TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.10.2019.
Moda je uvijek bila snažan medij kroz koji su dizajneri slali važne poruke o društvu, kulturi, svakodnevici.
Armin Ćosić nedavno je diplomirao na ALU u Sarajevu, u oblasti dizajna i umjetnosti, a njegov završni rad, nazvan NERA ETVA, donosi i snažnu poruku o budućnosti modnog dizajna.
Naime, kako bi ukazao na važnost očuvanja okoline, dizajnirao je komad koji bi cijelu modnu industriju, koja je ujedno jedan od najvećih zagađivača na planeti, potakao na promjenu. Ne samo kroz slow fashion, nego i kroz kreiranje manjeg broja komada po kolekcijama, ponovnu upotrebu proizvedenih materijala, handmade dizajn i svakodnevnu stilsku igru s već postojećim komadima. A sve to kako bi se određene stvari, predmeti ili okolina očuvali prije nego njihova kvaliteta bude ugrožena.
Kako bi kroz svoj dizajn usmjerio pozornost prema problemu zagađenja rijeka diljem BiH (ali i u cijelom svijetu), dizajnirao je haljinu koja izgleda kao da je izrađena od sjajnih ljuskica, no, ono što što ovu haljinu čini posebnom, jeste njena boja koja replicira boju vode, kao i činjenica da je izrađena od plastike i tila.
Fotografija koju je Armin snimio u Konjicu, 25.7.2017., na rijeci Neretva
„Inspiracija za rad bila je fotografija iznad – stalno prisutan problem zagađenja srednjeg toka rijeke Neretve, gdje se uz otpadne vode javljaju nakupine plastičnog otpada na površini vode.
Skica: Armin Ćosić, NERA ETVA koncept, grafitne olovke u boji, 2017.godina
Na osnovu prisutnog problema, kreirana je skica kojom je uhvaćena ideja – približiti ljepote rijeke Neretve javnosti prije nego iste budu ugrožene. U skladu s tim je osmišljena i sama poruka koju je bilo potrebno poslati: da se okolina, predmeti i stvari od značaja trebaju očuvati prije nego njihov kvalitet bude doveden u pitanje. Neretvu je potrebno očuvati, kao i planetu od zagađenja. Rečenica koja mi je promijenila način života, možda i najbolja rečenica koju sam pročitao u posljednjih 6 mjeseci je da „proizvođači flaširane vode ne proizvode vodu, već plastične boce za vodu“. Odnos prema plastici je individualan i potrebno je da u svakodnevnom korištenju proizvoda pokušamo pružiti otpor prema plastici, jer nove plastične mase nisu potrebne, ako i prva proizvedena plastična boca i dalje egzistira negdje na Zemlji. Potrebno je pronaći nove sisteme upravljanja postojećim plastičnim masama i preoblikovati postojeću plastiku.
Skica: Armin Ćosić, NERA ETVA custom made dress, 2019. godina
Upravo iz tog razloga su u periodu od marta do septembra 2019. godine prikupljane i reciklirane plastične PET boce kategorije 1. Za izradu haljine je bilo potrebno nešto manje od 70 dana. Svaka plastična ljuskica za izradu donjeg dijela haljine je ručno isijecana iz PET plastičnih boca. U dizajnu NERA ETVA haljine je reciklirana ukupno 181 PET boca kategorije 1, što je u ukupnom volumenu iznosilo oko 217 dm3 plastične mase. Ovaj rad upravo pokazuje kako se postojeća plastika u svijetu može reciklirati i upotrijebiti u izradi uzorka koji imitira sequin tehniku u dizajnu odjeće.“ – komentirao nam je Armin.
Foto: E.Ć., Proces izrade odjevnog predmeta NERA ETVA u imitaciji sequin tehnike, 2019.godina
„…Modni editorijal oblikovan je tako da prikazuje ljepote toka rijeke Neretve gdje se jedan odjevni predmet – haljina, transformiše u skladu s lokacijom na kojoj se snima. Time je ispoštovan princip „genius locii-ja“ (tzv. duha mjesta), koji u dizajnu i art direkciji ima ogromnu ulogu za dosljednu prezentaciju proizvoda. Editorial je rađen 10. septembra 2019. u Konjicu, u gornjem toku rijeke Neretve.
U prednjem dijelu haljine je naglašen uzorak od reciklirane plastike u formi dekorativnih elemenata koji vizuelno predstavljaju nakupine otpada u plutajućim masama poput velikih mrlja koje se javljaju na površini rijeka, dok je zadnji dio haljine poput vodopada, gdje u silueti finalni rezultat prikazuje odsječeni trup iz kojeg izvire voda. Cjelokupni efekat koji je postignut jeste „tijelo koje nosi/ odijeva vodu“. Oblikovani uzorak u imitaciji sequin tehnike je omogućio da se postigne efekat artificijelizirane vode (vještačke rijeke), čime se postavlja pitanje: „Hoće li Neretva nekada postati rijeka od plastike?“ – nadodao je.
https://www.youtube.com/watch?v=rVAezHFQwzU
Kompletan editorijal koji upravu njegovu kreaciju stavlja u fokus te nosi snažnu poruku, donosimo u nastavku.
