Maja Bekto, ili za njene prijatelje u Francuskoj, gdje je živjela 30 godina – Maya, je dama koja se nakon ovih spomenutih 30 odlučila vratiti  Sarajevo kako bi bila bliže obitelji, no i kako bi s partnerom Sebastienom otvorila vrata sjajnog objekta koji nosi naziv Secret Rooms.

Secret Rooms se nalazi na adresi Alifakovac (mali) 19, a Maya koja je završila modni dizajn i koja za sebe kaže kako je hiperaktivna te kako tvrdoglavo traži ljepotu u svemu, odlučila je ljepotu zarobiti u 'skrivenim sobama'. Zašto Secret Rooms mora biti vaša sljedeća destinacija kada posjetite Sarajevo, zašto smo se zaljubili u namještaj (čitaj: zelenu fotelju u barokom stilu) te zašto se u Secret Rooms uvijek sjajno jede, saznajte u razgovoru s vlasnicom Majom.

Majo, prije par mjeseci smo prvi put 'nabasali' na fotografiju interijera koja nas je oduševila, a kada smo ispod vidjeli da se radi o objektu imena 'Secret Rooms' i da se nalazi u Sarajevu, morali smo saznati tko stoji iza ove genijalne priče. Naravno, to moramo podijeliti i s našim čitateljima, stoga reci nam kako je stvoren 'Secret Rooms' – od ideje do realizacije?

Od ideje do realizacije. Hm, trebalo je prvo nacrtati (arhitekta KIKI iz Sarajeva ), puno, puno rušiti pa ponovo graditi, ispravljati uz puno prašine i buke – a onda najljepši dio – uljepšati prostor i oživjeti ga s raznim detaljima, namještajem i slikama koje smo donijeli iz Pariza, Brisela ili čak Tajlanda... Moj partner i otac moje djece Sebastien i ja smo uložili puno truda i energije  i upotrijebili svo naše do sada stečeno iskustvo – Sebastien je filmski scenograf inače, a ja dizajner, pa smo uživali u tom dijelu posla! Nadam se da će se svatko osjećati ugodno u našoj kući i da ce pronaći malo mira i ljepote u srcu Sarajeva!

Maja i Sebastien

{gallery}2014_10/secret_int{/gallery}

Dakle, ti si povezana s Francuskom u kojoj si živjela. Danas živiš i radiš u Sarajevu. Što je razlog povratka i kako si se odlučila za ovaj pohvalan korak, obzirom da najčešće svjedočimo obratnoj putanji?

U Parizu koga volim i poznajem kao svoj džep, sam živjela skoro 30 godina, a Sebastien cijeli svoj život. Odluka je pala veoma brzo, iznenada, i mnogi su ostali zapanjeni (smijeh), ali mislim da je ta odluka ustvari dugo sazrijevala u meni, onako nesvjesno i onda odjednom sam riješila da je to to! Živjeti u Sarajevu, srcu ove naše 'regije', biti blizu svega što ustvari volim, bliže svom tati i sestri, blizu Hvara gdje provodim dosta vremena, gdje imam drage prijatelje i najdraže more, bliže svojoj familiji u Srbiji i Beogradu... Bliže samoj sebi! A Pariz je uvijek dio mene i dio moje djece koja su tamo rođena.

Radite po veoma zanimljivom konceptu. Imate manji kapacitet soba, imate i salon koji se može iznajmiti zajedno s kuharom koji će za goste spremati privatnu večeru. Možeš li nam detaljnije reći u čemu sve jedna osoba može uživati kada posjeti Secret Rooms?

Da, to su 4 sobe za sada, salon i bar, ali i vrt – gdje se svako tko dođe kod nas može ugostiti, odmoriti ili raditi ako želi, dogovoriti sastanke itd i kao što ste rekli - organiziramo događaje, večere ili koktele sa chefovima kao što je naša draga Gabriela Ključe koja uskoro otvara i bistro u Sarajevu – koja je izvrsna kuharica i divna prijateljica! Gostima se priušti posebna intimna atmosfera, odlična kuhinja i lijep, drugačiji ambijent. Uskoro ćemo organizovati i izložbe, pjesničke večeri, male koncerte i naravno partije!

