Gyros, souvlaki, grčka salata, masline, ouzo, vino. Parthenon, karijatide, Olimp, Akropol, Ahil, Aristotel, El Greco, Hommer, Sakis Rouvas. Plažno štivo Otok, plavo bijele nijanse Santorinija ili musaka.

Priznajte da su barem neki od navedenih pojmova i vaše asocijacije na otočnu zemlju čija je obala duga čak 13 676 km i druga je po razuđenosti u Europi!

Nekako je kao logično da u Grčkoj svi putovi vode u Atenu, grad u kojem su 1896.godine održane prve Olimpijske igre, a 2004.godine 28. po redu. Mene put (ovoga puta) nije odveo u Atenu (nadam se da uskoro hoće), nego na zanimljivo poluotočje južno od Soluna. Na Halkidiki.

Prema mitologiji, to je mjesto gdje se odigrala velika bitka između Zeusa i drugih bogova sa Olimpa sa jedne strane i Titana, sinova i kćeri boga neba Urana i boginje zemlje Gee. U toj bitci sa Titanima bog mora Posejdon je izgubio svoj trozubac, a na mjestu gdje se održala bitka nastala su tri kraka, tri „prsta“ Halkidikija. Za one kojima je grčka mitologija strana, radi se o obliku slova E. Rotiranog 90° na desno. Halkidiki ima najdužu obalu u kontinentalnoj Grčkoj, a procjenjuje se da ima više od 500 km pješčanih plaža i uvala. Tri „prsta“ Halkidikija su Kassandra, Sithonija i Atos: i svaki ima svoju priču, vlastiti šarm i povijest.

{gallery}2014_08/grcka_martina/slike03_onako{/gallery}

Najzapadniji krak, Kassandra ime je dobio po Kassandrosu, kralju Makedonije, još u 4.st.p.n.e. Do tada se zvao Palini. Sithonija je dobila ime po Sitonu, sinu boga mora Posejdona. Ova dva prsta meta su turista: borove šume, pješčane plaže, tirkizno more, puste uvale, nepregledne plantaže maslina. A onda i svi mogući proizvodi: od ulja i krema, preko posuđa od maslinovog drveta do, naravno, hrane. Slijede med, čiju je hranjivost veličao i sam Aristotel, koža i krzno: bunde, jakne, rukavice, sandale ili novčanici. Sve servirano da se bez problema potroše i ne baš male cifre oficijelne valute zemlje članice Europske unije.

U unutrašnjosti Sithonije i Kassandre smjestila su se dobro očuvana tradicionalna sela koja je najzgodnije obići laganom vožnjom kroz vinske ceste i maslinike, dok su se na obale smjestila popularna ljetovališta koja nude smještaj za turiste svih dubina džepova: od kampova i hotela „žlj“ kategorija, do luksuznih hotelskih kompleksa. Veliki broj plaža je dobitnik Europske plave zastave, priznanja za čistoću mora, obala i okruženja.

{gallery}2014_08/grcka_martina/slike04_plaza{/gallery}

Sithonija i Kassandra dakle zbrinjavaju turiste, dok je Atos sjedište 20 pravoslavnih manastira i čini autonomnu državu pod grčkim suverenitetom, gdje trenutno živi oko 2 000 monaha. Planina Atos (gr. Aγιoν Oρoς) ili Sveta gora svoje ime duguje Titanu Atosu koji je za vrijeme čuvene bitke bacio ogromnu planinu na bogove ali ih je promašio. Atos je jedan od centara pravoslavnog svijeta.

Duhovno je Sveta Gora pod direktnom jurisdikcijom carigradskog patrijarha iz Istanbula. Pored manastira postoje 12 skitova, manjih monaških zajednica, kao i mnoge usamljene monaške ćelije širom poluotoka. Sve osobe koje žive manastirskim životom postaju grčki državljani bez ikakvih formalnosti, nakon što postanu monasi. Svjetovnjaci mogu posjetiti Brdo Atos, ali uz posebnu dozvolu. Ipak, ženama je pristup poluotoku potpuno zabranjen; čak su i ženke domaćih životinja zabranjene (s izuzetkom, kažu, mačaka i kokoši koje legu jaja od čijih žutanjaka se prave boje koje se koriste u ikonopisanju). Međutim, za vrijeme Grčkog građanskog rata, Atos je pružao utočište izbjeglicama, među kojima su bile žene i djevojčice.

{gallery}2014_08/grcka_martina/slike05_atos{/gallery}

E sad kad sam vam, nadam se, otvorila apetit za obilazak plaža i prirodnih ljepota Halkidikija, vrijeme je za neki #gastronomskiužitak.

