Svi koji poznaju Sabinu Željo, brzo će potvrditi da već pri prvom razgovoru ukrade simpatije svojom karizmom, entuzijazmom i pozitivnim stavom, a upravo ta energija se osjetila i u njenom domu pri našoj posjeti.

Kroz raniji intervju, Sabina nam je otkrila koji su njeni najdraži projekti na kojima je radila u odjelu za kulturu i protokol u njemačkoj ambasadi u BiH, kako je gradila (i ostala vjerna) svom stilu, ali i kako izgleda outfit koji bi uvijek rado nosila.
Upravo tada, pri prvoj posjeti Sabininom stanu, oduševio nas je njezin dom i brzo smo znali da želimo za vas otkriti detalje uređenja njenog interijera.

 

Sabina Željo

Uz Sabinu vas u nastavku vodimo u online šetnju stanom koji iznenađuje pri svakom pogledu. Od rasvjetnih tijela koja upotpunjuju atmosferu, preko nešto drugačijih dekora pa sve do vibrantnih boja i tekstura, svaki centimetar prostora odiše autentičnim karakterom.

Nismo mogli odoljeti da Sabinu ne upitamo kako ona doživljava svoj prostor, koji joj je najdraži kutak, ali i odakle dolazi inspiracija za uređenje. Njene odgovore otkrijte u nastavku.

Kojim biste riječima opisali uređenje vašeg interijera?
 

Ja sam svoj stan ili bolje rečeno dom, uredila „cosy“, onako ušuškano, toplo. To je moja oaza mira u koji se povlačim kada želim. Obožavam kada ljeti mogu da uredim svoj balkon koji je prepun cvijeća, koje usput rečeno dam posaditi stručnjacima, pošto nisam baš neki vrtlar, ali zato postoje osobe kojima je to profesija, zar ne?

 

Koliko su poslovni projekti i iskustva koja ste stekli utjecali na vaš način života i dizajn doma?
 

Mislim da su putovanja dosta utjecala na uređenje mog doma. Na tim putovanjima vidite tu i tamo nešto što vam se dopadne, pa pokušate uskladiti s ostalim stvarima u stanu.
S određenim godinama spoznate šta vam je važno u životu. Ne želite se „zatrpavati“ nebitnim stvarima, kako u životu, tako i u stanu. Svaki detalj pažljivo biram. Svoj stan sam uređivala skoro dvije godine. U početku sam imala osnovne stvari, a onda dodavala neke detalje.
Za svoj stan mogu zaista reći da je to moje utočište.
 

U stanu se prvo mora živjeti neko vrijeme da uočite što vam još nedostaje ili što bi upotpunilo interijer. Sa stolarom sam provela sate i sati oko dizajna kuhinje. Znao mi je u dva sata iza ponoći poslati prijedlog. (smijeh)

 

Što biste rekli da je najvažnije znati prije početka uređenja?
 

Najvažnije je znati šta želite, isto kao i u životu. Znala sam koje boje želim u stanu, isto tako sam znala da želim imati neobično kupatilo. Onda sam to polako sklapala komad po komad, kao u puzzlu.
Ja svaka tri do četiri mjeseca mijenjam dekoraciju u stanu, razne vaze, posude, neke sitnice. Prošle godine sam našla divne keramičke rukohvate za kuhinju i hodnik te time dobila potpuno novi izgled kuhinje kojoj ima već sedam godina.

 

U vašem domu pozornost brzo kradu posteri u dnevnom boravku. Koja priča stoji iza njih?
 

Ah, moji posteri. Ja svake dvije godine mijenjam postere u svom stanu, jednostavno vam dosadi gledati iste slike na zidu.
Srećom, internet je pun stranica sa raznim posterima. Onda lijepo izaberete na stranici o kojem prostoru se radi, dobijete nekoliko postera i onda kombinujete razne postere.

 

Meni brzo stvari dosade, tako da i svake dvije godine mijenjam boju dva zida u stanu - u dnevnom boravku i u hodniku.
Iduće godine ću vjerovatno opet imati druge postere, ukoliko mi se nešto dopadne.

 

Zaljubljenica ste u knjige i magazine. Jesu li oni vaš izvor inspiracije kad je u pitanju dizajn interijera?
 

