Inicijativa #OstaniKuci naučila nas je puno toga, zbližila nas dodatno s našim ukućanima, otvorila put ka novim hobijima, nešto drugačijim jelima i novim ritualima u nesvakidašnoj rutini.

No, pored toga, iz ove situacije ponijeti ćemo dosta novih lekcija koje će utjecati pozitivno na organizaciju našeg vremena, brigu o našem zdravlju, ali i na druženja s najdražima.

Kako, otkrijte kroz 5 stvari koje smo naučili tijekom izolacije doma.

UVIJEK IMAMO VREMENA, SAMO GA TREBAMO BOLJE ISKORISTITI

Sad kad vremena imamo malo više nego inače, svi smo nekako željni upijati sunce na terasi omiljenog cafea, šetnje gradom i drugih zabavnih aktivnosti sa najdražim ljudima vani.
No, ranije nismo imali previše vremena za te aktivnosti jer smo bili pretrpani obvezama čije je obavljanje i moglo sačekati. Sada nas je #OstaniKući inicijativa naučila kako uvijek imamo vremena i možemo kreirati termin za sve, samo moramo naučiti prioritizirati te organizirati aktivnosti na ispravan način. I naravno, više uživati u sadašnjosti. 

OBITELJSKA DRUŽENJA MOGU BITI 15X ZABAVNIJA

Stalan boravak doma otvorio je vrata brojnim eksperimentiranjima kada su u pitanju druženja s obitelji. Osim što nam je jedna od najzabavnijih zajedničkih aktivnosti priprema raznih jela svako dva sata, pronašli smo i neke nove načine kako zajednički provesti vrijeme i zabaviti se.
Od društvenih igara, preko filmova, pa sve do vježbanja i zezanja, obiteljska druženja uistinu nikada nisu bila posebnija.

TESTIRANJE NOVIH RECEPATA NIJE TAKO ZASTRAŠUJUĆE

Već smo pronašli hrpu šala na internetu koje govore o tome da ćemo iz ove #OstaniKući situacije svi izaći kao izvanredni kuhari.
Upravo ovo vrijeme nas je naučilo da se ne trebamo bojati novih stvari, novih iskustava i novih recepata.
Zato, pripremajte te zabavne deserte, večere, ručkove, užine i ostalih 15 mini jela kroz dan ponosno i uživajte.

UŽIVANJE U SITNICAMA KAO NOVA SVAKODNEVNA RUTINA

Činjenica da snažno biramo ostati kući i brinemo se zajednički da ova cijela priča bude što prije iza nas natjerala nas je da na neke naše navike gledamo na malo drugačiji način. #OstaniKući inicijativa nas je podsjetila koje su stvari na ovom svijetu uistinu važne, a to su obitelj, prijatelji, razvijanje empatije i buđenje solidarnosti, kao i širenje pozitivnih emocija i briga o zdravlju. 
Naučila nas je kako cijeniti sitnice, uživati u svakom danu, satu, ali i u svemu što imamo i tu lekciju sigurno nećemo tako brzo zaboraviti.

ZDRAVLJE JE UISTINU NAŠE NAJVEĆE BLAGO

Svijest o našem zdravlju nikada nije bila pod većim povećalom nego sada. Briga o našem tijelu treba dobiti jednaku pozornost od nas tijekom cijelog našeg života i uistinu je važno da brinemo o sebi i trudimo se hraniti što zdravije, gradimo naš imunitet, biramo namirnice s većim fokusom na organsko, domaće i zdravo. Također, bitno je da se krećemo, družimo s našim najdražim ljudima i organiziramo sve one aktivnosti u našem tjednom planeru koje nas vesele kako bismo bili u potpunosti sretni i ispunjeni.

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR