TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 15.8.2026.
Ovoga puta s crvenog tepiha nismo željeli samo fotografije outfita i dolazaka, zanimalo nas je šta Festival znači ljudima koji mu se vraćaju, odrastaju uz njega i zbog njega svake godine ponovo dolaze u Sarajevo.
Već znate kako nas obično vidite na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala: kamera u ruci, pogled na outfite i pokušaj da uhvatimo sve ono što se događa između službenih fotografija. Ove godine odlučili smo ostati upravo u tom prostoru između dva koraka i gostima postaviti nekoliko pitanja prije nego što nastave dalje.
Od Emily Watson, koja se u Sarajevo vratila nakon dvije decenije, preko Izudina Bajrovića i Šejle Kamerić do Albana Ukaja, Daniele Trbović, Gorana Popovića, Pie Vrdoljak, Alise Čajić i Amile Terzimehić evo šta smo saznali dok je crveni tepih prve festivalske večeri još bio u punom pogonu.
Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba sa Emily Watson
Emily Watson se u Sarajevo vratila nakon dvije decenije, a prvo što je primijetila bila je upravo njegova današnja energija. Prisjetila se vremena kada je ovdje dolazila s filmom The Proposition, ali i činjenice da je tada sa sobom dovela šestomjesečnu bebu koja danas ima 20 godina. Sarajevo koje je nekada osjećala kao mjesto koje tek otkriva sada joj djeluje potpuno drugačije: „Now it feels crazy and full and busy and thriving.“
Kada smo je pitali šta joj sam Festival znači, odgovor je otišao mnogo dalje od filmskog programa. Govorila je o „culture as resistance, as survival, as life“, kulturi kao nečemu što nas održava i pričama kroz koje razumijemo ono što se oko nas događa. A Sarajevo? Za njega je imala dvije riječi koje ćemo rado posuditi: „bewitching and beguiling.“
Izudin Bajrović nije dugo razmišljao kada smo ga pitali šta Sarajevo Film Festival znači njemu. Zapravo je pitanje odmah okrenuo prema gradu: „To je praznik filma. Čak je manje važno šta znači meni, a više šta znači Sarajevu i šta znači građanima i građankama.“
Ove godine posebno čeka susret publike s filmom Udovac i reakciju na intimnu priču o samoći i gubitku. Kaže da će je vjerovatno moći osjetiti već dok projekcija traje po tome je li publika nemirna ili potpuno koncentrisana na ekran. Uloga mu je, priznaje, bila zahtjevna, ali mu je upravo zbog toga otvorila prostor za istraživanje i pitanja koja nije postavljao samo liku koji igra, nego i sebi.
Neki gosti Sarajevo Film Festival posjećuju godinama, a kod Šejle Kamerić ta je veza ipak malo ličnija. „To je dio mog života“, rekla nam je prije nego što je počela nabrajati sve načine na koje je Festival zaista pratio njen život: odrasla je uz njega, radila za njega, a danas je, kako se našalila, na neki način i „udata za Sarajevo Film Festival“ jer je njen suprug direktor Festivala.
Ipak, najzanimljiviji dio njenog odgovora bio je onaj o filmovima, gostima, predavanjima i masterclassovima koji su za nju bili formativni i koje ne može odvojiti od vlastite karijere. A idealan festivalski dan? Tri filma. Idealna noć dolazi nakon toga: projekcija na otvorenom, pod zvijezdama i bez kiše, pa ples s društvom do kasno.
Za Kerima Čutunu Sarajevo Film Festival je prije svega onaj period godine kojem se raduje cijeli grad, ali i Festival uz koji je, kako kaže, odrastao. „Znači ovo sve, pun grad ljudi, filmovi na otvorenom. Zapravo, to je nekako najljepša stvar svega.“ Ove godine ipak ga ne gledamo samo među festivalskim gostima, nego i u ulozi voditelja ceremonije otvaranja.
Uhvatili smo ga neposredno prije izlaska na scenu, pa je uz uzbuđenje priznao i dozu treme. „Malo sam se odvojio od ovakvih situacija, tako da mi je malo i čudno, malo sam i nervozan, ali to je sve prirodno i normalno.“ Ipak, ono najvažnije bilo je jasno: jedva čeka da izađe na scenu i da 32. Sarajevo Film Festival konačno počne.
Za Albina Ukaja Sarajevo i njegov Film Festival već su gotovo nerazdvojivi. Skoro 26 godina nakon dolaska u grad, kaže nam da je svih tih godina bio i uz Festival, ali ovogodišnje izdanje za njega nosi nešto posebno.