Definitivno jesu. Stalno listam i tražim nešto novo, nešto neobično. Moj sljedeći projekat će biti uređenje mog doma na Jadranu. Gradnja još nije ni počela J ali kada zatvorim oči, tačno znam kako ću ga urediti i s kojim detaljima. Kada sam u nedoumici, onda se posavjetujem sa svojim najboljim prijateljem, Ensarom Dervišbegovićem i pitam njega za mišljenje.

 

Iskreno, imam mnogo prijatelja koji za uređenje svog doma angažiraju firme koje se bave uređenjem interijera, ali je meni to veoma bezlično. Tu nema vas, nema vašeg „personalityija“. Kako neko može da uredi moj dom, pa niko mene i moje potrebe ne razumije bolje od mene same, a i naš dom je i odraz našeg karaktera i naše ličnosti.

 

Koji dekor i koji kutak vašeg doma najviše volite?
 

Volim dekor u svom kupatilu. Ujutro mogu biti još snena, ali kada uđem u kupatilo, odmah se probudim. Pločice koje sam birala su raznolike i dovoljno je promijeniti peškire te kupatilo izgleda potpuno drugačije. Pored toga, lusteri koji su u kupatilu čine ga neobičnim, kao i stara lampa za pisaći stol koja je postavljena iznad ogledala.

Najviše volim trosjed u svom dnevnom boravku, s kojeg gledam u zelenilo i obližnja brda, što me veoma odmara ili listam časopise i knjige.

 

***
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba

Od neorenesansnih stubova do secesijskih portala obišli smo osam zgrada koje i danas pričaju priču o vremenu kada se Sarajevo gradilo kao srednjoevropski grad.

Nakon brojnih tekstova o modi uz serijal Bonjour Picks, koje ste, sudeći po čitanosti voljeli jednako koliko smo ih mi voljeli pisati, The Bonjour List se ovoga puta okreće arhitekturi.

Krećemo u malu gradsku šetnju kroz prošla stoljeća, između neorenesansnih fasada, kupola i portala koji su oblikovali vizuelni identitet Sarajeva. U prvom arhitektonskom izdanju donosimo priču o dvojici arhitekata koji su doslovno ucrtali Sarajevo u evropsku mapu stila: Karlu Paržiku i Josipu Vančašu.

Njihove zgrade i danas čine DNK grada monumentalne, prepoznatljive i podjednako fotogenične koliko i značajne.



Paržik i Vančaš: 8 sarajevskih fasada koja su oblikovala lice grada  

Naša šetnja počinje na zapadnom rubu centra, kod Nacionalnog muzeja i Srednje tehničke škole dviju zgrada koje su Paržik projektovao s idejom obrazovanja i znanja kao temelja novog grada.

Odavde, nekoliko koraka dalje, Marijin Dvor uvodi nas u prvi planirani gradski kvart, svojevrsni most između monumentalnog i svakodnevnog Sarajeva.

Nacionalni muzej BiH monumentalna simetrija znanja

Karlo Paržik je ovim zdanjem (1888–1913) postavio temelj za monumentalni urbanizam Sarajeva.
Kompleks u neorenesansnom stilu, inspirisan bečkim muzejima, građen je kao sistem od četiri paviljona povezanih peristilom.

Elegantne arkade, ritmični niz stubova i detaljna ornamentika svjedoče o Paržikovoj viziji Sarajeva kao kulturnog centra Monarhije.
Čak i danas, ulazak u Muzej djeluje kao prolazak kroz vremenski portal znanja.





Srednja tehnička škola klasika koja odgaja stvaraoce

Masivna, ozbiljna i geometrijski stroga, ova Paržikova škola odražava duh industrijskog optimizma s kraja 19. stoljeća.
Figura radnika i učenika na vrhu fasade simboliziraju vezu između teorije i prakse znanja i zanata.

Iako građena u neoklasičnom duhu, njena proporcija i svjetlo nagovještavaju prelazak u modernu epohu obrazovanja.




Prateći obalu Miljacke, stižemo do Akademije likovnih umjetnosti, Pravnog fakulteta i Glavne pošte, tri zgrade koje čine možda najimpresivniji arhitektonski niz uz rijeku.

