TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.10.2019.
Moda je uvijek bila snažan medij kroz koji su dizajneri slali važne poruke o društvu, kulturi, svakodnevici.
Armin Ćosić nedavno je diplomirao na ALU u Sarajevu, u oblasti dizajna i umjetnosti, a njegov završni rad, nazvan NERA ETVA, donosi i snažnu poruku o budućnosti modnog dizajna.
Naime, kako bi ukazao na važnost očuvanja okoline, dizajnirao je komad koji bi cijelu modnu industriju, koja je ujedno jedan od najvećih zagađivača na planeti, potakao na promjenu. Ne samo kroz slow fashion, nego i kroz kreiranje manjeg broja komada po kolekcijama, ponovnu upotrebu proizvedenih materijala, handmade dizajn i svakodnevnu stilsku igru s već postojećim komadima. A sve to kako bi se određene stvari, predmeti ili okolina očuvali prije nego njihova kvaliteta bude ugrožena.
Kako bi kroz svoj dizajn usmjerio pozornost prema problemu zagađenja rijeka diljem BiH (ali i u cijelom svijetu), dizajnirao je haljinu koja izgleda kao da je izrađena od sjajnih ljuskica, no, ono što što ovu haljinu čini posebnom, jeste njena boja koja replicira boju vode, kao i činjenica da je izrađena od plastike i tila.
Fotografija koju je Armin snimio u Konjicu, 25.7.2017., na rijeci Neretva
„Inspiracija za rad bila je fotografija iznad – stalno prisutan problem zagađenja srednjeg toka rijeke Neretve, gdje se uz otpadne vode javljaju nakupine plastičnog otpada na površini vode.
Skica: Armin Ćosić, NERA ETVA koncept, grafitne olovke u boji, 2017.godina
Na osnovu prisutnog problema, kreirana je skica kojom je uhvaćena ideja – približiti ljepote rijeke Neretve javnosti prije nego iste budu ugrožene. U skladu s tim je osmišljena i sama poruka koju je bilo potrebno poslati: da se okolina, predmeti i stvari od značaja trebaju očuvati prije nego njihov kvalitet bude doveden u pitanje. Neretvu je potrebno očuvati, kao i planetu od zagađenja. Rečenica koja mi je promijenila način života, možda i najbolja rečenica koju sam pročitao u posljednjih 6 mjeseci je da „proizvođači flaširane vode ne proizvode vodu, već plastične boce za vodu“. Odnos prema plastici je individualan i potrebno je da u svakodnevnom korištenju proizvoda pokušamo pružiti otpor prema plastici, jer nove plastične mase nisu potrebne, ako i prva proizvedena plastična boca i dalje egzistira negdje na Zemlji. Potrebno je pronaći nove sisteme upravljanja postojećim plastičnim masama i preoblikovati postojeću plastiku.
Skica: Armin Ćosić, NERA ETVA custom made dress, 2019. godina
Upravo iz tog razloga su u periodu od marta do septembra 2019. godine prikupljane i reciklirane plastične PET boce kategorije 1. Za izradu haljine je bilo potrebno nešto manje od 70 dana. Svaka plastična ljuskica za izradu donjeg dijela haljine je ručno isijecana iz PET plastičnih boca. U dizajnu NERA ETVA haljine je reciklirana ukupno 181 PET boca kategorije 1, što je u ukupnom volumenu iznosilo oko 217 dm3 plastične mase. Ovaj rad upravo pokazuje kako se postojeća plastika u svijetu može reciklirati i upotrijebiti u izradi uzorka koji imitira sequin tehniku u dizajnu odjeće.“ – komentirao nam je Armin.
