TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.2.2024.
U maju 2023. godine, Muzej Yves Saint Laurent u Marakešu i magazin „I CAME FOR COUSCOUS“ objavili su otvoreni poziv za modne dizajnere širom svijeta da prijave svoju kreativnu interpretaciju Robe 109 – haljine 109, iz kolekcije Yves Saint Laurent za proljeće/ljeto 1979. godine.
Kandidati su bili pozvani da reinterpretiraju haljinu i pošalju uzorke, skice, ideju iza koncepta te konačnu kreaciju. Cijenjeni žiri sastavljen od eminentnih modnih stručnjaka, proglasio je pobjednike u tri kategorije: Couture, Art i Emerging Talent.
Glavna, Couture nagrada, dodijeljena je Sandi Potkrajac – nepoznatom imenu u svijetu mode, dizajnerici koja je osvojila žiri svojim dizajnom.
Sanda Potkrajac je preduzetnica koja studiozno gradi svoj modni brend Simplicity Perfected u SADu.
Uz podršku udruženja The Little Things We Adore iz Rovinja koju je osnovao Srđan Prodanović, a u okviru njihovog inkubatora za inovacije, Potkrajac se upustila u ovu avanturu i odlučila da učestvuje u prestižnom takmičenju.
Jedna pčela ne pravi med. Ova stara izreka poslužila je kao katalizator za cijeli proces kreiranja haljine koja kombinira sirovu ljepotu Robe 109 s elegantnom esencijom koja definira Simplicity Perfected.
Baš kao i gospodin Saint Laurent, koji je gajio tapiseriju kolaborativnih veza, često kombinujući svoje talente sa talentima svojih kolega iz različitih kreativnih domena, Potkrajac je u procesu izrade svoje haljine tražila podršku prijatelja i saradnika koji su dijelili istu viziju.
Pedantna izrada kreacije odvijala se u njujorškom ateljeu Karen Chinchille koji sarađuje sa cijenjenim kućama visoke mode. Crpeći inspiraciju iz originalne skice, tkanina je drapirana na formu koja omogućava vješto eksperimentiranje s postavljanjem centralnog volana.
Osnova haljine je ručno rađena – svjedočanstvo posvećenosti u kreiranju. Ručna obrada nastavlja se i kroz rad sa delikatnim tkaninama, naglašavajući metodičnu izradu haljine. Svileni šarmez volani ističu se kao omaž Robe 109, prožeti njezinim bezvremenskim duhom.
S druge strane, teksturirana otvorena tkana baza predstavlja evokativnu odu Maroku i njegovoj prirodnoj privlačnosti. Kreativnu paletu Yves Saint Laurenta odlikovale su živahne nijanse, kao i afinitet prema suptilnim zemljanim tonovima.
Odajući počast ovom dvostrukom aspektu njegove estetike, Potkrajac je tražila inspiraciju u originalnoj svilenoj haljini te istu reinterpretirala u rafiniranom zemljanom tonu, koristeći teksturirane tkanine otvorenog tkanja. Međusobna igra ovih kontrastnih tkanina povlači paralele sa vještom upotrebom teksture vidljive u ranim kreacijama Yves Saint Laurenta.
Ovo je prvi put da neki modni dizajner iz Bosne i Hercegovine osvoji jednu od najznačajnijih nagrada u svijetu mode. Potkrajac je razbila ideju o nemogućem čvrsto vjerujući u svoju viziju i sarađujući s bliskim saradnicima kako bi oživjeli projekat koji oslikava duh timskog rada.
Obećavajuća budućnost tek predstoji dok Potkrajac priprema svoju prvu kolekciju, nastavljajući ideju koja leži iza pobjedničke kreacije: potraga za iskonskim porivom za dijeljenjem, povezivanjem i koegzistiranjem.
* * *
Brend: @simplicityperfected.official by Sandra Potkrajac (Sarajevo, Chicago)
Production: Srdjan Prodanović, The Little Things We Adore (Rovinj)
Tailoring: Karen Chinchilla (New York)
Lace: Sophie Hallette (Caudry)
Photography: Jefferson Raposo Santiago (New York)
Make-up: Chichi Saito (New York)
Management: BWS Management (New York)
Model Management: Donat Barrault-Stephens, Supreme Management NY
Model: Roo Saintine, Supreme Management NY
Texts: Amra Zvizdić (Brussels)
Sketches: Emina Tsiligrkos (Sarajevo)
Graphic Design: Nada Čengić (Sarajevo)
Graphic Design: Alina Amiri (Los Angeles)
Post Production: Vedad Krkbešević (Sarajevo)
TEKST: Lamija Muratagić
U prvom Bonjour.Lookbacku Martina Saira se vraća svojim crvenim tepih izdanjima, od Selme Starfinger i Nine Varge do Marka Fehera, Armina Hodžića i Amne Kunovac Zekić.
Sarajevo Film Festival ima svoju filmsku historiju, ali i onu drugu, vizuelnu, koja se godinama gradi na crvenom tepihu. U njoj se ne pamte samo premijere i dolasci, nego i odjevni trenuci koji su postali dio festivalske arhive.
Uoči novog izdanja festivala, Bonjour kroz serijal Bonjour.Lookback otvara modnu arhivu prethodnih godina. Ne samo kroz fotografije koje pamtimo, nego kroz osobe koje su ih nosile, njihove komentare, sjećanja i pogled iz današnje perspektive. 
