Zašto svi vole kreacije Proenza Schouler?    Odgovor ćete naći u današnjem izvještaju s njujorškog tjedna mode. Za proljeće su dizajneri kuće Proenza Schouler odabrali kičastu početnu točku i preobrazili je u sjajnu kolekciju fantastičnih krojeva i uzoraka. A tek torbe...Elie Tahari voli svoje žene odijevati u mekane i prozračne materijale, za koje je ovog puta inspiraciju potražio u Eg

Proenza Schouler

Miljenici su njujorške publike Jack McCollough i Lazaro Hernandez jučer su prikazali kolekciju inspiriranu nekoć popularnom Googie arhitekturom, koja se danas smatra kičom (ako se pitate, Googie arhitektura podrazumijeva futurističke zgrade iz polovine prošlog stoljeća nalik na NLOe, u kojima su uglavnom bili moteli, benzinske crpke i kafići). I čupavi tepih kojim su prekrili pistu se uklopio u trashy priču od koje je sve krenulo. Srećom, odjeća je pričala neku drugu priču, bez obzira na to čime je inspirirana. U početku su boje suknji i haljina A kroja i kratkih hlačica nagovještavale turobno proljeće u kojem preovladavaju crna i smeđa. No uskoro se i to promijenilo. Negdje od polovine revije krenula je eksplozija boja i uzoraka korištenih pri izradi fantastičnih haljina do koljena inspiriranih četrdesetima. Detalj koji nas je osvojio su torbe nalik na nekadašnje zaštitne torbice fotoaparata. Sigurni smo kada kažemo da će ova kolekcija privući dodatnu pažnju na fantastični modni dvojac Proenza Schouler i vinuti ih visoko među zvijezde svijeta mode.
{gallery}/rujan_jedanaest/ny_proenza_schouler{/gallery}

Elie Tahari

Stari Egipt i siluete iz dvadesetih godina prošlog stoljeća bile su niti vodilje kojih se dizajner držao kreirajući proljetnu kolekciju. Reviju su otvorile kreacije u sivoj i bijeloj boji. Izdužene siluete i lagani prozračni materijali u kombinaciji sa zlatnim detaljima poput remenja, obruba, gumba, ovratnika, cipela i nakita doista su podsjetili na nešto što bi nosila urbana Kleopatra. Nakon sve te bjeline uslijedile su nebeskoplave, narančaste i kreacije boje pijeska. Dizajner se nije ograničio ni u kojem smislu, pa kolekcija uključuje cijelu lepezu kombinacija od traperica, pa do večernjih haljina. Niz crnih haljina sa zlatnim detaljima zatvorio je ovu urbanu viziju egipatske elegancije kako je vidi Elie Tahari.
{gallery}/rujan_jedanaest/ny_elie_tahari{/gallery}

Milly

Grafički retro printovi, nastali pod utjecajem rada umjetnice Sonie Delaunay, obilježili su proljetnu kolekciju Michelle Smith. Dizajnerica je pokazala svoju ljubav prema slojevitom odijevanju kroz niz kombinacija koje kao da su išetale sa fotografija iz šezdesetih. Minice stegnute u struku, šalovi oko vrata, šareni kardigani, tričetvrt hlače visokog struka i mantili ravnog kroja neke su od kombinacija posuđenih iz tog doba. "Slaganje" uzoraka, upečatljive boje i sjajni modni dodaci na nas su ostavili jako dobar dojam. Upravo zbog toga, kreacije s potpisom Milly naći će se na našoj listi ponajboljih kolekcija, barem kada se radi o dizajnerima koji su ponudili uglavnom svakodnevnu odjeću. Big like!
{gallery}/rujan_jedanaest/ny_milly{/gallery}




A.S.
^{Foto: style.com}

Otvaraš telefon samo da brzo pročitaš poruku. Sekundu kasnije – već si na TikToku. Još jedan video psa koji svira klavir. Smiješno, slatko… i tako poznato.

Stižu notifikacije. Podsjetnici iskaču. Screenshot koji si poslala sebi – za svaki slučaj. Screenshot koji si htjela poslati najboljoj prijateljici – ali nisi. Novi e-mail s naslovom „Posljednja prilika“, koji nikada nećeš otvoriti. A tu je i ona aplikacija koju nisi koristila od 2022. godine. I dalje tiho troši bateriju, prostor, energiju.

Ne znaš kad je sve to postalo normalno – ali znaš da si umorna. Tvoj um je preopterećen. Tvoj telefon je preopterećen. I – planeta je preopterećena.

Digitalni otpad: Nevidljiv, ali stvaran

Digitalni otpad je stvaran. Tih. Tvrdoglav. I uporan. To su stare poruke, nepročitani mailovi, zaboravljeni dokumenti i fotografije koje si čuvala „za svaki slučaj“.

Ali sve to ne živi samo u tvom telefonu. Živi na serverima širom svijeta koji gutaju energiju, zagrijavaju atmosferu i ostavljaju trag.

Evo nekoliko primjera koje ne možemo samo „izbrisati“:

• Svaki mail s privitkom godišnje proizvede oko 10 grama CO₂.

• 1.000 suvišnih fotografija u cloudu? Kao da mjesec dana gori sijalica 24/7.

• Automatska ažuriranja aplikacija koje ne koristiš? Troše energiju, bateriju, stvaraju emisije.

Zato, ne radi se samo o uređenom telefonu. Radi se o stvarnom utjecaju na svijet oko nas.

Čista umjetnost – ali ne ona iz galerija

Nestlé i ove godine podsjeća da briga o planeti ne mora izgledati spektakularno. Ponekad je dovoljno samo... obrisati.

Znaš ono kad konačno obrišeš stotine nepotrebnih fotki iz galerije, sredite inbox ili izbaciš aplikacije koje ne koristiš? Nema vatrometa. Nema aplauza. Ali osjećaš se lakše. Zrak je čistiji. Glava tiša. Fokus – napokon tvoj.

Kako početi? Evo nekoliko digitalnih rituala koje možeš ubaciti u svoju sedmičnu rutinu:

• Očisti ono što ti više ništa ne znači
  Pet fotki istog outfita. Jelovnik iz dostave. Boarding karta iz 2019. Screenshot tuđeg storyja. Obrisano = oslobođeno.

• Otkaži ono što te više ne zanima
  Newsletter koji nikad ne otvaraš. Aplikacija koju si skinula iz znatiželje. Push notifikacije koje ti prekidaju misli. Više ti ne trebaju.

• Daj smisao svom brisanju
  Ne moraš to raditi svaki dan. Ali jednom sedmično? Obavezno. Kao što mijenjaš posteljinu ili stavljaš masku na kosu. Kratko traje, a daje mnogo.

To postaje tvoj mali otpor digitalnom haosu. I tvoj doprinos planeti.



 

Na jesen, kao simboličnu zahvalu svima koji su odlučili da naprave prostor za sebe i planetu, planirana je nova akcija sadnje drveća. U posljednje četiri godine, kroz inicijativu Čista umjetnost, Nestlé je posadio više od 12.500 sadnica. Divno, zar ne?

Zato samo počni. Jedan dan. Jedna mala promjena.  Čista umjetnost počinje brisanjem . 

I najvažnije – daj sebi 15 minuta bez ekrana.

Samo ti.
Tvoja kava.
Pogled kroz prozor.
Bez skrolanja. Bez zvukova. Bez zahtjeva.

Tih 15 minuta može biti najzdraviji poklon koji si sebi dala ove sedmice.
Bolji nego bilo koja mindfulness aplikacija.

I mnogo, mnogo tiši.

Foto: pexels.com