TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 26.4.2026.
U trenutku kada se interijeri sve jasnije udaljavaju od hladnog minimalizma i sigurnih neutralnih rješenja, ovakvi prostori postaju nova referenca.
Stanovi koji ne pokušavaju impresionirati na prvu, nego vas polako uvlače u svoj ritam. Upravo takav je ovaj austrougarski stan u Ferhadiji, u kojem je FO4A Architecture studio pokazao kako se historijski okvir može čitati savremeno, precizno i vrlo hrabro.
Tamni zidovi, color drenched zidovi i stolarija, naglašeni detalji i povratak teksture više nisu hrabar izuzetak, nego promišljen odgovor na način na koji danas želimo živjeti.
Ovaj stan u Ferhadiji ne govori o trendovima direktno, ali ih precizno utjelovljuje: interijeri u kojima se boja koristi kao arhitektonski alat, svjetlo kao kompozicija, a detalj kao nosilac identiteta. Upravo takvi prostori najavljuju estetiku koju ćemo u 2026. godini viđati sve češće: zreliju, slojevitiju i mnogo ličniju.
Ulaskom u dnevni boravak, atmosfera se dodatno smekšava. Zidne obloge i biblioteke sa zaobljenim lukovima uvode osjećaj kontinuiteta i topline, dok pažljivo birana rasvjeta definiše zone bez potrebe za vizualnim preopterećenjem.
Namještaj je odmjeren, taktilan i nenametljiv. Ovdje nema potrebe za naglašenim akcentima jer prostor sam po sebi nosi karakter. Upravo ta suzdržanost čini boravak mjestom u kojem se želi ostati duže bez buke, bez viška.
Radni sto smješten uz prozor djeluje kao prirodni nastavak boravka. Drvo, jednostavne linije i pogled prema vani stvaraju osjećaj fokusa bez izolacije. Ovo je primjer kako se funkcija može uklopiti u dnevni ritam doma, bez da prostor izgubi svoju smirenost ili estetiku.
Prvi kadar vodi nas kroz dugi, svijetli hodnik. Naizgled jednostavan, ali pažljivo slojevit. Bijeli zidovi sa zadržanom klasičnom profilacijom, diskretna podna rasvjeta koja prati liniju kretanja i komadi namještaja koji djeluju gotovo skulpturalno.
Konzolna polica od tamnog drveta, svedena i precizno oblikovana, nije tu da popuni zid, nego da uspostavi ton cijelog stana. Ovo je prostor koji se čita polako i u kojem hodnik prestaje biti prolaz postaje arhitektonska sekvenca.
Kuhinja je jedan od ključnih trenutaka ovog stana. Color drenched stolarija u nježnoj plavoj nijansi, vertikalni ritam fronti i otvorene police od toplog drveta stvaraju snažan vizualni identitet, ali bez težine.
Svjetlo se ovdje ne oslanja na bjelinu, nego na refleksiju materijala, dubinu nijansi i precizno postavljenu rasvjetu. Ovo je odličan primjer kako tamni tonovi, pravilno balansirani, mogu djelovati izuzetno svijetlo i prozračno.
Mini trpezarijski dio nastavlja istu logiku: jednostavan drveni sto, lagane stolice i podne pločice s diskretnim ornamentom koji povezuje savremeni dizajn s historijskim slojevima stana.
U trpezariji i dalje, FO4A studio se ne boji tamnih zidova. Duboki, topli tonovi ovdje nisu dekorativni trik, nego alat za stvaranje intime. Uz klasične zidne profile i pažljivo odabrane komade namještaja, prostor dobija karakter koji djeluje gotovo bezvremenski.
Ovo je estetika koja se udaljava od sigurnih neutralnih rješenja i pokazuje kako se boja može koristiti promišljeno, zrelo i dugoročno, upravo ono što sve više prepoznajemo kao smjer savremenih interijera.
Spavaća soba donosi još jedan važan sloj ovog projekta. Tapete bogate teksture, tamni zidovi i mekana rasvjeta stvaraju prostor koji djeluje intimno i zaštićeno. Ovo nije minimalistička praznina, nego prostor pun atmosfere.
Tapete ovdje nisu statement same po sebi, već pozadina koja nosi emociju. Upravo ovakav povratak ornamenta i taktilnosti sve češće viđamo u savremenim interijerima kao odgovor na predugo insistiranje na sterilnosti.
Kupatilo zatvara priču jednako snažno. Vidljivi piping, metalne armature i jednostavne linije daju prostoru industrijsku notu, ali u vrlo suptilnom, kontrolisanom obliku. Ništa ovdje nije slučajno, čak i tehnički elementi postaju dio dizajna.
Posebno upečatljiv detalj su svijeće koje se vizualno stapaju s cijevima i armaturom, gotovo kao da su se “otopile” u tehnički sklop. Taj mali, gotovo neočekivani trenutak savršeno sažima filozofiju cijelog stana: funkcionalni elementi ne moraju nestati da bi prostor bio lijep, već mogu postati njegov najzanimljiviji dio.
Ovo je prostor koji pokazuje kako funkcionalni detalji mogu biti estetski, ako su promišljeno integrisani.