Tu, u jednom pogledu, možete vidjeti gotovo cijelu stilsku hronologiju austrougarskog perioda: od neorenesansnih proporcija, preko suptilnih baroknih obrisa, do secesijskih detalja koji su tada nagovještavali modernizam.

Marijin Dvor: Kvart koji je najavio moderno Sarajevo

Paržikov i Butschev projekat iz 1880-ih bio je prvi planirani stambeno-poslovni kompleks u gradu.
Smješten na zapadnom ulazu u centar, ovaj ansambl objedinjuje neorenesansne i barokne motive, sa simetričnim fasadama i mansardnim krovovima.

Danas je Marijin Dvor urbani znak, vizuelna granica između starog i novog Sarajeva.




Akademija likovnih umjetnosti od crkve do ateljea

Nekada evangelistička crkva, a danas Akademija, jedno je od najpoznatijih Paržikovih djela (1899). Njena kupola, vitki prozori i kontrastni krov podsjećaju na bečke i praške romaničke revival crkve, dok današnja funkcija unosi savremeni sloj kreativnosti.

Ironično, zgrada koja je izvorno simbolizirala vjeru sada simbolizira umjetnost.






Pravni fakultet ozbiljnost u kamenu

Fasada Pravnog fakulteta odiše disciplinom i redom upravo onim osobinama koje njeguje i sama struka.

Paržikov neorenesansni izraz ovdje se spaja s baroknim ritmom stubova i gornjom lođom koja podsjeća na javne palate Venecije. To je zgrada koja ne pokušava biti spektakularna, već autoritativna.



Glavna pošta komunikacija kao imperijalni simbol

Jedno od najpoznatijih djela Josipa Vančaša (1913), Pošta Sarajevo kombinira neorenesansne i neobarokne elemente.
Grandiozno pročelje s masivnim stubovima i simetričnim prozorima govori o moći komunikacije u doba telegrafa.

Zgrada je do danas ostala jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu spoj funkcionalnosti i reprezentacije.



Završavamo kod Narodnog pozorišta i Umjetničke galerije BiH, dvije zgrade koje i danas nose simboliku kulture i okupljanja.
I dok su monumentalne fasade Paržikovih i Vančaševih javnih zdanja stvarale ritam grada, stotine manjih secesijskih portala u okolnim ulicama dodavale su mu šarm i intimnost.

Narodno pozorište teatar monumentalnosti

Kada je Paržik projektovao Narodno pozorište (1897–1899), zamislio ga je kao scenu grada, ne samo umjetnosti.
Njegova fasada, slična bečkim teatarskim zdanjima, odlikuje se skladom između klasične kompozicije i suzdržane dekoracije.

To je zgrada koja i danas, pri svakom ulasku, stvara osjećaj ceremonije jer arhitektura ovdje igra prvu ulogu.




Umjetnička galerija BiH: Bankarski luksuz pretvoren u galerijski mir

Iako danas umjetnička institucija, ova zgrada je izvorno sagrađena kao banka (1906–1908).
Vančaš je spojio monumentalnost s profinjenošću: visoki prozori i fasadna plastika sugeriraju sigurnost i bogatstvo.

Njena unutrašnjost danas zrači tihom elegancijom baš kao i nekadašnji klijenti koji su tu dolazili s povjerenjem.




Sarajevski portali: Secesijski detalji svakodnevice

Kućni ulazi iz 1900-ih godina često su prava mala remek-djela.

Valovite linije, cvjetni ornamenti i kovano željezo odražavaju duh bečke secesije i novu estetiku urbanog života.
Iako manje poznati od monumentalnih zdanja, upravo ti portali čuvaju intimniju, ljudsku stranu arhitektonskog nasljeđa.





Sarajevo, ako ga gledamo kroz Paržikove i Vančaševe fasade, postaje galerija na otvorenom.

Zato, sljedeći put kada prođete pored žute fasade Muzeja, ispod kupole Akademije ili kraj vrata s godinom 1906, sjetite se da svaki kamen u ovom gradu nosi potpis i priču.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Bonjour.ba