TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 10.2.2021.
Dakle, već ste odabrali onu savršenu čestitku za Valentinovo, ali trebaju vam neke ideje što napisati? Na pravom ste mjestu jer u ovom vodiču pronašli smo inspiraciju koja će vam pomoći da pronađete prave riječi koje ćete dodati sa ljubavlju kada se budete potpisivali u čestitki.
U nastavku pogledajte koje lijepe riječi smo izdvojili kako biste pronašli ideje koje su vam potrebne ili možete pročitati cijeli vodič i miješati citate kako biste stvorili idealnu poruku za Valentinovo koja će biti jedinstvena.
Foto: pexels.com
Za koju god se poruku odlučite nadamo se da će naš vodič dodati malo chic daška vašem potpisu za posebno Valentinovo ove godine.
“You take my breath away. Always.” / "Oduzimaš mi dah. Uvijek."
***
“Thanks for being you and for being mine.” / "Hvala ti na svemu što si i što si moj/-a."
***
"Happy Valentine’s Day to my handsome man!" / "Sretan Dan zaljubljenih mom zgodnom muškarcu!"
***
„Anything I do is better with you. Xoxo“ / „Sve što radim je bolje sa tobom. Xoxo“
***
„Soul mate, best friend, partner — you’re everything to me and more.“ / „Srodna duša, najbolji prijatelj, partner – ti si moje sve još više.“
***
„Episode 1: You Episode 2: Me Episode 3: We“ / „Epizoda 1: Ti Epizoda 2: Ja Epizoda 3: Mi“
***
„I love you so much — but I love us together even more.“ / „Toliko te volim - ali još više volim nas zajedno.“
***
„Ours is my favourite love story.“ / „Moja omiljena ljubavna priča je naša.“
***
"The best thing about me is you." / "Najbolja stvar u vezi sa mnom si ti."
***
"Thank you for the millions of ways you show your love. You make every day special." / "Hvala ti za milion načina sa kojima pokazuješ svoju ljubav. Svaki dan činiš posebnim."
***
"The little things we share make every day magical." / "Male stvari koje dijelimo čine svaki dan čarobnim."
***
"Love is an amazing journey and I'm so glad I'm travelling with you." / "Ljubav je nevjerovatno putovanje i drago mi je što putujem s tobom."
***
“And suddenly all the love songs were about you.” / "I odjednom su sve ljubavne pjesme bile o tebi."
***
“Once in a while, in the middle of an ordinary life love gives us a fairytale.” / "S vremena na vrijeme, usred svakodnevnog života, ljubav nam poklanja bajku."
***
CITATI IZ KNJIGA I POZNATIH AUTORA
“Doubt thou the stars are fire, Doubt that the sun doth move. Doubt the truth to be a liar, But never doubt I love.”
WILLIAM SHAKESPEARE
***
“You are the person I never knew how to write, and this life is the story I have always wanted to tell.”
TYLER KNOTT GREGSON
***
“Unless you love someone, nothing else makes sense.”
E.E. CUMMINGS
***
“Love is being stupid together.”
PAUL VALERY
***
“I won’t give up on us, even if the skies get rough.”
JASON MRAZ
***
“Anyone can be passionate but it takes real lovers to be silly.”
ROSE FRANKEN
***
“Love is our true destiny. We do not find the meaning of life by ourselves- alone we find it with another.”
THOMAS MERTON
***
“And I’d choose you; in a hundred lifetimes, in a hundred worlds, in any version of reality, I’d find you and I’d choose you.”
THE CHAOS OF STARS
***
“I swear I couldn’t love you more than I do right now, and yet I know I will tomorrow.”
LEO CHRISTOPHER
***
Naslovna fotografija: freepik.com
Tekst: Ilda Lihić-Isović
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Kada pomislimo na fotografiju planine, gotovo automatski zamišljamo prizor koji pokušava zabilježiti njenu veličinu: vrh, horizont, stijene, možda svjetlo koje je tog dana bilo dovoljno dobro da se sve posloži u gotovo savršen kadar.
Na izložbi Mountain Tripping Jelene Janković, otvorenoj 22. septembra u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar, taj poznati način gledanja brzo nestaje. Planina je tu, ali često tek kao trag, silueta ili komad reljefa koji pokušavamo pronaći ispod intenzivne crvene, ružičaste, plave ili gotovo potpuno prozirne površine. Izložba ostaje otvorena do 2. oktobra, a ulaz je slobodan.
I možda je baš u tome najzanimljiviji dio cijele priče. Mountain Tripping manje govori o tome kako određeno mjesto izgleda, a mnogo više o tome kako ga pamtimo, osjećamo i gledamo dok se kroz njega krećemo.
Foto: Vladimir Končar
Foto: Sanja Merćep
Jelenu Janković mnogi će prvo povezati sa Sarajevo Photography Festivalom, čija je programska direktorica od 2023. godine i koji smo ove godine na Bonjouru detaljno pratili kroz izložbe, autore i festivalski program.
