Svi koji poznaju Sabinu Željo, brzo će potvrditi da već pri prvom razgovoru ukrade simpatije svojom karizmom, entuzijazmom i pozitivnim stavom, a upravo ta energija se osjetila i u njenom domu pri našoj posjeti.

Kroz raniji intervju, Sabina nam je otkrila koji su njeni najdraži projekti na kojima je radila u odjelu za kulturu i protokol u njemačkoj ambasadi u BiH, kako je gradila (i ostala vjerna) svom stilu, ali i kako izgleda outfit koji bi uvijek rado nosila.
Upravo tada, pri prvoj posjeti Sabininom stanu, oduševio nas je njezin dom i brzo smo znali da želimo za vas otkriti detalje uređenja njenog interijera.

 

Sabina Željo

Uz Sabinu vas u nastavku vodimo u online šetnju stanom koji iznenađuje pri svakom pogledu. Od rasvjetnih tijela koja upotpunjuju atmosferu, preko nešto drugačijih dekora pa sve do vibrantnih boja i tekstura, svaki centimetar prostora odiše autentičnim karakterom.

Nismo mogli odoljeti da Sabinu ne upitamo kako ona doživljava svoj prostor, koji joj je najdraži kutak, ali i odakle dolazi inspiracija za uređenje. Njene odgovore otkrijte u nastavku.

Kojim biste riječima opisali uređenje vašeg interijera?
 

Ja sam svoj stan ili bolje rečeno dom, uredila „cosy“, onako ušuškano, toplo. To je moja oaza mira u koji se povlačim kada želim. Obožavam kada ljeti mogu da uredim svoj balkon koji je prepun cvijeća, koje usput rečeno dam posaditi stručnjacima, pošto nisam baš neki vrtlar, ali zato postoje osobe kojima je to profesija, zar ne?

 

Koliko su poslovni projekti i iskustva koja ste stekli utjecali na vaš način života i dizajn doma?
 

Mislim da su putovanja dosta utjecala na uređenje mog doma. Na tim putovanjima vidite tu i tamo nešto što vam se dopadne, pa pokušate uskladiti s ostalim stvarima u stanu.
S određenim godinama spoznate šta vam je važno u životu. Ne želite se „zatrpavati“ nebitnim stvarima, kako u životu, tako i u stanu. Svaki detalj pažljivo biram. Svoj stan sam uređivala skoro dvije godine. U početku sam imala osnovne stvari, a onda dodavala neke detalje.
Za svoj stan mogu zaista reći da je to moje utočište.
 

U stanu se prvo mora živjeti neko vrijeme da uočite što vam još nedostaje ili što bi upotpunilo interijer. Sa stolarom sam provela sate i sati oko dizajna kuhinje. Znao mi je u dva sata iza ponoći poslati prijedlog. (smijeh)

 

Što biste rekli da je najvažnije znati prije početka uređenja?
 

Najvažnije je znati šta želite, isto kao i u životu. Znala sam koje boje želim u stanu, isto tako sam znala da želim imati neobično kupatilo. Onda sam to polako sklapala komad po komad, kao u puzzlu.
Ja svaka tri do četiri mjeseca mijenjam dekoraciju u stanu, razne vaze, posude, neke sitnice. Prošle godine sam našla divne keramičke rukohvate za kuhinju i hodnik te time dobila potpuno novi izgled kuhinje kojoj ima već sedam godina.

 

U vašem domu pozornost brzo kradu posteri u dnevnom boravku. Koja priča stoji iza njih?
 

Ah, moji posteri. Ja svake dvije godine mijenjam postere u svom stanu, jednostavno vam dosadi gledati iste slike na zidu.
Srećom, internet je pun stranica sa raznim posterima. Onda lijepo izaberete na stranici o kojem prostoru se radi, dobijete nekoliko postera i onda kombinujete razne postere.

 

Meni brzo stvari dosade, tako da i svake dvije godine mijenjam boju dva zida u stanu - u dnevnom boravku i u hodniku.
Iduće godine ću vjerovatno opet imati druge postere, ukoliko mi se nešto dopadne.

 

Zaljubljenica ste u knjige i magazine. Jesu li oni vaš izvor inspiracije kad je u pitanju dizajn interijera?
 

Definitivno jesu. Stalno listam i tražim nešto novo, nešto neobično. Moj sljedeći projekat će biti uređenje mog doma na Jadranu. Gradnja još nije ni počela J ali kada zatvorim oči, tačno znam kako ću ga urediti i s kojim detaljima. Kada sam u nedoumici, onda se posavjetujem sa svojim najboljim prijateljem, Ensarom Dervišbegovićem i pitam njega za mišljenje.

 

Iskreno, imam mnogo prijatelja koji za uređenje svog doma angažiraju firme koje se bave uređenjem interijera, ali je meni to veoma bezlično. Tu nema vas, nema vašeg „personalityija“. Kako neko može da uredi moj dom, pa niko mene i moje potrebe ne razumije bolje od mene same, a i naš dom je i odraz našeg karaktera i naše ličnosti.

 

Koji dekor i koji kutak vašeg doma najviše volite?
 

Volim dekor u svom kupatilu. Ujutro mogu biti još snena, ali kada uđem u kupatilo, odmah se probudim. Pločice koje sam birala su raznolike i dovoljno je promijeniti peškire te kupatilo izgleda potpuno drugačije. Pored toga, lusteri koji su u kupatilu čine ga neobičnim, kao i stara lampa za pisaći stol koja je postavljena iznad ogledala.

Najviše volim trosjed u svom dnevnom boravku, s kojeg gledam u zelenilo i obližnja brda, što me veoma odmara ili listam časopise i knjige.

 

***
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba

Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera  koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Tuzli u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

 

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.

Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.



 
Kako je postavljen ritam prostora

Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima. 

Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.





Kuhinja kao centralna osa

U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića. 

Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.






Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji

Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 

Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.





Zašto ovaj stan funkcioniše tako dobro?  

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir. 

To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.



Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. Na ovoj adresi u Tuzli vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti. 

Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspiriše sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Lejla Baraković