TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.1.2021.
Dolina Babin do na Bjelašnici postala je u 2020. godini bogatija za još jedno cool mjesto - Ski Jedan.
Nasljednik popularnog sarajevskog okupljališta, Kluba Jedan, Ski Jedan predstavlja multifunkcionalni sportsko-ugostiteljski objekt koji će svoju namjenu mijenjati u zavisnosti od sezone. Trenutno, u skladu sa zimskom turističkom sezonom, centralni dio Ski Jedan zauzima Glice eko-klizalište.
Ovo ekološki prihvatljivo rješenje funkcioniše kao pravo klizalište na kojem se klizači kreću pomoću klizaljki. Međutim, klizanje je moguće bez potrošnje struje, vode i štetnih CO2 emisija. Tajna je u sintetičkom ledu, patentu švicarske kompanije Glice. Ovaj led koriste mnoga klizališta svijeta, ali i profesionalni sportisti, prvenstveno hokejaši kako bi uspješno mogli trenirati za vrijeme svakog godišnjeg doba. Glice eko-klizalište unutar Ski Jedan proteže se na 200 metara kvadratnih i od samog otvaranja je veoma popularno kod osnovaca i srednjoškolaca koje roditelji dovode namjenski na Bjelašnicu kako bi se upoznali sa rekreativnim klizanjem, ali i djevojčica i dječaka koji kližu za vrijeme pauza od skijaških aktivnosti.
Ski Jedan nije samo klizalište, već je posjetiteljima na raspolaganju i asortiman probranih jela, alkoholnih i bezalkoholnih napitaka. Ova ponuda će već u februaru 2021. godine biti proširena u skladu sa prijedlozima gostiju i uključivat će i vegetarijanska jela.
Ski Jedan nije teško pronaći. Nalazi se u šarenom balonu, tik do stanice šestosjeda, pola minute hoda udaljen od glavnog parkinga na Babinom dolu. Zahvaljujući sistemu zagrijavanja i ventilacije, u unutrašnjosti se održava optimalna temperatura, kako za klizače, tako i za one koji uživaju u druženju uz jelo i piće. Vrijedi napomenuti da Ski Jedan nastavlja stazama Kluba Jedan po pitanju strogog poštivanja svih epidemioloških mjera. Već sada posjetitelji Ski Jedan imaju priliku uživati u muzičkim selekcijama sarajevskih DJ-ejeva za vrijeme dnevnog i noćnog skijanja, a vesele sve mogućnosti i ideje koje Ski Jedan ekipa planira realizirati u nadolazećim mjesecima. Transformacije će se odvijati u skladu sa sezonama i epidemiološkom situacijom.
***
Foto: Ski Jedan
Tekst: BONJOUR.ba/Promo
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