Ipak, iza te uloge stoji fotografkinja i vizualna umjetnica s vrlo prepoznatljivim autorskim rukopisom. Njen rad godinama se gradi oko tijela, pokreta, prostora i psihologije ljudskih odnosa, a posebno je poznata po plesnoj i teatarskoj fotografiji. Tokom četrnaest godina snimila je više od 300 produkcija širom Evrope, radeći s rediteljima, koreografima, plesnim kompanijama i umjetnicima.
Posljednjih godina sve više istražuje granice samog fotografskog medija kroz analogne procese, eksperiment i fizičke intervencije u fotografiju. Fotografija za nju, drugim riječima, ne završava nužno pritiskom na okidač.
Tu su i projekti koji dobro pokazuju širinu tog interesa: fotomonografija Kolo: 70 Years Later te knjiga 8. kat, nastala iz dugoročnog fotografskog praćenja Richterovih nebodera u Zagrebu i odnosa između arhitekture, vremena i ličnog iskustva.
Sa Mountain Trippingom taj interes za prostor prelazi iz grada u prirodu, ali bez klasične ideje pejzažne fotografije. Planina ovdje nije motiv koji treba “uhvatiti”, nego prostor kroz koji se pogled, tijelo i osjećaj stalno mijenjaju.
Foto: Vladimir Končar
Serija je nastajala tokom nekoliko godina, paralelno s Jeleninim planinarenjem. Kamera prati hodanje, zaustavljanje i pogled koji se tokom tog procesa stalno mijenja. Zbog toga planinski pejzaž više nema zadatak da nam kaže: ovo je mjesto na kojem sam bila.
Umjesto toga, fotografije pokušavaju uhvatiti ono mnogo teže za bilježenje, šta se dešava između tijela, pogleda i prostora dok kroz njega prolazimo.
U tekstu koji prati izložbu Lea Vene, nezavisna kustosica, kulturna antropologinja i predavačica koja je s Janković radila na koncepciji izložbe, taj trenutak opisuje rečenicom: „Mjesto gdje zastaje pogled postaje točka vizualne fikcije.“ Vene danas djeluje između kustoskog, istraživačkog i predavačkog rada, među ostalim kroz programe festivala Organ Vida i Galerije Močvara te nastavu u Zagrebu i Beču.
To je zapravo dobar ključ za čitanje cijele serije. Ne pokušavamo prepoznati određeni vrh niti rekonstruirati rutu. Gledamo fotografiju nečijeg iskustva tog prostora.
Ono što radove vizuelno odmah odvaja od klasične pejzažne fotografije jesu intenzivni slojevi boje.
I tu priča ponovo vodi prema teatru.
Janković je kroz profesionalni rad sakupljala rasvjetne filtere u boji, a zatim ih iz njihovog originalnog konteksta prenijela na planinu. Tokom fotografiranja filtere ručno pomjera ispred objektiva, dok sam proces ostaje analogan — bez naknadne digitalne manipulacije slike.Crvena zato može progutati gotovo čitavu planinu. Plava je svesti na jedva vidljivu siluetu. Ružičasta i ljubičasta mogu preko poznatog pejzaža napraviti potpuno novi prostor.
I fotografija u jednom trenutku počinje izgledati bliže slici nego klasičnom fotografskom dokumentu.
Lea Vene u tekstu uz izložbu upravo boju postavlja kao aktivnog učesnika u tom gledanju: ona može stimulirati, razbuditi ili uznemiriti, dok serija postaje svojevrsni arhiv gledanja prostora koji se stalno transformira.
Zanimljivo je i što sama tehnika nije sakrivena iza finalne fotografije. Možemo gotovo zamisliti ruku, filter i objektiv te kratku odluku donesenu negdje tokom uspona: ova boja sada pripada ovom osjećaju.
Fotografije s otvorenja u Galeriji Kranjčar možda najbolje pokazuju koliko radovi drugačije funkcionišu kada se nađu zajedno.
Na bijelim zidovima galerije izmjenjuju se veliki gotovo monohromatski pejzaži i manji radovi čije boje djeluju poput fragmenata istog putovanja. Negdje se planina jasno pojavi, negdje gotovo potpuno nestane. Posjetitelji prolaze između njih, fotografiraju ih, zastaju ispred pojedinačnih radova, a intenzitet boje na trenutke mijenja i način na koji čitamo sam galerijski prostor.
Na jednom zidu riječi Mountain Tripping i ime autorice presijecaju postav sastavljen od niza manjih fotografija. Na drugom su tri velika rada ostavljena gotovo sama, s dovoljno praznine oko njih da se oko ponovo uspori.
I to lijepo odgovara samom polazištu serije.Jer planinarenje je u tekstu uz izložbu opisano kao iskustvo u kojem je hodanje nerazdvojivo od gledanja fizička prisutnost u pejzažu i pogled zapravo se ne mogu potpuno odvojiti.Slično funkcionira i galerija. Krećete se od fotografije do fotografije, a pejzaž nikada ne dobijete cijeli. Samo njegove različite verzije.
Možda nam ga zato Mountain Tripping na kraju ni ne pokušava pokazati. Više nas pita šta se s pejzažom dogodi nakon što prođe kroz nas.
Foto: Sanja Merćep
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
