TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.2.2024.
U maju 2023. godine, Muzej Yves Saint Laurent u Marakešu i magazin „I CAME FOR COUSCOUS“ objavili su otvoreni poziv za modne dizajnere širom svijeta da prijave svoju kreativnu interpretaciju Robe 109 – haljine 109, iz kolekcije Yves Saint Laurent za proljeće/ljeto 1979. godine.
Kandidati su bili pozvani da reinterpretiraju haljinu i pošalju uzorke, skice, ideju iza koncepta te konačnu kreaciju. Cijenjeni žiri sastavljen od eminentnih modnih stručnjaka, proglasio je pobjednike u tri kategorije: Couture, Art i Emerging Talent.
Glavna, Couture nagrada, dodijeljena je Sandi Potkrajac – nepoznatom imenu u svijetu mode, dizajnerici koja je osvojila žiri svojim dizajnom.
Sanda Potkrajac je preduzetnica koja studiozno gradi svoj modni brend Simplicity Perfected u SADu.
Uz podršku udruženja The Little Things We Adore iz Rovinja koju je osnovao Srđan Prodanović, a u okviru njihovog inkubatora za inovacije, Potkrajac se upustila u ovu avanturu i odlučila da učestvuje u prestižnom takmičenju.
Jedna pčela ne pravi med. Ova stara izreka poslužila je kao katalizator za cijeli proces kreiranja haljine koja kombinira sirovu ljepotu Robe 109 s elegantnom esencijom koja definira Simplicity Perfected.
Baš kao i gospodin Saint Laurent, koji je gajio tapiseriju kolaborativnih veza, često kombinujući svoje talente sa talentima svojih kolega iz različitih kreativnih domena, Potkrajac je u procesu izrade svoje haljine tražila podršku prijatelja i saradnika koji su dijelili istu viziju.
Pedantna izrada kreacije odvijala se u njujorškom ateljeu Karen Chinchille koji sarađuje sa cijenjenim kućama visoke mode. Crpeći inspiraciju iz originalne skice, tkanina je drapirana na formu koja omogućava vješto eksperimentiranje s postavljanjem centralnog volana.
Osnova haljine je ručno rađena – svjedočanstvo posvećenosti u kreiranju. Ručna obrada nastavlja se i kroz rad sa delikatnim tkaninama, naglašavajući metodičnu izradu haljine. Svileni šarmez volani ističu se kao omaž Robe 109, prožeti njezinim bezvremenskim duhom.
S druge strane, teksturirana otvorena tkana baza predstavlja evokativnu odu Maroku i njegovoj prirodnoj privlačnosti. Kreativnu paletu Yves Saint Laurenta odlikovale su živahne nijanse, kao i afinitet prema suptilnim zemljanim tonovima.
Odajući počast ovom dvostrukom aspektu njegove estetike, Potkrajac je tražila inspiraciju u originalnoj svilenoj haljini te istu reinterpretirala u rafiniranom zemljanom tonu, koristeći teksturirane tkanine otvorenog tkanja. Međusobna igra ovih kontrastnih tkanina povlači paralele sa vještom upotrebom teksture vidljive u ranim kreacijama Yves Saint Laurenta.
Ovo je prvi put da neki modni dizajner iz Bosne i Hercegovine osvoji jednu od najznačajnijih nagrada u svijetu mode. Potkrajac je razbila ideju o nemogućem čvrsto vjerujući u svoju viziju i sarađujući s bliskim saradnicima kako bi oživjeli projekat koji oslikava duh timskog rada.
Obećavajuća budućnost tek predstoji dok Potkrajac priprema svoju prvu kolekciju, nastavljajući ideju koja leži iza pobjedničke kreacije: potraga za iskonskim porivom za dijeljenjem, povezivanjem i koegzistiranjem.
* * *
Brend: @simplicityperfected.official by Sandra Potkrajac (Sarajevo, Chicago)
Production: Srdjan Prodanović, The Little Things We Adore (Rovinj)
Tailoring: Karen Chinchilla (New York)
Lace: Sophie Hallette (Caudry)
Photography: Jefferson Raposo Santiago (New York)
Make-up: Chichi Saito (New York)
Management: BWS Management (New York)
Model Management: Donat Barrault-Stephens, Supreme Management NY
Model: Roo Saintine, Supreme Management NY
Texts: Amra Zvizdić (Brussels)
Sketches: Emina Tsiligrkos (Sarajevo)
Graphic Design: Nada Čengić (Sarajevo)
Graphic Design: Alina Amiri (Los Angeles)
Post Production: Vedad Krkbešević (Sarajevo)
TEKST: Ada Ćeremida
Zamislite da hodate sarajevskim ulicama i na sebi nosite jaknu koja je jučer bila otpad u tekstilnim fabrikama, a danas nosi broj 07/10. Šta ovo znači?
