TEKST: Ada Ćeremida
DATUM OBJAVE: 26.1.2026.
Prvi dan Haute Couture Weeka je uvijek test uzbuđenja: da li će nas moda još uvijek moći iznenaditi, dirnuti, natjerati da vjerujemo u zanat?
Ove sezone odgovor je stigao odmah. Schiaparelli otvorio je Paris Fashion Week Haute Couture Spring Summer 2026 na način koji podsjeća zašto couture nije nostalgija, već živa forma umjetnosti.
Uz kuće poput Julie de Libran, Georges Hobeike, Christian Dior i Rahul Mishra, Schiaparelli je već na startu postavio ton sedmice. I iskreno, djeluje kao da je svaka nova sezona ovog brenda bolja od prethodne. Ne zato što pokušava biti veća, nego zato što postaje hrabrija, iskrenija i emocionalno jasnija.
Daniel Roseberryjeva strast je zarazna. Njegove kolekcije ne gledamo samo zbog forme, već zbog osjećaja da se ispred nas dešava nešto stvarno nešto što vraća uzbuđenje modi i poštovanje prema zanatu.
Couture kao bajka: The Agony and The Ecstasy
Kolekcija nosi naziv The Agony and The Ecstasy, i to nije tek poetski okvir. To je svijet u kojem se sanjiva bića, moćne kraljice i mitske životinje susreću s historijom kuće Elsa Schiaparelli . Roseberry gradi bajku, ali ne onu nježnu već onu u kojoj emocije imaju težinu, oštrinu i svrhu.
Ovaj trenutak dodatno potvrđuje njegovu poziciju na svjetskoj sceni. Godine 2024. Roseberry je proglašen International Designer of the Year na CFDA Awards, čime je njegova reinterpretacija Schiaparellinog nadrealizma dobila i institucionalno priznanje. On ne oživljava arhivu on je prevodi za sadašnjost i to s uvjerenjem.
Daniel Roseberry o bijesu, radosti i igri u couture
Roseberry kolekciju opisuje kroz dva pitanja koja je sebi postavio na početku sezone: kako koristiti bijes i gdje je radost stvaranja i da li su ta dva osjećaja povezana. Upravo tu nastaje srž ove kolekcije. Fokus više nije bio na tome kako nešto izgleda, već kako se osjeća dok nastaje.
Nakon sezona stroge discipline, SS26 je namjerno glasnija, ranjivija i izražajnija. Tehnike su sofisticirane, siluete moćne i agresivne, ali u svemu postoji igra, a pronaći igru u coutureu, kaže Roseberry, najveći je izazov. Upravo ta napetost između kontrole i slobode čini ovu kolekciju toliko uzbudljivom.
Foto: @dazed
Stvorenja, žene i mitologija mode
Umjesto nabrajanja lookova, ova kolekcija se čita kao niz likova. Svaki izgled spaja ženski arhetip i životinjsko biće, stvarajući novu modnu mitologiju.
Isabella Blowfish jedan je od ključnih trenutaka kolekcije. Transparentni „Elsa“ sako građen poput fotografske replike napuhane ribe, slojevi tila koji stvaraju oblačni efekat, kristali i organza bodlje — sve djeluje kao da prkosi gravitaciji. Ovdje couture nije ukras, već skulptura u pokretu.
Naziv nije slučajan. Referenca na Isabella Blow nosi cijelu emotivnu težinu ovog looka njenu ekscentričnost, instinkt, ljubav prema modi koja je bila radikalna, teatralna i duboko lična. U tom smislu, Blowfish djeluje kao duh jedne ere u kojoj je moda bila vizija, a ne proizvod.
Foto: @schiaparelli
Estetika priziva i onaj osjećaj koji pamtimo iz McQueenovih najjačih trenutaka dramatičnost Horn of Plenty i mračnu romantiku Widows of Culloden. Ne kao kopija, već kao isto stanje duha: moda koja je istovremeno lijepa i nelagodna, krhka i agresivna.
Upravo tu, u toj napetosti između zanata i emocije, Isabella Blowfish postaje jedan od onih lookova koji se ne zaboravljaju jer ne pokušava da se dopadne, već da se osjeti.
Foto: @oliviaphillipsbazaar
Foto: @davidmartingss
Scorpio Sisters donose možda i najjasniju emocionalnu poruku. Škorpionski repovi, čipka, crni crin i ručno rađeni detalji pretvaraju bijes u ljepotu. Inspirisane idejom da je bijes oblik brige, ove siluete spajaju djetinju noćnu moru i majstorstvo zanata sudar koji Schiaparelli čini tako prepoznatljivim.
Foto: @schiaparelli
U tom kontekstu posebno se ističe i povratak boje Sleeping Blue, Schiaparellijeve druge signature nijanse koja je prvi put predstavljena 1940. godine u ljetnoj haute couture kolekciji kuće.
Njeno pojavljivanje u kolekciji The Agony and The Ecstasy djeluje kao tihi most između arhive i sadašnjosti nijansa koja u sebi nosi melankoliju, snagu i smirenost, ali i podsjetnik da je emocija oduvijek bila jednako važna kao forma. Upravo kroz ovakve suptilne reference, kolekcija dobija dodatnu dubinu i osjećaj kontinuiteta koji couture čini bezvremenskim.
