TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.2.2024.
U maju 2023. godine, Muzej Yves Saint Laurent u Marakešu i magazin „I CAME FOR COUSCOUS“ objavili su otvoreni poziv za modne dizajnere širom svijeta da prijave svoju kreativnu interpretaciju Robe 109 – haljine 109, iz kolekcije Yves Saint Laurent za proljeće/ljeto 1979. godine.
Kandidati su bili pozvani da reinterpretiraju haljinu i pošalju uzorke, skice, ideju iza koncepta te konačnu kreaciju. Cijenjeni žiri sastavljen od eminentnih modnih stručnjaka, proglasio je pobjednike u tri kategorije: Couture, Art i Emerging Talent.

Glavna, Couture nagrada, dodijeljena je Sandi Potkrajac – nepoznatom imenu u svijetu mode, dizajnerici koja je osvojila žiri svojim dizajnom.
Sanda Potkrajac je preduzetnica koja studiozno gradi svoj modni brend Simplicity Perfected u SADu.
Uz podršku udruženja The Little Things We Adore iz Rovinja koju je osnovao Srđan Prodanović, a u okviru njihovog inkubatora za inovacije, Potkrajac se upustila u ovu avanturu i odlučila da učestvuje u prestižnom takmičenju.

Jedna pčela ne pravi med. Ova stara izreka poslužila je kao katalizator za cijeli proces kreiranja haljine koja kombinira sirovu ljepotu Robe 109 s elegantnom esencijom koja definira Simplicity Perfected.
Baš kao i gospodin Saint Laurent, koji je gajio tapiseriju kolaborativnih veza, često kombinujući svoje talente sa talentima svojih kolega iz različitih kreativnih domena, Potkrajac je u procesu izrade svoje haljine tražila podršku prijatelja i saradnika koji su dijelili istu viziju.
Pedantna izrada kreacije odvijala se u njujorškom ateljeu Karen Chinchille koji sarađuje sa cijenjenim kućama visoke mode. Crpeći inspiraciju iz originalne skice, tkanina je drapirana na formu koja omogućava vješto eksperimentiranje s postavljanjem centralnog volana.

Osnova haljine je ručno rađena – svjedočanstvo posvećenosti u kreiranju. Ručna obrada nastavlja se i kroz rad sa delikatnim tkaninama, naglašavajući metodičnu izradu haljine. Svileni šarmez volani ističu se kao omaž Robe 109, prožeti njezinim bezvremenskim duhom.
S druge strane, teksturirana otvorena tkana baza predstavlja evokativnu odu Maroku i njegovoj prirodnoj privlačnosti. Kreativnu paletu Yves Saint Laurenta odlikovale su živahne nijanse, kao i afinitet prema suptilnim zemljanim tonovima.
Odajući počast ovom dvostrukom aspektu njegove estetike, Potkrajac je tražila inspiraciju u originalnoj svilenoj haljini te istu reinterpretirala u rafiniranom zemljanom tonu, koristeći teksturirane tkanine otvorenog tkanja. Međusobna igra ovih kontrastnih tkanina povlači paralele sa vještom upotrebom teksture vidljive u ranim kreacijama Yves Saint Laurenta.

