TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 7.6.2024.
„Drama Kids Akademija Sarajevo“ postoji od 2015. godine kao dio jednog od najvećih internacionalnih samorazvojnih dramskih programa koji je kreirala 1979. Helen O' Grady, glumica i dramska pedagoginja iz Australije po kojoj je ova škola i dugo nosila ime.
Dalji razvoj škole prati britansku dramsko - pedagošku tradiciju, tačnije učenja Petera Sladea osnivača savremene zapadne dramske pedagogije gdje se drama i gluma koriste kao alati koji kod djece i mladih razvijaju samopouzdanje, povjerenje u vlastitu osobnost, kreacionizam i kreativnost te kritičko mišljenje.
Od njenog osnivanja do danas u Sarajevu kroz ovu školu su prošle generacije i generacije djece čije živote su oblikovali upravo gluma i teatar, ne samo kroz vještinu već i kroz razvoj empatije, altruizma i otvaranje mogućnosti da se neki problem pogleda iz druge perspektive.
Teatar za odrasle i hrabre
Trenutno škola broji preko stotinu učenika i učenica. No, ono što ovu školu čini malo drugačijom je „Teatar za odrasle i hrabre“. Naime, na inicijativu nekoliko žena ljubiteljica teatra, još 2020. se osniva prva grupa „Teatra za odrasle“ koju je u scenskom djelovanju prekinula pandemija COVIDA 19, ali su se časovi odvijali online te je tako i nastala prva zoom predstava ove škole - „Koraci u tišini“ kao rezultat svojevrsnog terapeutskog umjetničkog procesa u teškim vremenima zatvorenosti straha i izolacije.
Prije godinu dana oformljena je nova grupa „Teatra za odrasle“ Drama Kids Akademije i sada broji blizu 30 učesnika/ca. One su, uglavnom su žene (mada imamo i nekolicinu muškaraca), advokatice, profesorice, arhitektice, bankarke, doktorice u tridesetim, četrdesetim i ranim pedesetim, u svojim profesijama liderke, majke, supruge, ali i žene koje su se odvažile da kroz glumu rade na sebi, pomjere lične granice, istraže sve odaje pa i one tamne, svoje ličnosti kroz likove koje igraju, pocijepaju stereotipe i tako kreiraju nova transformativna iskustva.
Gluma je velika učiteljica samog života, jer se kroz glumu upoznaje/prepoznaje čovjek u datim okolnostima koje se nisu u životu dogodile, ali su potencijalno moguće te se tako stiče iskustvo prije iskustva.
Gluma je način da se raskošno živi nekoliko paralelnih života, a prije svega nudi beskrajno mnogo zabave i uživanja u igri koje je jedino svojstveno djetinjstvu. Pa se tako i učesnici „Teatra za odrasle“ prepuštaju s užitkom procesu rada i istraživanjima, ali druženjima poslije proba.
Moj muž i druge ljubavi
21. 06. 2024. u Sarajevskom ratnom teatru će biti njihova prva predstava “Moj muž i druge ljubavi“ koja istražuje intimnost, strast i ljubav u zrelim godinama. Predstava je nastala po pričama Adise Bašić iz zbirke “A ti zaključaj”, Meline Kamerić “Cipele za dodjelu Oskara”, Rumene Bužarovske “Moj muž” i “Osmica”, adaptaciju je radila Arma Tanović Branković, reditelj i mentor je Adnan Goro, asistentica Elma Fetić, dok je autorica scenskog pokreta Sara Đurić, a producentica je Šejla Rizvanbegović Dvizac.
Predstava govori o ljubavima, onim ostvarenim i neostvarenim, bivšim, sadašnjim, dozvoljenim i nedozvoljenim, a životno iskustvo glumica/aca joj daje posebnu spontanost, istinitost i dokumentarnost.
Iduće akademske godine Drama Kids Akademija želi otići korak dalje te pokrenuti terapeutski teatar za osnaživanje žena u saradnji sa Fondacijom lokalne demokratije i Sigurnom kućom te tako pomoći reintegraciju u društvo korisnica Sigurne kuće.
* * *
Foto: Raisa Šehu
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Pranje veša rijetko zvuči kao tema koja mijenja perspektivu. Još rjeđe kao razgovor o ravnopravnosti, vremenu koje žene zaslužuju za sebe i poslovima koji se i dalje podrazumijevaju.
Ipak, upravo to je uspio Persil kroz koncept House of Persil u Düsseldorfu, iskustvo koje je spojilo posjetu Henkel fabrici, interaktivne aktivacije, elegantnu večer i poruku koja nam je ostala u glavi i nakon povratka kući.
Ali… krenimo redom.
Sve je počelo paketom koji je stigao na našu adresu.
U elegantnoj bijeloj kutiji čekali su nas Persil 4u1 kapsule, pismo zapečaćeno crvenim voskom i mali ključ s porukom Equality Starts at Home.
Dovoljno misteriozan paket da probudi znatiželju, dovoljno lijepo osmišljen da odmah znate kako vas čeka nešto posebno.
I da, pogodili smo.
