TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.10.2021.
Magdalena i Uzeir Memić, osnivači su firme Intellect doo i vlasnici franšize School & School za Mostar koja donosi novi koncept školovanja za naše mališane.
Kroz svoju filozofiju rada i kurseve žele približiti budućnost i inovativnije školovanje za najmlađe zbog čega će djeca u Mostaru imati priliku učiti više o programiranju, dizajnu, robotici i brojnim drugim poljima.
U želji da saznamo više, zavirili smo u interijer School&School škole i razgovarali sa Magdalenom i Uzemirom o njhovom timu, danima otvorenih vrata, kursevima koji će biti dostupni. Otkrili su nam i nešto više o uređenju centra, ali i podijelili s nama što ih izdvaja od sličnih mjesta u regiji.
Njihove odgovore i uređenje škole otkrijte u nastavku.
Kako biste opisali School&School u tri riječi?
Poprilično je izazovno opisati ovaj jedinstveni program za djecu u tri riječi, ali evo pokušat ćemo: Talent. Razvijanje. Učenje.
Tko čini School&School Mostar tim?
S obzirom da se radi o potpuno novom projektu očekivalo bi se da se radi o „One Man show“, međutim ovdje moramo naglasiti da smo u relativno kratkom roku formirali tim sa 3 stalna saradnika plus 11 honorarno zaposlenih. I dalje smo u fazi selekcije kandidata i očekujemo da ćemo imati 15 honorarnih saradnika za naših 20+ edukativnih programa.
Željeli bismo istaknuti i još jednu činjenicu, a to je da nismo imali dvojbi oko pronalaska ljudi sa specifičnim setom znanja i vještina jer smo bili sigurni da Mostar ima ljudskog potencijala u koji će se djeca i njihovi roditelji uskoro uvjeriti. Ovo naravno ne bi bilo moguće bez svesrdne podrške vlasnika franšize gosp. Nihada Softića i njegovog tima, te mu se i ovim putem iskreno zahvaljujem.
Gospodine Nihade Softiću, vi ste vlasnik master franšize. Koja je glavna filozofija vašeg rada i čime se vodite pri osmišljavanju programa za najmlađe?
Svi smo drugačiji! Razvoj svakog čovjeka, u ovom slučaju djeteta je individualan i neophodno je da bude prilagođen isključivo njegovim sposobnostima. Sposobnosti i talenti se razlikuju od djeteta do djeteta, upravo zato, neophodno je prepoznati djetetov intelektualni, emocionalni, duhovni ritam, a onda nastavni program i ciljeve obrazovanja uskladiti sa njegovim razvojnim mogućnostima, potrebama i željama.
Kvalitet našeg programa je u samom pristupu, kreativnom i poticajnom okruženju, posmatranju i otkrivanju dječjih sposobnosti, te usklađivanju nastavnog programa djetetu!
Cilj našeg programa je posmatrati, otkrivati i razvijati najbolje u svakom djetetu!
Što je ono što vas izdvaja u odnosu na slična mjesta u gradu?
School & School je opredijeljena za izučavanje disciplina budućnosti postajući tako pionir u promovisanju i prakticiranju Next-Generation Education u svojim školama! Šta to znači? To znači da smo bili mudri da plan i program koji je namijenjen za uzrast 18+ donesemo, uskladimo i implementiramo bez ikakvog straha dječjem uzrastu od 6-14 godina.
To i jeste razlika između nas i drugih, jer duboko vjerujemo da djeca mogu sve što i odrasli mogu, samo ako to žele. Upravo, ljubav, strast, znanje i metodologija prenosa tog znanja na djecu je ono što School & School čini drugačijom školom. Mi smo svjesni moći ali i najvećeg ljudskog bogatstva, to je neiscrpna dječja mašta kojoj je potrebna samo jedna jedina stvar a to je - Podrška da budu ono što i žele da budu!
Koje sve kurseve djeca mogu pohađati prilikom boravka?
Prije svega, želimo istaknuti Little School (Suvremeni produženi boravak sa vlastitim planom i programom). Pored Little school koji je naša perjanica, djeca će imati priliku da pohađaju preko 20 kurseva iz različitih oblasti moderne sadašnjosti: od Robotike, Mehatronike i Programiranja do Art & Designa (grafički dizajn, interijer i arhitektura), Malu Akademiju umjetnosti (grnčarstvo, izrada mozaika, fuzija stakla..), Forenzike, Veterine, Bioinžinjering, Poduzetništvo, Škole stranih jezika, Muzičke/Glazbene, Školu drame, baleta i sl. Svi programi se izvode u kombinaciji engleskog i materinjeg jezika.
Koje vrijednosti djeca usvajaju u School&School Mostar?
Mi prije svega slavimo ljudski potencijal u želji da mijenjamo svijet na bolje! U toj našoj želji djecu učimo da budu kosmopolite i filantropi u doslovnom smislu tih riječi. Naravno, s obzirom da se radi o djeci učimo ih da je igra esencijalni dio učenja i života. Učimo ih vrijednostima poštivanja drugih i drugačijih, odgovornost prema poslu i obavezama. Inovativnosti koja je inspirisana budućnošću.
Čime ste se vodili pri uređenju centra?
Prije svega smo željeli stvoriti jedno kreativno, afirmativno i motivirajuće okruženje u kojem će djeca kao i mi koji smo sa njima svakodnevno uživati i sticati nova znanja i vještine.
Možete li nam reći više detalja o programu Dana otvorenih vrata?
Dani otvorenih vrata počinju već ove subote (16.10) u 10:00 – 17:00. Dan će biti podijeljen na jutarnji 10:00-13:00 i popodnevni dio 14:00-17:00. Roditelji i djeca će imati priliku da posjete naše prostorije u ulici Mile Budaka 63, te da se upoznaju sa ponuđenim programima i budućim predavačima tako da će imati informacije iz prve ruke.
Dani otvorenih vrata se nastavljaju kroz drugu polovinu oktobra/ listopada sa besplatnim Demo satima na svim programima. Svako zainteresirano dijete će imati priliku da besplatno prisustvuje programima od njihovog interesovanja. Za one koji nas nisu u mogućnosti posjetiti u ovom periodu ne trebaju očajavati, upisi su svaki mjesec i prvi sati su uvijek besplatni. Programi službeno kreću sa radom od 01.11.
Najvažnija lekcija o poduzetništvu koju ste naučili dosad?
Moj dosadašnji profesionalni život je bio vezan za korporativni biznis iako mi poduzetništvo nije strano. Predan i profesionalan rad će Vas uvijek dovesti do cilja s tim da nije bitno samo šta ste ostvarili već i kako ste to napravili. Iako ulazim u poduzetničke vode nekako se ne smatram klasičnim poduzetnikom. Uvijek sam težio da pored svog individualnog cilja ostvarim i neki Viši cilj i sa ovim programom to se napokon u potpunosti i podudarilo.
***
Naslovna fotografija: School&School
Tekst: Bonjour.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