Ovo je prvi put da neki modni dizajner iz Bosne i Hercegovine osvoji jednu od najznačajnijih nagrada u svijetu mode. Potkrajac je razbila ideju o nemogućem čvrsto vjerujući u svoju viziju i sarađujući s bliskim saradnicima kako bi oživjeli projekat koji oslikava duh timskog rada.
Obećavajuća budućnost tek predstoji dok Potkrajac priprema svoju prvu kolekciju, nastavljajući ideju koja leži iza pobjedničke kreacije: potraga za iskonskim porivom za dijeljenjem, povezivanjem i koegzistiranjem.
* * *
Brend: @simplicityperfected.official by Sandra Potkrajac (Sarajevo, Chicago)
Production: Srdjan Prodanović, The Little Things We Adore (Rovinj)
Tailoring: Karen Chinchilla (New York)
Lace: Sophie Hallette (Caudry)
Photography: Jefferson Raposo Santiago (New York)
Make-up: Chichi Saito (New York)
Management: BWS Management (New York)
Model Management: Donat Barrault-Stephens, Supreme Management NY
Model: Roo Saintine, Supreme Management NY
Texts: Amra Zvizdić (Brussels)
Sketches: Emina Tsiligrkos (Sarajevo)
Graphic Design: Nada Čengić (Sarajevo)
Graphic Design: Alina Amiri (Los Angeles)
Post Production: Vedad Krkbešević (Sarajevo)
TEKST: Ada Ćeremida
Nekada simbol prevelikog hypea, Dior tote se vraća kao tiha kulturna referenca koju Gen Z zapravo želi nositi.
Svi se sjećamo tog trenutka kada je jedna torba prešla granicu između poželjne i prezasićene. Diorove tote torbe bile su svuda na ulicama, Instagramu, aerodromima i vrlo brzo prestale su govoriti išta novo.
No moda ima kratko pamćenje i još kraći ciklus oprosta. U novoj interpretaciji Dior, pod vodstvom J.W. Andersona vraća ovaj format, koji smo vidjeli na njegovoj debitantskoj Dior Mens reviji prošle godine.
S potpuno drugačijim razlogom postojanja, ovaj put, torba ne pokušava da bude statusni simbol, već nosilac kulture, reference i ličnog identiteta.
Kada je Dior Book Tote postao “previše”?
Originalni Dior Book Tote lansiran je 2018. godine pod kreativnim vodstvom Maria Grazia Chiuri za Dior . Inspirisan praktičnošću i idejom svakodnevne luksuzne torbe, brzo je postao jedan od najprepoznatljivijih komada modne kuće.
No već do 2019. i 2020. torba je doživjela ekstremnu saturaciju od street style scene do masovnih kopija. Logo i monogram preuzeli su glavnu riječ, dok je sama torba izgubila emocionalni i estetski kontekst. Nije bila ružna, ali je postala prazna i upravo zato je mnogima dosadila.
Taj umor bio je vidljiv i kasnije, čak i kada se torba pojavila u muškom kontekstu na Paris Fashion Week Menswear FW 2025/2026 , u okviru revije Dior Men Winter 2025/2026 pod kreativnim vodstvom Kim Jones tada ukrašena sa Labubu privjescima, više kao styling trik nego kao stvarna reinterpretacija.
Tek dolaskom J.W. Andersona dolazi do suštinskog zaokreta: torba se ne stilizira, već se ponovo osmišljava, oslobođena ironije i vraćena značenju.
Dior Book Cover Tote kao kulturni objekt
Nova Dior Book Cover Tote ide u potpuno suprotnom smjeru. Umjesto logotipa, u prvi plan dolazi književnost. Umjesto savršeno stiliziranih kampanja, Dior bira bouquiniste uz obale Seine stvarne ljude, stvarne reference, stvarni Pariz.
Kampanja fotografa Angèle Châtenet djeluje gotovo dokumentarno, bez viška scenografije. Torbe nose naslove knjiga, porodična imena i kulturno naslijeđe, a ne samo brend. Luksuz ovdje nije performans, već navika.


Zašto ovo rezonira s Gen Z publikom?
Gen Z ne kupuje simbole moći, već skuplja reference. Knjiga na torbi nije dekor, već kod znak pripadnosti, interesa i vrijednosti.
Upravo zato je casting ključan: od 070 Shake do book influencera Travawyn Taylor , identitet kampanje gradi se kroz kulturu, ne status. Najemotivniji trenutak dolazi s Denis Westhoff , gdje roman Bonjour Tristesse postaje naslijeđe koje se nosi, a ne arhivira.
Ovo su torbe koje su nosive, funkcionalne i tiho luksuzne dizajnirane za stvarni život, ne za feed.


Dior nije samo “popravio” staru torbu promijenio je razlog zašto ona postoji. Book Cover Tote nije pokušaj povratka hypea, već odgovor na sadašnji trenutak u kojem moda mora slušati, a ne diktirati.
Upravo zato ova verzija djeluje uvjerljivo: jer ne traži da je volimo dovoljno je da je razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!