Za ovu priču vratili smo se festivalskim izdanjima u prostoru Atelje 71 I M Rasvjeta, elegantnom i čistom ambijentu koji ima onu tišu, parišku estetiku ateljea. Prostor je svijetao i sofisticiran, pa tako cijeli razgovor dobija osjećaj intimne modne arhive.
Prva u našem modnom lookbacku je Martina Saira Keškić , poduzetnica i kreativkačiji se lični stil godinama vezuje za sarajevsku modnu scenu i čiji smo modni senzibilitet već imali priliku upoznati zavirujući u njen ormar. Njen festivalski stil godinama se izdvaja po odnosu prema domaćem i regionalnom dizajnu, snažnim siluetama, neočekivanim beauty momentima i lookovima koji nisu birani da budu sigurni, nego da imaju stav. 
Jedan od ranijih trenutaka koji se izdvaja je kreacija Selme Starfinger iz 2014. godine, crno-žuti look s gotovo arhitektonskom konstrukcijom. Crni top čistih linija i voluminozna žuta suknja stvarali su kontrast koji je djelovao grafički, ali i dovoljno teatralno za festivalski prostor. Martina ga danas pamti upravo kroz tu konstrukciju. 
“ Podsjeća me kao da je arhitekt pravio, baš neki art ”, prisjetila se.
Iste godine nosila je i Ninu Vargu, dizajnericu koju i danas izdvaja kao jednu od omiljenih. Crna silueta, izgrađena kroz dužinu, teksturu i diskretan sjaj, unosila je tamniju i znatno dramatičniju eleganciju. 
Ono što ga danas čini posebno zanimljivim jeste činjenica da nije ostao samo arhivska fotografija. Martina je otkrila da top i suknju i danas ima, ali ih nosi odvojeno.
Bijela kreacija Mateyaneira iz 2017. godine imala je dugu cape siluetu, vez i značajnu ceremonijalnu prisutnost, ali Martina je najviše pamti po beauty momentu koji je pratio cijeli look: srebrnoj kosi koju je radio Ensar Dervišbegović . 
“ Kosa je bila srebrna, a to je tek prije godinu dana postao trend u svijetu. Mi smo tada bili ispred vremena ”, rekla je Martina.
Dvije godine kasnije, prvi put je nosila kreaciju Marka Fehera . Crna silueta, oblikovana fluidnim rukavima i širokim nogavicama, svoju je snagu gradila kroz pokret tkanine oko tijela.
Martina ga pamti kao trenutak u kojem se osjećala “ lepršavo, kao neki leptir. Modni leptir na crvenom tepihu ”. Upravo ta rečenica najbolje objašnjava zašto look i danas funkcioniše na fotografijama: njegova glavna vrijednost nije bila samo forma, nego pokret . 
Jedan od najdramatičnijih ulazaka u njenoj festivalskoj arhivi bio je look Armina Hodžića / Elysian iz 2022. godine. Bijela silueta, izoštrena naglašenim ramenima, metalnim lancima i plaštom koji je produžavao figuru, bila je konstruirana za ulazak koji se registruje prije nego što se pročitaju detalji.
Plašt je prvobitno trebao biti još duži, gotovo deset metara, ali je na kraju skraćen. Efekt ipak nije izostao. 
“ Čim sam zakoračila, osjećala sam se kao da sam ja taj outfit ”, rekla je Martina.
To je možda i najtačniji opis dobrog crvenog tepiha, trenutak u kojem osoba ne nosi samo odjeću, nego se s njom potpuno spoji.
U novijem dijelu arhive izdvaja se i kreacija Amne Kunovac Zekić iz 2024. godine, mini haljina s teksturom, asimetričnim detaljima i crno-bijelim kontrastom. Martina ju je prvi put vidjela na reviji i poželjela prenijeti na crveni tepih baš zato što nije pripadala očekivanoj slici festivalskog glamura. 
Platforme, valovita kosa i skulpturalni nakit pomjerili su mini siluetu iz razigranog registra prema odlučnijem red carpet izrazu, zadržavajući njenu lakoću, ali joj dajući jasniju modnu oštrinu.
Za kraj, Martina se vratila još jednom izdanju Nine Varge, bakarnom kombinezonu iz 2014. godine koji, kako kaže, i danas ima. Taj detalj se kroz cijeli razgovor provlači kao možda najljepši dokaz da njeni Sarajevo Film Festival lookovi nisu bili zamišljeni samo kao komadi za jednu fotografiju. 
“ Svaku ovu odjevnu stvar i dan danas imam ”, rekla je Martina, dodajući da neke od njih i danas nosi svakodnevno, uz espadrile, sandale i ljetne kombinacije.
Neki lookovi bili su kreirani za snažan ulazak na crveni tepih, neki su kasnije nastavili živjeti u njenom ormaru, a neki danas izgledaju još aktuelnije nego u trenutku kada su prvi put fotografisani.
Martina Saira tako otvara Bonjour.Lookback kao podsjetnik da najbolja festivalska izdanja ne ostaju samo u arhivi, nego se vraćaju kroz priče, sjećanja i detalje koje i godinama kasnije vrijedi ponovo pogledati. 
U narednim danima na Bonjour.ba pratite i druge sagovornice koje se s nama vraćaju svojim Sarajevo Film Festival izdanjima i trenucima koji su obilježili crveni tepih prethodnih godina.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Bonjour.ba produkcija
Foto: Bonjour.ba
Social Media foto i video: Marija Perić i Tesnim Ališah
Lokacija: Atelje 71 I M Rasvjeta
Autorica članka: Lamija Muratagić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