Foto: E.Ć., Proces izrade odjevnog predmeta NERA ETVA u imitaciji sequin tehnike, 2019.godina
„…Modni editorijal oblikovan je tako da prikazuje ljepote toka rijeke Neretve gdje se jedan odjevni predmet – haljina, transformiše u skladu s lokacijom na kojoj se snima. Time je ispoštovan princip „genius locii-ja“ (tzv. duha mjesta), koji u dizajnu i art direkciji ima ogromnu ulogu za dosljednu prezentaciju proizvoda. Editorial je rađen 10. septembra 2019. u Konjicu, u gornjem toku rijeke Neretve.
U prednjem dijelu haljine je naglašen uzorak od reciklirane plastike u formi dekorativnih elemenata koji vizuelno predstavljaju nakupine otpada u plutajućim masama poput velikih mrlja koje se javljaju na površini rijeka, dok je zadnji dio haljine poput vodopada, gdje u silueti finalni rezultat prikazuje odsječeni trup iz kojeg izvire voda. Cjelokupni efekat koji je postignut jeste „tijelo koje nosi/ odijeva vodu“. Oblikovani uzorak u imitaciji sequin tehnike je omogućio da se postigne efekat artificijelizirane vode (vještačke rijeke), čime se postavlja pitanje: „Hoće li Neretva nekada postati rijeka od plastike?“ – nadodao je.
https://www.youtube.com/watch?v=rVAezHFQwzU
Kompletan editorijal koji upravu njegovu kreaciju stavlja u fokus te nosi snažnu poruku, donosimo u nastavku.
***
Dizajn & umjetnička direkcija: Armin Ćosić
Foto: Edvin Kalić
Model: Ajla Klico
MUA: Zorica Čvoro
Frizura: Mirha Alić – Frizerski salon VENISE
Asistentica: Amina Musić
Video: Tarik Bičo / Platforma
TEKST: Lamija Muratagić
Dizajnerski osvrt je Bonjour format u kojem revije ne čitamo samo kroz prvi vizuelni utisak, već kroz pogled ljudi koji svakodnevno rade s formom, konstrukcijom, materijalom, tijelom i idejom. Nakon prvog osvrta na Schiaparelli, ovaj put ulazimo u svijet u kojem moda sve rjeđe ostaje samo moda.
Naš sagovornik je Marko Feher, bh. dizajner čiji rad od početka nosi snažan autorski rukopis, preciznu konstrukciju i stalnu potrebu da odjeća govori više od sezonskog trenda. Za Bonjour je napisao dubinski osvrt na novu couture kolekciju Iris van Herpen, Sonic Starquakes, i otvorio pitanje koje je možda važnije od samog prvog dojma.
Šta se dogodi kada fotografija ne može pokazati sve ono što jedan couture komad zapravo jeste?
Marko Feher, bh. modni dizajner
U nastavku donosimo autorski osvrt Marka Fehera na novu couture kolekciju Iris van Herpen. Njegov tekst ne pokušava biti distancirana analiza, već iskren dizajnerski pogled na rad autorice od koje se uvijek očekuje ono nemoguće.
Kao dizajneru, uvijek mi je teško biti potpuno objektivan kada komentarišem tuđi rad. Često uhvatim sebe kako bih nečiju estetiku volio usmjeriti u drugom pravcu. Ne zato što mislim da je pogrešna, već zato što bih je lično volio vidjeti drugačije, onako kako je moj senzibilitet doživljava.
Zato se uvijek ograđujem kada govorim o estetici. Ona je stvar ličnog ukusa, osjećaja i unutrašnjeg ritma. O njoj je često gotovo besmisleno raspravljati kao o apsolutnoj kategoriji. Ono o čemu možemo govoriti objektivnije jesu tehnička izvedba, kvalitet materijala, nivo zanatstva, inovativnost i doprinos modi kao disciplini.
A kada govorimo o tim segmentima, Iris van Herpen je već godinama u samom vrhu.
Ponekad imam osjećaj da ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i u cijeloj regiji, nisu dovoljno svjesni koliko je Iris van Herpen važna za savremenu modu. Njeno ime možda nije toliko poznato široj publici kao neka druga luksuzna modna imena, ali njen uticaj na modnu industriju je ogroman.
