Suzana Nikić je autorica bloga Home Like Yours.

Dom, ali i sve njegove blagodati su u centru njenog interesiranja, koje je vremenom postalo više od hobija. Sada aktivno piše o uređenju doma, nudi i konzultacije o uređenju interijera, ali i pohađa školu za dizajnera interijera.

Na njenim društvenim mrežama dobit ćete inside pogled u njen dom, a posebice su zanimljive njene objave posvećene organizaciji i čišćenju doma, kao i DIY projektima.
Naime, Suzana je s BONJOUR.čitateljima podijelila nekoliko trikova o uređenju i čišćenju kuhinje, organizaciji spavaće sobe, a danas je u fokusu upravo dnevni boravak kao epicentar brojnih obiteljskih druženja.

Suzana Nikić

***

Koji su DIY projekti koje si radila u dnevnoj sobi?

Naša dnevna soba je zaista puna DIY projekata. Najveći i najzahtjevniji do sada je izrada TV komode.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Suzana Nikic (@home_like_yours)

Cijeli projekt smo uradili sami po mojoj zamisli i jako sam ponosna jer ni suprug ni ja nismo stolari (smijeh) i prvi put smo se susreli sa izradom nečeg tako velikog i komplikovanog.

Naša sofa je takođe na neki način DIY. Naime, zbog ograničenosti prostora nisam mogla pronaći odgovarajuću sofu i došla sam na ideju da fotelje iz Ikee koje smo imali, spojimo u sofu.
Najviše volim to što mogu mijenjati presvlake i mijenjam ih 2 puta godišnje.
Kada god naiđem na dobar materijal, sašijem nove. Za nekog kao što sam ja, to je vrlo bitno, jer volim promjene.

Koje će ti dekoracije pripomoći u proljetnom updateu ove prostorije?

Uvijek prvo mijenjam jastuke i tepih. Već sam počela s malim “updateom” ubacivši svjetliji tepih, jastuke i novu dekoraciju za klub sto. Na njemu uvijek moram imati svježe cvijeće, mirisnu svijeću i dekorativne knjige.

Kako biraš jastuke koji će obogatiti tvoju sofu?

Jastuke mijenjam jednom mjesečno, nekada sve, a nekada samo akcentualne.
Punjenje uvijek mora biti pernato, a dezene biram po raspoloženju.
Jastuci su uvijek prva stvar kada dekorišem dnevnu sobu i po njima biram ostalu dekoraciju. Iz tog razloga sam se odlučila da napravim svoju mini kolekciju koja bi se od ljeta trebala naći u prodaji.

Tvoj gallery wall često je tema pohvala tvojih pratitelja, ali i ostalih blogera. Možeš li nam otkriti koji su koraci na koje trebamo obratiti pozornost pri kreiranju gallery walla?

Gallery wall je zaista naišao na oduševljenje mnogih i postao je na neki način i moj zaštitni znak.

Nerijetko mi se i klijenti javljaju upravo s molbom da im isti i osmislim.
Ono što je bitno kada se odlučite na ovakav korak je da izaberete adekvatnu veličinu i oblik okvira. Zatim ovisno o veličini zida odaberete koliko će okvira krasiti zid. Vodite računa da ih ne postavljate previsoko i u prevelikom razmaku.
Isto tako smatram da je bolje odabrati manje većih, nego više manjih ramova. Prostor će izgledati bolje i privlačnije.
Moja preporuka je da ako stavljate galeriju na zid na kojem je naslonjen namještaj, da donji rub okvira bude oko 20 cm iznad namještaja.

Gdje najčešće nalaziš inspiraciju za uređenje?

Inspiraciju za uređenje nalazim zaista svuda. Desi mi se da gledam neki film ili dokumentarac i da ugledam nešto što me inspiriše za neki sljedeći projekt.
Najviše volim posmatrati kako žive meni bliski ljudi i šta oni vole. Zato pravim sebi bilješke i baš tako nastaju neki moji projekti.
Pinterest, Instagram i enterijer knjige također volim i rado čitam.

***
Tekst: BONJOUR.ba
Foto: Suzana Nikić
 

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba