U mirnom ambijentu zagrebačke šume, daleko od gradske vreve, okupili su se ljudi koji stvaraju umjetnost.

Povod susreta bila je kiparska radionica kojom je Josipa Maras, u suradnji s akademskim kiparom Hrvojem Dumančićem, okupila snažne i inspirativne žene iz svijeta dizajna s ciljem slavljenja umjetnosti.

Kreativna radionica nastavak je seta događanja koji tvrtka Studijo, dobitnik priznanja za najljepše tapeta svijeta, već tradicionalno organizira kako bi razmijenili dobru praksu, znanje i iskustvo u uređenju interijera. Ovog puta susret je prvenstveno bio usmjeren na slobodu izričaja i poticanje mašte.

Na jučerašnjoj radionici okupilo se 30-ak arhitektica i dizajnerica interijera koje svojim radom i kreativnošću svakodnevno obogaćuju hrvatsku dizajnersku industriju.

 

Zidne tapete brenda Studijo danas su prisutne u više od 20 zemalja diljem svijeta, osvojile su prestižne nagrade za dizajn. Uz to su i jedan od omiljenih brendova i u našem uredništvu pa ne propuštamo priliku saznati novosti od uvijek nasmijane Josipe. 

 

Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart

“Volim okupljati ljude oko sebe, prvenstveno kako bih im ukazala zahvalnost što su tu. U poslovnom okruženju rijetko imamo priliku susreti se van projekata i gradilišta, stoga kroz naše Studijo susrete želim nas svako malo okupiti i uživati u umjetnosti koju svakodnevno stvaramo. Već dugo sam znala da je Hrvoje taj s kojim želim stvarati zajedničku priču.

Njegovi konji me vraćaju u djetinjstvo kada sam na platnu iscrtavala dimenziju misterije i divlje ljepote tog neukrotivog bića. On je to uspio svojim izvanrednim umjetničkim skulpturama i apsolutno mu se divim. Drago mi je što nam je danas dopustio da uđemo u njegov svijet i otkrijemo tajne kiparstva.” - izdvojila je Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart.

 

Akademski kipar Hrvoje Dumančić i Josipa Maras, osnivačica tvrtke Studijo Wallart

Akademski kipar Hrvoje Dumančić, poznat po svom iznimnom talentu i jedinstvenom umjetničkom izričaju, potvrdio je izvrsnost svoga rada brojnim međunarodnim priznanjima. Ono što ga čini posebnim je njegov pristup umjetnosti koji gradi isključivo kroz skulpture konja kao centralnog motiva, njegove vječne inspiracije.

Dumančićeve skulpture, izložene diljem svijeta, prenose duboku emociju ovih snažnih i plemenitih životinja. Osim doprinosa umjetnosti, ovaj nagrađeni kipar je i kroz svoju disertaciju znanstveno potvrdio duboku emocionalnu povezanost između konja i čovjeka te pozitivne emocije koje ove životinje donose u živote ljudi.

 

“Josipa me prvenstveno osvojila svojom energijom kojom jednostavno zrači. Već prilikom njenog prvog posjeta radionici shvatio sam da ispred sebe imam umjetnicu koja svoj talent iskazuje na bilo što što njena ruka dotakne i odluči stvarati, bilo na platnu, tapeti ili glini. Naše zajedničke vrijednosti očituju se upravo na emociji koju kroz umjetnost volimo prenositi ljudima.

Veseli me biti dio susreta koji okuplja žene iz industrije dizajna kako bismo im prenijeli našu zajedničku viziju umjetnosti. Ova radionica je samo potvrda našeg dugogodišnjeg prijateljstva i podržavanja na kojoj smo odlučili slaviti - umjetnost.” - izjavio je proslavljeni hrvatski kipar, Hrvoje Dumančić. 

* * *
Foto: Rajna Raguž

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV