Nakon dnevnika s tjedna mode u Parizu, dizajnerica Belma Tvico – Stambol nas je 'povela' i na putovanje kroz tjedan mode u Milanu. Koje je revije posjetila, kako street style fotografi reagiraju na njezin dizajn te kada ćemo vidjeti i njezinu novu kolekciju saznajte u nastavku.

Belma, nakon posjete tjednu mode u Parizu lani, ove godine si bila u Milanu. Zašto si izabrala ovaj grad kao svoju sljedeću destinaciju? 

Nakon Pariza i Haute Couture kolekcija, ovaj put sam htjela da vidim novitete iz Pret-A-Porte kolekcija dizajnera. Tako sam mogla i da usporedim svoju novu pret-a-porte kolekciju s novitetima na sedmici mode. Obzirom da su Talijani za razliku od Francuza poznati po dizajnu za svakodnevnu modu, zbog toga je izbor pao na Milano. Moram zaista istaći da su Talijani po pitanju dizajna, ne samo u polju mode, nego i u dizajnu enterijera prostora i drugih stvari jednostavno bez premca u svijetu.

No ipak, moram istaći da mi se ipak sedmica mode u Parizu više svidjela nego Milan, možda zbog većeg glamura i atmosfere koja vlada na revijama. Iako je grad Milano predivan, čist i miran, gdje ljudi jako vode računa o odijevanju, a pogotovo ako se zateknete u Montenapoleone ulici gdje se nalaze svi svjetski high class brandovi.

{gallery}2014_09/belma_milano{/gallery}

Reci nam koje si sve revije posjetila i koje utiske nosiš sa istih? 

Posjetila sam revije Roberto Cavalli i Fendi. Pošto su revije održane u velikim prostorijama tako je i oko same revije bilo mnogo onih koji su htjeli ući i vidjeti novitete, počevši od fotografa, blogera, modnih urednika, ali i modnih radoznalaca. Jako je lijepo vidjeti ljude koji su drugačije obučeni na svoj originalan način i time pokušavaju privući pažnju fotografa. Na Fendi reviji glavna muza je bila Cara Delavingne, koja je zaštitno lice Fendi i Chanel kuće. Sama kolekcija me nije baš dojmila, osim dijela kolekcije haljina s perjem koje stvarno izgledaju fantastično.

Belma Tvico - Stambol, Aida Tvico i Jasmina Rajič - Hajrović 

{gallery}2014_09/belma_fendi{/gallery}

Na Roberto Cavalli reviji koja se održala u velikom šatoru na trgu Piazza Sempionne bilo je jako mnogo blogera i fotografa, budući da je prostor na kojem je bio postavljen šator bio prostran, tako da je bilo mnogo onih koji su željeli ući ili se slikati. Glavna zvijezda na reviji je bila Heidi Klum koja je na sebi imala odijelo iz Roberto Cavalli kolekcije.

Belma Tvico - Stambol, Jasmina Rajič - Hajrović i Aida Tvico

{gallery}2014_09/belma_cavalli{/gallery}

Poznato je da za vrijeme tjedana mode gradovi vrve raznim događajima, tako si prisustvovala i promociji Louboutin laka za nokte o kojem se mnogo priča u modnom svijetu. Kako je prošla promocija i što možeš reći o stylingu ljudi koji su na njoj prisutni?

Promocija je održana u Antonio multibrand storeu. Bilo je mnogo pozvanih, tako da je unutra vladala poprilična gužva. Naravno, moram istaći da su svi, kako žene tako i muškarci bili uistinu dotjerani i sređeni, kako i priliči ovakvim eventima. Dame nisu skidale poglede s najnovije Louboutin kolekcije cipela kao ni s laka za nokte čiji je dizajn inspiriran oblikom štikle cipele.

Belma u kreaciji iz svoje nove kolekcije

{gallery}2014_09/belma_louboutin{/gallery}

Pored toga, bila si na Marnijevom i 10 Corso Como eventu. Reci nam što se događalo i kako su prošli ti događaji?

