TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.10.2019.
Moda je uvijek bila snažan medij kroz koji su dizajneri slali važne poruke o društvu, kulturi, svakodnevici.
Armin Ćosić nedavno je diplomirao na ALU u Sarajevu, u oblasti dizajna i umjetnosti, a njegov završni rad, nazvan NERA ETVA, donosi i snažnu poruku o budućnosti modnog dizajna.
Naime, kako bi ukazao na važnost očuvanja okoline, dizajnirao je komad koji bi cijelu modnu industriju, koja je ujedno jedan od najvećih zagađivača na planeti, potakao na promjenu. Ne samo kroz slow fashion, nego i kroz kreiranje manjeg broja komada po kolekcijama, ponovnu upotrebu proizvedenih materijala, handmade dizajn i svakodnevnu stilsku igru s već postojećim komadima. A sve to kako bi se određene stvari, predmeti ili okolina očuvali prije nego njihova kvaliteta bude ugrožena.
Kako bi kroz svoj dizajn usmjerio pozornost prema problemu zagađenja rijeka diljem BiH (ali i u cijelom svijetu), dizajnirao je haljinu koja izgleda kao da je izrađena od sjajnih ljuskica, no, ono što što ovu haljinu čini posebnom, jeste njena boja koja replicira boju vode, kao i činjenica da je izrađena od plastike i tila.
Fotografija koju je Armin snimio u Konjicu, 25.7.2017., na rijeci Neretva
„Inspiracija za rad bila je fotografija iznad – stalno prisutan problem zagađenja srednjeg toka rijeke Neretve, gdje se uz otpadne vode javljaju nakupine plastičnog otpada na površini vode.
Skica: Armin Ćosić, NERA ETVA koncept, grafitne olovke u boji, 2017.godina
Na osnovu prisutnog problema, kreirana je skica kojom je uhvaćena ideja – približiti ljepote rijeke Neretve javnosti prije nego iste budu ugrožene. U skladu s tim je osmišljena i sama poruka koju je bilo potrebno poslati: da se okolina, predmeti i stvari od značaja trebaju očuvati prije nego njihov kvalitet bude doveden u pitanje. Neretvu je potrebno očuvati, kao i planetu od zagađenja. Rečenica koja mi je promijenila način života, možda i najbolja rečenica koju sam pročitao u posljednjih 6 mjeseci je da „proizvođači flaširane vode ne proizvode vodu, već plastične boce za vodu“. Odnos prema plastici je individualan i potrebno je da u svakodnevnom korištenju proizvoda pokušamo pružiti otpor prema plastici, jer nove plastične mase nisu potrebne, ako i prva proizvedena plastična boca i dalje egzistira negdje na Zemlji. Potrebno je pronaći nove sisteme upravljanja postojećim plastičnim masama i preoblikovati postojeću plastiku.
Skica: Armin Ćosić, NERA ETVA custom made dress, 2019. godina
Upravo iz tog razloga su u periodu od marta do septembra 2019. godine prikupljane i reciklirane plastične PET boce kategorije 1. Za izradu haljine je bilo potrebno nešto manje od 70 dana. Svaka plastična ljuskica za izradu donjeg dijela haljine je ručno isijecana iz PET plastičnih boca. U dizajnu NERA ETVA haljine je reciklirana ukupno 181 PET boca kategorije 1, što je u ukupnom volumenu iznosilo oko 217 dm3 plastične mase. Ovaj rad upravo pokazuje kako se postojeća plastika u svijetu može reciklirati i upotrijebiti u izradi uzorka koji imitira sequin tehniku u dizajnu odjeće.“ – komentirao nam je Armin.
Foto: E.Ć., Proces izrade odjevnog predmeta NERA ETVA u imitaciji sequin tehnike, 2019.godina
„…Modni editorijal oblikovan je tako da prikazuje ljepote toka rijeke Neretve gdje se jedan odjevni predmet – haljina, transformiše u skladu s lokacijom na kojoj se snima. Time je ispoštovan princip „genius locii-ja“ (tzv. duha mjesta), koji u dizajnu i art direkciji ima ogromnu ulogu za dosljednu prezentaciju proizvoda. Editorial je rađen 10. septembra 2019. u Konjicu, u gornjem toku rijeke Neretve.
