TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 31.5.2018.
Sezona odmora lagano počinje... troše se dani starog godišnjeg, planiraju novi. I pretpostavljam da neki destinacije već imate, bilo da se radi o ustaljenom i provjerenom odabiru ili o novoj egzotičnoj destinaciji koju tek planirate istražiti. Čari ima i jedno i drugo rješenje; odmak od svakodnevnice je zagaraniran, baš kao i prepričavanje i listanje fotografija koje slijedi po povratku u svakod
Tema kojom ću vas ja pokušati uvesti u ljetnu shemu je pregled nekih od arhitektonski zanimljivih objekata smještenih na Jadranu. Neki od tih objekata su dostupni za iznajmljivanje, neki drugi su privatne rezidencije rezervirane samo za pojedince. Kako god, nadam se da će već pogled na njih odmarati, a ako ste dovoljno kreativni, inspirirajte se ovim interijerima i kopirajte poneki detalj za vlastite potrebe!
*villa Grotte
Villa Grotte se nalazi u Balama u Istri. Ono što na prvi pogled obara s nogu je uspješan spoj tradicionalne istarske i one suvremene arhitekture, kako u eksterijeru, tako i u interijeru. Spajaju se tu kamen, drvo i industrijski polirani beton na podu. Kamin je obložen efektnim Mutina pločicama dizajnerice Particije Urquiole. Pametno raspoređeno mediteransko bilje: lavanda, maslina, limun; uokviruje mjesta za odmaranje i uživanje: uz bazen, uz ljetnu kuhinju ili u produžetku bilo koje spavaće sobe!
Projektanti ove vile su Zoom arhitekti i Boris Ružić, koji potpisuje interijer.
{gallery}2018/2018_06/vila03{/gallery}
*villa Natura
Villa Natura je objekt koji se eksterijerom spaja s pejzažom u koji je smješten i to na način da su čak tri strane objekta ukopane u teren, dok je interijer hrabar i prilično avangardan za kuće namijenjene iznajmljivanju. Radi se o suvremenom arhitektonskom ostvarenju koje nudi ugodan boravak, okruženom tradicionalnim agrikulturnim sortama maslina, smokava i lavande. Interijer kuće čini spoj hladnih materijala: golog betona, kamena i industrijskog poda i toplih detalja u vidu polica s knjigama i umjetničkim slikama.
{gallery}2018/2018_06/vila04{/gallery}
*villa K u Dubrovniku
Villa K, koju sam još izdvojila iz ogromne ponude arhitektonski vrijednih objekata nalazi se na dubrovačkim Pločama. Radi se o objektu koji se sastoji od 4 jedinice smještene na 4 etaže, a riječ je o privatnom vlasništvu. Iz gusto izgrađenog ambijenta izdvaja se modernom arhitekturom, koju potpisuje zagrebački arhitektonski studio ‘Ivana Dabrović i arhitekti’.
Vila K je suvremen objekt, kojeg karakteriziraju veliki potezi staklenih aluminijskih stijena u cijeloj širini vile, odnosno terasa. Staklene stijene su dinamično i asimetrično lomljene. Posebnost je svakako pogled: svaka etaža ima svoju posebnost i vizuru. Na vrhu je dominantan pogled na naselje Sveti Jakov, Lokrum i vizure Grada, dok je u donjim etažama otvoren pogled na vrtove Vile Šeherezade. U interijeru se nalaze komadi namještaja s domaćim potpisom, ali i prepoznatljivi svjetski dizajnerski komadi poput Acapulco stolice, koja garantira udobno izležavanje s pogledom na Jadransko more.
{gallery}/2018/2018_06/vila05{/gallery}
*Kuća O, otok Silba
Kuća O nastala je 2012. godine, potpisuje je arhitektonski studio Fabijanić. Radi se o objektu površine 101m². Posebnost otoka Silba je mnoštvo malenih stazica, bez cesta, što je i logično, jer na tom otočiću nedaleko od Paga nema automobila! Pa tko se tu ne bi odmorio?! Sve radove na kući O izveli su lokalni meštri. Prema projektu Fabijanića dnevni i noćni život kuće odvojeni su po etažama i podijeljeni prema stupnju intime: tako se većina dnevnog života unutar kuće odvija u prizemlju, gdje su unutar jedinstvenog prostora smješteni dnevni boravak, prostrana kuhinja s radnom pločom od kerroka i blagovaonica s predivnim Wishbone stolicama danskog dizajna. Zidovi kuće su čisto bijeli, prekriveni tek crtežima riba Ivana Šebalja.
Prizemlje se staklenom stijenom na zapadnom pročelju otvara prema dvorištu, koje je kamenim suhozidom zaštićeno od pogleda s ulice. Dvorištem dominira stablo masline, tuš i ljetna kuhinja, dok je ostatak prostora slobodan i daje mogućnost različite namjene: od sunčanja do uživanja u hrani i piću!
{gallery}2018/2018_06/vila06{/gallery}
*Kuća V2, Lozica Dubrovnik
Kuća V2 nalazi se na atraktivnoj lokaciji neposredno uz more, u Dubrovniku, na urbaniziranom prostoru Lozice. Projektiranje je započelo davne 2003. godine, a objekt je realiziran 2013. godine. Radi se o parceli od 959 m² smještenih na kosom terenu, na kojem je kuća razvijena u više razina, a ukupna površina građevine iznosi 399 m². Projekt potpisuje arhitektonski studio 3LHD.
Osnovni koncept bio je stvoriti kuću istovremeno otvorenu prema prirodi ali i dovoljno zaštićenu od klimatskih utjecaja. I kod ovog objekta naglasak je na pogledu: velike staklene stijene na fasadi omogućavaju prekrasan i izuzetno kvalitetan pogled koji se pruža s parcele koji i prodaje objekt!
Terasasti teren iskorišten je za zoniranje, pa je tako ulaz na najgornjoj etaži, parkiranje uz ulični dio, a ostali sadržaji organizirani u poluetažama: tri spavaonice s kupaonicama, roditeljska spavaonica s garderobom i kupaonicom prostrani dnevni boravak, prostor za blagovanje, kuhinja, gospodarski prostor, spremište i wc, tv salon s projekcijskim platnom te prostorom za dječju igru...Mislim da ni oni najizborljiviji ne mogu poželjeti više!
{gallery}2018/2018_06/vila08{/gallery}
Na početku teksta sam razmišljala o broju objekata koje je realno prikazati u jednom tekstu. Kao, koliko će trajati koncentracija i zanimanje…šta je malo, šta puno a šta „taman“. Odlučila sam ograničiti se na 5 objekata. I kad sam došla do broja 5, vidim da na popisu i u glavi imam još previše kuća koje vam želim izdvojiti...Ipak, završavam ovdje i prepuštam vas maštanju.
Za MODAMO.info piše: Martina Milićević
Foto: www.spa-time.hr, www.dblog.hr, www.vizkultura.hr, www.archdaily.com, Miljenko Bernfest
TEKST: Ada Ćeremida
Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.
Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje.
Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.
Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija.
Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji.
Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.
Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika.
Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picassov pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.
Foto: @centar_skenderija
Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.
Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio.
Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora.
Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.
Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 
Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih.
Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.
Foto: @centar_skenderija
Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice.
U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.
Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji.
Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.
Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi.
Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.
Foto: Bonjour.ba arhiva
Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene…
Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