TEKST: Ada Ćeremida
Početkom mjeseca pozvali smo vas da nam pokažete kuhinje koje imaju karakter, funkciju i priču iza detalja. Među pristiglim prijavama izdvojili smo prostor Bojane Mitrović iz Istočnog Sarajeva, u kojem neutralna paleta izgleda toplo, elegantno i dovoljno opušteno za svakodnevni život.
Kuhinja je jedan od prostora u domu u kojem se estetika vrlo brzo susretne sa svakodnevicom. Lijepe fronte i materijali moraju funkcionisati uz kuhanje, odlaganje, jutarnju kafu i sve one trenutke koji se ne vide na savršeno stilizovanoj fotografiji. Zato su nam najzanimljivije kuhinje koje ne djeluju samo dobro osmišljeno nego i kao prostor koji vlasnici zaista koriste.
Bojana Mitrović je svoju kuhinju gradila oko ideje toplog i bezvremenskog interijera u kojem svaki detalj ima svrhu. Svijetle bež nijanse postavljene su kao mirna osnova, dok drvo, konjak tonovi i metalni akcenti unose potrebnu dubinu.
Kuhinja je otvorena prema dnevnom boravku, pa njen dizajn nije tretiran kao izdvojena cjelina, već kao dio šire kompozicije doma.
Kuhinjski elementi oblikovani su u toploj, prigušenoj bež nijansi koja prostoru daje svjetlinu bez hladnoće potpuno bijele kuhinje.
Klasično profilisane fronte donose suptilan tradicionalni karakter, ali su uparene s ravnim linijama, jednostavnim ručkama i čistim rasporedom elemenata, dok zidna obloga s izgledom bijelog mramora i izraženim sivim venama uvodi grafički sloj koji prekida jednoličnost neutralne palete.
Radne površine i otvorena niša u dekoru drveta vizualno povezuju kuhinju s parketom i namještajem u dnevnoj zoni. Niša iznad radne ploče nije samo dekorativna, već stvara lakše i otvorenije mjesto za začine, knjige i nekoliko biranih predmeta. Umjesto da cijeli zid bude zatvoren gornjim elementima, ovaj potez daje kompoziciji ritam i čini da kuhinja djeluje manje masivno.
Centralni element prostora je dugi kuhinjski poluotok koji razdvaja radnu zonu od dnevnog boravka, ali ih istovremeno povezuje. Njegova drvena površina nastavlja materijalnu priču ostatka kuhinje i pruža dovoljno mjesta za svakodnevne obroke, kafu ili druženje dok se hrana priprema. Na taj način jedan element preuzima nekoliko funkcija bez dodatnog opterećivanja prostora.
Četiri visoke stolice u konjak nijansi unose snažniji koloristički akcent i daju neutralnoj kuhinji prepoznatljiv karakter. Njihovi tanki metalni okviri u zlatnom tonu djeluju gotovo grafički, dok drveni nasloni za ruke ublažavaju strogoću konstrukcije. Postavljene prema dnevnom boravku, stolice pretvaraju kuhinju u prostor razgovora, a ne samo pripreme hrane.
Zlatne ručkice, česma i metalni dijelovi stolica ponavljaju se kroz prostor u kontrolisanoj mjeri. Umjesto da budu dominantni, ovi detalji funkcionišu kao diskretna linija koja povezuje različite zone kuhinje. Crni sudoper i kućanski aparati uvode kontrast i sprečavaju da cijela paleta postane previše nježna ili jednolična.
Modernija visilica s opalnim staklenim globusom iznad radne površine unosi savremeniji element među klasične fronte. U dnevnom dijelu zidne lajsne nastavljaju elegantan karakter kuhinje, dok zelena sofa i biljke dodaju hladniji ton toploj paleti drveta i terakote. Cijeli prostor zato djeluje slojevito, ali ne prenatrpano: svaki materijal pojavljuje se dovoljno puta da izgleda namjerno odabran.
Među prijavama su se izdvojile još dvije kuhinje koje su nam pokazale koliko različiti pristupi mogu jednako dobro odgovoriti na isti izazov: kako na ograničenoj površini dobiti više funkcije, prostora za odlaganje i karaktera. Zato smo ih morali uključiti kao dodatnu inspiraciju.
Almija Kapidžić svoju je kuhinju planirala nakon gotovo 18 godina korištenja starog modela tipičnog za rane 2000-e. Produženjem elemenata do vrata dječije sobe i pomjeranjem šanka prema vanjskom rubu dnevnog boravka dobila je veću radnu površinu i znatno više zatvorenog prostora za odlaganje, pa sada četveročlana porodica može zajedno pripremati obroke bez gužve.
Plavo-sivi tonovi, svijetli gornji elementi i ručkice njenog brenda Sklopit pretvorili su kuhinju i u svojevrsni kućni showroom domaćeg dizajna.
Nina Jeina sama je osmislila kuhinju od približno deset kvadratnih metara, u saradnji s lokalnom stolarijom.
Umjesto da svaki centimetar zatvori gornjim elementima, odabrala je otvorene police koje istovremeno služe za odlaganje i izlaganje posuđa, čime je prostor zadržao lakoću. Šank, otvorene police i pažljivo organizovane radne zone pokazuju da mala open space kuhinja može imati sve što je potrebno jednom domaćinstvu, a da pritom ne djeluje zagušeno.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
