Sve više naše pažnje kradu kuće smještene na neočekivanim lokacijama koje se svojim dizajnom gotovo spajaju s prirodom i kreiraju poseban ambijent. 

Upravo je arhitekt Armin Mešić iz sarajevskog studija Fo4a Architecture finalizirao projekt kuće ukupne površine 92 m2 u kući + terasa 36 m2 koja osvaja na prvu!

 Uz nevjerojatan pogled, terasu uz koju imate dojam kao da lebdite, ovaj objekt posebnim čini upravo činjenica da je na osami, što ju pretvara u uistinu cozy mjesto za odmor.

“Vipend house” je mala kuća na ne tako maloj lokaciji. Pozicija, kontekst, želje i budžet investitora su bili ključni u formiranju programa ovog montažnog objekta u blizini Jelah u Bosni i Hercegovini. Nagib terena zadane lokacije i orijentacija iste su primarni aspekti projektiranja Vipend kuće.
Kuća je projektovana zatvoreno i otvoreno. Zatvorena prema sjeveru i prilaznom putu dok smo se u potpunosti otvorili ka izvanrednom pogledu juga i jugozapada (zalazak sunca) sa velikom terasom i staklenim portalima. Mogućnost otvaranja unutrašnjeg prostora prema vani omogućuje nam objedinjavanje i ujedno - boravak za više ljudi. 

Konstruktivni koncept je terasa s čeličnim stupovima, ukrutama i zategama - boravkom na terasi imamo dojam da lebdimo. 
Izvanredan pogled, priroda i udaljenost od naseljenih područja čine ovaj objekt  savršenim mjestom za uživanje u prirodi." - nadodaje Armin. Pogledajte. 

***
Tekst: BONJOUR.ba
Foto:  Fo4a Architecture

Ova zbirka, protkana ironičnim humorom, svakodnevnim zapažanjima i slojevitim društvenim temama, u međuvremenu je osvojila čitatelje.

Nakon što smo nedavno pisali o knjizi Varijacije uobičajenih zabluda i predložili je kao savršeno štivo za plažu, vrijeme je da se upoznamo i s čovjekom koji ju je napisao - Milenkom Margetom.

U ovom razgovoru, Margeta nas pušta iza kulisa svog procesa pisanja, otkriva neobičnu inspiraciju koja dolazi iz muzike i zamišlja razgovor s likom iz zbirke koji nikada nije imao priliku voditi.







U zbirci Varijacije uobičajenih zabluda progovarate o složenim društvenim temama, često iz ugla "malog čovjeka". Kako birate perspektivu iz koje pričate priču i koliko vam je važno da ona bude emocionalno iskrena, ali i društveno relevantna?  


Nema ni perspektive niti strane koju zauzimam pri pisanju. Samo prazan papir s temom koja se natenane raspisuje, do onog momenta kad ću sam biti zadovoljan i posljednjom točkom.

Emocionalna iskrenost je uvijek strogo subjektivna kategorija, zato se trudim da pišem na način da čitateljima iskrenost priča bude familijarna. Ne želim da im nakon pročitanog ostane upitnik iznad glave i ono tako užasno (školsko) pitanje: „Što je pisac time htio reći?”




 

U pogovoru se spominje da vaši likovi često nose "zrno autobiografskog". Da li je to nešto što svjesno dozvoljavate ili se dogodi mimo vaše kontrole?

„Zrno autobiografskog” je vjerovatno zgodan način mog urednika da opiše realističnost zbirke. Ne, priče nisu autobiografske, i da, vjerujem da je svaka priča realistična u toj mjeri da bi je čitatelji lako mogli pronaći kao nešto što su i sami doživjeli. Samo u drugoj varijaciji.


Kako provodite vikend kad ne pišete? Ima li nešto što vas resetuje jednako kao pisanje?  


Muzika i koncerti, opsesivno slušanje raznih izvođača i albuma, to su utočišta. Dok sam pisao priče, zamišljao sam i soundtrack za svaku. Tako je neraskidivi dio priče „Cvjetna pregača i kuhinjski nož” Zosterova pjesma „Vrijeme će doći”.



 

Kojem svom liku iz zbirke biste voljeli sjesti nasuprot za stol i postaviti pitanje i koje?  

Čini mi se da bi najsvrsishodnije bilo upitati nešto jedinog stvarnog lika iz zbirke, zar ne? Tako bih volio sjesti nasuprot Josipa Broza i upitati ga jesmo li zaista morali proživjeti one „devedesete” ili smo, uz malo više mudrosti i reformi, ,mogli poći sličnim putem kao npr. Kina, pa da danas ne pričamo o izgubljenim desetljećima nego o zlatnim godinama procvata.



 

 Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba     

Foto: Milenko Margeta