TEKST: Emina Smaka
DATUM OBJAVE: 30.4.2026.
Ok, na prvu djeluju kao da je neko na pola posla u izradi cipele jednostavno rekao:,, Znaš šta, bit će ovo dovoljno!''.
A onda se sjetimo da se nalazimo na Cruise 2026/27 pisti kuće Chanel, pod vodstvom Matthieu Blazy, i da nedovoljno u modi često znači upravo suprotno.
Ove sandale, koje su u suštini svedene na petu i ornamentalni okvir oko stopala, otvaraju jedno staro pitanje: gdje završava funkcija, a gdje počinje ideja? Ako cipela više ne štiti stopalo, nego ga gotovo u potpunosti izlaže, da li je ona i dalje cipela ili performativni objekt koji nosimo?
Ovo, naravno, nije prvi put da moda koketira s idejom redukcije do apsurda. Još 1999. Jeremy Scott je kroz svoje rane kolekcije ponudio sličan moment ironije i pomjeranja granica, igrajući se s formom obuće kao vizuelnim znakom, a ne nužno funkcionalnim predmetom. Njegov pristup je bio otvoreno duhovit, gotovo karikaturalan, dok Chanel danas bira suzdržaniju, ali ništa manje provokativnu verziju istog pitanja.
S druge strane, nedavni spoj Maison Margiela i Christian Louboutin iz 2024. godine također je istraživao granice konstrukcije i percepcije obuće, gdje forma postaje fragmentirana, a cipela više nalikuje ideji nego predmetu. U tom kontekstu, Chanelove polu-cipele djeluju kao nastavak tog dijaloga, ali kroz prizmu luksuza koji nikada ne gubi svoju estetsku disciplinu.
Ono što je ovdje posebno zanimljivo jeste kontrast između historijskog konteksta i radikalnosti dizajna. Povratak u Biarritz, gdje je Gabrielle Chanel 1915. otvorila svoju kuću, priziva ideju oslobođenog tijela, jednostavnosti i funkcionalne elegancije, vrijednosti koje su tada redefinisale žensku modu. I sada, više od stoljeća kasnije, Chanel ponovo govori o slobodi... samo ovaj put kroz gotovo potpuno odbacivanje zaštite koju cipela pruža.
Teško je ne osjetiti blagi sarkazam u svemu ovome.
No, jasno je da se vrijednost komada ne mjeri isključivo njegovom funkcijom. Naprotiv, često se mjeri njegovom sposobnošću da izazove reakciju, bilo da je to divljenje, zbunjenost ili blagi otpor.
U tom smislu i ove Chanel sandale funkcionišu kao komentar o tijelu, o luksuzu, o granicama između potrebe i želje. Možda nisu stvorene da postanu svakodnevni izbor, ali jesu da pomaknu perspektivu i da nas podsjete da moda, u svom najuzbudljivijem obliku, nikada nije bila potpuno racionalna.
Naslovna fotografija: @sourcewhere
TEKST: Lamija Muratagić
Met otvara Gallianov arhiv, ali prava priča tek počinje. Otkrijte sedam razloga zbog kojih njegov utjecaj i dalje određuje kako moda izgleda, kreće se i pripovijeda.
Metropolitan Museum of Art objavio je da će proljetnu izložbu Costume Institutea 2027. posvetiti Johnu Gallianu, čiji će opus biti i tema naredne Met Gale. Bit će to prvi veliki muzejski pregled koji obuhvata čitavu širinu njegova rada, od diplomske kolekcije Les Incroyables iz 1984, preko vlastitog brenda, Givenchyja i Diora, do završne Artisanal revije za Maison Margielu iz 2024, dok njegovo najnovije poglavlje donosi dvogodišnju saradnju sa Zarom.
Galliano će tako postati tek treći živući dizajner kojem je Costume Institute posvetio monografsku izložbu, nakon Yvesa Saint Laurenta 1983. i Rei Kawakubo 2017. godine. Tokom četiri decenije stvaranja od odjeće je pravio historiju, fikciju, karakter i ponekad gotovo kolektivnu halucinaciju.
Foto: @zara
Izložba također otvara teži zadatak. Kako predstaviti cijeli opus autora čija je karijera 2011. prekinuta zbog postupaka koje nijedna ozbiljna institucija ne može prešutjeti.
Foto: @thismonthsissue
Njegov opus izaziva divljenje, postupci nelagodu, a prostor između te dvije reakcije ostaje neugodno uzak. Upravo se u tom prostoru nalazi odgovor na pitanje zbog čega ga i dalje smatramo jednim od najvećih živućih dizajnera.
Gallianov uticaj nije moguće razmatrati bez događaja koji su njegovu karijeru trajno promijenili. Njegovi antisemitski, rasistički i anti-azijski ispadi iz 2010. i 2011. ne mogu se svesti na njegovu ekscentričnost niti još jedan skandal u karijeri poznatoj po teatralnosti.
Rezultirali su njegovim odlaskom iz Diora i brenda koji nosi njegovo ime, kao i presudom francuskog suda. 
Foto: @johngallianoofficial
Gallianov talent ne ublažava težinu tih postupaka. Istovremeno, oni sami ne mogu objasniti četiri decenije rada koje su promijenile način na koji moda koristi historiju, gradi siluetu i režira reviju. Ozbiljan pogled na njegov opus mora zadržati obje činjenice u kadru.
