Ana, Marko i Đorđe su mnogima poznati upravo kroz projekte koje stvaraju pod imenom Jovančić Family.

Jedna sestra i dva brata kroz svoj YouTube profil, kao i društvene mreže žele prenijeti obiteljske vrijednosti, razgovarati i stvarati glazbu, ali i govoriti o svim avanturama s kojima su se susreli tijekom odrastanja i svoje karijere.

Đorđe je uspješan bh. kompozitor i muzički producent te osnivač privatne muzičke BASICS škole, Marko je režirao, snimio i montirao nekoliko igranih i dokumentarnih filmova, ali i potpisuje većinu fotografija koje ćete pronaći u autorskim BONJOUR.reportažama o bh.brendovima, intervjuima s uspješnim ženama, kao i u reportažama s crvenog tepiha Sarajevo Film Festivala. Ana je srednjoškolka prepoznatljivog glasa koja je igrala glavne uloge u najgledanijim bh. mjuziklima za djecu, koja svira klavir, a uz to, ima pjevačko, glumačko i baletsko obrazovanje. Mi nismo mogli odoljeti da ne zavirimo u jedan njihov dan tijekom kućne izolacije i saznamo kako sada ovaj kreativni trojac organizira svoje vrijeme, što čitaju, slušaju, gledaju...

***

Kako pokazati empatiju i učiniti nešto lijepo za druge osobe tijekom #OstaniKući?

Đorđe: U ovim danima kada smo zbunjeni, uplašeni i usamljeni svima nam fali svašta nešto. No, ovo vrijeme nam donosi i mnogo prostora za preispitivanje i slaganje kockica. Javimo se svima koje volimo i recimo im to, oprostimo svima kojima zamjeramo, radimo stvari koje volimo, posvetimo se malo sebi, posvetimo se malo i  drugima, kažimo sve što mislimo i budimo ono što jesmo – ljudi! Mislim da nas ova situacija može naučiti i nečemu lijepom i podsjetiti nas na suštinske stvari. Haj'mo to tako gledati. 

Marko: Osobama koje su vam drage stalno šaljite sadržaje kreativnog, šaljivog i edukativnog tipa i tako im obojite svakodnevnicu. Tokom #ostanikući perioda, kvantitet sadržaja koji s drugim osobama međusobno dijelim se utrostručio. Neka nekada to budu i poruke rukom ispisane na papiru, ufotkane i proslijeđene. Takođe, zajedno organizujte gledanje raznih sadržaja. Mi gledamo sadržaje uživo na YouTube platformi kojih sada ima u izobilju. Najčešće su to online premijere predstava Narodnog pozorišta Sarajevo, Hrvatskog narodnog kazališta Zagreb i Narodnog pozorišta u Beogradu. Neka svako bude u svojoj fotelji/krevetu/kauču, uz kokice i prigušena svjetla, tipkajte se i komentarišite.

Ana: Nazovimo naše prijatelje, naročito one kojima ova izolacija teško pada i pomozimo im da provedu ovo vrijeme kvalitetno. Navedimo ih na pozitivne misli, prisjećajmo se nekih lijepih uspomena i što je najvažnije nasmijmo ih. Svi ćemo se tako osjećati bolje.

Prijedlog za knjigu koju vrijedi pročitati?

Đorđe: S obzirom na to da sam unazad već nekoliko mjeseci okupiran izučavanjem NLP-a (Neuro Lingvističko Programiranje) sve knjige koje sam u posljednje vrijeme čitao bile su sa tom tematikom. NLP kod nas još uvijek nije stekao popularnost kao što je to slučaj u svijetu i susjednim zemljama ili konkretno u Beogradu gdje pohađam jedan NLP centar od oktobra 2019. godine. NLP edukacija više od 30 godina važi za vodeću metodologiju ličnog i profesionalnog razvoja u cijelom svijetu. Donosi veoma zanimljive metode preispitivanja sebe i ljudi oko nas, uspostavljanja novih vrijednosti i oslobađanja od mnogih nesigurnosti koje svi imamo. Evo prilike da se ljudi malo više raspitaju o ovome i možda u tome pronađu korist. 

Marko: Pročitajte „Hygge - Danski recept za sretan život“ i otkrijte njihov koncept sreće i saznajte zašto su smireniji i ispunjeniji od ostalih ljudi širom svijeta. Mnoge savjete i principe koji se spominju definitivno možete primijeniti i u svom životu.

Ana: Definitivno „Mali princ“ - Antoan de Sent Egziperi.

Koji filmovi i serije su se našli na vašoj 'to watch' listi u ovom periodu?

Đorđe: „Game of Thrones“ je najnagrađivanija serija u istoriji! Ne znam da li ćete mi vjerovati ako kažem da sam tek počeo da je gledam prije nekoliko dana. Često znam da prkosim samom sebi pa je tako bio slučaj i sa ovom serijom sve ove godine. Sve sam pratio o njoj ali nikada je nisam pogledao u cjelini dok se sva pompa oko nje nije smirila. Zašto sam to radio – nemam pojma! Sada uživam u svemu što ta produkcija nudi, sjajna je! 

Marko: Prvu sezonu njemačke serije „Dark “ sam pogledao u prvoj sedmici njenog puštanja na Netflix platformu, ali se zbog komplikovane radnje i više vremenskih okvira u kojima se serija odigrava nikada nisam usudio pogledati narednu sezonu, a koja je izašla tek godinu dana kasnije. Ovaj #ostanikuci period, između ostalog, vrištao mi je „Marko, upali Netflix!“ što sam sa velikim guštom uradio. Druga sezona je napokon pregledana. Vjerujte mi, serija je narativna zagonetka i samo za one strpljive i detaljne gledaoce, pa je njima i preporučujem. Takođe, na listi se našao i krimi dokumentarac „The Trials of Gabriel Fernandez“, ali i filmovi za razbibrigu poput „Life as We Know It“, „Eat Pray Love“, itd.