Foto: @upnextdesigner
Foto: @schiaparelliarchive
Završni look, A Bird in a Cage, vraća nas direktno Elsi Schiaparelli. Referenca na Picassovu sliku Birds in a Cage simbolizira vječnu borbu između prilagođavanja i slobode. Bijela ptica, crna ptica, kavez moda kao prostor otpora, a couture kao bijeg.
Foto: @upnextdesigner
Schiaparelli SS26 nije kolekcija koju samo gledamo to je kolekcija koju osjećamo. Ona podsjeća da couture nije o savršenstvu, već o emociji, riziku i strasti. Daniel Roseberry ne pokušava redefinisati modu, on je podsjeća zašto nam je uopće važna.
Sam Roseberry je ovu sezonu gradio iz promjene fokusa ne razmišljajući o tome kako nešto treba izgledati, već kako se osjeća dok nastaje. Ta sloboda se osjeti u svakom looku. Proces stvaranja postaje jednako važan kao i krajnji rezultat, a instinkt dobija prednost nad pravilima.
Možda je upravo to poenta. Kada se umjetnost stavi u centar zanata, a stvaranje vodi osjećajem, dobijemo kolekciju koja ne nameće značenje, već ga tiho prenosi.
U svijetu koji često traži brzinu i jednostavnost, Schiaparelli bira kompleksnost, zanat i maštu. I upravo zato, svake godine, s njihovih revija izlazimo s istim osjećajem uzbuđenjem za ono što moda još može biti.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekada simbol prevelikog hypea, Dior tote se vraća kao tiha kulturna referenca koju Gen Z zapravo želi nositi.
Svi se sjećamo tog trenutka kada je jedna torba prešla granicu između poželjne i prezasićene. Diorove tote torbe bile su svuda na ulicama, Instagramu, aerodromima i vrlo brzo prestale su govoriti išta novo.
No moda ima kratko pamćenje i još kraći ciklus oprosta. U novoj interpretaciji Dior, pod vodstvom J.W. Andersona vraća ovaj format, koji smo vidjeli na njegovoj debitantskoj Dior Mens reviji prošle godine.
S potpuno drugačijim razlogom postojanja, ovaj put, torba ne pokušava da bude statusni simbol, već nosilac kulture, reference i ličnog identiteta.
Kada je Dior Book Tote postao “previše”?
Originalni Dior Book Tote lansiran je 2018. godine pod kreativnim vodstvom Maria Grazia Chiuri za Dior . Inspirisan praktičnošću i idejom svakodnevne luksuzne torbe, brzo je postao jedan od najprepoznatljivijih komada modne kuće.
No već do 2019. i 2020. torba je doživjela ekstremnu saturaciju od street style scene do masovnih kopija. Logo i monogram preuzeli su glavnu riječ, dok je sama torba izgubila emocionalni i estetski kontekst. Nije bila ružna, ali je postala prazna i upravo zato je mnogima dosadila.
Taj umor bio je vidljiv i kasnije, čak i kada se torba pojavila u muškom kontekstu na Paris Fashion Week Menswear FW 2025/2026 , u okviru revije Dior Men Winter 2025/2026 pod kreativnim vodstvom Kim Jones tada ukrašena sa Labubu privjescima, više kao styling trik nego kao stvarna reinterpretacija.
Tek dolaskom J.W. Andersona dolazi do suštinskog zaokreta: torba se ne stilizira, već se ponovo osmišljava, oslobođena ironije i vraćena značenju.
Dior Book Cover Tote kao kulturni objekt
Nova Dior Book Cover Tote ide u potpuno suprotnom smjeru. Umjesto logotipa, u prvi plan dolazi književnost. Umjesto savršeno stiliziranih kampanja, Dior bira bouquiniste uz obale Seine stvarne ljude, stvarne reference, stvarni Pariz.
Kampanja fotografa Angèle Châtenet djeluje gotovo dokumentarno, bez viška scenografije. Torbe nose naslove knjiga, porodična imena i kulturno naslijeđe, a ne samo brend. Luksuz ovdje nije performans, već navika.
Zašto ovo rezonira s Gen Z publikom?
Gen Z ne kupuje simbole moći, već skuplja reference. Knjiga na torbi nije dekor, već kod znak pripadnosti, interesa i vrijednosti.
Upravo zato je casting ključan: od 070 Shake do book influencera Travawyn Taylor , identitet kampanje gradi se kroz kulturu, ne status. Najemotivniji trenutak dolazi s Denis Westhoff , gdje roman Bonjour Tristesse postaje naslijeđe koje se nosi, a ne arhivira.
Ovo su torbe koje su nosive, funkcionalne i tiho luksuzne dizajnirane za stvarni život, ne za feed.
Dior nije samo “popravio” staru torbu promijenio je razlog zašto ona postoji. Book Cover Tote nije pokušaj povratka hypea, već odgovor na sadašnji trenutak u kojem moda mora slušati, a ne diktirati.
Upravo zato ova verzija djeluje uvjerljivo: jer ne traži da je volimo dovoljno je da je razumijemo.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
