TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 26.8.2021.
Iz godine u godinu Mostar Summer Fest stavlja Mostar ispred glazbenog povećala regije i dovodi u ovaj grad najveća imena regionalne scene kako bi ponovo povezao ljubitelje glazbe.
U želji da svim posjetiteljima približimo kako izgleda organizacija jednog ovakvog Festivala i kako se uopće MSF pretvorio u ono što je danas, razgovarali smo s organizacijskim timom kojeg čine Niki, Toni i Mili.
Ova MSF ekipa otkrila nam je sve detalje o začetku i razvoju Mostar Summer Festa. S nama su podijelili kako su izgledali njihovi početci, kao i koje uspomene ih uvijek nasmiju. Pričali su nam kako se organiziraju, ali i kako se timski nose sa izazovima planiranja jednog outdoor festivala u Bosni i Hercegovini. Dakako, otkrili su nam i što nas čeka na ovogodišnjem, sad već devetom izdanju MSF-a kao i što posjetiti u Mostaru tijekom dolaska na MSF.
Prelistajte dalje za njihove odgovore.
Niki, Toni i Mili, dio ste tima od samog početka. Odakle ideja za pokretanjem MSF-a koji okuplja ljubitelje glazbe već duži niz godina?
MSF organizacijski tim: Festival je pokrenut sad već daleke 2013. godine, a ideja se rodila iz same ljubavi prema glazbi i festivalima. Tu je, dakako, i ljubav prema Mostaru, koji do te 2013. nije imao ljetni glazbeni festival, a nama se oduvijek činilo da grad čini gradom i činjenica da ima svoj glazbeni festival.
Foto: BONK studio
Morate znati da te i tih godina Mostar nije imao vlast, da je bio u administrativnoj pat poziciji radi neodržavanja izbora... bila je to dosta konfuzna i teška situacija za sve građane. Uglavnom, odlučili smo biti aktivni građani i napraviti festival, koji će Mostaru dati taj sastavni i do tada nedostajući element urbanoga, a koji će ljudima pružiti nadu u bolje sutra.
Foto: BONK studio
MSF broji svoje deveto izdanje ove godine. Koji izazovi su bili najteži za prebroditi tijekom vašeg dosadašnjeg rada i koliko se MSF mijenjao tijekom proteklih godina?
MSF organizacijski tim: Pomiriti se s činjenicom da na kišu ne možemo utjecati, da će biti što bude i da je sastavni dio festivala mogućnost da se dogodi olujno nevrijeme i da u tom slučaju od festivala nema gotovo ništa. Kroz godine je festival neprestano rastao, i organizacijski i tehnički. Samo da kažemo da smo od šest izvođača prve godine došli do 28 izvođača 2019., dok smo ove godine na tek 12 izvođača, a smanjenje lineupa možemo zahvaliti jedino i isključivo koronavirusu (smijeh).
Niki, kao direktor Festivala, kako se nosite sa iznenadnim situacijama i koje tri stvari smatrate najvažnijima za organizaciju ovakvog glazbenog događaja?
Niki: Nisam fan titula pa samu titulu direktor ne volim, pogotovo jer je svatko od nas, u našoj plošnoj organizaciji, direktor na svoj način, a samo je, eto, mene dopala protokolarna dužnost biti direktor po funkciji. Nevezano za funkciju, svaki od nas trojice odluke donosi u ime i za dobro festivala. Što se tiče izvanrednih situacija, najbitnije je iskrsli problem detektirati čim prije i s pravim rješenjem reagirati što je brže moguće.
Foto: BONK studio
Tako sam ponosan što za 9 godina festivala i preko 100 koncerata, niti jedan izvođač nije otkazao nastup pred sami festival. Tri najvažnije stvari za organizirati jedan ovakav festival su: vizija, okupiti dobar organizacijski tim i na vrijeme planirati sve aktivnosti.
Toni, vi ste producent festivala. Kad kreću prve pripreme za jedan ovakav event i koje je sve korake potrebno napraviti u organizaciji da bi tisuće ljudi uživali pod zvjezdanim nebom ispred odličnih izvođača?