Marni brand je bio pokrovitelj nedjeljnog cvjetnog bazara, gdje su ljudi dolazili i kupovali razno cvijeće koje je bilo predivno dekorisano. Ono što sam primijetila jeste, da je Marni za tu priliku kreirao posebne torbice za cvijeće kako bi ljudi kupljene aranžmane mogli ponijeti doma.

Drugi event na kojem smo bili je prezentacija novih kolekcija u 10 Corso Como concept storeu kao i izložbe Bettina u galeriji Carla Sozzani, bivše urednice italijanskog Voguea, koja je i bila nazočna te večeri. Uživala sam u izložbi i čitavoj atmosferi. Od novih kolekcija bile su izložene kolekcije YSL, Moschino, Coach, Bea Bongiasca i Alaia.

{gallery}2014_09/belma_corso{/gallery}

Odlazak u Milano si iskoristila i da posjetiš sajmove White i MPAP. Tko su bili izlagači i jesi li možda uspjela doći do nekih suradnji?

Na sajmove sam prije svega otišla da budem u toku s novitetima za narednu sezonu. Izlagači na MIPAP-u su bili uglavnom izlagači iz Italije, poneki iz Francuske, Engleske i Španije. To je sajam za pret-a-porte kolekcije i većinom dominiraju brandovi koji su nama nepoznati, ali na tim tržištima itekako jesu i koji imaju široku mrežu prodajnih mjesta. Sajam WHITE je ipak dosta nagrađivaniji i mogu reći da su izlagači smjeliji kod dizajniranja novih kolekcija. Ono što bih istakla, da nažalost takvih kolekcija odjeće, cipela i tašni ne možemo kupiti kod nas, iako su prihvatljivih cijena, ali očito da naše trgovine nemaju hrabrosti nabaviti takve kolekcije i ponuditi ih na tržištu. Stupili smo u kontakt s nekim firmama iz Italije i Švicarske, a o eventualnoj saradnji ćemo uskoro dogovarati detalje.

{gallery}2014_09/belma_sajmovi{/gallery}

Primjećujemo da si između ostalih svojih kreacija, na tjednu mode nosila i komade iz posljednje kolekcije za koju si nedavno napravila snimanje, no koja još nije predstavljena javnosti. Reci nam kakve su reakcije street style fotografa bile na te kreacije? 

Najviše su slikali modele koje je nosila moja sestra Aida, tu je bila zlatna jaknica, sivi komplet s čipkastim korzetom, bijela haljinica... Ukoliko ste drugačije odjeveni za razliku od klasike, odmah vam prilaze blogeri i street style fotografi kako bi vas slikali i pitali čije modele nosite.

Aida Tvico nosi jaknu u Belma Tvico - Stambol potpisu

Naravno, ne možemo, a da ne upitamo kada ćemo vidjeti fotografije tvoje nove kolekcije? 

Prezentacija kolekcije i novog loga će biti u naredne dvije sedmice. Trenutno se radi katalog, tako da to sve iziskuje malo vremena. Fotograf je bila Vanja Lisac, frizer Ensar Dervisbegović, za make-up je zaslužna Maja Talović, modeli Aida Jahić i Moni Petković. Usporedno će biti prezentovana i pret-a-porte kolekcija i Haute Couture kolekcija. Tako da ćete čim budu gotove slike, iste dobiti i moći ih podijeliti svojim pratiocima i čitaocima. Mislim da će kolekcija zadovoljiti ukuse svake dame, kao za svakodnevnicu, tako i za elegantne i svečane prilike.

Ekipa na snimanju nove Belmine kolekcije

_{Foto: Belma Tvico Stambol Private}

Tufting je glasan, grub i fizički zahtjevan proces. Ono što iza njega ostaje djeluje potpuno suprotno. Meko, taktilno i umirujuće. Dok smo posmatrali radove izložene u Domu Zanata, upravo je taj kontrast bio jedan od prvih elemenata koji se mogao osjetiti u prostoru.

Samostalna izložba In Between the Threads okuplja tapiserije kroz koje Amila Mujanović-Hodžić istražuje pripadanje, sjećanje i ličnu transformaciju. U razgovoru za Bonjour.ba među izloženim radovima govorila nam je o njihovom nastanku, odnosu prema materijalu i iskustvima koja su oblikovala njen stvaralački proces.

