Jedna od zabavnih slastica koja će izgledom i okusom osvojiti vaše ukućane je torta pavlova, koja je dobila ime po ruskoj balerini Anni Pavlovi tijekom ili nakon jedne od njenih plesnih tura po Australiji i Novom Zelandu 1920ih godina.

Tradicionalno je jelo u Australiji i Novom Zelandu, no, brzo će pronaći i svoje mjesto u vašem domu kao neodoljiv, osvježavajući (pro)ljetni desert koji je izvana hrskav, a iznutra mekan i lagan. Ova slastica najčešće se poslužuje prelivena voćem i vrhnjem.

Foto: jamiekamber.com

Za pripremu nije potrebno previše sastojaka i s njom možete kombinirati razno voće, a mi danas biramo jagode kao ukusni, osvježavajući i sezonski dodatak ovoj slastici.

Kako pripremiti pavlova tortu s jagodama u udobnosti svog doma otkrijte kroz recept u nastavku.


Sastojci

Za pavlovu tortu

• 4 velika bjelanka
• 1 šalica šećera
• 1 žličica ekstrakta od vanilije
• 1 žličica kukuruznog škroba (alternativa je 3 žličice brašna)
• 1/2 žličice vinskog praška za pecivo (alternativa je 1 žličica soka od limuna ili octa)

Za preljev

• 1 1/4 šalice vrhnja
• 3 žlice šećera
• 1 žličica ekstrakta od vanilije
• 1 šalica narezanih svježih jagoda
• 1/4 šalice zdrobljenih pistacija (po želji)

Priprema

Zagrijte pećnicu na 170°C te postavite papir za pečenje na lim. Istucite bjelanjke mikserom dok ne nastanu mekani vrhovi (oko 5 minuta). Dodajte pola količine šećera i tucite još 30 sekundi. Dodajte preostali šećer i tucite velikom brzinom dok bjelanci ne dobiju tvrde i sjajne vrhove (oko još 2 minute). Dodajte ekstrakt vanilije i tucite još jednu minutu. Pomoću špatule u smjesu dodajte kukuruzni škrob ili brašno te prašak za pecivo/sok od limuna/ocat.

Rasporedite smjesu u krug (oko 9 centimetara) na pripremljeni lim za pečenje. Stavite u prethodno zagrijanu pećnicu, a temperaturu smanjite na 90°C. Pecite oko 90 minuta, dok se pavlova ne učvrsti i osuši. Isključite pećnicu, ali ostavite da se pavlova ohladi unutar nje.

U međuvremenu napravite preljev. U zdjeli mikserom istucite vrhnje, šećer i vaniliju na srednje jakoj brzini dok se ne oblikuju tvrdi vrhovi. Pospite preljevom vrh ohlađene pavlove, a zatim dodajte jagode i pistacije. Poslužite odmah.

Foto: jamiekamber.com

Uživajte u ovoj ukusnoj slastici, a svakako posjetite web stranicu za još #mljac recepata.

* * *
Naslovna fotografija: jamiekamber.com

Nakon što smo u prvim izdanjima serijala Baščaršija ljeti otkrili mjesta koja lokalci čuvaju za sebe i komade ručnog rada koji mijenjaju interijer, sada vas vodimo na jedno od onih mjesta gdje ne sjedite dugo ali vam ostane u mislima. Mjesto koje nije fancy, nema stolove s platnenim stolnjacima ni tanjire za slikanje. 

Ovdje je glavni detalj: miris. 

I to onaj koji vas vraća nazad.



 

Skrivena niz prolaz u starom dijelu Baščaršije, na adresi Mudželiti veliki 21, pekara Imaret decenijama je opsluživala lokalne stanare, radoznale posjetioce i sve one koji znaju da miris dobarh kiflica ne vara.

Ime “imaret” vuče porijeklo iz osmanskog doba i označava javnu kuhinju koja je pripremala obroke za putnike, siromašne i vjerske škole. Sarajevo je imalo više imareta, a upravo se ovdje, u blizini Sahat-kule, smjestila jedna od najstarijih pekarskih lokacija u gradu.





Nekad je ovdje postojao samo jedan otvor jedan prozorčić iz kojeg ste, bez menija i bez staklenih vitrina, naručivali svoj somun, kiflu, hljeb. I to je bilo dovoljno. Danas, ulaskom kroz isti tunel, dočekuje vas veća ponuda, a ono što nije promijenjeno je osjećaj da ulazite u prostor koji još miriše isto kao prije 10, 20, 30 godina.








Svakako je jedna od rijetkih pekara u centru koju lokalci upisuju u rutinu: stajete po kiflu na putu kući, kupujete somun za ručak, uzimate slatku buhtlu za poslije.





 

I zaista, svako ima svoje “go-to” narudžbe: slana kifla s krupnom soli, buhtla s čokoladom, klasik u obliku perece. Neko će reći to je samo tijesto. Ali nije. 

To je tekstura koju pamtite, slatkoća koja vas vraća na veliki odmor u osnovnoj školi, i toplina koja se osjeti odmah kroz papirnu vrećicu. I nije svaki dan isti, ali ovdje znate da će biti dobar.







Ovdje ne dolazite da ručate satima. Dolazite za trenutak. Za miris koji vas vuče natrag. Za toplinu kiflice u ruci dok stojite na drveni stočić pokraj ulaza. I dok je danas izbor širi, ono što nikad ne posustaje je miris uspomene.





Baščaršija ljeti tek se zahuktava.

Nakon kafića, ateljea i ručno rađenih predmeta, sada stižete do onih mirisa koji su dio identiteta. Naredna izdanja? Čekaju vas mjesta koja ostavljaju trag topline i dopuštaju vam da uđete u priču grada.
 

I… nešto neočekivano.

Produkcija: Bonjour.ba