TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 1.4.2021.
Suzana Nikić je autorica bloga Home Like Yours.
Dom, ali i sve njegove blagodati su u centru njenog interesiranja, koje je vremenom postalo više od hobija. Sada aktivno piše o uređenju doma, nudi i konzultacije o uređenju interijera, ali i pohađa školu za dizajnera interijera.
Na njenim društvenim mrežama dobit ćete inside pogled u njen dom, a posebice su zanimljive njene objave posvećene organizaciji i čišćenju doma, kao i DIY projektima.
Naime, Suzana je s BONJOUR.čitateljima podijelila nekoliko trikova o uređenju i čišćenju kuhinje, organizaciji spavaće sobe, a danas je u fokusu upravo dnevni boravak kao epicentar brojnih obiteljskih druženja.
Suzana Nikić
***
Koji su DIY projekti koje si radila u dnevnoj sobi?
Naša dnevna soba je zaista puna DIY projekata. Najveći i najzahtjevniji do sada je izrada TV komode.
Cijeli projekt smo uradili sami po mojoj zamisli i jako sam ponosna jer ni suprug ni ja nismo stolari (smijeh) i prvi put smo se susreli sa izradom nečeg tako velikog i komplikovanog.
Naša sofa je takođe na neki način DIY. Naime, zbog ograničenosti prostora nisam mogla pronaći odgovarajuću sofu i došla sam na ideju da fotelje iz Ikee koje smo imali, spojimo u sofu.
Najviše volim to što mogu mijenjati presvlake i mijenjam ih 2 puta godišnje.
Kada god naiđem na dobar materijal, sašijem nove. Za nekog kao što sam ja, to je vrlo bitno, jer volim promjene.
Koje će ti dekoracije pripomoći u proljetnom updateu ove prostorije?
Uvijek prvo mijenjam jastuke i tepih. Već sam počela s malim “updateom” ubacivši svjetliji tepih, jastuke i novu dekoraciju za klub sto. Na njemu uvijek moram imati svježe cvijeće, mirisnu svijeću i dekorativne knjige.
Kako biraš jastuke koji će obogatiti tvoju sofu?
Jastuke mijenjam jednom mjesečno, nekada sve, a nekada samo akcentualne.
Punjenje uvijek mora biti pernato, a dezene biram po raspoloženju.
Jastuci su uvijek prva stvar kada dekorišem dnevnu sobu i po njima biram ostalu dekoraciju. Iz tog razloga sam se odlučila da napravim svoju mini kolekciju koja bi se od ljeta trebala naći u prodaji.
Tvoj gallery wall često je tema pohvala tvojih pratitelja, ali i ostalih blogera. Možeš li nam otkriti koji su koraci na koje trebamo obratiti pozornost pri kreiranju gallery walla?
Gallery wall je zaista naišao na oduševljenje mnogih i postao je na neki način i moj zaštitni znak.
Nerijetko mi se i klijenti javljaju upravo s molbom da im isti i osmislim.
Ono što je bitno kada se odlučite na ovakav korak je da izaberete adekvatnu veličinu i oblik okvira. Zatim ovisno o veličini zida odaberete koliko će okvira krasiti zid. Vodite računa da ih ne postavljate previsoko i u prevelikom razmaku.
Isto tako smatram da je bolje odabrati manje većih, nego više manjih ramova. Prostor će izgledati bolje i privlačnije.
Moja preporuka je da ako stavljate galeriju na zid na kojem je naslonjen namještaj, da donji rub okvira bude oko 20 cm iznad namještaja.
Gdje najčešće nalaziš inspiraciju za uređenje?
Inspiraciju za uređenje nalazim zaista svuda. Desi mi se da gledam neki film ili dokumentarac i da ugledam nešto što me inspiriše za neki sljedeći projekt.
Najviše volim posmatrati kako žive meni bliski ljudi i šta oni vole. Zato pravim sebi bilješke i baš tako nastaju neki moji projekti.
Pinterest, Instagram i enterijer knjige također volim i rado čitam.
***
Tekst: BONJOUR.ba
Foto: Suzana Nikić
TEKST: Ada Ćeremida
Ova viktorijanska kuća a u Torontu nije samo još jedan primjer savremenog interijera u sjevernoameričkom kontekstu.
Ona je i priča o regionalnom znanju koje se prirodno pretače u globalni okvir. Iza projekta stoji Studio Pyramid, arhitektonsko-dizajnerski studio s više od četiri decenije iskustva, čiji su osnivači i kreativni direktor Alexander Sasha Josipović i Miloš Pavlović izgradili karijeru između umjetnosti, arhitekture i uredničkog rada u međunarodnim publikacijama.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda dom koji ne prati trendove, već gradi vlastiti ritam, ovo je prostor koji vrijedi pogledati. Kuća nazvana ‘’The Prince of Summerhill'' u torontskom naselju Summerhill pokazuje kako se viktorijanska arhitektura može reinterpretirati bez nostalgije i kako interijer može biti istovremeno discipliniran, topao i ličan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Na prvi pogled, ova viktorijanska kuća ne otkriva razmjere svoje transformacije. Upravo u toj suzdržanosti leži njena snaga. Umjesto arhitektonske teatralnosti, projekat se oslanja na jasnoću proporcija, precizno vođene poglede i interijer koji prostor gradi kroz slojeve, a ne kroz efekte.