***
Dizajn & umjetnička direkcija: Armin Ćosić
Foto: Edvin Kalić
Model: Ajla Klico
MUA: Zorica Čvoro
Frizura: Mirha Alić – Frizerski salon VENISE
Asistentica: Amina Musić
Video: Tarik Bičo / Platforma
TEKST: Lamija Muratagić
Na Polimoda Graduate Showu, koji je otvorio sedmicu Pitti Uomo u Firenci, mladi italijanski dizajner Vincenzo Junior Marrazzo predstavio je kolekciju Il Latte delle Vergini i detalj koji izgleda kao modna greška, ali se čita kao vrlo precizna izjava.
Pitti Uomo modni događaj koji se ne prati samo zbog odjeće, nego zbog načina na koji Firenca nekoliko dana postaje laboratorij savremenog mensweara, mjesto na kojem se susreću kupci, urednici, dizajneri, stilisti, studenti, etablirani brendovi i nova imena koja tek pokušavaju objasniti vlastiti jezik.
16. juna počelo je 110. izdanje sajma Pitti Uomo, koje je i ove sezone okupilo najvažnija imena muške mode i postavilo ton za dane koji slijede. Paralelno je na prvi dan održan i Polimoda Graduate Show, studentska revija koja uz Pitti Uomo ne funkcioniše kao prateći program, nego kao jedan od najvažnijih trenutaka sedmice za čitanje onoga što dolazi nakon već formiranih modnih sistema.
Ovogodišnji Graduate Show okupio je 19 odabranih završnih kolekcija studenata Polimode, firentinske modne škole koja ima posebno mjesto u razgovoru o novoj generaciji dizajnera. Među njima se izdvojio Vincenzo Junior Marrazzo, italijanski dizajner koji je predstavio kolekciju Il Latte delle Vergini i pokazao jedan od onih detalja zbog kojih se revija ne završava kada se ugase svjetla: štiklu koja na prvi pogled izgleda kao da se slomila.
Virtuozno izveden aksesoar nikada ne završava look samo dekorativno. Njegova moć je u tome da poremeti očekivanu siluetu, uvede napetost i cijelo izdanje prevede u potpuno drugačiji vizuelni registar. Marrazzova štikla upravo to radi. Ona ne djeluje kao aksesoar koji mirno završava siluetu, nego kao mali poremećaj u sistemu odijevanja i trenutak nestabilnosti koji tijelo, hod i odjeću odjednom uvodi u isti dramaturški prostor.
To je posebno snažno jer se ne radi o spektakularnom efektu koji pokušava nadglasati kolekciju, nego o detalju koji izgleda gotovo incidentno, kao greška koju je neko odlučio pokazati. Upravo smo nedavno pisali o tome kako moda sve češće napušta ideju besprijekornosti i okreće se detaljima koji djeluju nesavršeno, ali nose snažnu priču. Moda je dugo gradila autoritet kroz savršenstvo izrade, čistu završnicu i kontrolisanu liniju, ali nova generacija dizajnera sve češće najpreciznije govori upravo kroz napuknuće, trag, asimetriju, trošenje i ono što izgleda kao da je već preživjelo neku priču prije nego što je došlo na pistu.
Vincenzo Junior Marrazzo dolazi iz Italije, a njegova kolekcija Il Latte delle Vergini već samim naslovom otvara prostor između nevinosti, rituala, tijela i nečega što nije sasvim čisto ni udobno. Kolekcija se gradi oko tenzije između čistoće i kontaminacije, kroz namjerno istrošene komade inspirisane Pasolinijem i Batailleom, što objašnjava zašto slomljena štikla ovdje ne djeluje kao izolovan trik, nego kao vizuelni produžetak cijelog koncepta.
Pasolini i Bataille nisu reference koje u modi služe samo da kolekciji dodaju intelektualni sloj. Obojica otvaraju pitanja tijela, svetog, profanog, želje, krhkosti i društvenih granica, pa se u tom svjetlu Marrazzov rad može čitati kao pokušaj da odjeća ne bude površina za uljepšavanje, nego prostor konflikta. Zato štikla koja izgleda slomljeno postaje više od obuće: ona je mala arhitektura nestabilnosti, predmet koji odbija ideju da ženstvenost, elegancija ili ljepota moraju stajati ravno da bi bile uvjerljive.
Najbolji dio graduate revija je upravo to što se u njima moda još uvijek ne mora ponašati kao proizvod spreman za policu. Ona smije biti neugodna, nedovršena, previše lična, konceptualna, riskantna i ponekad neodmah razumljiva. Takav prostor često proizvede detalje koji kasnije izgledaju kao najtačniji signal smjera u kojem se moda pomjera.
Marrazzova slomljena štikla zato ne privlači pažnju samo zato što je neobična, nego zato što pogađa širi trenutak u modi. Nakon godina u kojima se luksuz često prevodio kroz tišinu, uglađenost i kontrolisanu neutralnost, sve je vidljivija potreba za predmetima koji nose trag, napetost i narativ. Ne savršen look, nego look koji ima unutrašnji konflikt.
Dok veliki brendovi često definišu šta će industrija kupovati, mladi dizajneri ponekad mnogo preciznije pokažu šta industrija osjeća A ako je suditi po ovoj štikli, Vincenzo Junior Marrazzo razumije da jedan mali pomak u konstrukciji može imati veću težinu od cijelog savršeno ispoliranog izlaza.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @vimarrazzo
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