{gallery}2014_10/secret_hrana{/gallery}

Tko je osmislio interijer i gdje ste sve tražili detalje kojima ste dekorirali prostor?

Sebastien i ja smo donijeli svoj namještaj iz Francuske, a bilo je i starog namještaja od mojih roditelja koji su živjeli u Briselu i Parizu 70-ih godina i voljeli stari namještaj koji su vikendima tražili po uličnim marketima i antikvarnicama. Također, puno detalja smo prikupili kada smo putovali – Tajland, Maroko itd, pa i Splitu sam nasla ne tako davno, predivne vintage stvari, sve zahvaljujući svojim prijateljima koji imaju tajne adrese. ;)

Kako rekoh na početku, niste davno otvorili vrata gostima. Kakve su za sada reakcije, na ovaj, nešto drukčiji koncept? Što se posjetiteljima sviđa, a što možda ne?

Za sada su svi bili zadovoljni i čak bih rekla iznenađeni, jer je očigledno drugačije i neočekivano u Sarajevu. Ovo je koncept Maison d'hôtes ili Guest House uz dizajn, muziku i druženje!

Ako sam dobro vidjela – u Secret Rooms je postavljena i vitrina s izloženim artiklima, ručno izrađenima od vune. O čemu se tu radi?

Da, to je moje da kažem drugo zanimanje ili prvo bolje rečeno! Radi se o brendu u 'Wool Fabrique'. To su dekorativni predmeti od vune, ručno tkani na tradicionalan način od kojih se prave korpe, torbe, kutije pa i ćilimi, jastuci... ali s modernim dizajnom. Ja i moja sestra Vesna smo započele tu aktivnost prije nekoliko godina i jako nam je bitno da radimo sa što više žena iz cijele Bosne i Hercegovine, da te žene budu pošteno plaćene i da održavamo na taj način tradiciju tkanja i pletenja, Da Bosnu i Hercegovinu prikažemo u jednom drugom svijetlu - bez neke patetične priče o prošlosti i tragedijama koja nas tako dugo prati, već da se vidi da se u našoj zemlji može raditi nešto svježe i jednostavno lijepo, jer tradicija postoji, treba ju samo oživjeti! Žene koje tkaju imaju zaista zlatne ruke, nevjerojatno znanje, strpljenje i ljubav prema tom poslu, ali to se nažalost ne cijeni dovoljno. Mislim da se svako treba boriti za nešto bolje i ljepše u ovoj zemlji – Wool fabrique i Secret Rooms su moj način borbe.

Nedavno si se i vratila iz Francuske sa sajma gdje je Wool Fabrique prezentiran. Ako se ne varam, u Francuskoj imaš i svoja prodajna mjesta, a kako se u BiH može doći od ovih malih vunenih ručnih radova?

U Francuskoj smo ove sezone na jako uglednim prodajnim mjestima – Le Bon Marché, Bensimon Autour du Monde, Bonpoint, no nalazimo se i u Japanu , Svicarskoj itd... Kod nas za sada nemamo prodajno mjesto, ali biti će možda jedan mali kutak u BBI centru u korneru 'Koliba' i naravno postoji site Wool Fabrique – koji upravo doživljava svoj redizajn.

Slijedi nam blagdanska sezona. Kakvi su ti planovi sa Secreet Rooms? Imate li neke događaje već isplanirane?

A to je Secret (smijeh!). Vidjeti ćemo. Reći ćemo samo da mnogo toga lijepog pripremamo.

Foto: Vanja Lisac, Secret Rooms PR

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi koje ste, sudeći po čitanosti, voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, Bonjour Picks se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.


 

Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.
I zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba