TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 19.12.2022.
Kada se na našoj email adresi našla video pozivnica za otvorenje novog studija modnog brenda s #MadeInBiH etiketom, na licu nam se ukazao široki osmijeh.
Volimo pratiti domaće brendove, od početaka do velikih uspjeha, a za brend Plusminus ovo je veliki uspjeh te nam je bilo drago slaviti ga zajedno s njima. Naime, u subotu 17.12. u 17.30h u Ulici Branilaca Sarajeva 21, tik uz zgradu Pozorišta mladih, otvorio se novi minimalistički uređen prostor. Ovaj studio će za brend Plusminus biti kombinacija prodajnog, izložbenog i krojačkog prostora pa će posjetitelji na licu mjesta osjetiti svu kreativnost ovog brenda.

Emina Smaka, novinarka Bonjour.ba
Prostor u potpunosti oslikava estetiku brenda Plusminus pa u interijeru vladaju crne i bijele nijanse s ugodnim kutkom za sjedenje i zanimljivim interijer dodacima. Odlučili smo saznati više o ovom projektu te smo razgovarale s vlasnicom brenda Plusminus, Enom Dujmović i arhitekticom koja je pretvorila Enine želje u stvarnost, Amilom Terzić.

Foto: Maja Topčagić
Ena Dujmović, vlasnica brenda Plusminus
Ena, šta je bila inspiracija za uređenje?
Oduvijek mi je bila želja imati studio s konceptom da je sve na jednom mjestu, da smo na dobroj lokaciji, imamo izložbeni prostor koji je vidljiv, ali da tu ipak iza stvaramo, kreiramo, šijemo. Tako mogu biti u toku sa svim procesima što mi je mnogo važno. No, i ono najbitnije, da se naši kupci osjećaju ugodno kada nas posjete i da tu možemo riješiti što više njihovih potreba. Primjer, ako vam se svidi haljina i probate je, ali bi ste voljeli da vam se nešto prilagodi, to možemo uraditi na licu mjesta.

Foto: Anela Paparević-Felegyhazi
Koja arhitektica je radila na projektu i kako je došlo do suradnje?
Arhitektica je Amila Terzić, sasvim intuitivno je došlo do saradnje, njen dosadašnji rad i činjenica da posjeduje nekoliko Plusminus komada, doprinijelo je tome da dogovorimo prvi sastanak. Nakon toga sve je samo od sebe išlo. Bilo mi je jako bitno da to bude neko ko će se povezati s plusminus estetikom i neko kome se dopada to što radimo. Amila je bila ta, od početka jako entuzijastična, precizna, temeljita, vrijedna i profesionalna.

Foto: Maja Topčagić
Vlasnica Ena Dujmović i arhitektica Amila Terzić
Šta za brend Plusminus predstavlja novi prostor?
Na otvorenju smo predstavili nekoliko novih saradnji u cilju promovisanja mladih produkt dizajnera. Spomenut ću samo jednu sa dizajnerkom Anom Dutinom, koja je zajedno s nama razvila liniju recikliranih torbi od restlova materijala koje krojimo. Cilj je da kroz novi prostor promovišemo i druge brendove i proizvođače te različite vrste saradnji.

Foto: Anela Paparević-Felegyhazi

Foto: Anela Paparević-Felegyhazi
Inspiracija je svakako plusminus estetika, igra kontrastima, čiste i geometrijske forme te ispunjavanje potreba prostora. Svaki komad unutar prostora napravili smo zajedničkim idejama i realizacijama, tako da je svaki djelić studija Made in BiH, što je meni jako važno. Na mnogo toga sam ponosna u prostoru ali nešto što bih izdvojila kao autentično su pozicije u izlogu koje je dizajnirala Segmedina, ogledalo koje je dizajnirala sama arhitektica Amila Terzić, a realizovao 'Nordelle decor' te fotelja koju je izveo studio 'Kontura'.

Foto: Anela Paparević-Felegyhazi

Foto: Anela Paparević-Felegyhazi
Amila, kako je tekla suradnja s timom brenda Plusminus?
Sve suradnje su kao ljubav na prvi pogled, ili kliknete ili ne. Ova definitivno uspješna ali i izazovna je fuzija jasno definisanih potreba stalnih i povremenih korisnika prostora i svojevrsnog nastavka priče o brendu kroz konceptualizaciju interijerskog uređenja koji prati karakter Plusminus studija.
Ključ uspjeha je jednak entuzijazam, posvećenost, disciplina i jasna komunikacija između cijelog kolektiva - mene kao projektanta, tima građevinskih inženjera i izvođača radova, s kojima iz projekata u projekat ostvarujem odličnu suradnju i tima Plusminus studija, iako začinjena tehničkim mogućnostima i ograničenjima zatečenog prostora. Zajedničkim snagama smo u jako kratkom roku uspjeli kreirati showroom dosljedan autentičnosti ovog domaćeg brenda s jednakim senzibilitetom kako prema korisnicima, tako i prema svakom pojedinačnom komadu.

Foto: Anela Paparević-Felegyhazi

Foto: Anela Paparević-Felegyhazić
Kako si uspjela povezati estetiku brenda Plusminus s interijerom?
Arhitektura, modni, te produkt i grafički dizajn kao srodne discipline počivaju na istim postulatima. Doći do adekvatnog rješenja enterijera koji će pričati istu priču te naglasiti glavne odrednice i dodati novu vrijednost proistekle su iz detaljne i iscrpne analize komada kreiranih od strane Ene Dujmović sa suradnicima, pri tome poštujući metodologiju i propise arhitektonske struke. Ovim putem se želim zahvaliti na povjerenju i kreativnoj slobodi koja mi je povjerena, te moram istaći da sam veoma uživala kako u projektantskom procesu, tako i u procesu izvođenja i nadzora svih radova.

