TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 24.1.2024.
Baš kao i na Golden Globes dodjeli, Oppenheimer bi mogao vladati pozornicom i na dodjeli Oscara.
Oppenheimer predvodi s ukupno 13 nominacija, a s 11 ga slijede filmovi Poor Things i Scorceseov Killers of the Flower Moon s 10 nominacija.
Foto: @martinscorsese_
Koliko god da smo oduševljeni nekim od svojih omiljenih naslova i imena na listama nominovanih, iznenađenje fanova i online svijeta je u samo nekoliko sati preplavilo online svijet zbog manjka nominacija za film Barbie. Međutim, ono što ovu brojku od 8 nominacija za ovaj film čini neobičnom jeste činjenica da Margot Robbie nije na listi novinovanih glumica, a u skupini nominovanih za najbolju režiju nije se našla ni Greta Gerwig, iako su zaslužne za to što se Barbie našao u kategoriji nominovanih za najbolji film.
Cherry on top ovom iznenađenju moglo bi biti oduzimanje Oskara Billie Eilish za pjesmu „What Was I Made For“ od strane Ronsonove „I'm just Ken“. Nominovani za najbolju sporednu mušku ulogu, Ryan Gosling, nakon objave nominovanih nije propustio pružiti podršku svojim kolegicama.
Foto: @barbiethemovie
"Ali nema Kena bez Barbie i nema Barbie filma bez Grete Gerwig i Margot Robbie, dvije osobe koje su najviše odgovorne za ovaj filmski poduhvat koji je oborio rekorde i slavi se širom svijeta. Niko na filmu ne bi dobio priznanje bez njihovog talenta, upornosti i genijalnosti. Reći da sam razočaran što nisu nominirane u svojim odgovarajućim kategorijama bilo bi blago rečeno." - izjavio je Ryan.
No, iako je Barbie film uskraćen za nominacije u ove dvije kategorije, ističe se činjenica da su se u kategoriji nominovanih za najbolji film ipak našla tri filma u ženskoj režiji: Barbie, Anatomy of Fall i Past Lives.
Hm, ko je režirao Barbie?
Foto: @barbie
No, dobro.
2023. godina obilježena je sjajnim naslovima, filmskim ostvarenjima sa snažnim porukama i čini se kao da smo više nego ikada ranije svoje slobodno vrijeme provodili u kino salama i diskutujući o filmovima koje svi gledaju. Svijet filma oduvijek ima tu moć da nas povezuje, uključi u diskusije te da nam otvara prozore u svijet, onaj oko nas, ali i unutra.
Veselimo se vidjeti dodjele nagrada, ali uživati i u online diskusijama ljubitelja filma koji će, ovih dana, imati više nego ikada ranije za reći.
Bradley Cooper, Emma Stone, Emily Blunt, Jodie Foster i Cilian Murphy, samo su neka od većini omiljenih imena koja su se našla na listama nominovanih, a u nastavku vam donosimo detaljan pregled. Vjerujemo da odavno imate svoje favorite!
Foto: @oppenheimermovie
Nominovani za najbolji film
Nominovani za najbolju režiju
Nominovani za najboljeg glumca (glavna uloga)
Nominovane za najbolju glumicu (glavna uloga)
Nominovani za najboljeg glumca (sporedna uloga)
Nominovane za najbolju glumicu (sporedna uloga)
Najbolji adaptirani scenario
Najbolji izvorni scenario
Najbolja scenografija
Najbolji animirani film
Najbolji dokumentarni film
Najbolji internacionalni film
Najbolji kratki animirani film
Najbolji Live – Action kratki film
Najbolji kratki dokumentarac
Najbolja fotografija
Najbolji dizajn kostima
Najbolja šminka i frizura
Najbolja originalna pjesma
Najbolja montaža
Najbolji zvuk
Najbolji vizuelni efekti
* * *
Naslovna fotografija: @barbiethemovie
TEKST: Ada Ćeremida
Jedan zimski dan proveli smo s Lamineom Guèyeom dok se dokumentarni film ''Sarajevski spust 1984.'' snimao na Bjelašnici, u gradu i u hotelu Apeiro, mjestima gdje se prošlost i sadašnjost prirodno prepliću.
Ekipa filma bila je u punom zamahu, atmosfera uzbuđena, a Lamine, miran, otvoren i potpuno prisutan u svakom trenutku. Između kadrova na planini i gradskih lokacija, sjeli smo s njim na razgovor koji je vrlo brzo otišao dalje od sporta.
Pratiti snimanje dokumentarca i istovremeno zaroniti u njegovu priču značilo je ići punom brzinom, ali bez straha. Ta energija osjeti se i u ovom razgovoru, jednako kao i jasna autorska namjera iza projekta. 
Iza filma stoji Adnan Hasković, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih glumaca, koji se nakon međunarodnih i holivudskih angažmana svjesno okreće filmovima s jasnom društvenom porukom i globalnim dometom.
Ideju za ‘’Sarajevski spust 1984.'' potpisuje autorica i rediteljica Aleksandra Fracassa-Kostić, koja je ovu snažnu priču prvi put predstavila Haskoviću prije tri godine.
Od tada, njihova zajednička posvećenost projektu rasla je u filmu koji s jednakom pažnjom gleda u prošlost i govori o sadašnjem trenutku.
