TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.10.2019.
Moda je uvijek bila snažan medij kroz koji su dizajneri slali važne poruke o društvu, kulturi, svakodnevici.
Armin Ćosić nedavno je diplomirao na ALU u Sarajevu, u oblasti dizajna i umjetnosti, a njegov završni rad, nazvan NERA ETVA, donosi i snažnu poruku o budućnosti modnog dizajna.
Naime, kako bi ukazao na važnost očuvanja okoline, dizajnirao je komad koji bi cijelu modnu industriju, koja je ujedno jedan od najvećih zagađivača na planeti, potakao na promjenu. Ne samo kroz slow fashion, nego i kroz kreiranje manjeg broja komada po kolekcijama, ponovnu upotrebu proizvedenih materijala, handmade dizajn i svakodnevnu stilsku igru s već postojećim komadima. A sve to kako bi se određene stvari, predmeti ili okolina očuvali prije nego njihova kvaliteta bude ugrožena.
Kako bi kroz svoj dizajn usmjerio pozornost prema problemu zagađenja rijeka diljem BiH (ali i u cijelom svijetu), dizajnirao je haljinu koja izgleda kao da je izrađena od sjajnih ljuskica, no, ono što što ovu haljinu čini posebnom, jeste njena boja koja replicira boju vode, kao i činjenica da je izrađena od plastike i tila.
Fotografija koju je Armin snimio u Konjicu, 25.7.2017., na rijeci Neretva
„Inspiracija za rad bila je fotografija iznad – stalno prisutan problem zagađenja srednjeg toka rijeke Neretve, gdje se uz otpadne vode javljaju nakupine plastičnog otpada na površini vode.
Skica: Armin Ćosić, NERA ETVA koncept, grafitne olovke u boji, 2017.godina
Na osnovu prisutnog problema, kreirana je skica kojom je uhvaćena ideja – približiti ljepote rijeke Neretve javnosti prije nego iste budu ugrožene. U skladu s tim je osmišljena i sama poruka koju je bilo potrebno poslati: da se okolina, predmeti i stvari od značaja trebaju očuvati prije nego njihov kvalitet bude doveden u pitanje. Neretvu je potrebno očuvati, kao i planetu od zagađenja. Rečenica koja mi je promijenila način života, možda i najbolja rečenica koju sam pročitao u posljednjih 6 mjeseci je da „proizvođači flaširane vode ne proizvode vodu, već plastične boce za vodu“. Odnos prema plastici je individualan i potrebno je da u svakodnevnom korištenju proizvoda pokušamo pružiti otpor prema plastici, jer nove plastične mase nisu potrebne, ako i prva proizvedena plastična boca i dalje egzistira negdje na Zemlji. Potrebno je pronaći nove sisteme upravljanja postojećim plastičnim masama i preoblikovati postojeću plastiku.
Skica: Armin Ćosić, NERA ETVA custom made dress, 2019. godina
Upravo iz tog razloga su u periodu od marta do septembra 2019. godine prikupljane i reciklirane plastične PET boce kategorije 1. Za izradu haljine je bilo potrebno nešto manje od 70 dana. Svaka plastična ljuskica za izradu donjeg dijela haljine je ručno isijecana iz PET plastičnih boca. U dizajnu NERA ETVA haljine je reciklirana ukupno 181 PET boca kategorije 1, što je u ukupnom volumenu iznosilo oko 217 dm3 plastične mase. Ovaj rad upravo pokazuje kako se postojeća plastika u svijetu može reciklirati i upotrijebiti u izradi uzorka koji imitira sequin tehniku u dizajnu odjeće.“ – komentirao nam je Armin.