Mnoge tehnologije, pristupe i istraživanja koje danas viđamo kod drugih autora, Iris je počela razvijati godinama ranije. Njena vrijednost ne leži samo u spektakularnim revijama, već u činjenici da je promijenila način na koji moda razmišlja o materijalu, tehnologiji i samoj konstrukciji odjeće.
Pratim njen rad još od samih početaka. Od studija na ArtEZ-u, preko stažiranja kod Alexandera McQueena i Claudy Jongstra, do osnivanja vlastitog brenda 2007. godine. Posebno me fascinirao trenutak kada je počela ozbiljno istraživati 3D print u modi, mnogo prije nego što je to postalo trend, pa čak i realna mogućnost.
Taj spoj tehnologije, ručnog rada i couture zanata za mene je bio revolucionaran. Kasnije su uslijedili ulazak u parišku Haute Couture federaciju, kultna saradnja s Björk, od omota albuma do kostima za turneju, brojne saradnje s umjetnicima i sve ono što je danas čini jednim od najuticajnijih imena savremene mode.
Moram priznati i jednu svoju želju. Nakon preranog odlaska Leeja Alexandera McQueena, a kasnije i odlaska Sarah Burton sa čela kuće Alexander McQueen, priželjkivao sam da upravo Iris preuzme kreativno vodstvo brenda. Vjerovao sam da bi neko poput nje mogao odvesti kuću u potpuno novom, hrabrom i nepredvidivom smjeru, bez pokušaja da imitira ono što je McQueen već bio.
A upravo to je za mene McQueen. Novo, hrabro i nepredvidivo.
No, vratimo se na novu couture kolekciju Sonic Starquakes.
Prvi utisak je ono što od Iris očekujemo. Izrada je impresivna, konstrukcije su fascinantne, a tema je prevedena u odjeću na način koji danas rijetko ko uspijeva postići. U mnogim siluetama gotovo fizički osjećate bestežinsko stanje. Materijali lebde, forme pulsiraju i djeluju kao da pripadaju nekom drugom sistemu gravitacije.
To je sposobnost koju Iris posjeduje gotovo bolje od bilo koga drugog.
Međutim, gledajući ovu kolekciju, nedostajalo mi je ono prvo, iskreno oduševljenje. Kao da je nešto izmaklo. Kao da sam pojedine stvari već vidio od Iris. Naravno, svaki veliki dizajner razvija vlastiti vizuelni jezik. Prirodno je da se autor vraća vlastitim referencama i gradi prepoznatljivu estetiku. To nije mana. Naprotiv, upravo je to ono što modne autore razlikuje od proizvođača trendova.
Ali od Iris uvijek očekujem nešto više.
U kolekciji su dva trenutka koja su me potpuno osvojila. Crveni couture komad ostavio me bez daha. Tu sam ponovo vidio onu Iris koja pomjera granice i zbog koje godinama s nestrpljenjem čekam svaku novu reviju. Jednako snažan utisak ostavio je i crno-zlatni look, koji nosi dozu hrabrosti i neizvjesnosti koju kod nje najviše volim.
Iris van Herpen, AW26, Nebula
Ostatak kolekcije, koliko god bio tehnički briljantan, nije u meni odmah probudio uzbuđenje koje sam očekivao. Divio sam se izradi, ali nisam osjetio ono iznenađenje koje me nekada tjeralo da nakon Irisine revije satima analiziram svaki kadar.
Možda je upravo to najveći kompliment koji joj mogu dati.
Od većine dizajnera očekujem dobru kolekciju.
Od Iris van Herpen očekujem da redefiniše granice mode.
I dok pišem ovaj osvrt, upravo kada dolazim do tog zaključka, gledajući kolekciju kroz fotografije na modnim portalima, nailazim na Irisinu Instagram objavu u kojoj detaljno objašnjava jedan od outfita koji je nazvala The Helix Nebula.