Toni: Čim se odsvira završni ton jednog festivalskog izdanja, počinje ciklus planiranja idućeg. Odmah potom se izmire sve obaveze prema partnerima u najskorijem mogućem roku, a paralelno tome se vrši analiza odrađenog festivala, počevši od logistike, pa do ponude, marketinga, osiguranja te u konačnici samog izbora bendova. Važno je da analiza bude maksimalno kritična u pogledu onoga što nije bilo dobro, ali i onoga što je bilo dobro, kako bi festival napredovao i iz godine u godinu ljudima pružao nešto novo.
Foto: BONK studio
Mnogo toga bih mogao izdvojiti, ali ono bez čega nijedna organizacija ne može uspjeti, a posebno trajati duži period, jeste tim s vizijom i vjerom u ono što radi. Smatram da takav pobjednički tim Mostar Summer Fest ima od samog početka i vesele me sjećanja na protekle zajedničke godine, jednako kao što se veselim svim našim budućim festivalima.
Foto: BONK studio
Mili, u ulozi Art&HR direktora uvijek ste u doticaju sa izvođačima. Koliko glas publike utječe na izbor izvođača i koncept festivala, a koliko želje i zamisli vašeg organizacijskog tima?
Mili: Svaki lineup je nastao kao presjek želja publike sa željama organizacijskog tima, uz poštovanje aktualnih glazbenih trendova u regiji. Najispravnije bi bilo kazati da publika i organizacijski tim zajednički sastavljaju lineup, dakle, fifti-fifti.
Foto: BONK studio
Koja je po vama najpozitivnija promjena koju je MSF donio u Mostar tijekom ovih godina?
MSF organizacijski tim: Volimo misliti da je Mostar Summer Fest ljudima pokazao da se u životu može uspjeti i kad kreneš od nule. Zaista smo krenuli iz (praktički) ničega i unatoč svim prognozama da nećemo potrajati, da naše društvo ne voli tu vrstu glazbe, mi smo tu, evo, već devetu godinu zaredom. I ne mislimo stati. Festival je u potpunosti proizvod domaćeg know how-a, 100% bosanskohercegovački proizvod i to je nešto na što smo izrazito ponosni.
U posljednja dva izdanja MSF je narastao u festival koji traje čak tri dana. Koliko je izazovno pratiti sve tehnički i što vam pomaže u tehničkoj organizaciji tako velike manifestacije?
MSF organizacijski tim: Zajedništvo i timski duh. Timski prilazimo svakom izazovu i definiramo strategiju kako ga riješiti. Formula je dosad radila besprijekorno, pa je i ne mislimo mijenjati.
Foto: BONK studio
Spektakularni vatromet koji obasja nebo, razni corneri za sve i svakoga i lineup sa regionalnim zvijezdama samo su uvod u MSF sadržaj. Kako regionalna publika reagira na ono što nudi MSF i što nam sve pripremate ove godine?
MSF organizacijski tim Mostar Summer Fest je postao ona ljetna vremenska točka u kojoj se regija sastaje. Često za Mostar kažu da je Bosna i Hercegovina u malome, tako mi shvaćamo da je naš festival regija u malome.
Foto: BONK studio
Nije samo naš lineup mješavina najboljeg od glazbe što regija nudi, nego je i naša festivalska publika mješavina svih regionalnih naglasaka, od crnogorskog, preko bosanskog i dalmatinskog pa do lokalnog hercegovačkog. Ove godine publiku očekuju najveća regionalna imena, od kojih bismo posebno istaknuli Galiju, Hladno pivo, S.A.R.S., Brkove, TBF, a kojima će podršku dati mlade bh snage: Cunami Flo, Činčila i Josip Palameta.
Kad se festival približi i euforija počne rasti, teško je ne dopustiti da i vas emocije ne preplave. Koju uspomenu sa dosadašnjih izdanja festivala ćete zauvijek ponijeti sa sobom?