Foto: Maja Topčagić

Foto: Maja Topčagić
* * *
Naslovna fotografija: Maja Topčagić
TEKST: Lamija Muratagić
Na Polimoda Graduate Showu, koji je otvorio sedmicu Pitti Uomo u Firenci, mladi italijanski dizajner Vincenzo Junior Marrazzo predstavio je kolekciju Il Latte delle Vergini i detalj koji izgleda kao modna greška, ali se čita kao vrlo precizna izjava.
Pitti Uomo modni događaj koji se ne prati samo zbog odjeće, nego zbog načina na koji Firenca nekoliko dana postaje laboratorij savremenog mensweara, mjesto na kojem se susreću kupci, urednici, dizajneri, stilisti, studenti, etablirani brendovi i nova imena koja tek pokušavaju objasniti vlastiti jezik.
16. juna počelo je 110. izdanje sajma Pitti Uomo, koje je i ove sezone okupilo najvažnija imena muške mode i postavilo ton za dane koji slijede. Paralelno je na prvi dan održan i Polimoda Graduate Show, studentska revija koja uz Pitti Uomo ne funkcioniše kao prateći program, nego kao jedan od najvažnijih trenutaka sedmice za čitanje onoga što dolazi nakon već formiranih modnih sistema.
Ovogodišnji Graduate Show okupio je 19 odabranih završnih kolekcija studenata Polimode, firentinske modne škole koja ima posebno mjesto u razgovoru o novoj generaciji dizajnera. Među njima se izdvojio Vincenzo Junior Marrazzo, italijanski dizajner koji je predstavio kolekciju Il Latte delle Vergini i pokazao jedan od onih detalja zbog kojih se revija ne završava kada se ugase svjetla: štiklu koja na prvi pogled izgleda kao da se slomila.
Virtuozno izveden aksesoar nikada ne završava look samo dekorativno. Njegova moć je u tome da poremeti očekivanu siluetu, uvede napetost i cijelo izdanje prevede u potpuno drugačiji vizuelni registar. Marrazzova štikla upravo to radi. Ona ne djeluje kao aksesoar koji mirno završava siluetu, nego kao mali poremećaj u sistemu odijevanja i trenutak nestabilnosti koji tijelo, hod i odjeću odjednom uvodi u isti dramaturški prostor.
To je posebno snažno jer se ne radi o spektakularnom efektu koji pokušava nadglasati kolekciju, nego o detalju koji izgleda gotovo incidentno, kao greška koju je neko odlučio pokazati. Upravo smo nedavno pisali o tome kako moda sve češće napušta ideju besprijekornosti i okreće se detaljima koji djeluju nesavršeno, ali nose snažnu priču. Moda je dugo gradila autoritet kroz savršenstvo izrade, čistu završnicu i kontrolisanu liniju, ali nova generacija dizajnera sve češće najpreciznije govori upravo kroz napuknuće, trag, asimetriju, trošenje i ono što izgleda kao da je već preživjelo neku priču prije nego što je došlo na pistu.
Vincenzo Junior Marrazzo dolazi iz Italije, a njegova kolekcija Il Latte delle Vergini već samim naslovom otvara prostor između nevinosti, rituala, tijela i nečega što nije sasvim čisto ni udobno. Kolekcija se gradi oko tenzije između čistoće i kontaminacije, kroz namjerno istrošene komade inspirisane Pasolinijem i Batailleom, što objašnjava zašto slomljena štikla ovdje ne djeluje kao izolovan trik, nego kao vizuelni produžetak cijelog koncepta.
Pasolini i Bataille nisu reference koje u modi služe samo da kolekciji dodaju intelektualni sloj. Obojica otvaraju pitanja tijela, svetog, profanog, želje, krhkosti i društvenih granica, pa se u tom svjetlu Marrazzov rad može čitati kao pokušaj da odjeća ne bude površina za uljepšavanje, nego prostor konflikta. Zato štikla koja izgleda slomljeno postaje više od obuće: ona je mala arhitektura nestabilnosti, predmet koji odbija ideju da ženstvenost, elegancija ili ljepota moraju stajati ravno da bi bile uvjerljive.
Najbolji dio graduate revija je upravo to što se u njima moda još uvijek ne mora ponašati kao proizvod spreman za policu. Ona smije biti neugodna, nedovršena, previše lična, konceptualna, riskantna i ponekad neodmah razumljiva. Takav prostor često proizvede detalje koji kasnije izgledaju kao najtačniji signal smjera u kojem se moda pomjera.
Marrazzova slomljena štikla zato ne privlači pažnju samo zato što je neobična, nego zato što pogađa širi trenutak u modi. Nakon godina u kojima se luksuz često prevodio kroz tišinu, uglađenost i kontrolisanu neutralnost, sve je vidljivija potreba za predmetima koji nose trag, napetost i narativ. Ne savršen look, nego look koji ima unutrašnji konflikt.
Dok veliki brendovi često definišu šta će industrija kupovati, mladi dizajneri ponekad mnogo preciznije pokažu šta industrija osjeća A ako je suditi po ovoj štikli, Vincenzo Junior Marrazzo razumije da jedan mali pomak u konstrukciji može imati veću težinu od cijelog savršeno ispoliranog izlaza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @vimarrazzo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!