Nakon prvog iznenađenja uslijedio je let iz Sarajeva za Düsseldorf, grad poznat po spoju elegancije i savremenog ritma života.
Hotel The Wellem bio je sve što želite nakon putovanja: impresivan lobby, monumentalno stepenište, visoki stropovi i interijer koji izgleda kao da je nastao negdje između umjetničke galerije i luksuznog editorijala.
Bio je to onaj tip hotela zbog kojeg telefon vadite prije pasoša.
Na samom ulazu čekao nas je i Persil tim, photowall i instant fotografije, što je cijelom dolasku dalo zabavan i ličan ton.
Prvi ozbiljan stop bio je posjeta Henkel fabrici.
Imali smo priliku zaviriti iza kulisa procesa proizvodnje i vidjeti kako nastaju proizvodi koje milioni ljudi svakodnevno koriste, a da ne razmišljaju koliko preciznosti stoji iza jedne boce deterdženta.
Sve je funkcionisalo besprijekorno, brzo, organizovano i tiho impresivno.
Saznali smo i da u fabrici radi 409 zaposlenih, da je prosječan radni staž 22 godine i da mnogi tamo započnu karijeru i ostanu do penzije. U vremenu kada svi stalno negdje žurimo dalje, ta informacija nam je ostala posebno zanimljiva.
Nakon fabrike uslijedila je aktivacija koja je bez dileme bila vrhunac cijelog putovanja, The House of Persil.
Već na ulazu dočekao nas je snažan natpis i glavna poruka cijelog projekta: Equality Starts at Home.
Brendirani elementi već su dali naslutiti da ulazimo u potpuno osmišljeno iskustvo, a ne običan event.
House of Persil bio je podijeljen u više prostorija, ali zaboravite klasične zone i suhoparne prezentacije. Svaka vrata vodila su u novi kadar, novu atmosferu i novi razlog da izvadimo telefon.
U jednoj sobi zidovi su govorili glasnije od muzike. Poruke poput No bias, just detergent i If you can wear it, you can wash it bile su one vrste rečenica koje pročitate jednom, a onda ih prepričavate dalje.
U drugoj se miris pretvorio u emociju. Scent Garden bio je prostor u kojem su ljudi zastajali duže nego što su planirali, zatvarali oči i pokušavali objasniti na šta ih podsjeća miris svježe opranog veša. Najčešći odgovori? Dom. Djetinjstvo. Nečija pažnja. Nedjelja ujutro.
A onda Laundry Gym kao vjerovatno najglasnija prostorija cijelog eventa. Smijeh, navijanje i mini haos nastali su čim je krenulo takmičenje u brzom slaganju majica. Svi misle da znaju složiti veš dok ih neko ne stavi pred štopericu.
Tu smo naučili dvije stvari: prvo, konkurencija među odraslim ljudima oko majice može biti ozbiljna; drugo, kućni poslovi su posao, čak i kada ih godinama zovemo “sitnicama”.
Najbolji dio? Ništa nije djelovalo nametnuto. Niste imali osjećaj da vas neko podučava. Samo ste šetali, smijali se, fotografisali i usput shvatali poentu.
I upravo tu je House of Persil bio najjači.
Večernji događaj održan je u impresivnom ambijentu muzeja uz duge stolove, cvjetne aranžmane, svijeće i zalazak sunca koji je cijeloj sceni dao filmski ton.
Jedan od centralnih trenutaka večeri bio je govor predstavnice UN Women, Elise Fernandez Saenz.
Poseban fokus govora bio je na pojmu “care”… brizi, njezi, kuhanju, pranju, planiranju i svemu onome što omogućava da život funkcioniše.
Naglasila je da žene i dalje obavljaju višestruko više tog neplaćenog rada od muškaraca.
Njena poruka bila je direktna: muškarci ne trebaju “pomagati”. Trebaju preuzeti dio zadataka te jednako biti uključeni.
Persil i Henkel ovim projektom pokazali su kako brend može otvoriti ozbiljan društveni razgovor, a da pritom pruži snažan autentičan, iskustven i vizualan dojam za sva čula.
Nije se govorilo samo o čistoći veša, nego o vremenu, ravnopravnosti i prostoru koji žene zaslužuju za sebe.
Jedan od najljepših detalja večeri bila je aktivacija u kojoj smo pisali razglednicu svom budućem sebi i ubacivali je u Persil mailbox.
Razglednice će nam biti poslane naredne godine.
Lijep podsjetnik da obećanja koja dajemo sebi ipak vole datum isporuke.
Naravno, lijepe fotografije. Uspomene. Inspiraciju. Još nekoliko razloga da volimo Düsseldorf, ali najviše od svega ponijeli smo podsjetnik da se ravnopravnost ne dešava samo na panelima, u govorima i kroz velike kampanje.
Dešava se kod kuće.
U tome ko zna gdje stoji deterdžent.
Ko primijeti da je mašina gotova.
Ko složi veš bez posebne medalje za trud.
Ko zna da briga o domu nije pomoć, nego zajednička odgovornost.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
