TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 7.6.2024.
„Drama Kids Akademija Sarajevo“ postoji od 2015. godine kao dio jednog od najvećih internacionalnih samorazvojnih dramskih programa koji je kreirala 1979. Helen O' Grady, glumica i dramska pedagoginja iz Australije po kojoj je ova škola i dugo nosila ime.
Dalji razvoj škole prati britansku dramsko - pedagošku tradiciju, tačnije učenja Petera Sladea osnivača savremene zapadne dramske pedagogije gdje se drama i gluma koriste kao alati koji kod djece i mladih razvijaju samopouzdanje, povjerenje u vlastitu osobnost, kreacionizam i kreativnost te kritičko mišljenje.
Od njenog osnivanja do danas u Sarajevu kroz ovu školu su prošle generacije i generacije djece čije živote su oblikovali upravo gluma i teatar, ne samo kroz vještinu već i kroz razvoj empatije, altruizma i otvaranje mogućnosti da se neki problem pogleda iz druge perspektive.
Teatar za odrasle i hrabre
Trenutno škola broji preko stotinu učenika i učenica. No, ono što ovu školu čini malo drugačijom je „Teatar za odrasle i hrabre“. Naime, na inicijativu nekoliko žena ljubiteljica teatra, još 2020. se osniva prva grupa „Teatra za odrasle“ koju je u scenskom djelovanju prekinula pandemija COVIDA 19, ali su se časovi odvijali online te je tako i nastala prva zoom predstava ove škole - „Koraci u tišini“ kao rezultat svojevrsnog terapeutskog umjetničkog procesa u teškim vremenima zatvorenosti straha i izolacije.
Prije godinu dana oformljena je nova grupa „Teatra za odrasle“ Drama Kids Akademije i sada broji blizu 30 učesnika/ca. One su, uglavnom su žene (mada imamo i nekolicinu muškaraca), advokatice, profesorice, arhitektice, bankarke, doktorice u tridesetim, četrdesetim i ranim pedesetim, u svojim profesijama liderke, majke, supruge, ali i žene koje su se odvažile da kroz glumu rade na sebi, pomjere lične granice, istraže sve odaje pa i one tamne, svoje ličnosti kroz likove koje igraju, pocijepaju stereotipe i tako kreiraju nova transformativna iskustva.
Gluma je velika učiteljica samog života, jer se kroz glumu upoznaje/prepoznaje čovjek u datim okolnostima koje se nisu u životu dogodile, ali su potencijalno moguće te se tako stiče iskustvo prije iskustva.
Gluma je način da se raskošno živi nekoliko paralelnih života, a prije svega nudi beskrajno mnogo zabave i uživanja u igri koje je jedino svojstveno djetinjstvu. Pa se tako i učesnici „Teatra za odrasle“ prepuštaju s užitkom procesu rada i istraživanjima, ali druženjima poslije proba.
Moj muž i druge ljubavi
21. 06. 2024. u Sarajevskom ratnom teatru će biti njihova prva predstava “Moj muž i druge ljubavi“ koja istražuje intimnost, strast i ljubav u zrelim godinama. Predstava je nastala po pričama Adise Bašić iz zbirke “A ti zaključaj”, Meline Kamerić “Cipele za dodjelu Oskara”, Rumene Bužarovske “Moj muž” i “Osmica”, adaptaciju je radila Arma Tanović Branković, reditelj i mentor je Adnan Goro, asistentica Elma Fetić, dok je autorica scenskog pokreta Sara Đurić, a producentica je Šejla Rizvanbegović Dvizac.
Predstava govori o ljubavima, onim ostvarenim i neostvarenim, bivšim, sadašnjim, dozvoljenim i nedozvoljenim, a životno iskustvo glumica/aca joj daje posebnu spontanost, istinitost i dokumentarnost.
Iduće akademske godine Drama Kids Akademija želi otići korak dalje te pokrenuti terapeutski teatar za osnaživanje žena u saradnji sa Fondacijom lokalne demokratije i Sigurnom kućom te tako pomoći reintegraciju u društvo korisnica Sigurne kuće.
* * *
Foto: Raisa Šehu
TEKST: Ada Ćeremida
Dok se dani skraćuju i sve više vremena provodimo u zatvorenom, Sarajevo se pretvara u grad koji svjetli iznutra.
Teatar, ples i savremena umjetnost preuzimaju gradske prostore, podsjećajući nas da jesen ne znači kraj, već početak sezone introspekcije, pokreta i kreativne energije.
Ovaj vikend donosi više od običnog bijega od hladnoće, to je prilika da osjetimo puls grada kroz predstave koje diraju, debate koje propituju i performanse koji brišu granice između umjetnika i publike. Ako ste tražili trenutak da se ponovo povežete sa scenom, emocijom i sobom ovaj vikend je onaj pravi.
Još samo dva dana Festivala MESS, ali dovoljno da se podsjetimo zašto teatar u Sarajevu ostaje njegovo najvažnije kulturno uporište.
Dok se jesen lagano spušta nad grad, reflektori i dalje sijaju punim sjajem, a scene Narodnog pozorišta, SARTR-a i Pozorišta mladih pretvaraju se u mjesta introspekcije, emocije i katarze.
Ovaj vikend donosi retrospektivu stvaralaca koji su obilježili pozorišnu historiju, ali i predstave koje hrabro propituju savremeni svijet. Sarajevo je, makar na još nekoliko dana, pozornica bez kraja, a MESS njen najsnažniji glas.