Foto: E.Ć., Proces izrade odjevnog predmeta NERA ETVA u imitaciji sequin tehnike, 2019.godina
„…Modni editorijal oblikovan je tako da prikazuje ljepote toka rijeke Neretve gdje se jedan odjevni predmet – haljina, transformiše u skladu s lokacijom na kojoj se snima. Time je ispoštovan princip „genius locii-ja“ (tzv. duha mjesta), koji u dizajnu i art direkciji ima ogromnu ulogu za dosljednu prezentaciju proizvoda. Editorial je rađen 10. septembra 2019. u Konjicu, u gornjem toku rijeke Neretve.
U prednjem dijelu haljine je naglašen uzorak od reciklirane plastike u formi dekorativnih elemenata koji vizuelno predstavljaju nakupine otpada u plutajućim masama poput velikih mrlja koje se javljaju na površini rijeka, dok je zadnji dio haljine poput vodopada, gdje u silueti finalni rezultat prikazuje odsječeni trup iz kojeg izvire voda. Cjelokupni efekat koji je postignut jeste „tijelo koje nosi/ odijeva vodu“. Oblikovani uzorak u imitaciji sequin tehnike je omogućio da se postigne efekat artificijelizirane vode (vještačke rijeke), čime se postavlja pitanje: „Hoće li Neretva nekada postati rijeka od plastike?“ – nadodao je.
https://www.youtube.com/watch?v=rVAezHFQwzU
Kompletan editorijal koji upravu njegovu kreaciju stavlja u fokus te nosi snažnu poruku, donosimo u nastavku.
***
Dizajn & umjetnička direkcija: Armin Ćosić
Foto: Edvin Kalić
Model: Ajla Klico
MUA: Zorica Čvoro
Frizura: Mirha Alić – Frizerski salon VENISE
Asistentica: Amina Musić
Video: Tarik Bičo / Platforma
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Fashion Week je završio, ali ostale su priče koje se ne vide na livestreamu. Od ulica ispred revija do Costesa nakon showa, donosimo Pariz iz prve ruke.
Paris Fashion Week završio je posljednjim revijama, ali grad se tek sada polako vraća svom uobičajenom ritmu. Nestaju kolone crnih automobila ispred privremenih lokacija, fotografi se sele na sljedeću adresu, a mjesta koja su proteklih dana funkcionisala kao produžetak front rowa ponovo postaju samo pariški hoteli, restorani i barovi.
Nina Marić ima 19 godina, dolazi iz Mostara i prije nešto više od mjesec dana preselila je u Pariz, gdje je započela studij na ESCP Business School. Fashion Week joj je zato stigao gotovo odmah na početku novog pariškog poglavlja.
Umjesto još jednog klasičnog runway recapa, zanimalo nas je ono što se ne vidi tako lako na livestreamu: kako grad izgleda dok se modna industrija seli s jedne adrese na drugu i kako sve to izgleda iz ugla nekoga ko Pariz tek počinje upoznavati iznutra.
Još prije početka sedmice Nina nam je najavila upravo takav plan.
“Budući da sam već mjesec dana ovdje, znam dosta mjesta koja će biti atraktivna žarišta”, napisala nam je, izdvojivši Hotel Costes i L’Arc. Planirala je obilaziti lokacije revija, pratiti gužvu i pokušati uhvatiti atmosferu koja se tih nekoliko dana širi puno dalje od same piste.
Nakon završetka Fashion Weeka, iz njenih bilješki ostalo nam je nekoliko vrlo dobrih razloga da vjerujemo da se najzanimljiviji dio sedmice ponekad događa upravo između dvije revije.
Na rasporedu sve izgleda savršeno organizirano. Revije se smjenjuju svakih 30 do 60 minuta, sam show traje petnaestak ili dvadesetak, a gosti na lokaciju dolaze puno ranije.
U stvarnosti, veliki dio Fashion Weeka događa se upravo prije nego što se ugase svjetla.
Nina piše da se ulice ispred lokacija pretvaraju u „prave modne piste na otvorenom“, dok adrese pojedinih revija ostaju nepoznate gotovo do posljednjeg trenutka.