I u tom trenutku zastanem.
Shvatim da možda sudim prebrzo. Odlučim da ne prepravljam tekst koji sam već napisao, nego da ga ostavim upravo ovakvim, jer je to najbolji dokaz koliko je često suština jednog komada potpuno nevidljiva na jednoj fotografiji.
The Helix Nebula nije couture haljina. Ona je mnogo više od toga. Spaja energiju plazme s elektromagnetnim poljem ljudskog tijela. Dvije ručno puhane staklene forme ispunjene plazmom, materijom od koje su sačinjene zvijezde, reaguju na dodir osobe koja nosi haljinu. Tijelo postaje provodnik, ulazi u interakciju s plazmom i na trenutak postaje dio njenog elektromagnetnog sistema.
To više nije samo odjeća.
Zapravo, to uopšte nije samo odjeća.
To je dijalog između čovjeka, nauke i mode.
Upravo u takvim trenucima shvatite zašto je Iris van Herpen posebna. Ona ne dizajnira samo siluete. Ona dizajnira ideje, istraživanja i iskustva. Nekada je potrebno znati priču iza komada da biste u potpunosti razumjeli njegovu vrijednost.
I upravo tada The Helix Nebula postaje moj prvi istinski trenutak zaustavljanja u ovoj kolekciji.
Ali priča tu ne staje.
Dok još razmišljam o The Helix Nebula, Iris objavljuje još jedan komad koji me ponovo natjera da zastanem. Fractal Universe.
Na prvi pogled vidite svijetleću haljinu s printom munje. Tek kada pročitate proces njenog nastanka, shvatite koliko je daleko Iris otišla. Haljina je prethodno bila izložena u akceleratoru čestica, a zatim kriogeno očuvana. Tokom njenog prirodnog pražnjenja, električna energija sama je iscrtavala tragove po površini materijala.
Iris van Herpen, AW26, Fractal Universe
Završne detalje nije oblikovala ljudska ruka.
Oblikovala ih je munja.
To je još jedan podsjetnik zašto Iris nikada nisam doživljavao kao dizajnericu koja stvara odjeću da bi bila poželjna širokim masama. Ona je mnogo više od toga. Ona inspiriše modne dizajnere. Inspiriše umjetnike. Inspiriše arhitekte. Inspiriše naučnike.
Na neki način, ona je inspiracija samim inspiracijama.
Zbog toga su moja očekivanja prema njoj vjerovatno nepravedno visoka.
Iris van Herpen je za mene među pet najkreativnijih modnih dizajnera. Upravo zato od nje uvijek očekujem ono nemoguće, još jedan trenutak zbog kojeg će cijeli modni svijet zastati i pomisliti da ovo nikada ranije nije vidio.
Možda je to potpuno nepravedno očekivanje. Jer kada bi Iris danas odlučila da se povuče i više nikada ne predstavi nijednu kolekciju, njen doprinos modi već je toliko veliki da bi njeno ime zauvijek ostalo upisano u historiju kao jedno od onih koje su promijenila način na koji razmišljamo o modi.
Hvala ti, Iris.
Pišući ovaj tekst, došao sam do zaključka koji će mi, vjerujem, ostati kao lekcija. Fotografije nisu dovoljne. Kroz jednu fotografiju publika može vidjeti siluetu, boju i formu, ali vrlo rijetko može razumjeti proces, istraživanje i ideju koja je dovela do nastanka jednog komada.
Iris me još jednom podsjetila da suština mode često nije ono što vidimo, nego ono što se krije iza onoga što vidimo.
Iako sam neko ko nikada nije volio biti ispred kamere, ko ne voli snimati sebe niti stvarati velike količine sadržaja za društvene mreže, danas sam shvatio koliko je važno ljudima približiti proces, a ne samo rezultat.
Jer ponekad upravo taj put nosi najveću vrijednost.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @irisvanherpen / @markofeher
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