Kad se već nađete u Grčkoj na +35°, oči bježe ne samo na reklame restorana i taverni nego i na ležaljke u bijelom pijesku, dok nepce traži ledenu kavu i lubenicu. A kad se već uležite i naviknete tijelo na odmor i grčko sunce, a nepce i želudac na kojekakve ljepote, skontat ćete razliku između frappéa i freddo kave ili gyrosa i souvlakija. Pod obavezno je probati pravu grčku salatu, bilo da je naručite uz musaku ili neki morski specijalitet.  Začini su must have u grčkoj kuhinji: uz maslinovo ulje tu su origano, menta, bijeli luk, bosiljak ili tzatziki. Inače, tzatziki je sos od jogurta sa dodatkom krastavaca i bijelog luka.

Prema običajima stola, Grci svaki obrok započinju aperitivom i to najčešće rakijom začinjenom anisom koja se zove “ouzo“ i ima čak 80% alkohola. Kad se “ouzu“ dodaju voda ili led, postane mliječnobijele boje. Slično piće, ali s još većim postotkom alkohola je rakija “tsipouro“ koja je za razliku od “ouza“ koji se uglavnom proizvodi na otoku Lezbosu, uglavnom kućne proizvodnje. Niz nastavlja metaksa, piće nalik brendiju, koje najčešće ima  40% alkohola.

{gallery}2014_08/grcka_martina/slike06_hrana{/gallery}

Kombinacija ne baš vrućeg ljeta i obaveza ne dopušta predug godišnji odmor, pa je dosta Halkidikija za ljeto 2014.

Na izlasku iz Europske unije preporučujem obilazak Soluna, „drugog grčkog glavnog grada“. Solun je grad Aleksandra Velikog Makedonskog. Slavno i lijepo ime Thesaloniki mu dolazi od imena lijepe Makedonske princeze, sestre Aleksandra Velikog po kojoj je dobio ime.

1917. godine zadesila ga je katastrofa kada je u požaru stradalo gotovo pola grada. Obnovljen je u narednih osam godina po planu francuskog arhitekte i arheologa Ernesta Hébrarda (1875 – 1933), sa dugačkim centralnim avenijama, paralelnim sa morskom obalom, gusto zbijenim okomitim ulicama i drvoredima koji ga štite od sunca. Ovom regulativom zabranjena je gradnja visokih zgrada i nebodera zbog opasnosti od zemljotresa što se ispostavilo naročito dobrim i pametnim jer doslovno sa svake više točke možete uživati u nesmetanom panoramskom pogledu na grad i more.

2000. godine je raspisan međunarodni arhitektonski natječaj za uređenje solunske rive, a  2006. je počela realizacija prvonagrađenog projekta tima Nikiforidis-Cuomo Architects. Već 2008. je završena prva faza, dok je druga svježe završena ove godine. Rezultat je oko 3 kilometra atraktivne obale sa 2.353 novih stabala, 118.432 novih biljaka, 58.75 hektara zelenih površina i 11.557m2 sportskih i dječijih igrališta.

Moje oduševljenje instalacijom „kišobrana“ rezultiralo je sa 2GB fotografija.

{gallery}2014_08/grcka_martina/slike07_riva{/gallery}

Kraj moje ljetne avanture odvio se u uvijek šarmantnom Beogradu. Grad u kojem se volim izgubiti u ulicama Dorćola, uživati u originalno uređenim restorančićima i kafićima ili ljenčarit na klupi u Kalemegdanu. Imam običaj kupiti časopis u stranoj zemlji, nema veze što nebrojeno puta tekst ne razumijem. U tim trenucima se vodim onom Warholovom: „I never read I just look at pictures“. Po preporuci urednice na taj način kupljenog časopisa, večerala sam u Betonskoj hali, u restoranu Sofa: keramičke pločice koje asociraju na Portugal i Maroko, žičana klupa-sofa koja lebdi ali i domaća pasta...već su tema za novu kolumnu.

 Iako pišem iz udobne-kućne-pidžama-atmosfere, odjavit ću se rečenicom koju sam pisala na razglednice poslane iz srca Halkidikija, i u nadi da sam barem par vas zaintrigirala da razmislite o destinaciji idućeg ljetovanja!

Χαιρετίσματα από την Ελλάδα ili...pozdrav iz Grčke!