Ana: Serije „Dynasty“ i „La Casa De Papel (Money Heist)“. Što se tiče filmova, uvijek se mogu po ko zna koji put izgubiti u čarobnjačkom svijetu „Harry Potter“ filmova.

Kako zadržati motivaciju i produktivnost tijekom rada od kuće? Kako sad izgleda vaš radni/školski dan?

Đorđe: Posvetimo se svojim talentima i željama. U tome je motivacija! Moj radni dan je, kao i većini, sav pretvoren u online i mnogo radim ovih dana. Svi se snalazimo u novonastaloj situaciji koja je donijela nova pravila. Basics škola je od 11. marta zatvorena, kao i sve škole, pa smo prešli na online nastavu. Veliki dio energije sam usmjerio na novi sistem koji nam za sada ide super iako iziskuje mnogo vremena i rada. Tu je i ostatak obaveza koje donosi MAUBIH produkcija. Ostatak vremena provodim u studiju, konačno imam vremena da komponujem na miru. 

Marko: Rad od kuće tj. rad u studiju za računarom sastavni je dio montažerskog posla, tako da me ova situacija nije u potpunosti izbacila iz onoga što zovem svojom svakodnevnicom. Naravno, nedostaje mi drugi dio moje svakodnevnice kada sam na snimanjima, sastancima, fotografisanjima, u našoj Basics školi i slično. Trenutno mi motivaciju i produktivnost drže majčine poslastice bez kojih ne bih mogao zamisliti višesatno sjedenje za računarom. Priznajem, spavam više nego što sam navikao pa me to malo uljenilo, ali uz brata i sestru dan jednostavno ne može proći neaktivno.

Ana: Sada mogu potpuno slobodno isplanirati svoj dan, jer sam kući, ne idem i ne žurim nigdje. Konačno mogu s lakoćom i bez pritiska učiti uz svoju omiljenu muziku i piće, i tako izvršavati školske obaveze. Kada se zamorim ili završim te obaveze, uvijek mogu provesti vrijeme sa svojim psom, gledajući filmove, vježbajući ili otkrivajući neke nove talente i hobije. Ključan je balans.

Pjesme koje vas opuštaju u ovom periodu?

Đorđe: Novi album „After Hours“ kanadskog kantautora i producenta The Weeknd već danima i noćima ne prestaje da svira na svim mogućim uređajima u studiju ili stanu.

Marko: Uz muziku se budimo, uz muziku zaspemo, jednostavno - muziku živimo. Kada nam se svi JBL zvučnici u kući najednom potroše, kriziramo i idemo u hektičnu potragu za slobodnim punjačem. Trenutno mi je u pozadini puštena Deezer plejlista „Musica dai balconi“ uz koju stoji opis na engleskom „the sounds of the quarantine from the balconies of Italy“. Opuštajuće i prigodno situaciji u kojoj se svi nalazimo.

Ana: Definitivno hitovi Dine Merlina.

Kako zadržati #feelgood vibru tijekom kućne izolacije?

Đorđe: Postoji mnogo načina za ostati u dobroj vibri u bilo kojoj situaciji, pa i ovoj, naravno ako to želimo istinski. Vjerujem da svako zna šta mu najviše prija. Za mene su to muzika i ostale umjetnosti kojim se bavim(o). Dakle, bilo mi dobro ili mi bilo loše u životu – muzika je tu za konzumiranje u svim oblicima: slušanje, gledanje, sviranje, stvaranje pa opet sve u krug. 

Marko: To je osjećaj koji me obuzme čim se obratim bratu ili sestri pa zajedno krenemo namaštavati nove projekte, ideje, zadatke i načine za ispuniti slobodno vrijeme. Tako smo u više navrata organizovali #ostanikući foto shooting! Kada se naše energije spoje, #feelgood je na vrhuncu. Tako da, nemojte se potpuno osamljivati i družite se sa porodicom, a neka vam impulsi omiljene muzike stalno struje kroz tijelo.

Ana: Dobra muzika, druženje s porodicom i kuhanje omilljenih jela!

Kako prirediti mini iznenađenje za drugu osobu tijekom kućne izolacije?

Đorđe: Hm, nisam baš od tih iznenađenja. Niti ih volim niti ih praktikujem. Meni je za pozitivno iznenađenje sasvim dovoljno to kada mi se neko javi da me pita: kako si, ima li korone? Vjerujem da je isto tako i kod ljudi kojima ja uputim tu poruku. Haha. :) 

Marko: Za to pitanje imam najsvježiji primjer, a iznenađenje je napravljeno meni. Budući da sam svoj 24. rođendan morao provesti u krugu najbližih, drug Irniss me je putem interneta iznenadio video-kolažem rođendanskih čestitki koje su upućene meni od strane 52 osobe i snimljene na oko 30 lokacija širom planete. Zaista se potrudio prikupiti tih osam i kusur minuta, za mene kao wanderlustaa, čiste sreće. Eto vam ideje!

Ana: Snimanje smiješnog personalizovanog videa uz pomoć svih filtera koji su nam na raspolaganju na aplikacijama i društvenim mrežama i njihovo slanje dragim osobama je nešto što svi možemo uraditi u ovom periodu. Meni je to uvijek zabavno i smiješno. 

Nakon završetka kućne izolacije, prva stvar koju ću napraviti je:

Đorđe: Otići u Beograd! 
Marko: Izgrliti svijet!
Ana: Provesti dan u prirodi sa svojim prijateljima ili čak organizovati #GirlsSleepOver! :)

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club