Na Festival dolazi i Shame and Money, kosovski film na kojem je radio s kolegama i prijateljima iz Prištine, a koji će ovdje imati regionalnu premijeru nakon nagrade na Sundanceu. Najbolji detalj? Albin nam je priznao da film još uvijek nije pogledao. Kada smo ga pitali o Takmičarskom programu i očekivanjima od žirija, nije želio prognozirati: dovoljno mu je, kaže, što će biti ovdje sa svojim kolegama kada publika prvi put pogleda ono što su zajedno napravili.
Daniela Trbović Sarajevo Film Festival naziva „špicom ljeta, najljepšim krajem ljeta i početkom novog ciklusa“, a Sarajevo joj, kaže, svaki put ostane nezaboravno. Tokom nekoliko dana koje provede na Festivalu uvijek uspije pronaći film zbog kojeg joj je drago što je sjela u kino, bilo da je riječ o dokumentarnom ili igranom naslovu.
No, njen odgovor na pitanje o savršenoj festivalskoj noći vjerovatno najbolje opisuje zašto august u Sarajevu rijetko ide prema planu. Krene se bez posebnog rasporeda, sretne se „nju, njega, nekog trećeg“ i večer nastavi sama pisati scenario. Idealni završetak? „Onda to nekako završi tako da skidaš maskaru u sedam ujutro.“ Za kafu je, zaključili smo zajedno, tada već možda ipak malo kasno.
Goran Popović je kroz odgovor spojio onu društvenu stranu Festivala koju svi dobro znamo s razlogom zbog kojeg se sve ovo zapravo i događa. Tu su noći, druženja, susreti s kolegama i prijateljima, ali Sarajevo Film Festival za njega prije svega predstavlja važan dio filmske i kulturne baštine Bosne i Hercegovine.
Govorio nam je o Festivalu kao mjestu na kojem region upoznaje vlastite talente i priče te ponovo otkriva zašto ih vrijedi pričati. A kada smo ga pitali kako izgleda savršena festivalska večer, odgovor nas je poprilično lako osvojio: „Za mene je savršen festivalski dan ili noć upravo ovo, a pogotovo to što trenutno pričam s tobom.“ U redu, priznali smo mu odmah — odličan odgovor za crveni tepih.
Pia Vidovljak je Festival opisala slikom koju smo te večeri mogli gotovo doslovno vidjeti oko sebe: to je period godine u kojem cijeli grad dobije „neku novu boju“.
Njen recept za festivalsku noć pritom nema previše komplikovanih sastojaka. Prvo film, zatim „neki mali koktelčić“, a nakon toga bez velike strategije gdje je noć odvede. Ako bismo morali izabrati jedan plan koji zvuči dovoljno jednostavno da ga i sami pokušamo ponoviti tokom narednih festivalskih dana, vjerovatno bi to bio ovaj.
Odgovoriti šta joj Sarajevo Film Festival znači za Elmu Tataragić nije baš jednostavno pitanje. „Ja sam tu već 32 godine, plus period prije, tako da je to za mene kao neki drugi dio mene“, rekla nam je, sa perspektivom nekoga ko je uz Festival praktično od njegovih početaka.
Zanimalo nas je i šta jedan film zapravo dobije kada svoju festivalsku premijeru ima upravo u Sarajevu. Elma nas je podsjetila koliko je put filma dug i nakon što se snimanje završi: „Film je jako teško napraviti. Onda, kad čovjek napravi film, teško ga je i plasirati.“ Upravo zato Sarajevo Film Festival regionalnim naslovima može biti početna tačka daljeg festivalskog života. Filmovi odavde putuju na druge festivale, dolaze do kinodistribucije i sales agenata, ali Elma posebno naglašava ono što dolazi poslije: brigu o budućoj karijeri autora koji iza tih filmova stoje.
I Nadine nam je, uz smijeh, priznala da iz godine u godinu vjerovatno ponavlja istu rečenicu, ali razlog je jednostavan — njeno značenje Festivala se ne mijenja. „Za mene je Film Festival praznik našeg grada.“ Ono što joj je posebno jeste prilika da Sarajevo tih dana ne gledamo nužno kao neki drugi grad, nego upravo onakvim kakav može biti kada živi „u njegovom punom kapacitetu.“
Posebno joj je drago zbog ljudi koji Sarajevo tada upoznaju prvi put i dobiju priliku vidjeti ga, kako kaže, „u punom sjaju“. A u tom festivalskom sjaju ne želi biti samo posmatrač. „Trudim se maksimalno da uživam u tom njegovom sjaju, da ga njegujem, da mu pušem krila i da doprinesem na bilo koji način koliko mogu“, rekla nam je što je možda i jedan od ljepših načina da se opiše odnos prema gradu tokom ove sedmice.