Amila Mujanović-Hodžić, produkt dizajnerica i umjetnica

Foto: Edvin Kalić  
 

Amila vunu oblikuje kroz reljef, volumen i formu, a značenja radova otvaraju se postepeno, zajedno s detaljima njihove izrade i pričama koje stoje iza njih.

Izložbu je posvetila kćerkama Amal i Djuli, koje donedavno nisu ni znale čime se njihova mama bavi. 

Amila nam je otkrila da je upravo zbog njih ova postavka za nju mnogo više od predstavljanja novih radova. U njoj je sažela vrijednosti, znanje i odnos prema stvaranju koje želi prenijeti dalje.




 

Mjesta koja ostaju u nama  

Sarajevo i Berlin danas su dvije tačke Amilinog privatnog i stvaralačkog života. Kretanje između njih promijenilo je način na koji razmišlja o pripadanju, ali i o tragovima koje ostavljamo u prostorima kroz koje prolazimo.

Koliko je život između Berlina i Sarajeva promijenio način na koji posmatrate dom?

„Nekada sam dom doživljavala kao mjesto. Danas ga mnogo više doživljavam kao osjećaj. Život između dva grada naučio me da pripadanje nije nužno vezano za jednu adresu, već za ljude, uspomene i male rituale koje nosimo sa sobom. Zanimaju me tragovi koje ostavljamo u prostorima, ali i tragovi koje prostori ostavljaju u nama.“

I naziv studija SELICE proizašao je iz te ideje kretanja i povratka. Amila u pticama selicama prepoznaje sposobnost prilagođavanja novim prostorima uz zadržavanje veze s vlastitim korijenima.



 

Rad počinje mnogo prije alata  

Amilin odnos prema tekstilu nije započeo savremenom popularnošću tuftinga. S tradicionalnim tkanjem susrela se još tokom školovanja u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti, a kasnije je učestvovala u realizaciji radova Šejle Kamerić, tkajući njene ćilime u radionici Amile Smajović-Pozder.

Na projektu Poetika šare razvijala je vlastite predmete na tradicionalnim tkalačkim stanovima. Upravo su joj ta iskustva pokazala koliko su vremena, vještine i koncentracije sadržani u svakom centimetru tekstila.



 

Tufting je došao kasnije, tokom izrazito teškog životnog perioda. U njemu nije pronašla samo drugačiju tehniku nego mogućnost da emociju prevede u fizički materijal. Sam proces je grub, glasan i repetitivan, dok je njegova završena površina meka i topla. Taj kontrast nije tek zanimljivost zanata, nego emotivna osnova njenog rada.

Koliko dugo u prosjeku nastaje jedna tapiserija i šta taj proces od vas zahtijeva?

 „Teško je reći koliko dugo nastaje jedna tapiserija jer svaka ima svoj ritam. Nekada je završim za nekoliko dana, nekada su potrebne sedmice ili čak mjesec dana. Ne mislim samo na vrijeme izrade, već i na sve ono što joj prethodi, promišljanje, istraživanje, skiciranje, odabir materijala i traženje prave forme. Najveći dio procesa zapravo se odvija mnogo prije nego što uzmem tufting alat u ruke.

Takav rad od mene traži strpljenje, potpunu prisutnost i spremnost da usporim. U vremenu u kojem smo navikli da sve nastaje brzo, upravo mi ta sporost daje osjećaj smisla. Mislim da se ona na kraju osjeti i u samim radovima.“

Tapiserije su izrađene od visokokvalitetne novozelandske vune i drugih održivih materijala. Njihove boje, volumen i mekoća neposredno privlače pogled, ali Amili je podjednako važno sve ono što na površini ne možemo odmah pročitati. Porijeklo materijala, ljudsko znanje i vrijeme sadržano u svakom dijelu rada.

Sporost je ovdje sastavni dio stvaralačkog procesa i kvaliteta koji ostaje utkan u konačni rad. Ona je sastavni dio forme. Ukloniti vrijeme iz tog procesa značilo bi ukloniti dio vrijednosti samog rada.




