U mirnom ambijentu zagrebačke šume, daleko od gradske vreve, okupili su se ljudi koji stvaraju umjetnost.

Povod susreta bila je kiparska radionica kojom je Josipa Maras, u suradnji s akademskim kiparom Hrvojem Dumančićem, okupila snažne i inspirativne žene iz svijeta dizajna s ciljem slavljenja umjetnosti.

Kreativna radionica nastavak je seta događanja koji tvrtka Studijo, dobitnik priznanja za najljepše tapeta svijeta, već tradicionalno organizira kako bi razmijenili dobru praksu, znanje i iskustvo u uređenju interijera. Ovog puta susret je prvenstveno bio usmjeren na slobodu izričaja i poticanje mašte.

Na jučerašnjoj radionici okupilo se 30-ak arhitektica i dizajnerica interijera koje svojim radom i kreativnošću svakodnevno obogaćuju hrvatsku dizajnersku industriju.

 

Zidne tapete brenda Studijo danas su prisutne u više od 20 zemalja diljem svijeta, osvojile su prestižne nagrade za dizajn. Uz to su i jedan od omiljenih brendova i u našem uredništvu pa ne propuštamo priliku saznati novosti od uvijek nasmijane Josipe. 

 

Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart

“Volim okupljati ljude oko sebe, prvenstveno kako bih im ukazala zahvalnost što su tu. U poslovnom okruženju rijetko imamo priliku susreti se van projekata i gradilišta, stoga kroz naše Studijo susrete želim nas svako malo okupiti i uživati u umjetnosti koju svakodnevno stvaramo. Već dugo sam znala da je Hrvoje taj s kojim želim stvarati zajedničku priču.

Njegovi konji me vraćaju u djetinjstvo kada sam na platnu iscrtavala dimenziju misterije i divlje ljepote tog neukrotivog bića. On je to uspio svojim izvanrednim umjetničkim skulpturama i apsolutno mu se divim. Drago mi je što nam je danas dopustio da uđemo u njegov svijet i otkrijemo tajne kiparstva.” - izdvojila je Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart.

 

Akademski kipar Hrvoje Dumančić i Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart

Akademski kipar Hrvoje Dumančić, poznat po svom iznimnom talentu i jedinstvenom umjetničkom izričaju, potvrdio je izvrsnost svoga rada brojnim međunarodnim priznanjima. Ono što ga čini posebnim je njegov pristup umjetnosti koji gradi isključivo kroz skulpture konja kao centralnog motiva, njegove vječne inspiracije.

Dumančićeve skulpture, izložene diljem svijeta, prenose duboku emociju ovih snažnih i plemenitih životinja. Osim doprinosa umjetnosti, ovaj nagrađeni kipar je i kroz svoju disertaciju znanstveno potvrdio duboku emocionalnu povezanost između konja i čovjeka te pozitivne emocije koje ove životinje donose u živote ljudi.

 

“Josipa me prvenstveno osvojila svojom energijom kojom jednostavno zrači. Već prilikom njenog prvog posjeta radionici shvatio sam da ispred sebe imam umjetnicu koja svoj talent iskazuje na bilo što što njena ruka dotakne i odluči stvarati, bilo na platnu, tapeti ili glini. Naše zajedničke vrijednosti očituju se upravo na emociji koju kroz umjetnost volimo prenositi ljudima.

Veseli me biti dio susreta koji okuplja žene iz industrije dizajna kako bismo im prenijeli našu zajedničku viziju umjetnosti. Ova radionica je samo potvrda našeg dugogodišnjeg prijateljstva i podržavanja na kojoj smo odlučili slaviti - umjetnost.” - izjavio je proslavljeni hrvatski kipar, Hrvoje Dumančić. 

* * *
Foto: Rajna Raguž

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba