TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 3.12.2025.
Kada dizajner poput Matthieua Blazyja odluči debitovati u New Yorku i to u napuštenoj podzemnoj stanici Bowery, jasno je da publiku ne čeka samo revija, nego scena koja traži da joj priđete kao filmu. Upravo to se dogodilo sinoć, kada je CHANEL otvorio svoje Métiers d’art 2026 poglavlje na platformi koja inače čuva tišinu gradskog saobraćaja, ali je ovaj put poslužila kao kulisa za modnu priču o energiji, gradu i ženama koje koračaju vlastitim ritmom.
Revija je počela dolaskom voza. Ne metaforički već stvarni subway je polako ušao u stanicu, vrata su se otvorila, a modeli su se pojavili u kombinacijama koje spajaju rafinirani Chanelov kod i tempo New Yorka. Blazy je povukao liniju između stvarnosti i fantazije: od laganih tweed kompleta preko T-shirt silueta do pletenih haljina koje se nose kao da su dio svakodnevne priče, ali ispričane na Chanel način.
Krojevi su zadržali sofisticiranost kuće, dok su pokreti modela unijeli onu prepoznatljivu njujoršku nonšalantnost: brz korak, kratki pogled, osjećaj da ste negdje između sastanka i večernjeg izlaska.
Blazyjeva inspiracija bila je jasna: žena koja postoji istovremeno u realnosti i u vlastitoj naraciji. Kao i u kratkom filmu kojim je CHANEL najavio reviju, gdje Margaret Qualley i A$AP Rocky predstavljaju moderan, razigran portret ljubavi u gradu koji nikad ne spava, i sama kolekcija prati isti ton rekli bismo: dinamika, kontrasti i neopisiva lakoća kretanja.
Kao hommage Gabrielle Chanel, koja je 1931. u New Yorku prepoznala snagu toga da se njene siluete pojavljuju na ženama koje nisu iz modnih salona, Blazy je donio priču o stilu koji pripada svima.
Siluete su fluidne, perlice i perje prate svaki korak, dok se klasični CHANEL simboli pojavljuju u razigranim, novim formama.
Da, jedna od torbi imala je noge i glavu žirafe, ali to je upravo Blazyjev potpis: humor koji ne umanjuje eleganciju.
Svaki look otkrio je ono zbog čega industrija već mjesecima piše o njegovom “pragmatičnom glamuru”: to je Chanel koji se kreće, Chanel koji diše, Chanel koji živi u dinamici gradu.
Ravnoteža između fantazije i svakodnevnog života bila je ključna: modeli hodaju kao putnici, ali odjeveni kao da su izašli iz kadra koji će tek postati kultan. Gosti, među njima Margaret Qualley i A$AP Rocky, gledali su sa platforme koja je potpuno promijenila svoj identitet za ovu jednu večer: od lokacije za filmske setove postala je mjesto gdje se ispisuje nova Chanel priča.
Métiers d’art kolekcije su uvijek oda zanatlijama, ručnim radionicama i vještinama koje definiraju CHANEL. Ovaj put, craft je stao u okvire grada koji ne trpi stagnaciju. Blazy je spojio dva svijeta: klasika koja se očekuje od Chanela i dinamika stalnog pokreta koju zahtijeva New York.
Rezultat? Pogledajte u nastavku.
Revija je privukla pažnju niza globalno prepoznatljivih imena iz filmskog, muzičkog i modnog svijeta, čiji je dolazak dodatno naglasio značaj ovog poglavlja za kuću CHANEL. U nastavku donosimo pregled gostiju koji su svojim prisustvom obilježili večer.
TEKST: Emina Smaka
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