1. Historiju nije prepisivao
Galliano je u diplomskoj kolekciji Les Incroyables postrevolucionarnu Francusku provukao kroz energiju londonskih New Romanticsa. Kasnije će jednako slobodno spajati rusku aristokratiju, japanski kimono, Belle Époque, flamenco, slikarstvo i film.
John Galliano, Les Incroyables 1984
Foto: @maxsuperhero
Izvori su ostajali prepoznatljivi, ali nikada netaknuti. Galliano nije rekonstruirao prošlost. Krojio je njezine alternativne verzije.
2. Rezanje ukoso vratio je u sadašnjost
Iza teatralnosti koja je obilježila njegovu karijeru nalazi se gotovo opsesivno poznavanje konstrukcije. Galliano je rezanje ukoso, tehniku koju je proslavila Madeleine Vionnet, oslobodio nostalgije za tridesetim godinama i pretvorio u jedan od ključnih jezika mode devedesetih.
Gallianova haljina s karanfilima iz kolekcije Dolores iz 1995. rezana je ukoso i bez šavova, pa na tijelu djeluje gotovo bestežinski.
Carla Bruni u Gallianovoj haljini s karanfilima iz kolekcije Dolores za jesen 1995.
Foto: @hautecoutureglobal
3. Veliku reviju mogao je napraviti i bez velikog budžeta
Godine 1994. bio je bez novca i spavao na podu stana jednog prijatelja, dok mu je pariška domaćica São Schlumberger ustupila svoj hôtel particulier za reviju. U nekoliko prostorija spojio je japanske kimone s krojenjem četrdesetih i napravio kolekciju koja mu je vratila karijeru. Godinu kasnije preuzeo je Givenchy.
Njezina snaga nije dolazila iz veličine produkcije. Odjeća, casting i prostor bili su dovoljno precizno povezani da se nekoliko soba pretvori u cijeli Gallianov svijet.
Foto: @gazette_pierre
4. Siluetom je određivao ko je osoba koja je nosi
U Artisanal kolekciji za Maison Margielu iz 2024. ekstremno stegnuti strukovi, podstavljeni bokovi, prozirna čipka i kaputi nošeni gotovo naopako nisu bili tek stilistički trikovi.
Od njih su nastajali ljubavnici, bjegunci, plesačice i noćni likovi inspirisani Brassaïjevim fotografijama Pariza. Tijelo je prvo bilo rekonstruirano krojem, a tek onda odjeveno. Zbog toga modeli nisu predstavljali kolekciju. Igrali su njezine likove.
Foto: @gallianoarchive
5. Znao je promijeniti veliku kuću, a da joj ne izbriše identitet
U Dior nije došao kako bi disciplinirano ponavljao New Look. Uzeo je stegnuti struk, korzete, pune suknje i ceremonijalnu ženstvenost kuće, a zatim ih provukao kroz druge epohe, kulture, subkulture i vlastitu sklonost pretjerivanju.
U couture kolekciji za proljeće 2007. kimono, obi i geometriju origamija preveo je u Diorove peplume, pune suknje i korzetirani struk. Nije japansku referencu postavio preko New Looka. Dopustio je da jedno promijeni konstrukciju drugog.
Foto: @missbottega_
Dior je pod njim ostao nepogrešivo Dior, ali više nije bio predvidljiv. Arhivu nije tretirao kao granicu, već kao konstrukciju dovoljno snažnu da podnese rizik.
6. Margiela je dokazala da nije imao samo jedan veliki trik
Dolazak u Maison Margielu djelovao je kao estetski nesporazum. Gallianova grandioznost susrela se s kućom izgrađenom na anonimnosti, dekonstrukciji, reciklaži i vidljivim tragovima procesa.
Umjesto da ponovi Dior u skromnijem prostoru, promijenio je način rada. Odjevni predmeti rastavljali su se do konstrukcijskog kostura, podstave izlazile na površinu, a pronađeni komadi dobivali novi identitet.
Foto: @maisonmargiela
Margiela je pokazala da Gallianov potpis ne zavisi od raskoši. Kada su se povukli monumentalna scenografija i couture obilje, ostao je njegov odnos prema konstrukciji.
7. Malo ko je sve to mogao držati u istoj kolekciji
Galliano nije bio jedini majstor kroja, spektakla, historijske reference ili koncepta. Njegova posebnost bila je u tome što je sve te discipline mogao povezati bez jasne granice među njima.
Foto: @szilvesztermako
Rezanje ukoso nije služilo samo tehnici. Historijsko istraživanje nije završavalo kostimom. Casting, makeup i scenografija nisu prikrivali odjeću, već su objašnjavali kome ona pripada.
Čak i kada bi rezultat bio pretjeran, nije ga bilo moguće zamijeniti za rad drugog dizajnera.
Foto: @szilvesztermako
Met će pokušati pokazati cijeli opus bez popravljanja njegove biografije.
Ne kao figura koju moda mora ponovo prihvatiti, nego kao autor kojeg iz vlastite historije ne može izostaviti.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @szilvesztermako
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