Foto: Martina Penava Private

_{http://www.grckainfo.com/}

_{http://hr.wikipedia.org/}

_{http://www.politika.rs/}

_{http://www.archdaily.com/}

_{http://www.viabalkans.com/}

_{http://greece.greekreporter.com/}

Ako pratite našu rubriku Interijer i dizajn, onda vam je rad interior dizajnerice Lejle Barakocić već poznat od Backyarda, koji je postao jedan od najfotografisanijih caffe interijera u gradu, do njenih pažljivo promišljenih interijera  koji uvijek otkriju neki novi pristup teksturi, svjetlu ili proporciji.

Zato nam je bilo posebno zanimljivo zaviriti u njen najnoviji projekt: stan u Sarajevu u kojem se mekoća tonova, precizna rasvjeta i savršena smirenost linija stapaju u prostor koji djeluje gotovo scenski.

 

U ovom interijeru sve je nenametljivo, ali ništa nije slučajno. Zidovi su čisti, oblici zaobljeni, materijali tihi; baš ona vrsta estetike koja dozvoljava da se arhitektura diše, a stan djeluje veći, skladniji i topliji nego što kvadratura sugeriše.

Svjetlo se kreće kroz prostor kao arhitektonski alat presijeca kuhinju, mekša granice između boravka i trpezarije i naglašava najljepši detalj ovog doma: odnos pastelnih tonova i geometrijski čistih linija.




 
Kako je postavljen ritam prostora

Prvo što primijetite u ovom stanu jeste koliko je njegov otvoreni koncept zapravo dobro organizovan. Dnevni boravak, kuhinja i trpezarija dišu zajedno, ali svaka zona ima svoj identitet. Granice nisu postavljene zidovima, nego logikom svjetla, pogledima i materijalima. 

Rasvjeta ovdje ne služi samo da obasja prostorona crta novi tlocrt. Dugački linearni visilac nad kuhinjskim ostrvom vodi vas prema najtoplijem dijelu doma, dok okrugli luster u boravku sabira sve linije u jednu meku kompoziciju. Tu su i ogledala, strateški postavljena, koja unose dodatnu dubinu i refleksiju, baš onaj rafinirani trik koji čini da prostor djeluje prozračnije, plemenitije i mirnije.



Kuhinja kao centralna osa

U srcu stana nalazi se kuhinja oblikovana kao arhitektonska smirenost boje su prigušene, prelazi nježni, a svaki element izgleda kao da je tačno tu gdje treba biti. Zaobljeni luk koji uokviruje policu uvodi u prostor toplinu i mekoću, pravi kontrast modernim linijama ostrva i vertikalama ormarića. 

Tople bež nijanse stapaju se s teksturom drveta, dok diskretni zlatni akcenti rasvjete daju dozu profinjenosti bez dramatike. Sve je jednostavno, ali nijedan detalj nije slučajan: kuhinja funkcioniše kao osovina cijelog doma, mjesto gdje se ritam prostora prelama i gdje minimalizam prestaje biti estetika, a postaje način života.




Trpezarija i boravak: Lekcija o proporciji

Kada pogled krene iz kuhinje prema trpezariji, primjećujete kako je proporcija ovdje ključna. Skulpturalni crni sto stoji na podu kao komad galerijske umjetnosti, ali zahvaljujući mekim, zaobljenim stolicama, zadržava pristupačnost i toplinu. To je prostor u kojem želite sjediti satima, upravo zato što je ravnoteža između taktilnog i vizualnog tako dobro uhvaćena. 

Dnevni boravak nastavlja tu logiku: modularna sofa koja ne preuzima prostor, stolovi jednostavnih linija i zidovi bez viška dekora stvaraju jednu laganu, profinjenu pozadinu. Rasvjeta se ovdje ponovo javlja kao statement dva dominantna lustera koja definišu karakter doma i daju mu gotovo scenografski potpis.




Zašto ovaj sarajevski stan funkcioniše tako dobro?  

Zato što u njemu funkcija i estetika nikada nisu u sukobu. Svaki detalj je promišljen: od proporcija namještaja do ritma svjetla, od tekstura koje unose toplinu do geometrije linija koja unosi mir. 

To je stan koji pokazuje kako se savremeni minimalizam može osjećati toplo, a ne sterilno kako prostor može biti čist, ali i dalje pun života. Ova ravnoteža čini da interijer djeluje skladno i cjelovito kao da je zamišljen u jednom dahu.




Ovo je interijer koji dokazuje da dobar dizajn nema potrebu da bude glasan da bi bio upečatljiv. U ovoj sarajevskoj adresi vidi se jasna filozofija: manje elemenata, više namjene; manje vizualnog šuma, više smirenosti; manje improvizacije, više namjernosti. 

Primjer je to lokalnog projekta koji podiže standarde i koji inspirira sve koji žele topao, elegantan i suvremen dom bez gubitka intime.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Lejla Baraković