Za Alisu Čajić riječ je jednostavno o „najljepših sedam dana u Sarajevu“, ali nas je više zanimalo kako ona zna da su tih sedam dana zaista počela.
Njen odgovor nema veze s prvim prolaskom crvenim tepihom. Prepoznaje ih po užurbanosti koja odjednom zahvati grad, pozivima, pitanjima, druženjima i telefonu koji ne prestaje zvoniti. Jednako dobro zna i kada je sve gotovo: onda kada se svi zatvore u svoje kuće i napokon odu spavati. Nakon festivalske sedmice u Sarajevu, teško je ne razumjeti taj dio.
Amila Terzimehić godinama ponavlja istu stvar i, kako kaže, ima dobar razlog za to: „Ovaj Festival zaista promijeni grad u sedam dana.“ Za nju to znači više boje, radosti i sreće, ali prije svega ljude koji su odjednom vani, plešu, druže se i kao da na nekoliko dana prihvate potpuno drugačiji ritam Sarajeva.
Na pitanje da nam večer otvaranja opiše u samo tri riječi, dobili smo malu kontradikciju koja zapravo savršeno funkcionira: „Nervoza, mir i uzbuđenje.“ Ako postoji kombinacija emocija koja dobro opisuje prve sate Sarajevo Film Festivala, vjerovatno smo je upravo pronašli.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba/PR
Dio programa 24. Zagreb Film Festivala bit će i novi filmovi suvremenih majstora poput Andreja Zvjaginceva, Radua Judea i Rodriga Sorogoyena, a na festivalskom platnu gledat ćemo i glumačke zvijezde Oliviju Colman, Alexandera Skarsgårda i Javiera Bardema. Objavljeni su i filmovi u programu za djecu KinoKino.
Zagrebački filmofili imat će priliku pogledati niz novih ostvarenja nekih od najzanimljivijih redateljskih imena današnjice na predstojećem Zagreb Film Festivalu, koji će se održati od 9. do 15. studenoga. Snažna filmska reprezentacija okupljena je i u uvijek popularnim programima Velikih 5 i Ponovno s nama. 
U programu Velikih 5, sastavljenom od pomno odabranih ostvarenja najvećih europskih nacionalnih kinematografija, ove jeseni naći će se Oni koje volimo španjolskog redatelja Rodriga Sorogoyena.
Intenzivna psihološka studija narušenih obiteljskih dinamika, uspoređivana s lanjskim hitom Sentimentalna vrijednost Joachima Triera (ZFF 2025.), na veliko platno dovodi glumačku zvijezdu Javiera Bardema u jednoj od najodvažnijih uloga karijere.
Bardem tumači uspješnog redatelja koji se vraća u rodnu Španjolsku kako bi snimio novi film, u kojem kao glumicu angažira svoju odraslu kćer. Filmski set tako postaje poprište osobnih obračuna oca i kćeri, čiji je odnos nakon dugogodišnje otuđenosti prepun tenzija, a njihove su perspektive toliko različite da se možda više ne mogu pomiriti. 
Ujedinjeno Kraljevstvo u istom će programu predstavljati osebujni Materijal za brak, čiju režiju potpisuje redateljski tandem i supružnički par Eleanor Wilson i Alex Huston Fischer.
Uz zvjezdanu glumačku postavu predvođenu Olivijom Colman i Alexanderom Skarsgårdom, ovo maštovito, bajkovito ostvarenje, temeljeno na kratkoj priči Ursule Wills-Jones, prati usamljenu ribaricu izloženu zluradim komentarima stanovnika srednjovjekovnog obalnog sela.
Godinama je zbog svoje neovisnosti trpjela podsmijeh, pa angažira lokalnog pletara da joj od pruća izradi muža. Pletena figura čarolijom oživljava i postaje odani suprug, nježan, ali strastven, a njihov nekonvencionalan odnos prisiljava ostale seljane da se suoče s vlastitim krutim tradicijama. 
Temom bračnih odnosa bavi se i Minotaur proslavljenog ruskog redatelja Andreja Zvjaginceva (Povratak, ZFF 2003. – Zlatna kolica; Izgnanstvo, ZFF 2007. – Zlatna kolica; Elena, ZFF 2012.; Bez ljubavi, ZFF 2017.).