 

Jedna nit nikada ne počinje u ateljeu  

Posebno mjesto u postavci zauzima instalacija od sirove vune pramenke. Njome Amila pogled vraća na početak procesa, mnogo prije umjetničke ideje, dizajnerske skice i galerijskog zida.

Put jedne niti, kaže Amila, počinje mnogo prije tapiserije: od ovce, šišanja i pranja vune, preko češljanja, vunovlačarstva i predenja, do tkanja ili tuftinga. U tom procesu učestvuju brojni ljudi i zanati čiji rad u gotovom predmetu često ostaje nevidljiv.





Posebno skreće pažnju na vunovlačarstvo, zanat koji polako nestaje. S njim ne odlazi samo jedna tehnika, nego i znanje o materijalu, lokalnom podneblju i procesu kojim su generacije sirovu vunu pretvarale u trajne i vrijedne predmete.
 

„Danas često vidimo samo gotov proizvod, a zaboravljamo koliko rada, vremena i vještine stoji iza njega“, kaže Amila.

Za nju se vrijednost ručnog rada zato ne iscrpljuje u činjenici da je predmet izrađen rukama. Ona se nalazi u pažnji, znanju i malim odstupanjima koja ga čine neponovljivim. U svijetu serijske preciznosti trag ljudske ruke postaje ono što se ne može proizvesti u beskonačnom broju identičnih primjeraka.

Nesavršenost tada nije nedostatak koji treba sakriti, nego dokaz da je proces zaista postojao.

Predmeti koji ostaju  

Održivost je jedno od temeljnih polazišta studija SELICE i prisutna je u izboru materijala, ritmu izrade i ideji da predmet treba trajati.

Amila nam je govorila o dizajnu kao načinu oblikovanja svakodnevnih navika. Predmet koji čuvamo, popravljamo i s vremenom prenosimo dalje za nju ima vrijednost koja raste zajedno s odnosom koji prema njemu razvijamo.



 

Koji kompromis u svom radu nikada ne biste napravili?

 „Nikada ne bih pristala da ubrzam proces nauštrb kvaliteta ili da biram materijale koji nisu u skladu s vrijednostima u koje vjerujem. Važno mi je da iza svakog rada mogu potpuno stajati, od prve ideje do posljednje niti. Mislim da se iskren odnos prema materijalu i procesu uvijek osjeti u konačnom rezultatu.“

Kada rad dobije novi život  

Dok smo posmatrali postavku, zanimalo nas je koliko se značenje radova mijenja sa svakom osobom koja pred njima zastane.

Šta se nadate da će neko prepoznati o sebi dok stoji pred vašim radovima?

 „Ne očekujem da ljudi u mojim radovima vide isto što i ja. Zapravo, volim kada svako pronađe vlastito značenje. Ako se neko pred njima na trenutak zaustavi, prisjeti nekog mjesta, osobe ili osjećaja koji je možda dugo bio zaboravljen, onda mislim da je rad ostvario svoju svrhu. Za mene umjetnost ne mora dati odgovore, ponekad je dovoljno da postavi pitanje koje ostane s nama i nakon što odemo.“

 



In Between the Threads povezuje porijeklo, zanatsko znanje i savremeni umjetnički izraz, predstavljajući tradiciju kao živi materijal koji se prenosi, razvija i iznova tumači.

Jedna nit tako postaje zapis ljudi, prostora i vremena koji su joj omogućili da nastane, ali i svega što će u njoj prepoznati oni koji pred radom zastanu.



 
 

Izložba In Between the Threads realizovana je uz kustosku saradnju Džane Ajanović iz Doma Zanata. Strateški kreativni koncept, vizuelni identitet i komunikacijsku strategiju projekta oblikovala je Selma Obarčanin, ispred SO.. Quantum Growth Agency, dok je fotografkinja Amna Geljo dokumentovala postavku i otvorenje izložbe.
 

Izložba ostaje otvorena do 29. augusta 2026. godine u Domu Zanata u Sarajevu, na adresi Zelenih beretki 8. Ulaz je besplatan.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Amna Geljo ( @amnassiaa ) / Bonjour.ba