TEKST: Arijana Bošnjak
DATUM OBJAVE: 9.8.2024.
Bh. dizajner Marko Feher na svom je Instagram profilu uz opis „It's official!“ najavio predstavljanje nove kolekcije i sve nas zaintrigirao sa samo dvije fotografije.
Svima nam je već poznato da je Marko netko tko kroz svoje kolekcije interpretira tradicionalne elemente i avangardu na svoj unikatan i odvažan način te nam kroz svaku novu kolekciju šalje snažne poruke i izražava jasan stav o svijetu u kojem živimo i vrijednostima za koje se zalaže.
Stoga ne iznenađuje što je najavom svoje revije na CENTRAL BUDAPEST EUROPEAN FASHION WEEKu, koja će se održati 31.8., još jednom probudio naše iščekivanje da vidimo interpretaciju naziva kolekcije - “My digital Legacy” kroz kreacije nastale uz donacije odjevnih predmeta Markovih pratilaca na društvenim mrežama.
Foto: @markofeher
U želji da otkrijemo više o pripremama za samu reviju, o poruci koju će nositi kolekcija, ali i o tome što se krije iza sati provedenih na stvaranju unikatnog printa, razgovarali smo s Markom i otkrili ekskluzivne detalje koji će još više potaknuti vašu znatiželju za reviju koja je iza ugla.
Marko, tvoja posljednja Instagram objava nam je najavila tvoju sljedeću reviju na CENTRAL BUDAPEST EUROPEAN FASHION WEEKu. Možeš li nam reći kako je došlo do toga?
Da, došlo je vrijeme za to. Već par godina sam u kontaktu sa organizatorima, pratim rad nekoliko godina i zaista imaju dobru selekciju i vrlo je lijepo organizovano pa sam ovaj put odlučio da se upustim u tu avanturu.
Ono što nam je privuklo pažnju je specifičan print koji u sebi nosi tradicionalne elemente. Možeš li nam reći više o samom printu - procesu izrade istog i ideji koju on predstavlja?
Ne bih još mnogo da otkrivam, print je naizgled tradicionalan, ali je meni poprilično ličan. Vrlo je zanimljiva tehnika kojom printam odjeću ovaj put. To je pliš print, koji je vrlo specifičan, nije štamparijska brza štampa, iziskuje mnogo vremena da se print pripremi za nanošenje.
Po čemu se ova kolekcija razlikuje od dosadašnjih i što nam detaljnije možeš reći o njoj prije same revije?
Pa najviše se razlikuje u tome što je ovo kolekcija moje Instagram i FB zajednice. Ovo je kolekcija nastala od recikliranih odjevnih komada, koje su mi donirali moji pratitelji na socijalnim mrežama.
Zato se kolekcija i zove “My digital Legacy” koja je nastavak moje reciklirane kolekcije “My Grandfathers Legacy”, nagrađene sa “Fashion Makes Sense Award” u Holandiji. Ovoj kolekciji potpuno drugačije pristupam od većine recikliranih kolekcija koje sam radio, a i vidio.
Nakon velike posvećenosti detaljima i printu za novu kolekciju i mnoštvo uloženih sati, kakva su tvoja očekivanja od revije u Budimpešti koja je već iza ugla? Koju poruku će tvoja kolekcija poslati ovog puta?
Moja očekivanja su da se pokrenemo, inspirišemo, a i pomažemo jedni druge, što je ujedno i jedna od poruka, a da biste kolekciju shvatili u cijelosti, predlažem da je dođete pogledati :)
Tekst ćemo završiti s ovim Markovim pozivom na reviju jer smo sigurni da ćete nakon ovakvog uvida u kolekciju, reviju odmah dodati u svoj raspored.
* * *
Naslovna fotografija: @markofeher
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
