TEKST: Marija Perić
DATUM OBJAVE: 3.10.2022.
Minela Jašar Opardija dama je koju često vidimo na TV-u, uz njeno "Dobro jutro!" budi se i informira veliki broj gledatelja, a sada smo odlučili zaviriti iza kulisa i otkriti što radi kada nije na poslu i kako izgleda rutina ove bh. novinarke.
Minela ima mnoštvo malenih rituala koji ispunjavaju njezin dan, a saznali smo i da je izuzetno svestrana. Uz svoj televizijski posao, Minela ima dva brenda, Zvekir o kojem smo pisali i ovdje, a suosnivačica je i kreativnog studija WEB387. Sva ova njena iskustva motivirala su nas da saznamo koji su njeni ciljevi koje želi ostvariti, kao i što je za nju definicija uspjeha.
Minela voli i putovati, pa smo ju zamolili i za preporuku lokacije u svijetu koju moramo posjetiti kao i preporuku najslađeg mjesta u Sarajevu. Podijelila je s nama i kako izgleda njeno jutro i koje komade rado nosi na jesen, no kako ne bismo previše otkrili, ostatak pišemo u nastavku intervjua.
Osobine koje vas najbolje opisuju?
Organizovana, pravedna i kreativna.
Kako izgleda vaše jutro i s čime započinjete dan?
Skoro uvijek se budim oko 6h. Buđenje, meditacija, inspiracija, dodir s sobom… bitno mi je da prvo nahranim dušu, a onda i tijelo. Pijem toplu limunadu i espresso, volim sjediti u tišini dok to radim, bar pola sata. Ne volim izlaske iz kuće na brzinu. Kada nisam u studiju onda obavezno ujutru treniram i pripremim dobar doručak.
Minela Jašar, producentica, novinarka i poduzetnica
Koji savjet biste dali svima koji imaju tremu prije nastupa ili pojavljivanja na TV-u?
Dobra priprema je sve. Morate znati o čemu pričate.
Osim što ste producentica i voditeljica za N1TV, ujedno ste i poduzetnica. Na kakvim projektima trenutno radite i možete li podijeliti s nama koje poslovne ciljeve želite ostvariti?
Rad na televiziji mi i nakon 15 godina predstavlja radost, ali uvijek sam na više frontova. Nekada manje razmišljam o ciljevima, koliko me sam proces stvaranja zabavlja i ispunjava. Mislim da zapravo takav pristup i daje rezultate. Primjer je Zvekir, nastao iz čiste ljubavi, a izrastao je u prepoznatljiv bh. brend. Trenutno razmišljamo o novim proizvodima i vlastitom shop-u. Uvijek sam htjela dio svog znanja u medijima prenijeti na druge, pa u posljednje vrijeme često vodim treninge o medijskom nastupu. Da bude zanimljivije, ove godine sam upisala i master iz menadžmenta. Moj najveći cilj je biti žena koja je mentalno i fizički zdrava, koja zna kako sačuvati porodicu, a ne izgubiti sebe.
Što je za vas definicija uspjeha?
Biti slobodan.
Što vam uvijek pruži dozu inspiracije?
Ljudi koji rade na sebi.
Koji beauty trik ste naučili tijekom dugogodišnjeg rada na televiziji?
Volim minimalizam. „Mene samo malo.“ – svi znaju za tu moju rečenicu koju ponovim kada god sjednem na stolicu za šminkanje. :D
Volite i putovati. Koje lokacije biste nam svakako preporučili da posjetimo jednom u životu?
Putovanje je jedna od mojih najvećih strasti. Sa 23 godine sam prvi put sa backpackom otišla mjesec i po dana od kuće i vozom obišla Evropu uzduž i poprijeko. Od tada se nisam smirila. Ako bih morala odabrati jedan grad, neka to onda bude Granada. Ma cijela Andaluzija je čarobna, ali ne vidjeti Granadu i Alhambru je velika šteta.
Minela i njezin muž Naim
Komadi u garderobi koje najčešće nosite ove jeseni?
Kaputi. Svih boja.
Mjesto u Sarajevu idealno za date sa prijateljicama?
Sweets & Co, slatka slastičarna u kojoj služe odlične kolače i dobru kafu.
Vaš savjet za sve mlade dame koje nisu sigurne čime se baviti?
Naučite da osluškujete svoje tijelo i um. Tamo gdje se najviše volite, to je to.
***
Foto: Minela Jašar Opardija privatna arhiva
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
