Svi koji poznaju Sabinu Željo, brzo će potvrditi da već pri prvom razgovoru ukrade simpatije svojom karizmom, entuzijazmom i pozitivnim stavom, a upravo ta energija se osjetila i u njenom domu pri našoj posjeti.

Kroz raniji intervju, Sabina nam je otkrila koji su njeni najdraži projekti na kojima je radila u odjelu za kulturu i protokol u njemačkoj ambasadi u BiH, kako je gradila (i ostala vjerna) svom stilu, ali i kako izgleda outfit koji bi uvijek rado nosila.
Upravo tada, pri prvoj posjeti Sabininom stanu, oduševio nas je njezin dom i brzo smo znali da želimo za vas otkriti detalje uređenja njenog interijera.

 

Sabina Željo

Uz Sabinu vas u nastavku vodimo u online šetnju stanom koji iznenađuje pri svakom pogledu. Od rasvjetnih tijela koja upotpunjuju atmosferu, preko nešto drugačijih dekora pa sve do vibrantnih boja i tekstura, svaki centimetar prostora odiše autentičnim karakterom.

Nismo mogli odoljeti da Sabinu ne upitamo kako ona doživljava svoj prostor, koji joj je najdraži kutak, ali i odakle dolazi inspiracija za uređenje. Njene odgovore otkrijte u nastavku.

Kojim biste riječima opisali uređenje vašeg interijera?
 

Ja sam svoj stan ili bolje rečeno dom, uredila „cosy“, onako ušuškano, toplo. To je moja oaza mira u koji se povlačim kada želim. Obožavam kada ljeti mogu da uredim svoj balkon koji je prepun cvijeća, koje usput rečeno dam posaditi stručnjacima, pošto nisam baš neki vrtlar, ali zato postoje osobe kojima je to profesija, zar ne?

 

Koliko su poslovni projekti i iskustva koja ste stekli utjecali na vaš način života i dizajn doma?
 

Mislim da su putovanja dosta utjecala na uređenje mog doma. Na tim putovanjima vidite tu i tamo nešto što vam se dopadne, pa pokušate uskladiti s ostalim stvarima u stanu.
S određenim godinama spoznate šta vam je važno u životu. Ne želite se „zatrpavati“ nebitnim stvarima, kako u životu, tako i u stanu. Svaki detalj pažljivo biram. Svoj stan sam uređivala skoro dvije godine. U početku sam imala osnovne stvari, a onda dodavala neke detalje.
Za svoj stan mogu zaista reći da je to moje utočište.
 

U stanu se prvo mora živjeti neko vrijeme da uočite što vam još nedostaje ili što bi upotpunilo interijer. Sa stolarom sam provela sate i sati oko dizajna kuhinje. Znao mi je u dva sata iza ponoći poslati prijedlog. (smijeh)

 

Što biste rekli da je najvažnije znati prije početka uređenja?
 

Najvažnije je znati šta želite, isto kao i u životu. Znala sam koje boje želim u stanu, isto tako sam znala da želim imati neobično kupatilo. Onda sam to polako sklapala komad po komad, kao u puzzlu.
Ja svaka tri do četiri mjeseca mijenjam dekoraciju u stanu, razne vaze, posude, neke sitnice. Prošle godine sam našla divne keramičke rukohvate za kuhinju i hodnik te time dobila potpuno novi izgled kuhinje kojoj ima već sedam godina.

 

U vašem domu pozornost brzo kradu posteri u dnevnom boravku. Koja priča stoji iza njih?
 

Ah, moji posteri. Ja svake dvije godine mijenjam postere u svom stanu, jednostavno vam dosadi gledati iste slike na zidu.
Srećom, internet je pun stranica sa raznim posterima. Onda lijepo izaberete na stranici o kojem prostoru se radi, dobijete nekoliko postera i onda kombinujete razne postere.

 

Meni brzo stvari dosade, tako da i svake dvije godine mijenjam boju dva zida u stanu - u dnevnom boravku i u hodniku.
Iduće godine ću vjerovatno opet imati druge postere, ukoliko mi se nešto dopadne.

 

Zaljubljenica ste u knjige i magazine. Jesu li oni vaš izvor inspiracije kad je u pitanju dizajn interijera?
 