MSF organizacijski tim Uspomenu s prvog našeg sastanka, kad smo se nas trojica i Ana, vaša osnivačica, koja je s nama festival gradila do sedmog izdanja, našli pred praznim papirom i pred zadatkom da festivalu damo ime. Tad smo faktički porodili naš Mostar Summer Fest i od tada imamo (svetu) dužnost da pazimo na njega, kao da nam je čedo. Ne samo radi nas i radi festivala samog, nego ponajprije radi naše publike.
Mili, Niki i Toni sa Bonjour.ba osnivačicom Anom Ćavar
Foto: BONK studio
I za kraj, koja mjesta ljubitelji festivala svakako trebaju vidjeti u Mostaru tijekom posjete Mostar Summer Festu?
MSF organizacijski tim: Zahvaljujući Street Arts Festivalu Mostar je kroz godine postao velika galerija na otvorenome. Svakako preporučujemo da se naši posjetitelji izgube u mostarskim ulicama i uživaju u otkrivanju fantastičnih grafita i murala. Dođite ovaj vikend u Mostar i doživite ga i uhom i okom i srcem. Vidimo se!
***
Naslovna fotografija: BONK studio
Razgovarala: Marija Perić
TEKST: Ada Ćeremida
Dok se dani skraćuju i sve više vremena provodimo u zatvorenom, Sarajevo se pretvara u grad koji svjetli iznutra.
Teatar, ples i savremena umjetnost preuzimaju gradske prostore, podsjećajući nas da jesen ne znači kraj, već početak sezone introspekcije, pokreta i kreativne energije.
Ovaj vikend donosi više od običnog bijega od hladnoće, to je prilika da osjetimo puls grada kroz predstave koje diraju, debate koje propituju i performanse koji brišu granice između umjetnika i publike. Ako ste tražili trenutak da se ponovo povežete sa scenom, emocijom i sobom ovaj vikend je onaj pravi.
Još samo dva dana Festivala MESS, ali dovoljno da se podsjetimo zašto teatar u Sarajevu ostaje njegovo najvažnije kulturno uporište.
Dok se jesen lagano spušta nad grad, reflektori i dalje sijaju punim sjajem, a scene Narodnog pozorišta, SARTR-a i Pozorišta mladih pretvaraju se u mjesta introspekcije, emocije i katarze.
Ovaj vikend donosi retrospektivu stvaralaca koji su obilježili pozorišnu historiju, ali i predstave koje hrabro propituju savremeni svijet. Sarajevo je, makar na još nekoliko dana, pozornica bez kraja, a MESS njen najsnažniji glas.
U petak, Akademija scenskih umjetnosti postaje mjesto susreta umjetnosti i sjećanja. Zijah A. Sokolović, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, obilježit će svoj višedecenijski put promocijom trećeg izdanja knjige „Glumac... je glumac... je glumac“.
Više od pet decenija rada, stotinu nagrada i hiljade izvedbi pretočeni su u priču o istrajnosti, integritetu i vjeri u pozorište kao prostor nade i otpora. Sokolovićev trenutak priznanja je povratak korijenima teatra, tamo gdje sve počinje: između glumca i publike.
Kasnije te večeri, u 21:30, SARTR će ugostiti predstavu „Knjiga mojih života“ u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana. Inspirisana autobiografskim esejima Aleksandra Hemona, režija Ivane Đilas spaja piščeve i vlastite priče o emigraciji, gubitku i ponovnom pronalasku identiteta.
U prostoru SARTR-a, poznatom po emotivnoj blizini s publikom, predstava postaje ispovijest o pripadanju, jeziku i tišini koja ponekad govori više od riječi.
U 19:30 u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstava „Ogledalo“ rumunskog reditelja Bülenta Özdila otvara vrata Tarkovskovog svijeta kroz teatar, performans i vizuelnu umjetnost.
Priča o Alekseju, čovjeku koji se u ogledalu svojih uspomena suočava s djetinjstvom, ljubavima i prošlošću, pretvara se u poetsku studiju identiteta. Kroz snove, sjećanja i fragmente stvarnosti, publika ulazi u prostor gdje se prošlost i sadašnjost razlijevaju, a granica između života i umjetnosti nestaje u svjetlu reflektora.
