TEKST: Bonjour.ba/PR

DATUM OBJAVE: 13.3.2024.

U mirnom ambijentu zagrebačke šume, daleko od gradske vreve, okupili su se ljudi koji stvaraju umjetnost.


Povod susreta bila je kiparska radionica kojom je Josipa Maras, u suradnji s akademskim kiparom Hrvojem Dumančićem, okupila snažne i inspirativne žene iz svijeta dizajna s ciljem slavljenja umjetnosti.

Kreativna radionica nastavak je seta događanja koji tvrtka Studijo, dobitnik priznanja za najljepše tapeta svijeta, već tradicionalno organizira kako bi razmijenili dobru praksu, znanje i iskustvo u uređenju interijera. Ovog puta susret je prvenstveno bio usmjeren na slobodu izričaja i poticanje mašte.




Na jučerašnjoj radionici okupilo se 30-ak arhitektica i dizajnerica interijera koje svojim radom i kreativnošću svakodnevno obogaćuju hrvatsku dizajnersku industriju.

 




Zidne tapete brenda Studijo danas su prisutne u više od 20 zemalja diljem svijeta, osvojile su prestižne nagrade za dizajn. Uz to su i jedan od omiljenih brendova i u našem uredništvu pa ne propuštamo priliku saznati novosti od uvijek nasmijane Josipe

 

Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart



Volim okupljati ljude oko sebe, prvenstveno kako bih im ukazala zahvalnost što su tu. U poslovnom okruženju rijetko imamo priliku susreti se van projekata i gradilišta, stoga kroz naše Studijo susrete želim nas svako malo okupiti i uživati u umjetnosti koju svakodnevno stvaramo. Već dugo sam znala da je Hrvoje taj s kojim želim stvarati zajedničku priču.

Njegovi konji me vraćaju u djetinjstvo kada sam na platnu iscrtavala dimenziju misterije i divlje ljepote tog neukrotivog bića. On je to uspio svojim izvanrednim umjetničkim skulpturama i apsolutno mu se divim. Drago mi je što nam je danas dopustio da uđemo u njegov svijet i otkrijemo tajne kiparstva.
” - izdvojila je Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart.

 

Akademski kipar Hrvoje Dumančić i Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart



Akademski kipar Hrvoje Dumančić, poznat po svom iznimnom talentu i jedinstvenom umjetničkom izričaju, potvrdio je izvrsnost svoga rada brojnim međunarodnim priznanjima. Ono što ga čini posebnim je njegov pristup umjetnosti koji gradi isključivo kroz skulpture konja kao centralnog motiva, njegove vječne inspiracije.

Dumančićeve skulpture, izložene diljem svijeta, prenose duboku emociju ovih snažnih i plemenitih životinja. Osim doprinosa umjetnosti, ovaj nagrađeni kipar je i kroz svoju disertaciju znanstveno potvrdio duboku emocionalnu povezanost između konja i čovjeka te pozitivne emocije koje ove životinje donose u živote ljudi.

 




Josipa me prvenstveno osvojila svojom energijom kojom jednostavno zrači. Već prilikom njenog prvog posjeta radionici shvatio sam da ispred sebe imam umjetnicu koja svoj talent iskazuje na bilo što što njena ruka dotakne i odluči stvarati, bilo na platnu, tapeti ili glini. Naše zajedničke vrijednosti očituju se upravo na emociji koju kroz umjetnost volimo prenositi ljudima.

Veseli me biti dio susreta koji okuplja žene iz industrije dizajna kako bismo im prenijeli našu zajedničku viziju umjetnosti. Ova radionica je samo potvrda našeg dugogodišnjeg prijateljstva i podržavanja na kojoj smo odlučili slaviti - umjetnost
.” - izjavio je proslavljeni hrvatski kipar, Hrvoje Dumančić

* * *
Foto: Rajna Raguž


Bonjour

Arhitektura koja pamti više od nas: Skenderija i 56 godina grada ispisanog u betonu

TEKST: Ada Ćeremida

Arhitektura koja pamti više od nas: Skenderija i 56 godina grada ispisanog u betonu Arhitektura koja pamti više od nas: Skenderija i 56 godina grada ispisanog u betonu

Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.

Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje. 

Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_01

Foto: Bonjour.ba arhiva  

 

Skenderija kao hrabra brutalistička vizija
 


Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.

Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija. 

Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji

Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_1

Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika. 

Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picasso­v pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba1

Foto: @centar_skenderija


Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.

 



Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio. 

Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora. 

Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.

 



Dom mladih i Ledena dvorana: mjesta gdje su se generacije formirale, rasle i pripadale


Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_3

Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih. 

Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_1-1

Foto: @centar_skenderija


Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice. 

U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.

skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_6
skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_5
 

Svijet koji pripada svima


Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji. 

Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_7

Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi. 

Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_9

Foto: Bonjour.ba arhiva


Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene… 

Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @centar_skenderija


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!