Definitivno jesu. Stalno listam i tražim nešto novo, nešto neobično. Moj sljedeći projekat će biti uređenje mog doma na Jadranu. Gradnja još nije ni počela J ali kada zatvorim oči, tačno znam kako ću ga urediti i s kojim detaljima. Kada sam u nedoumici, onda se posavjetujem sa svojim najboljim prijateljem, Ensarom Dervišbegovićem i pitam njega za mišljenje.

 

Iskreno, imam mnogo prijatelja koji za uređenje svog doma angažiraju firme koje se bave uređenjem interijera, ali je meni to veoma bezlično. Tu nema vas, nema vašeg „personalityija“. Kako neko može da uredi moj dom, pa niko mene i moje potrebe ne razumije bolje od mene same, a i naš dom je i odraz našeg karaktera i naše ličnosti.

 

Koji dekor i koji kutak vašeg doma najviše volite?
 

Volim dekor u svom kupatilu. Ujutro mogu biti još snena, ali kada uđem u kupatilo, odmah se probudim. Pločice koje sam birala su raznolike i dovoljno je promijeniti peškire te kupatilo izgleda potpuno drugačije. Pored toga, lusteri koji su u kupatilu čine ga neobičnim, kao i stara lampa za pisaći stol koja je postavljena iznad ogledala.

Najviše volim trosjed u svom dnevnom boravku, s kojeg gledam u zelenilo i obližnja brda, što me veoma odmara ili listam časopise i knjige.

 

***
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba

Postoji nešto gotovo meditativno u ritmu ruku koje oblikuju drvo.

U Bosni i Hercegovini riječ zanat nije samo vještina ona je kultura, način postojanja, veza između prošlog i sadašnjeg. Prije deset godina, jedan brend je odlučio upravo to naslijeđe pretvoriti u savremeni jezik dizajna. Danas, Zanat je sinonim za spoj tradicije i inovacije, prepoznat širom svijeta, ali duboko ukorijenjen u bosansku stvarnost.

Povodom desete godišnjice, Zanat je u Bosni i Hercegovini okupio sve svoje saradnike i prijatelje u događaju simboličnog naziva The Zanat Ten, trodnevnom susretu koji je spojio prošlost, sadašnjost i ono što tek dolazi.




Tri dana posvećena dizajnu, kulturi i budućnosti  

Događaj “The Zanat Ten” je slavio jubilej kroz kulturno putovanje kroz slojeve bosanskohercegovačkog identiteta i zajedničko promišljanje budućnosti dizajna. Od ateljea Safeta Zeca u Počitelju, do sarajevskih muzeja i galerija, gosti su otkrivali kulturu koja je inspirisala brend od samog početka. 

Među zvanicama su bila i neka od najpoznatijih imena svjetskog dizajna: Ilse Crawford, Yves Béhar, Naoto Fukasawa, Monica Förster, Sebastian Herkner, Michele De Lucchi, Harri Koskinen, Jasna Mujkić, Patrick Norguet, Jean-Marie Massaud, te Ludovica i Roberto Palomba.




Deset godina kasnije: Razgovor s Orhanom Nikšićem  

Nakon događaja The Zanat Ten, koji je okupio dizajnere i saradnike iz cijelog svijeta, razgovarali smo s Orhanom Nikšićem o trenucima koji su obilježili proteklu deceniju, o naslijeđu koje Zanat čuva i o izazovu da tradiciju zadrži autentičnom, a istovremeno savremenom.

Foto: Irfan  Redžović 

Od Počitelja do Sarajeva, događaj je gostima pokazao slojeve bosanskog naslijeđa.   

Zašto vam je bilo važno da ovu godišnjicu ugradite u prostor i kulturu iz koje je sve krenulo?  

To je dobro pitanje. Zanat se gradi na temeljima bosansko-hercegovačkog kulturno-istorijskog naslijeđa. Konjičko drvorezbarstvo je prvi element nematerijale baštine iz Federacije BiH koji je uvršten na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, a taj element nije nastao u izolaciji od ostatka bosansko-hercegovačke kulture, odnosno kulturnog naslijeđa.

Mislimo da će naši partneri bolje razumjeti Zanat ako bolje upoznaju našu kulturu. Pored toga, od prvog trenutka kad smo krenuli u projekat zvani Zanat, naša ideja bila je da Zanat pored toga što koristi tehniku tradicionalnog konjičkog drvorezbarstva kao metod izrade svojih proizvoda, postane i sinonim za instituciju, brend ili poslovni model čija je misija između ostalog da promoviše različite elemente kulture našeg prostora. Obilježavanje godišnjice je samo jedan od načina na koji to radimo. 




