TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.11.2014.
Zovu me Nai, kao što spomenuh u prvom tekstu za MODAMO Ali, zovu me i poguzija. Sasvim logično, volim fino pojesti i popiti. Što bi dalmoši rekli, ića i pića. Rukovodim se onom pametnom od gdina G.B. Show-a: "nema iskrenije ljubavi, od ljubavi prema hrani."
Samim tim, odlučih napisati ponešto o divnim okusima koji se moraju isprobati u Sarajevu.
Napomena 1: čevapčići nisu na spisku, ali taj užitak se apsolutno podrazumijeva.
Napomena 2: navedene preporuke su neizmjerno obojane subjektivnom simpatijom prema određenim mjestima, ljudima, namirnicama.
Noovi
1. Šta reći o Nooviju, što gradska raja već nije bezbroj puta opjevala u svojim FB statusima i slikama? Vrhunska vina, slasne pice, ukusna meza, ambijent koji mami intimom i savršena usluga osoblja, predvođenih uvijek nasmijanim Bojanom. E da, na vrhu su Trip Advisora.
Sushi san
2. Dok sam živjela u Aziji, probah mnogo sushija u životu, i rijetko koji "evropski" se mogao mjeriti s time. Na moju sreću, a i sreću mnogih koji vole ovu vrstu hrane, Sarajevo je prije nekoliko godina dobilo Sushi san. Zahvaljući Darku, sushi majstoru koji pred vama pravi sve japanske kere-feke. A može vam i zasvirati saksofon na uho dok jedete.
Avlija
3. Imam sreću pa živim u blizini Avlije. Kad god poželim da pojedem mesne kuglice u zdjeli napravljenoj od hljeba (doslovno!), u ambijentu koji nalikuje skoro na džunglu (ne šalim se!), prošetam do ovog neobičnog restorana. Preporučujem i pileći sendvič u tako-ukusnom-misterioznom sosu, čiji sastav još nisam uspjela otkriti.
Tavola
4. Veliki sam ljubitelj talijanske kuhinje, a paste su mi slaba tačka. Jedno od rijetkih mjesta gdje mogu opušteno otići s prijateljicama, roditeljima ili business partnerima na ručak ili večeru, bez potrebe za dress codom. Crem brule ili panacota za kraj su obavezni.
Pod lipom
5. Kad se zasitim svih neobičnih gurmanluka i poželim naše tradicionalne zalogaje, odem kod čika Etka na sogan dolmu, sarmu ili domaću zeljanicu. Savršenstvo. Dolazio je i Clinton kod čika Etka, nije to mala stvar.
Za MODAMO.info piše: Naida Kundurović
Foto: Facebook, privatne fotografije
TEKST: Adelisa Mašić
Pinca je jedan od onih kolača koji se ne preskaču za Uskrs. Miris koji se širi kuhinjom, mekana tekstura i onaj prvi komad uz kafu dio su rutine koju svi prepoznajemo.
Ali pinca danas izgleda malo drugačije nego što je pamtimo…
Klasična verzija ostaje ista u osnovi, ali ono što se mijenja jeste način na koji se završava i servira. Umjesto jednostavno posute šećerom, sve češće je viđamo s dodatkom glazure, kreme ili čak dekorisana kao mali uskrsni ‘showpiece’ na stolu.
Na vrhu se dodaje lagana šećerna pjena ili kremasta glazura koja daje potpuno drugačiju teksturu. Neki idu korak dalje pa ubacuju i voće, jestivo cvijeće ili male dekoracije koje pincu pretvaraju u desert koji izgleda kao da je stigao iz slastičarne.
Ono što je zanimljivo jeste da ova moderna verzija ne oduzima ništa od originala. I dalje je to ona ista mekana, mirisna pinca koju znamo, samo s dodatkom koji je čini vizualno zanimljivijom i malo “posebnijom” za uskrsni sto.
Upravo zato sve češće postaje i centralni detalj na stolu, nešto što se ne služi samo kao kolač, nego i kao dio cijele uskrsne estetike.
I možda je to i najljepši dio ove male promjene. Tradicija ostaje, ali dobija novi sloj koji je čini još zanimljivijom.
Foto: @style_by_katarina
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