Lamine Guèye je prvi i do danas jedini senegalski sportista koji se takmičio u alpskom skijanju na Zimskim olimpijskim igrama, upravo u Sarajevu 1984. godine. Danas se, nakon četiri decenije, vraća u grad koji za njega nije samo olimpijska destinacija, već simbol susreta, otvorenosti i zajedništva.
U razgovoru koji slijedi govori o identitetu, solidarnosti i vrijednostima sporta koje nadilaze medalje. Neki od najličnijih trenutaka iz ovog susreta ostali su zabilježeni i van samog intervjua kao mali uvidi u to ko je Lamine danas.
Lamine Guèye, Senegalski skijaš i predsjednik Senegalske skijaške federacije sa Eminom Smakom, glavnom urednicom Bonjour.ba
Lamine, povratak u Sarajevo nakon četiri decenije: koje su vas emocije najviše iznenadile tokom ovog povratka?
Iskreno, nije to bilo iznenađenje, već potvrda. Potvrda onoga što sam osjetio kada sam prvi put došao ovdje sa 24 godine. Taj grad, ti ljudi, ta toplina i osjećaj dobrodošlice. Tokom Olimpijskih igara ste stalno u žurbi, sastanci kapitena, treninzi, trke, priprema skija i nemate vremena da sve to zaista osjetite.
Danas, zahvaljujući ovom projektu, mogao sam sve upiti, poput spužve. I to je bila velika potvrda. Hodate ulicom, ljudi su ljubazni, topli. Sarajevo je primjer. Ovdje se osjećam dobro.
To je, istovremeno, najbolji način da izgradite sebe. U takvom okruženju ne možete opstati ako niste duboko svoji i sigurni u ono što jeste. Ali, s druge strane, to je bilo neočekivano i neobično, pa ste prisiljeni da upoznajete druge i dijelite s njima. U opasnom sportu kao što je alpsko skijanje, nemate drugog izbora.
Ostajući svoj i spuštajući se tim stazama punom brzinom, stekao sam poštovanje drugih. Na kraju su se razvila i vrlo vrijedna prijateljstva s takmičarima i ljudima iz tog svijeta koji mi u početku nije bio blizak.
Sarajevo 1984. postalo je simboličan trenutak u olimpijskoj historiji. Šta danas, gledajući unazad, taj trenutak predstavlja izvan sporta?
Sarajevo nije samo grad. Historijski i geografski, to je mjesto gdje katolička crkva, pravoslavna crkva, sinagoga i džamija postoje zajedno. To je mjesto gdje se svijet može susresti.
Olimpijske igre bi trebale biti upravo to. Za mene je Sarajevo 1984. bilo spajanje te dvije ideje: Olimpijade, gdje se svijet susreće i Sarajeva, grada u kojem se svijet već susreće. Svaka od tih ideja je sama po sebi ogromna, ali zajedno postaju nešto posebno. Vrijednosti su iste i zato je taj događaj bio toliko poseban.
Film ‘’Sarajevski spust 1984.'' se vraća u prošlost, ali snažno govori o sadašnjosti. Zašto mislite da je ovu priču bilo važno ispričati baš sada?
Ne prođe dan da ne uključite televiziju, pogledate telefon ili pročitate novine, a da ne dobijete katastrofalne vijesti. Kao da vozimo voz punom brzinom prema zidu. Čini se da je dio čovječanstva zaboravio da smo prije svega ljudi. Bez obzira na boju kože, religiju ili imovinsko stanje.
Ova priča pokazuje da je, čak i kada smo različiti, moguće raditi zajedno. Ja sam se takmičio za Senegal, sam, bez trenera, bez novca, bez infrastrukture.
To je bilo moguće zahvaljujući pomoći drugih: francuske i italijanske skijaške federacije, drugih takmičara, ljudi ovdje u Sarajevu. Kada sam tražio pomoć, uvijek su govorili: ‘’Nema problema''.
To pamtim cijeli život. Ako želimo ići naprijed, jedini put je uz međusobno poštovanje. Posebno vjerujem u mlađe generacije. Pitanje je samo kako tu većinu pretvoriti u stvarnu promjenu.
Ako neko pogleda dokumentarac, a da ne zna ništa o vama, šta biste voljeli da razumije o svijetu u kojem danas živimo?
Sport bi trebao promovisati poštovanje, pravila, protivnika, saradnje. Sport vas uči prijateljstvu i bratstvu. Na kraju, recimo, hokejaške utakmice, rukujete se s protivnikom. Te vrijednosti su ključne. Kada to povežete s mojom pričom, nekim ko dolazi iz zemlje u kojoj taj sport nije uobičajen, shvatite da ništa nije nemoguće.
Kada sam sa 18 godina odlučio osnovati Senegalsku skijašku federaciju, svi su mi govorili da sam lud. Važno je imati cilj i znati da ćete tokom puta učiti.
Nije presudno šta znate danas, već vaša sposobnost da učite svakog dana. Tako postaje moguće i ono što drugima izgleda nedostižno.
U kratkim pauzama između snimanja, razgovor je odlazio i u intimnijem smjeru, o tome kako njegova priča pripada i drugima, te kako danas vidi sebe, slojevitog i oblikovanog svim iskustvima kroz koja je prošao. Te odgovore poslušajte u reels-u ispod.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