Ove godine smo u Londonu bili koorganizator eventa sa arhitekticom Aidom Bratović, gdje smo britanskoj publici htjeli predstaviti bosansko-hercegovačko arhitektonsko kulturno naslijeđe kroz prezentaciju profesorice Nermine Zagore i rad Aide Bratović, tradicionalnu muziku Bosne i Hercegovine kroz nastup Damira Imamovića... 

Zanat za nas nije samo firma, nego i platforma koja promoviše određene vrijednosti.   



Vidjeti sve dizajnere zajedno u Bosni i Hercegovini po prvi put mora da je bio poseban trenutak.   

Da li je bio neki momenat u tom susretu, možda razgovor ili reakcija, što vam je ostalo posebno u sjećanju?  

U Bosni i Hercegovini, a siguran sam i u našoj široj regiji nikad se nije okupio ovoliki broj vodećih imena u svijetu dizajna.  Veliko je to ne samo za Zanat nego i za Bosnu i Hercegovinu i na to smo ponosni. Bilo je zaista puno divnih momenata, emotivnih i dirljivih trenutaka. Više njih ću sigurno dugo pamititi.

Dvije stvari koje su me posebno dojmile mi sad padaju na pamet.  Nakon obilaska ateljea Safeta Zeca u Poćitelju, novinarka New York Times-a koja piše o arhitekturi, dizajnu i naravno enterijeru, mi je rekla da je njegov dom i atelje u Počitelju najljepši enterijer u kojem je ikad bila. Kako je rekla, „ovdje je sve savršeno“.



Druga stvar, Michele de Lucchi, koji je ikona talijanskog dizajna, arhitekture i umjetnosti me pozvao da popijemo kafu prije njegovog samog odlaska. Htio je da mi kaže koliko je za njega značajajan event koji smo organizovali. Veli, a ja parafraziram, ovakve stvari se trenutno ne dešavaju ni u  Italiji, a ni šire u Evropi.

Mi smo se ovdje sastali da govorimo o bitnim stvarima kao što je budučnost dizajna kao profesije i naučne dicipline, da govorimo o široj društvenoj ulozi dizajna. Za mene lično je logično da dizajneri govore o široj društvenoj ulozi dizajna, jer dizajn ima moč da utiče na društvene procese. 



Kako uspijevate sačuvati autentičnost tradicionalnog zanata, a istovremeno ostati dio globalnog dizajnerskog dijaloga koji stalno traži nešto novo?  

Prije svega treba postaviti pitanje šta je to što neko smatra autentičnim? Kad smo radili na procesu uvrštenja konjičkog drvorezbarstva na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva, zanimljivo mi je bilo otkriti da UNESCO nikako ne voli riječ autentičnost.   

Kad čovjek bolje razmisli, zapita se sljedeće: šta je zaista autentično. Tradicija konjičkog drvorezbastva razvijala se pod različitim uticajima.  Konjičko drvorezbarstvo je jedna mikro slika pluralizma u našem društvu, ako i slika istorije kroz koju je Zanat prošao.  




Mi u Zanatu imamo otvoren pristup u načinu na koji doživljavamo tradiciju. Čuvati tradiciju za nas ne znači slijepo kopirati određene paterne ili oblike koji su nastali u određenom trenutku kao dio te tradicije.   

Za nas je vrijednost konjičkog drvorezbarstva sadržana u njegovom nematerijalnom dijelu, u vještini izrade i emotivnoj vezi stvaraoca, kupaca i svih onih koji dolaze u dodir s konjičim drvorezbarstvom upravo prema tom načinu rada, posvečenosti kvalitetu.  

Kada na ovaj način shvatamo tradiciju, onda dizajn postaje metod za stalno inoviranje, učenje i svježinu zanata.     



Zanat kao priča o kontinuitetu

Kroz deset godina rada, Zanat je pokazao da dizajn može biti i čuvar kulture i pokretač promjene. Njihov uspjeh leži u sposobnosti da svijet podsjete da ručni rad nije nostalgičan čin, već savremeni izraz identiteta. 

Svaki komad koji izađe iz njihove radionice nosi tu priču o vremenu, o pažnji i o vjerovanju da naslijeđe može imati budućnost.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Monika Andrić