U subotu u 18:00 u Pozorištu mladih, Omladinsko pozorište Bileća donosi predstavu „Ožiljci“ potresan prikaz nasilja među mladima kroz pokret, muziku i metaforu.
Bez oslanjanja na tekst, predstava stvara atmosferu u kojoj tijelo, ritam i tišina postaju glavni jezici komunikacije. Svaka scena, nastala iz istraživanja i iskustava mladih glumaca, djeluje kao ogledalo društva koje još uvijek uči kako da čuje svoje najtiše glasove.
Samo sat kasnije, u 19:00, ista pozornica Pozorišta mladih postaje prostor dijaloga. Debatni klub „Follow Me Altera Lingua“ okuplja tinejdžere u raspravi na temu: „We don’t care what art does for society because the only thing that matters is that people like it.“
U vremenu kada publika često traži brzu emociju, ova javna debata otvara pitanje da li je svrha umjetnosti u poruci ili u doživljaju? Mladi govore, a mi slušamo i to jedan od važnijih činova teatra danas.
U 19:30 Narodno pozorište Sarajevo postaje središte novog svijeta koji gradi belgijski koreograf Wim Vandekeybus sa trupom Ultima Vez.
Predstava „Void“ istražuje prazninu kao prostor mogućnosti, gdje “nenormalni” likovi postaju centar pozornice. Kroz kombinaciju savremene koreografije, jazza i improvizacije, Void briše granice između buke i tišine, stvarajući osjećaj zajedništva u različitosti.
Galerija Manifesto otvara vrata samostalnoj izložbi do 31. oktobra, Mirze Čizmića i Adnana Šopovića pod intrigantnim nazivom “Bogu čežnju, on je neće”. Dok Šopovićeva reduciranost palete boja priziva melanholiju, Čizmićeve dinamične i oštre kompozicije seciraju svakodnevicu uz notu cinizma.
Dva različita rukopisa u istom prostoru postavljaju pitanje: za čim uopće čeznemo i gdje nas ta čežnja vodi?
„PULS“ u SARTR-u
U subotu, 11. oktobra, na sceni SARTR-a se izvodi dokumentarna predstava „PULS“, nastala kroz projekt „Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe“.
Kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođača i izvođačica, predstava istražuje komunikaciju u svim njenim oblicima – od govora i zvuka do znakovnog jezika i unutrašnjih svjetova. „PULS“ otvara prostor gdje se publika, gluha i čujuća, susreće u zajedničkom ritmu.
U Staklenoj sali Historijskog muzeja BiH, 10. i 11. oktobra izvodi se predstava „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine, koja prostor muzeja pretvara u scenu introspekcije i ispovijesti.
U istom prostoru, do 23. oktobra možete pogledati i video-instalaciju „Afazija“ vizualne umjetnice Jelene Jureše. Film-esej koji kroz arhive, fotografije i performans istražuje tišinu kolektivnog sjećanja. To je umjetnost koja ne nudi odgovore, već postavlja pitanja: šta ostaje kada riječi više nisu dovoljne?
Ove subote i nedjelje, 11. i 12. oktobra, Skenderija postaje centar pokreta uz međunarodno takmičenje DDC Open 2025, koje okuplja više od 600 plesača iz BiH i regiona. Od hip hopa do savremenog baleta, jazza i latino ritmova, festival spaja energiju mladih i iskustvo profesionalaca.
Među članovima žirija bit će i Željko Božič, slovenački koreograf i jedan od najuspješnijih hip hop plesača u regiji, kojeg će sarajevska publika istog vikenda upoznati i u drugom svjetlu, kao izvođača u predstavi „Knjiga mojih života“ u okviru Festivala MESS.
Dansar zatvara svoju sezonu u ritmu zajedništva, između pokreta, muzike i osmijeha, podsjećajući da je ples, baš kao i teatar, univerzalni izraz koji svi razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