U prednjem dijelu haljine je naglašen uzorak od reciklirane plastike u formi dekorativnih elemenata koji vizuelno predstavljaju nakupine otpada u plutajućim masama poput velikih mrlja koje se javljaju na površini rijeka, dok je zadnji dio haljine poput vodopada, gdje u silueti finalni rezultat prikazuje odsječeni trup iz kojeg izvire voda. Cjelokupni efekat koji je postignut jeste „tijelo koje nosi/ odijeva vodu“. Oblikovani uzorak u imitaciji sequin tehnike je omogućio da se postigne efekat artificijelizirane vode (vještačke rijeke), čime se postavlja pitanje: „Hoće li Neretva nekada postati rijeka od plastike?“ – nadodao je.
https://www.youtube.com/watch?v=rVAezHFQwzU
Kompletan editorijal koji upravu njegovu kreaciju stavlja u fokus te nosi snažnu poruku, donosimo u nastavku.
***
Dizajn & umjetnička direkcija: Armin Ćosić
Foto: Edvin Kalić
Model: Ajla Klico
MUA: Zorica Čvoro
Frizura: Mirha Alić – Frizerski salon VENISE
Asistentica: Amina Musić
Video: Tarik Bičo / Platforma
TEKST: Lamija Muratagić
Met otvara Gallianov arhiv, ali prava priča tek počinje. Otkrijte sedam razloga zbog kojih njegov utjecaj i dalje određuje kako moda izgleda, kreće se i pripovijeda.
Metropolitan Museum of Art objavio je da će proljetnu izložbu Costume Institutea 2027. posvetiti Johnu Gallianu, čiji će opus biti i tema naredne Met Gale. Bit će to prvi veliki muzejski pregled koji obuhvata čitavu širinu njegova rada, od diplomske kolekcije Les Incroyables iz 1984, preko vlastitog brenda, Givenchyja i Diora, do završne Artisanal revije za Maison Margielu iz 2024, dok njegovo najnovije poglavlje donosi dvogodišnju saradnju sa Zarom.
Galliano će tako postati tek treći živući dizajner kojem je Costume Institute posvetio monografsku izložbu, nakon Yvesa Saint Laurenta 1983. i Rei Kawakubo 2017. godine. Tokom četiri decenije stvaranja od odjeće je pravio historiju, fikciju, karakter i ponekad gotovo kolektivnu halucinaciju.
Foto: @zara
Izložba također otvara teži zadatak. Kako predstaviti cijeli opus autora čija je karijera 2011. prekinuta zbog postupaka koje nijedna ozbiljna institucija ne može prešutjeti.
Foto: @thismonthsissue
Njegov opus izaziva divljenje, postupci nelagodu, a prostor između te dvije reakcije ostaje neugodno uzak. Upravo se u tom prostoru nalazi odgovor na pitanje zbog čega ga i dalje smatramo jednim od najvećih živućih dizajnera.
Gallianov uticaj nije moguće razmatrati bez događaja koji su njegovu karijeru trajno promijenili. Njegovi antisemitski, rasistički i anti-azijski ispadi iz 2010. i 2011. ne mogu se svesti na njegovu ekscentričnost niti još jedan skandal u karijeri poznatoj po teatralnosti.
Rezultirali su njegovim odlaskom iz Diora i brenda koji nosi njegovo ime, kao i presudom francuskog suda. 
Foto: @johngallianoofficial
Gallianov talent ne ublažava težinu tih postupaka. Istovremeno, oni sami ne mogu objasniti četiri decenije rada koje su promijenile način na koji moda koristi historiju, gradi siluetu i režira reviju. Ozbiljan pogled na njegov opus mora zadržati obje činjenice u kadru.
1. Historiju nije prepisivao
Galliano je u diplomskoj kolekciji Les Incroyables postrevolucionarnu Francusku provukao kroz energiju londonskih New Romanticsa. Kasnije će jednako slobodno spajati rusku aristokratiju, japanski kimono, Belle Époque, flamenco, slikarstvo i film.
John Galliano, Les Incroyables 1984
Foto: @maxsuperhero
Izvori su ostajali prepoznatljivi, ali nikada netaknuti. Galliano nije rekonstruirao prošlost. Krojio je njezine alternativne verzije.