U gradu koji rijetko slavi modu na ovaj način, pojavio se projekat koji ne govori o “održivosti” nego je živi.
Eterna, novi bh. brend kreiran iz viška, a napravljen da traje koji je prije dva dana eksplodirao na OREA Art Marketu u Domu mladih i već nestaje s online polica.
Kako iz sarajevskog otpada nastaje moda koja traje vječno?
Amila Hrustić, kreativna direktorica i dizajnerica Aleksandra Lovrić odlučile su uraditi ono što industrija izbjegava, umjesto novih materijala uzele su viškove tekstila od modnih kuća Inside by Ećo, Bontexa, Empressa, Treehane i dizajnera Marka Fehera i od njih stvorile unikatne komade.
Ručno rađeni, numerisani i limitirani na samo 10 primjeraka. Kada nestanu, gotovo je. Nema reprinta, nema “iduće sezone”.
„Htjeli smo da svaki komad ima broj, kao umjetničko djelo. Kada kupite 04/10, znate da vas samo devet ljudi na svijetu dijeli taj komad“, rekla je Amila.
Crvena nit koja sve povezuje
Fotografkinja Aida Redžepagić snimila je kolekciju u gdje crvena nit izgleda gotovo živa, kao da pulsira kroz šavove. Armin Karalić iz Métier studija snimio je lifestyle kadrove na krovu Sarajeva pri zalasku sunca sa jaknama koje izgledaju kao da su oduvijek bile vaše.
Za finalni izgled brinuli su vizažistkinja Renata Ponjević, stilistica Gordana Gasha Miladinović i umjetnik i scenograf Armin Ćosić, sve lokalno, sve Sarajevo.
Prije samog lansiranja brenda, 50 djece iz OŠ Grbavica II učestvovalo je na radionicama o reciklaži kroz modu. Dok mi skrolamo feed, oni već znaju da jakna može imati drugi život.
Dva komada, bez trunke viška
U kolekciji su samo dva komada i nijedan centimetar viška. Prvi, košulja, oversized kroja u bijeloj ili krem nijansi, nosi crvenu nit koja od ovratnika do manžetne djeluje kao potpis.
Može se nositi preko haljine, ispod kaputa ili samostalno, izgleda luksuzno, a planeti nije uzela ni metar nove tkanine. 
Drugi, jakna, sastavljena je od šest različitih viškova, patchwork koji svaku čini jedinstvenom, s asimetričnim džepovima i skrivenim zatvaračem. Kada je obučete, imate osjećaj da na sebi nosite arhivu bh. tekstilne industrije.
Bosna i Hercegovina nema industriju koja podržava male brendove, ali možda upravo zato ovakvi projekti nastaju iz tvrdoglave potrebe da se pokaže da je drugačiji sistem moguć.
Ovdje se održivost ne koristi kao marketinška riječ. Ona je doslovna: sve je napravljeno lokalno, od ostataka, ručno, u malim serijama. U tom smislu, ovaj brend ne pokušava “spasiti svijet” ali pokušava popraviti mali dio sistema.
Kao da poručuje, ako se promjena ne može dogoditi globalno, može barem početi ovdje, u jednoj radionici, među krojnim stolovima, u gradu koji još uvijek vjeruje u ruke koje stvaraju.
Svaki broj nosi priču o deset komada koji su preživjeli sistem, o ljudima koji su odlučili da sporije nije slabije, nego smislenije. Dok fast fashion zatrpava sam sebe, Eterna iz njih izvlači fragmente i pretvara ih u komade koji diše lokalno, ali govori jezikom svijeta.
Za one koji su umorni od stvari koje traju tri mjeseca, ovo je podsjetnik da pažnja može biti luksuz. A ako vam se posreći i dobijete broj 01/10, znajte da ste u vlasništvu nečega što se više neće ponoviti.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
