz Ikee koje smo imali, spojimo u sofu.
Najviše volim to što mogu mijenjati presvlake i mijenjam ih 2 puta godišnje.
Kada god naiđem na dobar materijal, sašijem nove. Za nekog kao što sam ja, to je vrlo bitno, jer volim promjene.
Koje će ti dekoracije pripomoći u proljetnom updateu ove prostorije?
Uvijek prvo mijenjam jastuke i tepih. Već sam počela s malim “updateom” ubacivši svjetliji tepih, jastuke i novu dekoraciju za klub sto. Na njemu uvijek moram imati svježe cvijeće, mirisnu svijeću i dekorativne knjige.
Kako biraš jastuke koji će obogatiti tvoju sofu?
Jastuke mijenjam jednom mjesečno, nekada sve, a nekada samo akcentualne.
Punjenje uvijek mora biti pernato, a dezene biram po raspoloženju.
Jastuci su uvijek prva stvar kada dekorišem dnevnu sobu i po njima biram ostalu dekoraciju. Iz tog razloga sam se odlučila da napravim svoju mini kolekciju koja bi se od ljeta trebala naći u prodaji.
Tvoj gallery wall često je tema pohvala tvojih pratitelja, ali i ostalih blogera. Možeš li nam otkriti koji su koraci na koje trebamo obratiti pozornost pri kreiranju gallery walla?
Gallery wall je zaista naišao na oduševljenje mnogih i postao je na neki način i moj zaštitni znak.
Nerijetko mi se i klijenti javljaju upravo s molbom da im isti i osmislim.
Ono što je bitno kada se odlučite na ovakav korak je da izaberete adekvatnu veličinu i oblik okvira. Zatim ovisno o veličini zida odaberete koliko će okvira krasiti zid. Vodite računa da ih ne postavljate previsoko i u prevelikom razmaku.
Isto tako smatram da je bolje odabrati manje većih, nego više manjih ramova. Prostor će izgledati bolje i privlačnije.
Moja preporuka je da ako stavljate galeriju na zid na kojem je naslonjen namještaj, da donji rub okvira bude oko 20 cm iznad namještaja.
Gdje najčešće nalaziš inspiraciju za uređenje?
Inspiraciju za uređenje nalazim zaista svuda. Desi mi se da gledam neki film ili dokumentarac i da ugledam nešto što me inspiriše za neki sljedeći projekt.
Najviše volim posmatrati kako žive meni bliski ljudi i šta oni vole. Zato pravim sebi bilješke i baš tako nastaju neki moji projekti.
Pinterest, Instagram i enterijer knjige također volim i rado čitam.
***
Tekst: BONJOUR.ba
Foto: Suzana Nikić
TEKST: Ada Ćeremida
U svijetu arhitekture postoje pojedinci koji su obilježili epohu, ali postoje i oni rijetki parovi koji su stvarali zajedno dijelili studio, ideje, sumnje, nacrte i svakodnevicu.
Kada se ljubav i kreativnost preklapaju decenijama, rezultat nije samo opus, već način razmišljanja koji ostavlja trag u kulturi stanovanja. Jedna od takvih priča je ona o Charlesu i Ray Eames, paru čiji je dom postao manifest njihove veze, ali i modernog načina života.
Njihova kuća u Pacific Palisadesu, poznata kao Eames House , nije samo arhitektonski projekat. Ona je intimni arhiv njihovog braka, laboratorij dizajna i prostor u kojem je modernizam dobio ljudsko lice.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Struktura i sistem: Racionalna osnova modernizma
Eames House nastala je 1949. godine kao dio Case Study House programa, inicijative koja je istraživala kako savremena arhitektura može odgovoriti na potrebe poslijeratne Amerike. Konstrukcija od čelika i stakla, jasno strukturirana fasada i modularna logika nose sve elemente racionalnog modernizma.
Ipak, ono što ovu kuću izdvaja jeste sloj intime. Iza industrijske konstrukcije nalazi se dom ispunjen knjigama, tekstilima, umjetninama i predmetima s putovanja. Ray je unijela boju, kompoziciju i osjećaj igre, dok je Charles donosio konstruktivnu jasnoću. Njihova kuća pokazuje da modernizam ne mora biti hladan može biti topao, osoban i pun života.
Arhitektura prikaza: Dom kao prostor izlaganja svakodnevice
Za Eamesove, stanovanje nikada nije bilo statično stanje, već proces. Njihov dom bio je kontinuirani eksperiment, prostor koji se mijenjao, prilagođavao, nadopunjavao. Namještaj je često bio prototip, raspored fleksibilan, a interijer otvoren prema prirodi.
Velike staklene plohe brišu granicu između unutrašnjosti i vrta, dopuštajući svjetlu da postane ravnopravan element arhitekture. Čelik daje strukturu, ali priroda daje ritam. Upravo ta ravnoteža između industrijskog i organskog odražava i njihovu profesionalnu dinamiku, spoj preciznosti i intuicije.
Eames House nije spektakularna u smislu monumentalnosti, već u pažnji prema detalju. Police s knjigama, pažljivo složeni predmeti, tekstilne teksture i grafički akcenti stvaraju slojevit interijer.
Ray je često isticala da dizajn počinje s pažnjom, pažnjom prema korisniku, prostoru i kontekstu. U njihovom domu svaki predmet ima razlog postojanja. Nema suvišnosti, ali nema ni sterilnosti. To je prostor koji diše, živi i nosi trag svakodnevice.
Velike staklene površine otvaraju interijer prema vrtu, uvodeći pejzaž kao aktivnog učesnika u kompoziciji. Svjetlo postaje arhitektonski materijal, mijenjajući atmosferu tokom dana i naglašavajući teksture čelika, drveta i tkanine.
Ovaj odnos između industrijske konstrukcije i prirodnog okruženja odražava i filozofiju para: dizajn mora biti racionalan, ali nikada lišen humanosti. Kuća pokazuje kako standardizacija i prefabrikacija ne isključuju emotivnost, naprotiv, mogu je učiniti pristupačnijom.
Njihov brak nije bio podjela uloga, već dijalog. Charles i Ray radili su kao tim u kojem su ideje cirkulisale slobodno. Ta simbioza vidljiva je i u kući ona nije rezultat jednog autora, već zajedničkog pogleda na svijet.
Eames House pokazuje kako arhitektura može biti produžetak odnosa. Prostor postaje medij kroz koji se izražava povjerenje, radoznalost i poštovanje prema zanatu. Ljubav ovdje nije samo romantični motiv, ona je metod rada.
Više od sedam decenija kasnije, Eames House i dalje djeluje savremeno. Njena fleksibilnost, humanost i inteligentna upotreba materijala čine je relevantnom i danas.
Možda je upravo to najveća vrijednost njihovog zajedničkog rada: stvorili su dom koji nadilazi trendove. Prostor koji je nastao iz ljubavi prema jedno drugom i prema dizajnu postao je bezvremensko ljubavno pismo arhitekturi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