Arhitektonska intervencija zadržava poštovanje prema originalnoj strukturi, ali je proširuje i redefiniše u savremeni životni okvir. Kuća danas funkcioniše kao niz pažljivo povezanih zona koje se nadovezuju jedna na drugu, stvarajući kontinuitet između unutrašnjeg i vanjskog prostora, formalnog i opuštenog, dnevnog i intimnog.
Ulaz u interijer gdje arhitektura postavlja ritam
Prostori otkrivaju jednu od ključnih kvaliteta kuće: sposobnost da bude istovremeno strukturirana i mekana. Hodnik nije zamišljen kao prolaz, već kao uvod u ritam interijera sa reflektivnim zidovima, pažljivo biranim umjetničkim akcentima i staklenom pregradom koja filtrira svjetlo i pogled, umjesto da ih prekida.
U dnevnom boravku, kompozicija je svedena, ali bogata u slojevima: kamin postaje tiha osovina prostora, dok namještaj niskog profila i organskih linija omekšava arhitektonsku preciznost. U sobi nalazi se custom made tepih baziran na mapi Toronta. On funkcioniše kao povezno tkivo između arhitekture, namještaja i lokacije kuće. Ovo je jedan od najljepših “skrivenih” detalja projekta i vrijedi ga spomenuti jer veže prostor za grad.
Svjetlo igra ključnu ulogu lomljeno kroz teksture, staklo i umjetničke površine stvarajući atmosferu koja se mijenja tokom dana, ali nikada ne gubi osjećaj smirenosti i kontrole. Ovo su prostori koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju.
Staklena pregrada s kružnim izrezima nije zamišljena kao čisto dekorativni element, već kao suptilan alat za oblikovanje atmosfere. U večernjim satima ona diskretno filtrira svjetlo i prostor, prilagođavajući se načinu na koji se kuća koristi, posebno tokom ljetnih okupljanja, kada interijer i eksterijer postaju jedno.
Interijer kao dijalog umjetnosti i arhitekture
Interijeri su osmišljeni kao neutralna, ali topla podloga za umjetnost. Bijela paleta, prirodni kamen, terrazzo i drvo ne pokušavaju dominirati, već smiruju prostor i dopuštaju da umjetnička djela preuzmu ulogu fokalnih tačaka. Svaka prostorija ima svoj vizualni akcenat sliku, skulpturu ili teksturu ali nikada više od onoga što prostor može nositi.
Dnevna zona povezuje kuhinju, trpezariju i boravak u jedinstvenu cjelinu, gdje se arhitektonska linija ne prekida namještajem, već se kroz njega nastavlja.
Kamin u dnevnoj sobi oblikovan je kao arhitektonska osovina prostora, obložen tapetom s geometrijskim uzorkom koja mu daje teksturalnu dubinu.
Ostakljene površine s obje strane, klizna vrata i fiksni prozor, pretvaraju ga u suptilan razdjelnik između unutrašnjeg i vanjskog prostora, odluku koja podsjeća na modernističke principe, ali je prilagođena savremenom načinu života.
Dnevna zona u ravnoteži funkcije i umjetnosti
Kuhinja i trpezarija osmišljene su kao produžetak arhitektonske logike kuće čiste linije, mirna paleta i precizno balansirani akcenti. Svijetlo drvo, bijele radne plohe i kamene obloge s izraženim, gotovo grafičkim žilama stvaraju osjećaj taktilne elegancije bez dekorativnog opterećenja. Kuhinja je u potpunosti integrisana u prostor, s ugradbenim elementima koji ne dominiraju, već se povlače u pozadinu svakodnevnog života.
Trpezarijski dio donosi suptilan kontrapunkt: skulpturalni luster, pažljivo birana umjetnička djela i mekše forme namještaja uvode toplinu i karakter, pretvarajući ovaj dio doma u mjesto susreta, a ne samo funkcije. Sve djeluje povezano, promišljeno i vremenski postojano prostor koji jednako dobro funkcioniše u tišini jutra i u večernjim okupljanjima.
Materijali koji ne traže pažnju, ali je zadržavaju
Posebna vrijednost ovog projekta leži u načinu na koji su materijali korišteni. Terrazzo podovi, kamene obloge i diskretno drvo stvaraju osjećaj trajnosti, dok pažljivo birani detalji unose toplinu i karakter. Ništa ovdje nije slučajno, ali ništa nije ni nametnuto.
U spavaćim zonama pristup ostaje dosljedan mir, slojevitost i suzdržan luksuz. Glavna spavaća soba, smještena na cijelom gornjem spratu, osmišljena je kao povlačenje iz gradske dinamike. Tapete s motivom oblaka i filtrirano dnevno svjetlo stvaraju atmosferu lakoće, gotovo lebdećeg mira.
Zid iza uzglavlja u master spavaćoj sobi obložen je tapetom s motivom oblaka, kao metafora klijentove želje da “živi u oblacima”. To je suptilan, gotovo poetski detalj nije vizualno nametljiv, ali nosi koncept.
Ono što ovaj interijer čini posebnim nije količina umjetnosti, kvadratura ili luksuznih elemenata, već osjećaj mjere. Ovo je kuća koja ne pokušava impresionirati na prvu, ali ostaje zapamćena. Prostor koji pokazuje da savremeni interijer može biti bogat bez pretjerivanja, topao bez dekorativnog viška i luksuzan bez potrebe da to naglašava.
U vremenu brzih estetskih promjena, ovakvi projekti podsjećaju da prava vrijednost leži u jasnoći koncepta i dugotrajnosti prostora.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
