Ines je vedra i kreativna vlasnica inspirativnog #homegoals kutka na društvenoj mreži Instagram pod nazivom @more_less_ines. Na njemu redovito objavljuje tople i šarmantne kutke svog stana površine 80m2.

Ines redovito i na svom blogu More Less Ines objavljuje backstage fotografije i savjete kroz koje otkriva sve detalje preuređenja doma, odabira buketa za blagovaonicu ili kreiranja neodoljivog vijenca od eukaliptusa, a kroz mini intervju, otkrila nam je i par simpa trikova za uređenje obiteljskog doma.

***

Gdje pronalazite inspiraciju za uređenje stana? Kako biste opisali stil koji vlada u vašem domu?

Inspiraciju za uređenje stana pronalazim najčešće na Instagramu i Pinterestu, a također i u časopisima i dućanima. Stil koji vlada u mom domu je skandinavski prije svega, uz pokoji moderan, a i vintage detalj. Prevladavaju siva i bijela, te toplina drva, puno detalja od svijećnjaka do okvira te prozračnost i dosta svijetla.

Koji dio doma je bio najzahtjevniji za uređenje?

Najzahtjevniji dio za uređenje bila je kuhinja.

Predstavili ste na vašim društvenim mrežama novu bijelu kuhinju koja je chic & moderno osvježenje doma. Koje kriterije je morala ispunjavati vaša nova kuhinja? Gdje ste pronašli namještaj i sve detalje za njeno uređenje?

Kuhinja je svijetla, a to mi je ujedno bilo i najbitnije kad smo ju dali raditi. Bijele je boje u kombinaciji s drvenom površinom i drvenim pomoćnim kolicima. Skandinavskog je dizajna s mješavinom industrijskih detalja kao sto su ručkice, luster, a tu je vintage slavina i keramički sudoper. Sadrži ugradbeni frižider koji je zajedno s ugradbenom povišenom pećnicom osmišljen kao ormar. Ima i malu ostavu na čijim je vratima imitacijska školska ploča koja nam služi za podsjetnik, a djevojčicama za igru. Iz kuhinje se izlazi na balkonska vrata koja joj daju veliku količinu svjetlosti i kad je najoblačniji dan. Kuhinja odiše jednostavnošću, minimalizmom boja i svježinom koju daje toplina drva, kao i začini i biljke kojih sam ljubitelj. Kombinirali smo Ikeu što se tiče fronti, a korpuse smo naručili iz Elgrada. Sve ostalo je također iz Ikee.

{gallery}2018/2018_02/stan_kuhinja{/gallery}

U vašem dnevnom boravku pronašli smo brojne artikle iz ponude hrvatskih brandova, ali i omiljenih pristupačnih trgovina namještaja? Gdje najčešće kupujete dodatke za dom?

Detalje za dom najčešće kupujem u Ikei, Jysku, Kiku, Pepcu. Neke detalje pronalazim i na Instagramu koji vrvi predivnim profilima putem kojih se talentirani ljudi pokušavaju probiti svojim idejama, a koje se tiču dekora i interijera. Obožavam kad naiđem na domaće brandove.

{gallery}2018/2018_02/stan_dnevni{/gallery}

Koliko ulogu svjetlost i osvjetljenje igra u uređenju interijeru?

Mislim da svijetlost u interijerima igra veliku ulogu. Bilo putem prirodne svijetlosti ili putem lustera, lampica, i raznih osvjetljenja stanu odnosno domu je potreba ta doza topline. Ja obožavam prirodnu svijetlost i upravo zbog tog nemamo ni zavjese. Uživam u prozračnosti koju nam daje veliki stakleni zid u našem dnevnom boravku.

Na koji način birate ukrase za uređenje zidova?

Dekor na našim zidovima uglavnom se sastoji od jednostavnih okvira ispunjenim citatima. Kao na primjer u blagovaonici gdje iznad blagovaonskog stola prevladava uska polica predviđena za okvire koje povremeno mijenjam, ovisno o prilikama; godišnjim dobima, rođendanima, raspoloženjima. Jako volim postere koji se trenutno popularni, a mogla bih se i nazvati kolekcionarom domaćeg branda Dilemma posters čije postere redovito mijenjam i slažem u blagovaonici i dječjoj sobici. U dnevnom boravku na zidu iznad sive sofe nalaze se četiri velika portreta crno bijele boje. Po jedan portret za svakog od nas u obitelji. To mi je također jedan od dražih kutaka u stanu. Sto se tiče dječjeg dekora na zidovima, u sobici kod djevojčica nalaze se dvije police koje imaju vise estetsku nego funkcionalnu ulogu, a na kojoj se nalaze ponekad lampice, ponekad uokviren poster, igračke ili pak knjiga.

Inspiracija za uređenje dječje sobe?

Inspiraciju za dječju sobu najčešće pronalazim na Instagramu gdje pratim razne inspirativne profile usmjerene na dekor, interijer i dizajn.

{gallery}2018/2018_02/stan_djecja{/gallery}

Najdraži kutak u domu?

Najdraži kutak definitivno bi bila kuhinja pa blagovaonica. Obožavam svoju kuhinju punu detalja, kao i svježe cvijeće u vazi na blagovaonskom stolu. To su po mom mišljenju dva najfotogeničnija kutka u mom domu.

Jesu li dio vašeg interijera i neki DIY projekti? Ako da, koji?

Volim DIY projekte i voljela bih nekad imati više vremena i inspiracije za njih. Ima ih nekoliko koji su u stanu trenutno vidljivi, a to su rozi jelen s tijarom i nacrtane planine na zidu u sobici djevojčica, te vijenac od eukaliptusa. Prvo što sam napravila bili su zlatni i srebrni oblaci također u sobici djevojčica no njih su od nedavno zamijenile divne zidne naljepnice u obliku božura.

Foto: Ines Šitum

Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.

Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje. 

Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.

Foto: Bonjour.ba arhiva  

 

Skenderija kao hrabra brutalistička vizija
 

Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.

Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija. 

Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji. 

Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.




Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika. 

Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picasso­v pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.

Foto: @centar_skenderija

Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Muzej Sarajeva (@muzejsarajeva)

Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio. 

Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora. 

Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Spomenik Database (@spomenikdatabase)

Dom mladih i Ledena dvorana: mjesta gdje su se generacije formirale, rasle i pripadale

Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 




Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih. 

Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.

Foto: @centar_skenderija

Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice. 

U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.



 

Svijet koji pripada svima

Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji. 

Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.




Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi. 

Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.

Foto: Bonjour.ba arhiva

Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene… 

Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @centar_skenderija