Nakon devetogodišnje pauze, tijekom koje je iz Rusije otišao u egzil, Zvjagincev se vratio u punoj formi, čemu svjedoči i Grand Prix koji je za Minotaura osvojio u Cannesu.
Ova reinterpretacija Chabrolova klasika Nevjerna žena iz 1969. smještena je u suvremenu Rusiju, gdje radikalne društveno-političke promjene izlažu biznismena Gleba golemom pritisku. U naizgled idiličnom, luksuznom domu Gleb je u problemima: već uzdrman odnos sa suprugom Galinom dodatno se narušava kada posumnja u njezinu vjernost. 
Zvjagincevljeva oštra autorska kritika autoritarizma i patrijarhata dio je ZFF-ova programa Ponovno s nama, u kojem će se prikazati i filmovi Lukasa Dhonta i Radua Judea.
“Dnevnik jedne sobarice”
Dnevnik jedne sobarice, za Judea neuobičajeno nježno ostvarenje, daje uvid u mrežu ekonomske eksploatacije u današnjem društvu.
Sedmi Judeov film u programu ZFF-a, nakon niza koji uključuje i Zlatnim kolicima ovjenčano djelo Svi u našoj obitelji (2012.) te dobitnika Zlatnog medvjeda Baksuzno bubanje ili bezumni pornić (2021.), prati rumunjsku imigranticu u Francuskoj, gdje radi kao kućna pomoćnica imućne obitelji kako bi prehranila svoju kćerkicu i majku koje su ostale u Rumunjskoj. 
“Kukavica”
Nastavljajući istraživanje teme rodnog identiteta i queer seksualnosti u osjetljivom razdoblju adolescencije i mladosti, belgijski redatelj Lukas Dhont (Blizu, ZFF 2022.) svoj novi film Kukavica smješta u prošlost – u vrijeme kada je bjesnio Prvi svjetski rat.
Dvojica protagonista, netom mobilizirani mladići, susreću se na Zapadnom frontu, gdje vode kazališnu družinu čiji je zadatak zabavljati vojnike.
Glavni glumački dvojac, Emmanuel Macchia i Valentin Campagne, za uloge u ovom filmu o neočekivanoj ljubavi koja se budi usred ratnog užasa ovjenčan je nagradom u službenoj konkurenciji Cannesa. 
Za najmlađu publiku ZFF je pripremio izbor od pet naslova okupljenih u programu KinoKino, a jednom od njih dječji žiri dodijelit će nagradu.
“Željezni dječak”
Među njima nalazi se jedan kanski laureat, francusko ostvarenje Željezni dječak, čiju režiju potpisuje bivši Pixarov animator Louis Clichy, koji stoji iza animiranih klasika poput WALL-E (2009.) i Nebesa (2009.).
Ovaj ručno oslikan film, u kojem se isprepliću svakodnevno i čudesno, ovjenčan je Posebnom nagradom žirija u programu Izvjestan pogled.
“Atlas svemira”
S Posebnim priznanjem iz berlinskog programa Generation Kplus stiže Atlas svemira renomiranog rumunjskog redatelja Paula Negoescua o dječaku koji se otiskuje na neočekivano putovanje u nepoznate krajeve zbog jedne cipele.
“Lampica”
Mlade gledatelje nesumnjivo će šarmirati i bajkovita avantura Lampica o neustrašivoj svjetioničarevoj kćeri Nizozemke Margien Rogaar. 
“Pljus pljas zauvijek!”
Pljus pljas zauvijek! Natasche Beller prati dvije djevojčice koje udružuju snage kako bi spasile svoje najdraže mjesto na svijetu – lokalni bazen na otvorenom. 
“Kralj lutalica”
Važnim društvenim temama današnjice poput beskućništva, siromaštva i psihičke ranjivosti bavi se Kralj lutalica nizozemske redateljice Janne Schmidt, priča o djevojčici koja otkriva posve drugačiji, živopisan svijet svog oca.
Najmlađi (3+) moći će uživati u novom bloku kratkometražnih filmova iz programa Moj prvi odlazak u kino.
Na predstojećem ZFF-u KinoKino će ujedno najaviti novu sezonu, pa će se spomenuta ostvarenja u mjesecima koji slijede moći pogledati u kinima diljem Hrvatske te na posebnim projekcijama programa KinoKino. 
Zagreb Film Festival održava se od 9. do 15. novembra
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