2. Rezanje ukoso vratio je u sadašnjost
Iza teatralnosti koja je obilježila njegovu karijeru nalazi se gotovo opsesivno poznavanje konstrukcije. Galliano je rezanje ukoso, tehniku koju je proslavila Madeleine Vionnet, oslobodio nostalgije za tridesetim godinama i pretvorio u jedan od ključnih jezika mode devedesetih.
Gallianova haljina s karanfilima iz kolekcije Dolores iz 1995. rezana je ukoso i bez šavova, pa na tijelu djeluje gotovo bestežinski.
Carla Bruni u Gallianovoj haljini s karanfilima iz kolekcije Dolores za jesen 1995.
Foto: @hautecoutureglobal
3. Veliku reviju mogao je napraviti i bez velikog budžeta
Godine 1994. bio je bez novca i spavao na podu stana jednog prijatelja, dok mu je pariška domaćica São Schlumberger ustupila svoj hôtel particulier za reviju. U nekoliko prostorija spojio je japanske kimone s krojenjem četrdesetih i napravio kolekciju koja mu je vratila karijeru. Godinu kasnije preuzeo je Givenchy.
Njezina snaga nije dolazila iz veličine produkcije. Odjeća, casting i prostor bili su dovoljno precizno povezani da se nekoliko soba pretvori u cijeli Gallianov svijet.
Foto: @gazette_pierre
4. Siluetom je određivao ko je osoba koja je nosi
U Artisanal kolekciji za Maison Margielu iz 2024. ekstremno stegnuti strukovi, podstavljeni bokovi, prozirna čipka i kaputi nošeni gotovo naopako nisu bili tek stilistički trikovi.
Od njih su nastajali ljubavnici, bjegunci, plesačice i noćni likovi inspirisani Brassaïjevim fotografijama Pariza. Tijelo je prvo bilo rekonstruirano krojem, a tek onda odjeveno. Zbog toga modeli nisu predstavljali kolekciju. Igrali su njezine likove.
Foto: @gallianoarchive
5. Znao je promijeniti veliku kuću, a da joj ne izbriše identitet
U Dior nije došao kako bi disciplinirano ponavljao New Look. Uzeo je stegnuti struk, korzete, pune suknje i ceremonijalnu ženstvenost kuće, a zatim ih provukao kroz druge epohe, kulture, subkulture i vlastitu sklonost pretjerivanju.
U couture kolekciji za proljeće 2007. kimono, obi i geometriju origamija preveo je u Diorove peplume, pune suknje i korzetirani struk. Nije japansku referencu postavio preko New Looka. Dopustio je da jedno promijeni konstrukciju drugog.
Foto: @missbottega_
Dior je pod njim ostao nepogrešivo Dior, ali više nije bio predvidljiv. Arhivu nije tretirao kao granicu, već kao konstrukciju dovoljno snažnu da podnese rizik.
6. Margiela je dokazala da nije imao samo jedan veliki trik
Dolazak u Maison Margielu djelovao je kao estetski nesporazum. Gallianova grandioznost susrela se s kućom izgrađenom na anonimnosti, dekonstrukciji, reciklaži i vidljivim tragovima procesa.
Umjesto da ponovi Dior u skromnijem prostoru, promijenio je način rada. Odjevni predmeti rastavljali su se do konstrukcijskog kostura, podstave izlazile na površinu, a pronađeni komadi dobivali novi identitet.
Foto: @maisonmargiela
Margiela je pokazala da Gallianov potpis ne zavisi od raskoši. Kada su se povukli monumentalna scenografija i couture obilje, ostao je njegov odnos prema konstrukciji.
7. Malo ko je sve to mogao držati u istoj kolekciji
Galliano nije bio jedini majstor kroja, spektakla, historijske reference ili koncepta. Njegova posebnost bila je u tome što je sve te discipline mogao povezati bez jasne granice među njima.
Foto: @szilvesztermako
Rezanje ukoso nije služilo samo tehnici. Historijsko istraživanje nije završavalo kostimom. Casting, makeup i scenografija nisu prikrivali odjeću, već su objašnjavali kome ona pripada.
Čak i kada bi rezultat bio pretjeran, nije ga bilo moguće zamijeniti za rad drugog dizajnera.
Foto: @szilvesztermako
Met će pokušati pokazati cijeli opus bez popravljanja njegove biografije.
Ne kao figura koju moda mora ponovo prihvatiti, nego kao autor kojeg iz vlastite historije ne može izostaviti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @szilvesztermako
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
