TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.2.2020.
Nakon predivnih blagdanskih dekoracija koji su uključivali balone, svjetleće ukrase i oversized ukrase u obliku preslatkih medvjeda, ulica Village Royal dobila je makeover koji potiče na optimizam, nadu i vedriji pogled na svakodnevicu.
#umbrellasky inspiriran omiljenom glumicom
Ulica Village Royal je ovaj mjesec postala najfotogeničnija destinacija u Parizu, zahvaljujući portugalskoj umjetnici Patricia Cunha, koja od 2011., donosi radost i kišobrane na ulice svjetskih metropola. Riječ je o popularno projektu nazvanom 'umbrella sky' koji je započela na trgu gradića Agueda, a proširio se i na ulice Lensa, Pittsburgha, Bordeauxa…
Inspiracija joj je ovaj put bila Audrey Hepburn, točnije njena poznata izjava:
“Vjerujem u ružičasto. Vjerujem da smijeh najbolje izgara kalorije. Vjerujem u ljubljenje, u mnogo ljubljenja. Vjerujem da treba biti snažan kada sve krene naopako. Vjerujem da su sretne djevojke najljepše djevojke. Vjerujem da je sutra novi dan i vjerujem u čuda.”
I uistinu dovoljan je jedan pogled prema nebu i ružičastoj instalaciji da se u vama probudi val pozitivne energije i optimizma.
S obzirom na to da je ulica smještena u 8.arondismanu te krije brojne stare građevine i luksuzne dućane, uz ovu instalaciju cijeli kvart je dobio dodatan šarm, a ne sumnjamo da će pariško ružičasto nebo biti česta meta i brojnih lokalaca (kao i turista), sve do 3.5.2020., dokad će instalacija biti postavljena.
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