U petak, Akademija scenskih umjetnosti postaje mjesto susreta umjetnosti i sjećanja. Zijah A. Sokolović, dobitnik Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra, obilježit će svoj višedecenijski put promocijom trećeg izdanja knjige „Glumac... je glumac... je glumac“.
Više od pet decenija rada, stotinu nagrada i hiljade izvedbi pretočeni su u priču o istrajnosti, integritetu i vjeri u pozorište kao prostor nade i otpora. Sokolovićev trenutak priznanja je povratak korijenima teatra, tamo gdje sve počinje: između glumca i publike.
Kasnije te večeri, u 21:30, SARTR će ugostiti predstavu „Knjiga mojih života“ u produkciji Anton Podbevšek Teatra i Plesnog teatra Ljubljana. Inspirisana autobiografskim esejima Aleksandra Hemona, režija Ivane Đilas spaja piščeve i vlastite priče o emigraciji, gubitku i ponovnom pronalasku identiteta.
U prostoru SARTR-a, poznatom po emotivnoj blizini s publikom, predstava postaje ispovijest o pripadanju, jeziku i tišini koja ponekad govori više od riječi.
U 19:30 u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstava „Ogledalo“ rumunskog reditelja Bülenta Özdila otvara vrata Tarkovskovog svijeta kroz teatar, performans i vizuelnu umjetnost.
Priča o Alekseju, čovjeku koji se u ogledalu svojih uspomena suočava s djetinjstvom, ljubavima i prošlošću, pretvara se u poetsku studiju identiteta. Kroz snove, sjećanja i fragmente stvarnosti, publika ulazi u prostor gdje se prošlost i sadašnjost razlijevaju, a granica između života i umjetnosti nestaje u svjetlu reflektora.
U subotu u 18:00 u Pozorištu mladih, Omladinsko pozorište Bileća donosi predstavu „Ožiljci“ potresan prikaz nasilja među mladima kroz pokret, muziku i metaforu.
Bez oslanjanja na tekst, predstava stvara atmosferu u kojoj tijelo, ritam i tišina postaju glavni jezici komunikacije. Svaka scena, nastala iz istraživanja i iskustava mladih glumaca, djeluje kao ogledalo društva koje još uvijek uči kako da čuje svoje najtiše glasove.
Samo sat kasnije, u 19:00, ista pozornica Pozorišta mladih postaje prostor dijaloga. Debatni klub „Follow Me Altera Lingua“ okuplja tinejdžere u raspravi na temu: „We don’t care what art does for society because the only thing that matters is that people like it.“
U vremenu kada publika često traži brzu emociju, ova javna debata otvara pitanje da li je svrha umjetnosti u poruci ili u doživljaju? Mladi govore, a mi slušamo i to jedan od važnijih činova teatra danas.
U 19:30 Narodno pozorište Sarajevo postaje središte novog svijeta koji gradi belgijski koreograf Wim Vandekeybus sa trupom Ultima Vez.
Predstava „Void“ istražuje prazninu kao prostor mogućnosti, gdje “nenormalni” likovi postaju centar pozornice. Kroz kombinaciju savremene koreografije, jazza i improvizacije, Void briše granice između buke i tišine, stvarajući osjećaj zajedništva u različitosti.
Galerija Manifesto otvara vrata samostalnoj izložbi do 31. oktobra, Mirze Čizmića i Adnana Šopovića pod intrigantnim nazivom “Bogu čežnju, on je neće”. Dok Šopovićeva reduciranost palete boja priziva melanholiju, Čizmićeve dinamične i oštre kompozicije seciraju svakodnevicu uz notu cinizma.
Dva različita rukopisa u istom prostoru postavljaju pitanje: za čim uopće čeznemo i gdje nas ta čežnja vodi?
„PULS“ u SARTR-u
U subotu, 11. oktobra, na sceni SARTR-a se izvodi dokumentarna predstava „PULS“, nastala kroz projekt „Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe“.
Kroz muziku, ples i lične ispovijesti sedam izvođača i izvođačica, predstava istražuje komunikaciju u svim njenim oblicima – od govora i zvuka do znakovnog jezika i unutrašnjih svjetova. „PULS“ otvara prostor gdje se publika, gluha i čujuća, susreće u zajedničkom ritmu.
U Staklenoj sali Historijskog muzeja BiH, 10. i 11. oktobra izvodi se predstava „Kad sam bio hodža“ Damira Ovčine, koja prostor muzeja pretvara u scenu introspekcije i ispovijesti.
U istom prostoru, do 23. oktobra možete pogledati i video-instalaciju „Afazija“ vizualne umjetnice Jelene Jureše. Film-esej koji kroz arhive, fotografije i performans istražuje tišinu kolektivnog sjećanja. To je umjetnost koja ne nudi odgovore, već postavlja pitanja: šta ostaje kada riječi više nisu dovoljne?
Ove subote i nedjelje, 11. i 12. oktobra, Skenderija postaje centar pokreta uz međunarodno takmičenje DDC Open 2025, koje okuplja više od 600 plesača iz BiH i regiona. Od hip hopa do savremenog baleta, jazza i latino ritmova, festival spaja energiju mladih i iskustvo profesionalaca.
Među članovima žirija bit će i Željko Božič, slovenački koreograf i jedan od najuspješnijih hip hop plesača u regiji, kojeg će sarajevska publika istog vikenda upoznati i u drugom svjetlu, kao izvođača u predstavi „Knjiga mojih života“ u okviru Festivala MESS.
Dansar zatvara svoju sezonu u ritmu zajedništva, između pokreta, muzike i osmijeha, podsjećajući da je ples, baš kao i teatar, univerzalni izraz koji svi razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