Oko njih se ipak okupljaju oni koji vrlo dobro znaju gdje treba gledati. Informacije kruže internetom, pamte se lokacije iz prethodnih sezona i čeka se dolazak prvih automobila kao potvrda da ste pogodili adresu.
Ako je plan bio nekako se neprimjetno provući unutra, tu romantiku možemo odmah završiti. Nina navodi da svaki gost prolazi nekoliko nivoa provjere valjanosti pozivnice.
Tajne lokacije, dakle, da. Tajni ulazak baš i ne.
Ono što se na fotografijama iz prvog reda rijetko vidi jeste jednostavno pitanje: kako nekoliko hiljada ljudi pokušava stići na različite krajeve Pariza gotovo istovremeno?
„Dolazak do lokacija glavni je izazov“, piše Nina.
Tokom Fashion Weeka ulice oko revija pune su privatnih vozača i luksuznih limuzina sa zatamnjenim staklima koje pokušavaju prići što bliže ulazu. Kada se nekoliko velikih događaja smjesti u isti dio dana, grad vrlo brzo prestane sarađivati.
A moda pronađe drugo rješenje.
Stilisti, urednici i modeli napuštaju automobile i prema sljedećoj reviji nastavljaju električnim skuterima ili Vespama. Da, ponekad i u večernjim haljinama i precizno krojenim odijelima.
Teško je zamisliti bolju sliku Paris Fashion Weeka od savršenog looka, kacige u ruci i vrlo realnog straha da ćete zakasniti na sljedeći show.
„Pariška atmosfera tokom Fashion Weeka ne ostaje samo unutar dvorana za revije“, zapisala je Nina.
Jedna sasvim obična pariška adresa može u nekoliko sati dobiti kolonu automobila, osiguranje na ulazu, fotografe koji već znaju gdje trebaju stati i desetine ljudi koji pokušavaju shvatiti ko upravo stiže.
Nakon revije sve se seli dalje.
Nekoliko kilometara, novi ulaz, nova gužva.
Fashion Week ima službeni raspored, ali tih dana i sam grad počinje funkcionisati prema njemu.
Moda se, naravno, ne završava izlaskom s revije.
Ispred Ritza na Place Vendôme tokom Fashion Weeka okupljaju se fotografi i fanovi koji čekaju modele, dizajnere i poznate goste, dok sam hotel funkcioniše uz znatno strožiji režim ulaska.
Costes ima drugačiju energiju.
Nina nam ga je još prije početka sedmice spomenula kao jedno od mjesta na kojima očekuje da će se Fashion Week posebno osjetiti.
I opis je vrlo Costes.
Barokno-dramatičan interijer, karakterističan parfemski miris koji vas dočeka čim zakoračite u dvorište i popodnevni café crème koji tih dana prestaje biti samo kafa.
Nina ga opisuje kao neslužbeni, ali gotovo obavezni after-party svakog dana Paris Fashion Weeka.
Nema tačnog početka, nema piste i nema potrebe da gledate prema ulazu. Dovoljno je sjediti dovoljno dugo i velika je šansa da će Fashion Week sam proći pored vašeg stola.
Kolekcije ćemo gledati još mjesecima. Analizirat ćemo revije, vraćati se određenim lookovima i čekati da ono što smo vidjeli na pisti stigne u narednu sezonu.
Grad ima nešto kraći rok trajanja.
Kolone automobila nestanu. Tajne lokacije ponovo postanu obične pariške adrese. Fotografima više nema razloga da satima stoje ispred hotelskog ulaza, a Vespa ponovo postane samo Vespa, ne rezervni Fashion Week transfer.
Možda je upravo zato ova priča iz Nininog ugla najzanimljivija sada kada je sve završilo.
Prije početka sedmice rekla nam je da želi “uhvatiti atmosferu”.
Na kraju je uhvatila upravo onaj dio Paris Fashion Weeka koji se najbrže izgubi: grad dok je moda nakratko preuzela njegov raspored.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Privatna arhiva
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
